REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3524/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Željka Pajalića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Lulić, odvjetnica u Zagrebu, Pavla Hatza 10, protiv tuženika HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o., Elektra Zabok, Matije Gupca 5, Zabok, OIB: 46830600751, kojeg zastupaju punomoćnice HJ i DJ, diplomirane pravnice, radi uklanjanja odnosno izmještanja postojeće trafostanice i vodova, naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2852/2024-4 od 2. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P-252/2024-95. od 23. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 23. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2852/2024-4 od 2. travnja 2025., u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja se odbija, a u dijelu u kojem se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2852/2024-4 od 2. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P- 252/2024-95. od 23. kolovoza 2024., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.

2. 1. U prijedlogu je naznačila slijedeća pravna pitanja:

„1. Je li drugostupanjski sud bio obvezan u pobijanoj odluci obrazložiti iz kojeg razloga smatra:

- da kod utvrđenja poštenja posjeda krvno srodstvo ima prednost u odnosu na podatke o vlasništvu upisane u zemljišne knjige

- da se o stjecanju služnosti dosjelošću može odlučivati kao o prethodnom pitanju

- da se dosjelost utvrđuje primjenom svih zakona koji su bili na snazi od ulaska u posjed do isteka roka za dosjelost

- da se UPU ne primjenjuje ako za to ne postoji opravdani razlog

- iz kojeg razloga smatra da nije dokazano postojanje opravdanog razloga

- da su u prvostupanjskom postupku pravilno primijenjene odredbe ZPP-a o dokazivanju

- da su pravilno utvrđene činjenice

- da nije povrijeđeno pravo vlasništva

- da nije povrijeđeno pravo na pošteno suđenje

2. Može li jednostrani pravni posao kojem je cilj raspolaganje nekretninom učiniti krvni srodnik vlasnika (koji nije vlasnik) bez valjane punomoći vlasnika

3. Može li građevinska dozvola biti osnova za stjecanja stvarnih prava?

4. Može li posjednik dati suglasnost za osnivanje služnosti?

5. Može li sud uvijek odlučivati o bilo kojem pravnom pitanju kao o prethodnom pitanju ili su sudovi dužni razmotriti je li određeno pravno pitanje podobno da se o njemu odlučuje kao o prethodnom pitanju, a obzirom na pravne i sadržajne posljedice donošenja odluke o tom pravnom pitanju kao o prethodnom pitanju?

6. Može li se kao o prethodnom pitanju odlučivati o pravnom pitanju ako će posljedice presude donesene na temelju tog (prethodnog) odlučivanja biti trajne odnosno ako će se time onemogućiti rješavanje tog pitanja u postupku u kojem treba biti riješeno?

7. Može li se o stjecanju služnosti dosjelošću odlučivati kao o prethodnom pitanju ako će odluka donesena na temelju odluke o tom prethodnom pitanju pravno i sadržajno onemogućiti barem jednoj strani da trajno riješi taj odnos u za to predviđenom postupku?

8. Može li se o stjecanju služnosti dosjelošću odlučivati kao o prethodnom pitanju ako će odluka donesena na temelju odluke o tom prethodnom pitanju imati za posljedicu da trajno rješenje tog odnosa u za to predviđenom postupku ovisi o volji jedne strane, a na štetu druge strane?

9. Može li se o stjecanju služnosti dosjelošću odlučivati kao o prethodnom pitanju ako će odluka donesena na temelju odluke o tom prethodnom pitanju pravno i sadržajno onemogućiti da se o stjecanju služnosti dosjelošću odlučuje u za to predviđenom postupku?

10. Može li se kao o prethodnom pitanju odlučivati o pravnom pitanju ako će odluka donesena na temelju odluke o tom prethodnom pitanju pravno i sadržajno trajno odrediti pravni odnos koji je bio predmet prethodnog pitanja?

11. Može li se o stjecanju služnosti dosjelošću rješavati kao o prethodnom pitanju u parnici u kojoj upravo o utvrđenju dosjelosti ovisi konačno rješavanje imovinsko pravnih odnosa? Može li se u parnici radi predaje u posjed o pravu na posjed odlučivati kao o prethodnom pitanju?

12. Ako se služnost utvrdi kao prethodno pitanje, jesu li tada ispunjene pretpostavke za podnošenje zahtjeva za ukidanje služnosti?

13. Može li se odluka kojom se odbija zahtjev za predaju u posjed smatrati istovjetnom odluci kojom se utvrđuje stjecanje služnosti, slijedom čega se onda može tražiti ukidanje služnosti?

