Posl. br. P-87/2023
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. DĐ rođ. FĐ iz [adresa], kbr. 62, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Vicku Dabeliću, odvjetniku u Orebiću, protiv tuženih: 1. MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ŽĐ rođ. D iz [adresa], 3. OĐ rođ. D iz [adresa], 4. PĐ iz [adresa], Calgary 329, T2S OE1, OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. HĐ iz [adresa], 444 Prishing Ave 11, OIB: [osobni identifikacijski broj], tužene ad 4/ i 5/ kao nasljednice UĐ, 6. LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 7. SĐ iz [adresa], tužene ad 6/ i 7/ kao nasljednice KĐ pok. ČĐ i IĐ, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon glavne rasprave zaključene dana 26. kolovoza 2025., u prisustvu punomoćnika tužiteljica, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika od ad 4/ do 7/, na ročištu održanom radi objave odluke, dana 23. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da su tužiteljice DĐ rođ. FĐ iz [adresa], kbr. 62, OIB: [osobni identifikacijski broj] i FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnice svaka za po 1/2 dijela kat. čest. [katastarska čestica], Orto In Orebiski vrti, površine od 32 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], pa se temeljem ove presude ovlašćuju gornju nekretninu uknjižiti na svoje ime i vlasništvo, svaka za po 1/2 dijela, uz istodobno brisanje sa imena tuţenih:
MĐ za 80/640 dijela, ŽĐ rođ. D. F za 15/640 dijela, OĐ rođ. D za 15/640 dijela, prednika tuženih ad. 4/ i 5/ UĐ za 51/320 dijela, prednika tuženih ad 6/ i 7/ IĐ za 320/640 dijela i KĐ pok. ČĐ za 64/640 + 8/640 + 36/640 dijela.
Obrazloženje
1. Tužiteljice u tužbi navode da su uvidom u zemljišne knjige utvrdile kako su na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama suda kao suvlasnici za različite suvlasničke dijelove upisani tuženi ad 1/, 2/ i 3/ osobno, te pravni prednici tuženika od ad 4/ do 7/. Ovakav upis ne odgovara stvarnom stanju budući su tužiteljice vlasnice i posjednice predmetne nekretnine u cijelosti, a pravo vlasništva stekle su nasljeđivanjem od svog oca ČĐ. Naime utužena nekretnina u naravi predstavlja mali vrt smješten u blizini obiteljske kuće tužiteljica kojeg je otac tužiteljica ogradio betonskim zidićem i žičanom ogradom te ga redovito koristio i obrađivao više od 50 godina, pa je na navedeni način pravo vlasništva stekao dosjelošću. Nakon smrti svog oca, tužiteljice su preuzele posjed ovog vrta te ga drže do današnjeg dana, pa tužiteljice smatraju kako su one pravo vlasništva stekle dosjelošću, time što su u posjedu nekretnine stupile nasljeđivanjem iza smrti svog oca.
1.1. Kako tužiteljice kao stvarne ali vanknjižne vlasnice utužene nekretnine imaju pravni interes uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem, a u zemljišnim knjigama suda su kao suvlasnici i dalje upisani tuženi i njihovi prednici, iako im na ovoj nekretnini više ne pripadaju nikakva vlasnička prava, pri čemu tužiteljice nemaju ispravu podobnu za upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama suda, to ustaju predmetnom tužbom postavivši tužbeni zahtjev kao u izreci.
2. Tuženi, iako uredno pozvani, nisu podnijeli pisani odgovor na tužbu, a nisu ni na neki drugi način osporili navode tužbe ili postavljeni tužbeni zahtjev. Tuženi ad 1/, 2/ i 3/ nisu pristupili na pripremno ročište koje je održano pred ovim sudom 26. lipnja 2025., iako su na isto bili uredno pozvani, pa je na ovom ročištu, po prijedlogu punomoćnika tužiteljica, budući da su ispunjeni uvjeti iz čl. 331. b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/12, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), donesena presuda zbog ogluhe u odnosu na tužene ad 1/, 2/ i 3/, a nakon čega je raspravljanje nastavljeno u odnosu na preostale tužene.
