Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-227/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐČ, zbog kaznenog djela iz čl. 143. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu (dalje: ODO) protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-99/2018 od 5. ožujka 2025., u sjednici održanoj 23. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba ODO-a, ukida pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred izmijenjenim sucem pojedincem.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je na temelju čl. 453. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-24 – ispravno se sud prvog stupnja trebao pozvati na čl. 453. t. 3. ZKP-24) optuženi ĐČ oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 143. st. 1. i 2 . KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, slijedom čega je na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-24 odlučeno da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude je ODO pravovremeno podnijelo žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Optuženik je u odgovoru na žalbu osporio žalbenu argumentaciju državnog odvjetnika i predložio „odbaciti žalbene navode zamjenice Općinskog državnog odvjetnika i potvrditi oslobađajuću prvostupanjsku odluku“.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-260/2025 od 15. travnja 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.
5. Žalba je osnovana.
6. Doduše, nije u pravu ODO kada žalbom upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-24, koju nalazi u znatnoj proturječnosti izreke presude s njenim razlozima, budući da smatra da iz pobijane presude na kraju nije jasno je li ona donijeta na temelju čl. 453. t. 1. ili čl. 453. t. 3. ZKP-24. Naprotiv, prema ocjeni ovoga žalbenog suda, iz osporene presude može se na dovoljno razumljiv način zaključiti da je osnova za njeno donošenje u čl. 453. t. 3. ZKP-24 koja se izričito navodi, kako u izreci te presude (mada se, kao što je rečeno, očitom omaškom u pisanju spominje čl. 453. st. 3. ZKP-24), tako i u obrazloženju (točka 8.). Dakle, nema dvojbe da je oslobađajuća presuda u konkretnom slučaju donijeta jer prvostupanjski sud nalazi da nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se optužuje. Točno je da prvostupanjski sud u točki 7. obrazloženja navodi da je „utvrdio da nisu ostvarena obilježja kaznenog djela koje se okrivljenom stavlja na teret iz čl. 143. st. 1. i 2., a kažnjivo po čl. 143. st. 1. Kaznenog zakona“, no kada se ta konstatacija dovede u smislenu korelaciju s točkom 8. istog obrazloženja, tada se može u dovoljnoj mjeri jasno zaključiti da prema ocjeni suda prvog stupnja u ovom slučaju nije dokazano ostvarenje obilježja bića kaznenog djela koje je predmet optužbe, slijedom čega nije ostvarena bitna proceduralna povreda iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-24 koja se sugerira predmetnom žalbom, dok ispitivanjem pobijane presude u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25) ovaj sud drugog stupnja nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio ma koju drugu od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.
7. U pravu je, međutim, ODO kada žalbom osporava pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja da su riječi oštećene EČ u konkretnom slučaju bile javno izgovorene.
8. Naime, prvostupanjski sud polazi od neprijeporne činjenice da se inkriminirani događaj zbio u javnoj ustanovi (u prostorijama Financijske agencije, Regionalnog ureda Split (dalje: FINA) koja pruža usluge građanima i da je stoga oštećeničina komunikacija s optuženikom kritične zgode predstavljala javni razgovor. To poradi toga što se snimljena konverzacija odnosila na optuženikov zahtjev za pristup informacijama vezano za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima s njegova računa na temelju čega prvostupanjski sud nalazi da ovdje nije bila riječ o privatnom razgovoru, već o javnoj komunikaciji između oštećenice, kao predstavnice, odnosno zaposlenice spomenute javne ustanove, i optuženika u svojstvu korisnika usluga te iste ustanove.
9. U ovom slučaju riječ je o prikrivenom snimanju putem tehničkog uređaja koje je poduzeo optuženik kao građanin samostalno i samoinicijativno. U takvom slučaju u odgovoru na pitanje je li oštećenoj EČ, zaposlenici FINA-e, prikrivenim snimanjem njenog razgovora s optuženikom koji je provela u sklopu obavljanja svog posla došlo do povrede njenog ustavnog prava na zaštitu osobnog života (čl. 35. Ustava Republike Hrvatske), a u okviru toga i prava na tajnost svih oblika općenja (čl. 36. Ustava Republike Hrvatske), treba utvrditi slijedeće: prvo, je li njen ured javni prostor; drugo, je li se u konkretnom slučaju radilo o javno izgovorenoj riječi; i treće, da li se, prema općeprihvaćenom shvaćanju temeljenom na životnom iskustvu, konkretno radi o situaciji u kojoj oštećenica može očekivati zaštitu privatnosti (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Kzz-2/2022-3 od 6. listopada 2022.).