14. Može li se tražiti ukidanje izvanknjižne služnosti?

15. Utvrđuje li se dosjelost na temelju zakona koji je bio na snazi u trenutku kada je dosjedanje započelo ili na temelju svih zakona koji su bili na snazi od trenutka početka dosjedanja pa do trenutka isteka roka dosjelosti?

16. Može li se posjed smatrati poštenim ako je vlasništvo upisano u zemljišne knjige i treća osoba (budući korisnik služnosti) zna tko je upisani vlasnik?

17. Može li se posjed smatrati poštenim ako je vlasništvo upisano u zemljišne knjige i treća osoba (budući korisnik služnosti) zna tko je upisani vlasnik te zna da ne postoji razlog koji vlasnika nekretnine spriječava da, ako želi, sklopi pravni posao o osnivanju služnosti?

18. Može li se posjed smatrati poštenim ako je vlasništvo upisano u zemljišne knjige i treća osoba (budući korisnik služnosti) zna da je vlasnik doista osoba koja je upisana u zemljišne knjige?

19. može li se posjed smatrati poštenim ako je vlasništvo upisano u zemljišne knjige i treća osoba (budući korisnik služnosti) zna da je vlasnik doista osoba koja je upisana u zemljišne knjige, da je živ i ima poslovnu sposobnost te ne postoji razlog koji ga spriječava da, ako želi, sklopi pravni posao o osnivanju služnosti?

20. Može li se naložiti trpljenje služnosti koja nije upisana u zemljišne knjige, nije utvrđena sudskom odlukom niti postoji isprava podobna za upis u zemljišne knjige?

21. Primjenjuje li se urbanistički (prostorni) plan u odnosu na javnu infrastrukuru samim time što je stupio na snagu ili uz to mora postojati opravdani razlog?

22. Može li se opravdanim razlogom za primjenu urbanističkih (prostornih) planova, ako je potrebno da postoji opravdani razlog, smatrati društveni interes za izgradnju naselja?

23. Može li se opravdanim razlogom za primjenu urbanističkih (prostornih) planova, ako je potrebno da postoji opravdani razlog, smatrati omogućavanje korištenja zemljišta u skladu s njihovom svrhom?

24. Može li se opravdanim razlogom za primjenu urbanističkih (prostornih) planova, ako je potrebno da postoji opravdani razlog, smatrati privatni interes vlasnika da koristi svoje zemljište u skladu s njegovom svrhom?

25. Može li se smatrati da postoji javni interes za izmjene u određenom prostoru ako je lokalna jedinica u zakonskoj proceduri donijela propis koji nalaže te izmjene?

26. Može li se taj razlogom za primjenom tog propisa javni interes smatrati opravdanim, ako je opravdani razlog potreban?

27. Može li se primjerenom smatrati naknada za ograničavanje prava vlasništva koja nije jednake vrijednosti kao tržišno umanjenje imovine nastale tim ograničenjem?

28. Kada počinje teći zastarni rok za isplatu naknade za faktično izvlaštenje (umanjenje imovine), dakle izvlaštenje koje nije provedeno u zakonom predviđenom postupku, nego se faktično izvršilo odnosno izvršava?"

2. Smatra da su navedena pitanja važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, jer je riječ o pravnim pitanjima o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike, te jer bi s obzirom na odluku Ustavnoga suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: USRH), i Europskoga suda za ljudska prava (dalje u tekstu: ESLJP) trebalo preispitati sudsku praksu, pa se poziva na više odluka županijskih sudova, navodeći ih kao razloge važnosti pojedinim pitanjima.

3. Uz navedena pitanja, tužiteljica, sukladno čl. 385.a st. 2. ZPP-a, predlaže da joj se dopusti podnijeti reviziju jer joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba Zakona o parničnom postupku povrijeđeno temeljeno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), i to povrede prava na pošteno suđenje, pravo na suđenje u razumnom roku, pravo vlasništva te pravo na jednakost.

4. U odgovoru na prijedlog tuženik osporava osnovanost podnesenog prijedloga u cijelosti i predlaže isti odbaciti, odnosno odbiti.