3. U dokaznom postupku proveden je dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: zk izvatka za predmetnu nekretninu, Rješenja o nasljeđivanju iza smrti ČĐ pok. M **.**.2015. posl. br. O-988/2015 UPP/OS-65/2015, Rješenja o nasljeđivanju iza smrti VĐ rođ. KĐ od 24. travnja 2018. posl. br. O-2791/2018 UPP/OS-31/2018, Rješenja o nasljeđivanju iza smrti BĐ od 22. kolovoza 2019. posl. br. O-4726/2019 UPP/OS-62/2019, Rješenja o nasljeđivanju iza smrti UĐ od 29. listopada 2018. posl. br. O-223/2018 UPP/OS-29/2018, te su u svojstvu svjedoka saslušani TĐ i ĆĐ, oba iz [adresa]. Tijekom dokaznog postupka nije proveden dokaz saslušanja svjedoka CĐ, ZĐ i JĐ, a ovo iz razloga što je tužiteljska strana odustala od njihova saslušanja. Cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, uz primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
3.1. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za utuženu nekretninu proizlazi da su u zemljišnim knjigama suda kao suvlasnici upisani osobno tuženi ad 1/, 2/ i 3/, UĐ koji je otac i pravni prednik tuženih ad 4/ i 5/ te IĐ i KĐ pok. ČĐ koji su pravni prednici tuženika ad 6/ i 7/. Tijekom postupka pasivna legitimacija tuženika kao nasljednika upisanih osoba nije bila sporna, a ista svakako proizlazi i iz priloženih rješenja o nasljeđivanju pregledanih u dokaznom postupku. Tužiteljice u tužbi navode kako su predmetnu nekretninu stekle nasljeđivanjem iza smrti svog oca ČĐ i to kao njegovo vanknjižno vlasništvo. Međutim, pregledom Rješenja o nasljeđivanju donesenom iza njegove smrti od 6. srpnja 2014. posl. br. O-988/2015 UPP/OS-65/2015, utvrđeno je kako predmetna nekretnina nije uvrštena u njegovu ostavinsku masu. Ovo se dogodilo zacijelo iz razloga što otac tužiteljica u zemljišnim knjigama nije bio evidentiran kao vlasnik ili suvlasnik ove nekretnine, a isto tako nije bio evidentiran ni kao njen posjednik ili suposjednik u katastarskim operatima. To međutim automatski ne znači da predmetna nekretnina nije doista predstavljala njegovo vanknjižno vlasništvo, pa su tužiteljice posjed svog oca na ovoj nekretnini tijekom postupka dokazale saslušanjem svjedoka. Tako svjedoci TĐ i ĆĐ u svom iskazu u bitnom navode da gotovo čitav život žive u [adresa], u neporedanoj blizini utužene nekretnine, pa im je zbog toga činjenično stanje jako dobro poznato iz neposrednog zapažanja. Oba svjedoka u svom iskazu predmetnu nekretninu u naravi opisuju kao manji vrt, čiju preciznu površinu ne mogu iskazati, ali radi se o vrtu koji je od svih susjednih nekretnina ograđena betonskim zidom i žičanom ogradom. Ovaj vrt u posjedu je čitav život držao otac tužiteljica ĐĐ na način da ga je redovito obrađivao gotovo do svoje smrti, a u kakvom posjedu ga nitko nikada nije ometao. Nakon njegove smrti posjed su preuzele tužiteljice, a posebno tužiteljica DĐ koja živi u [adresa], dok njena sestra FĐ živi u [adresa], te ga u svom posjedu drže do današnjeg dana. Sud je iskazu ovih svjedoka poklonio vjeru u cijelosti, a ovo iz razloga što su njihovi iskazi životni i logični, nisu u suprotnosti s preostalim izvedenim dokazima već se sa njima dopunjuju, a sami svjedoci nisu zainteresirani za ishod ovog postupka, pa je tako temeljem iskaza svjedoka utvrđeno kako se predmetna nekretnina nalazi u posjedu tužiteljica, a ranije njihova oca, najmanje posljednjih 40 godina.
3.2. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, kao i procesno držanje svih tuženika tijekom postupka, ovaj sud nalazi da među strankama nije sporna ni aktivna ni pasivna legitimacija, da predmetna nekretnina u naravi predstavlja manji vrt smješten u neposrednoj blizini obiteljske kuće tužiteljica koji je od susjednih nekretnina jasno i trajno omeđen, a koji vrt je praktički čitav život posjedovao otac tužiteljica koji je umro 2015., te da su nakon njegove smrti posjed na ovoj nekretnini nastavile vršiti tužiteljice sve do današnjeg dana.
4. Ocjenom provedenih dokaza, svakog pojedinačno, a i u njihovoj međusobnoj vezi, utvrđeno je da su tužiteljice stekle vlasništvo utužene nekretnine nasljeđivanjem iza smrti svog oca ČĐ, sve kako to propisuje čl. 114. i 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV). Uostalom, rezultati dokaznog postupka upućuju na zaključak da su tužiteljice pravo vlasništva stekle i dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. st. 4. ZV-a, budući da utuženu nekretninu kvalificirano posjeduju što osobno, a što putem svog pravnog prednika najmanje posljednjih 40 godina, pa je slijedom navedenog valjalo prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci ove presude.
5. Budući da stranke nisu popisale ni zatražile parnični trošak odluka o istom je izostala.
U Korčuli, 23. rujna 2025.
S u d a c :
Dario Farčić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