9.1. Prema ocjeni ovoga žalbenog suda oštećeničin ured u FINA-i u vrijeme primanja stranaka predstavlja javni prostor, jer je riječ o prostoru dostupnom svim građanima koji zahtijevaju određene usluge te ustanove i koji kao takav po svojoj funkciji i služi javnoj svrsi.
9.2. Međutim, suprotno zaključku suda prvog stupnja, inkriminirana prikriveno snimljena konverzacija između optuženika i oštećenice ne predstavlja javno izgovorenu riječ upućenu širem krugu osoba. Drugim riječima, ovaj žalbeni sud u izloženom kontekstu prihvaća žalbenu argumentaciju državnog odvjetnika. Naime, samim time što se predmetni razgovor zbio u javnoj ustanovi i obavljen je u sklopu oštećeničine službe te se odnosio na temu poslovne naravi, kako ispravno ističe žalitelj, ne znači da je on bio javni, tj. namijenjen širem krugu osoba. To poradi toga što je oštećenica kritične zgode primila u ured samo optuženika i s njime obavila razgovor u povodu zahtjeva koji se ticao samo optuženika i bio vezan uz ovrhu na računu koja se ticala samo njega, a razgovor je prema decidiranoj tvrdnji oštećenice obavljen iza zatvorenih vrata. Prema tome izgovorene riječi od strane oštećenice bile su upućene isključivo optuženiku i nisu se ticale nikoga drugog, što je jedino bitno. Naime, riječi ne čini javnima to što su izgovorene na javnom mjestu ili to što se odnose na teme koje nisu strogo privatne naravi, već ocjena jesu li riječi izgovorene javno ili nejavno ovisi o tome kome je sam govornik iste namijenio.
9.3. Imajući u vidu okolnosti iznijete u prethodnoj točki ovog obrazloženja, kao i činjenicu da zaštita osobnog života i tajnosti općenja može obuhvaćati i poslovnu sferu života, prema stanovištu ovog drugostupanjskog suda, inkriminirani događaj nije predstavljao javnu interakciju između optuženika i oštećenice, pa se u tom smislu konkretno radilo o slučaju u kojem je oštećenica osnovano mogla očekivati zaštitu privatnosti, što znači da je u objektivnom smislu moguće zaključiti da se ona u postojećoj situaciji nije, makar i prešutno, odrekla od prava na zaštitu osobnog života i tajnosti općenja. Drugim riječima, u predmetnom se slučaju, a s obzirom na istaknute okolnosti, ne može razumno presumirati oštećeničin (prešutni, konkludentni) pristanak na audio-vizualno snimanje njenog razgovora s optuženikom.
10. Slijedom iznijetih razloga ovaj je drugostupanjski sud u tom dijelu prihvatio žalbu ODO-a i na temelju čl. 483. st. 1. i čl. 484. st. 1. ZKP-25 donio odluku kao u izreci ovog rješenja.
11. U ponovljenom suđenju sud prvog stupnja će iznova provesti sve do sada izvedene dokaze, a i druge za koje se ukaže potreba u cilju rasprave spornog pitanja na koje je upozorio ovaj sud drugog stupnja, te će se također osvrnuti i na odredbu čl. 143. st. 4. KZ-a na koju se poziva optuženik, a zatim će na temelju savjesne i brižljive ocjene cjelokupnog dokaznog materijala, u skladu s čl. 450. st. 2. ZKP-25, pravilno i potpuno utvrditi sve odlučne činjenice koje se tiču predmetne inkriminacije te donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku za koju će iznijeti valjano i uvjerljivo obrazložene razloge u smislu čl. 459. st. 5. ZKP-25.
U Varaždinu 23. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Tomislav Brđanović
U zamjenu potpisao sudac
Igor Pavlic