4.1. Prijedlog je dijelom neosnovan, a dijelom nedopušten.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao vlasnice nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da se naloži tuženiku izmjestiti, odnosno ukloniti trafostanicu te vodove elektrodistribucijskog sustava sa predmetnih nekretnina te joj isplatiti iznos od 16.975,00 eura sa zateznom kamatom od 11. prosinca 2020. do isplate na ime umanjenja vrijednosti nekretnina kao i naknadu za korištenje nekretnina u iznosu od 381,47 eura godišnje do uklanjanja predmetnih elektroenergetskih objekata. Predmet postupka je i zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku držanje stupne trafostanice i vodova elektrodistribucijskog sustava na nekretnini tužiteljice, izmijeniti na način propisan odredbama Urbanističkog plana uređenja 7/1 tako da stupnu trafostanicu sa zkčbr. [katastarska čestica] premjesti na česticu [katastarska čestica] i zamijeni zidanom trafostanicom, zračni vod elektrodistribucijskog sustava koji se nalazi na zkčbr. [katastarska čestica] ukine i izvede podzemni vod, a vod elektrodistribucijskog sustava koji se nalazi na zkčbr. [katastarska čestica] u potpunosti izmjesti.

6. 1. Na temelju rezultata dokaznog postupka nižestupanjski sudovi su ocijenili neosnovanim zahtjeve tužiteljice uz utvrđenja da se na nekretnini tužiteljice nalaze sporni elektroenergetski uređaji, izgrađeni 1974. pa da je tuženik tada započeo izvršavanje sadržaja prava stvarne služnosti koje je izvršavano neprekidno više od 20 pa i više od 30 godina. Tužiteljica da je predmetnu nekretninu stekla(2013.), tj. u vrijeme kad su ti uređaji već bili izgrađeni pa je stekla vlasništvo nekretnina sa svim ograničenjima (konkretno stečenim pravom stvarne služnosti tuženika na dijelu nekretnina), koje su imali i raniji vlasnici bez obzira što isto nije upisano u zemljišne knjige.

6. 2. Nadalje su utvrdili da je predmetna trafostanica sagrađena u skladu sa tada važećim zakonskim propisom jer je za istu izdano pravomoćno rješenje o odobrenju za građenje i to na temelju Osnovnog zakona o izgradnji investicijskih objekata i Zakona o izgradnji investicionih objekata i objekata građana i građanskih pravnih osoba, a da prednici tužiteljice tijekom vremena nisu tražili naknadu štete iz članka 63. Zakona o elektroprivredi (''Narodne novine'', broj 52/74 - u daljnjem tekstu: ZE), dok je u dokumentu suglasnosti ugovorena naknada na drugi način – izvedbom trofaznog priključka kabelom i ugradnjom brojila prilikom predaje čkbr. [katastarska čestica] uz odobrenje izgradnje objekata u skladu s važećim tehničkim propisima (udaljenost od zgrade 3 m), da prednici tužiteljice nisu osporili predmetno rješenje o odobrenju za građenje, u vrijeme građenja se nisu protivili izgradnji niti su pokrenuli postupak poništenja upravnog rješenja i uklanjanje izgrađenih objekata pa nije bilo potrebno provoditi postupak eksproprijacije prema tadašnjem Zakonu o eksproprijaciji ("Narodne novine", br. 53/71 i 52/73).

6. 3. Prema shvaćanju nižestupanjskih sudova tužiteljica nema pravo potraživati naknadu štete jer je za naknadu štete nastupila zastara, s obzirom da je trafostanica izgrađena 1974., a tužba podnesena 2021. pa je protekao opći zastarni rok od 10 godina, kao i objektivni rok od 10 godina od kad je šteta nastala, predviđen Zakonom o zastari potraživanja (''Službeni list'', broj 40/53 i 57/54). Osim toga, da je protekao i zakonski rok od 5 godina (a i 3 godine) po članku 225., 226. i 230. sada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23), odnosno po članku 371, 372 i 376. ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 88/01). To i stoga što je izgradnja elektroenergetskih uređaja od općeg interesa, a nije dokazano da predmetni uređaji i dalekovod ne bi bili izgrađeni u skladu s pravomoćnim rješenjem upravnog tijela o odobrenju za građenje. U vrijeme postavljanja tih uređaja, da su ograničenja prava vlasništva u općem interesu bila propisana pravnim pravilima OGZ-a (paragrafima 362.-365.), i tada važećim Zakonom o elektroprivredi (čl. 60. st. 2., 3. i 6. i čl. 69.). U tom pravcu su se pozvali na čl. 26. Zakona o elektroprivredi ("Narodne novine" broj 21/90, 47/90, 61/91, 26/93, 78/94, 105/99, 51/01), kojim je bilo propisano da je izgradnja i održavanje elektroprivrednih objekata od općeg interesa, a koji Zakon je prestao važiti donošenjem Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine" broj 68/01), kada je stupio na snagu i Zakon o energiji ("Narodne novine" broj 68/01 i 177/04), koji je u čl. 4. propisivao da je izgradnja energetskih objekata te njihovo održavanje i korištenje djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku, a čl. 20. st. 2. da je djelatnost proizvodnje, prijenosa i distribucije električne energije javna usluga.

7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačeno 28. pravnih pitanja i da su za određena pitanja izneseni razlozi važnosti, međutim, prema ocjeni ovoga suda ne radi se o pitanima koja bi bila važna za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Naime, naznačenim pitanjima kojima se traži odgovor na to je li krvni srodnik ovlašten raspolagati nekretninom bez punomoći ostalih suvlasnika i za osnivanje služnosti, a ta pitanja nisu važna jer se ovdje radi o stjecanju prava služnosti dosjelošću a ne pravnim poslom, pitanje koje se odnosi na obvezu suda da obrazloži razloge također je neodlučno jer su sudovi dalo razloge o odlučnim činjenicama, pitanja koja se odnosi na građevinsku dozvolu nisu važna jer građevinska dozvola, protivno tvrdnji tuženika, prema pobijanim odlukama, nije bila osnova za stjecanje stvarnog prava.

8. Serija pitanja koja se odnose na mogućnost suda da odlučuje o stjecanju prava služnosti kroz prethodno pitanje, nisu važna jer je na to pitanje odgovorio sam zakonodavac u odredbi čl. 12. ZPP-a, a pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova ne odstupa od prakse revizijskog suda o tim pitanjima. Stoga to nisu, niti mogu biti važna pitanja u smislu citirane odredbe ZPP-a.

9. Pitanjima koja se odnose na kvalitetu posjeda tuženika (pošteni posjed), osporava se po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje, zbog čega ni ta pitanja nisu važna jer se u revizijskom postupku ne može raspravljati o pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Pitanja koja se odnose na urbanističke planove nisu važna jer se u ovom slučaju radi o stvarno pravnim zahtjevima za uklanjanje stvari tuženika sa nekretnine tužiteljice i prigovorima tuženika u smislu čl. 163. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje u tekstu: ZVDSP), kojima se tuženik suprotstavlja takvom zahtjevu tužiteljice, te o naknadi štete.

11. Pitanja koja se odnose na zastaru nisu važna jer izneseno shvaćanje nižestupanjskih sudova ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda Broj: Su- IV-123/2024-5 Zagreb, od 27. svibnja 2024., donesenog na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24).

12. Ni pitanja koja se odnose na ukidanje služnosti nisu važna jer se u ovom slučaju ne radi o ukidanju prava služnosti s obzirom da takav zahtjev nije ni postavljen.

13. S obzirom da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna, i kako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagateljica iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s ocjenom provedenih dokaza i pobijanim nižestupanjskim odlukama, kao što je to u ovom slučaju, valja zaključiti da to nisu razlozi čl. 385.a ZPP-a koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda, dok pitanja koja se odnose na ukidanje stečenog prava služnosti ne mogu biti važna jer se u ovom slučaju i ne traži (nema takvog zahtjeva), ukidanje navedenog prava.

14. Prijedlog je, kako je naprijed navedeno, podnesen i iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 2. ZPP-a, pozivajući se na povredu temeljnog ljudskog prava, konkretno prava na pravično suđenje, povredu prava vlasništva, prava na suđenje u razumnom roku, te prava na jednakost.

15. 1. Revizijski sud ocjenjuje da predlagateljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da su joj tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Naime, razlozi koje predlagateljica veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i ustavnog prava na jednakost svih pred zakonom i pred sudovima zajamčenog odredbom čl. 14. Ustava RH, te prava vlasništva.

15. 2. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).

15. 3. Osim toga, odredba čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijanih presuda proizlazi da su sudovi u svojim presudama odgovorili na sve odlučne navode tužiteljice, što su učinili ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, dajući za svoju ocjenu detaljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom su smislu presude sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnim, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje. Isto se donosi i na temeljno ljudsko pravo jednakosti sviju pred zakonom i na povredu prava vlasništva.

16. Na temelju iznesenog tužiteljici nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na jednakost svih pred zakonom, niti pravo vlasništva, slijedom toga, ocjena je ovog suda nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda ni u smislu čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP i za dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 23. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić