Republika Hrvatska

Poslovni broj: Kž-215/2023-5

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Ivone Rupić i Marie Majić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika JŠ, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-719/2020-4 od 9. veljače 2023., u sjednici održanoj 23. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zagrebu optuženik JŠ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela teškom tjelesnom ozljedom opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, dok je na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku izrečena uvjetna osuda te se kazna zatvora na koju je optuženi osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09. – izmjene i dopune, 80/11. - izmjene i dopune, 91/12. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12. - izmjene i dopune, 56/2013 – izmjene i dopune, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22 - u nastavku: ZKP/08), optuženi JŠ je dužan platiti troškove kaznenog postupka na ime provedenog sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 331,81 eura1/2.500,00 kuna, trošak na ime paušala u iznosu od 132,72 eura/1.000,00 kuna, te nagradu i nužne izdatke postavljene braniteljice, a koje troškove je optuženi dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu i to zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, s prijedlogom da se optuženiku JŠ izrekne kazna zatvora.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetništva podnio je optuženik JŠ po braniteljici Andreji Srednoselec Pintarić, odvjetnici u Zagrebu, s prijedlogom da se odbije žalba državnog odvjetništva kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu je neosnovana.

6. U žalbi državnog odvjetništva se navodi da je prvostupanjski sud optuženiku JŠ izrekao preblagu kazneno pravnu sankciju pa suprotno mišljenju prvostupanjskog suda zaključuju kako se izrečenom kazneno pravnom sankcijom neće ostvariti svrha kažnjavanja optuženika jer je izrečena kazna preblaga. Prvostupanjski sud da je prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne uzeo u obzir visinu kazne koja je propisana za kazneno djelo koje se optuženiku stavlja na teret precjenjujući olakotne okolnosti, priznanjem inkriminiranog kaznenog djela, izražano kajanje i žaljenje zbog počinjenog djela, okolnost da je optuženik otac troje malodobne djece o kojima skrbi, a sa oštećenikom s kojim je u rodbinskim odnosima se izmirio, podcjenjujući otegotne okolnosti optuženikove osuđivanosti za dva kaznena djela prijetnje za koje su mu izricane uvjetne osude, a za jedno kazneno djelo povrede djetetovih prava kazna zatvora. Dakle, budući je optuženik pravomoćno osuđen za počinjenje tri kaznena djela, očito je da je ranije izrečene kazneno pravne sankcije nisu utjecale na optuženika da se ubuduće suzdrži od činjenja kaznenih djela te se ovako izrečenom uvjetnom osudom koja mu je izrečena pobijanom prvostupanjskom presudom ne može postići svrha kažnjavanja u vidu specijalne prevencije, pa tako ni u smislu generalne prevencije.

7. Suprotno navodima žalbe državnog odvjetništva ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 47. KZ/11 pravilno vrednovao olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika. Tako je prilikom odmjeravanja kazne kao olakotne okolnosti cijenio priznanje počinjenog kaznenog djela, izraženo žaljenje i kajanje, kao i svijest da je pogrešno postupio u inkriminirano vrijeme, te činjenicu da se izmirio sa oštećenikom FŠ s kojim je u rodbinskoj vezi, i da je otac troje malodobne djece o kojima je dužan skrbiti, dok je kao otegotne okolnosti cijenio njegovu raniju osuđivanost utvrđenu izvatkom iz kaznene evidencije iz koje proizlazi da je tijekom 2000. godine pravomoćno osuđen zbog počinjenja kaznenog djela povrede djetetovih prava na zatvorsku kaznu u trajanju od 8 (osam) mjeseci i dva kaznena djela prijetnje, za koje su mu izrečene uvjetne osude. Tako je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne uzeo u obzir stupanj optuženikove krivnje, svrhu kažnjavanja i pobude zbog kojih je kazneno djelo počinjeno, kao i sve okolnosti koje utječu na to da kazna o mjeri bude lakša ili teža, a osobito jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja te prijašnji život optuženika i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, pa je primjenom odredbe članka 118. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te uz primjenu odredbe članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vrijeme provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

7.1. Nakon što je razmotrio s jedne strane utvrđene otegotne i olakotne okolnosti na strani optuženika, a s druge strane i navode žalbe državnog odvjetnika i ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da je bilo prostora za izricanjem uvjetne osude kao adekvatne kazneno pravne sankcije u konkretnom slučaju, premda je točno da je prvenstveno zbog ranije osuđivanosti optuženika u obzir dolazila i osuda na zatvorsku kaznu kako to ističe državni odvjetnik u svojoj žalbi. Ipak, po ocijeni ovog drugostupanjskog suda brojnost i kvaliteta olakotnih okolnosti na strani optuženika zavređuje da se i ovakvom kazneno pravnom sankcijom, kao određenim upozorenjem uz prijetnju kaznom pruži prilika optuženiku da svoj život u potpunosti uskladi s društveno prihvaćenim normama ponašanja te da nema potrebe dodatno intervenirati izoliranjem optuženika iz društva pa mu je ova kazneno pravna sankcija prilika i poticaj za nastavak života u skladu s opće prihvaćenim uzusima ponašanja, a na optuženiku je odluka hoće li ponuđenu priliku iskoristiti. Vrijeme provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude će optuženiku biti dostatna opomena i upozorenje da mora dobro pripaziti na svoje ponašanje jer ako bi se pojavio kao počinitelj nekog novog kaznenog djela u vremenu provjeravanja, tada uvijek postoji mogućnost opoziva izrečene uvjetne osude u skladu s odredbom članka 58. KZ/11, pa optuženik mora biti svjestan da mu je ovo posljednja prigoda koja mu se pruža te da bi bilo kakvo novo kršenja zakona s njegove strane se sigurno neće moći tolerirati. Stoga se žalba državnog odvjetnika ukazuje neosnovana.

8. Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija presuda prvostupanjskog suda kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje u tekstu: ZKP/08) na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda, u suglasju s člankom 482. ZKP/08.

Split, 23. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj