REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica 207

Poslovni broj: K-1983/2021-47

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Ivi Kero, predsjedniku vijeća, uz sudjelovanje Josipe Grgić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog UO, zbog kaznenih djela iz članka 236. stavka 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 19. travnja 2021., broj: KO-DO-733/2021, izmijenjene 18. rujna 2025., nakon javne rasprave održane 21. srpnja 2025. i 18. rujna 2025. u prisutnosti zamjenice općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu, Esther Vranić, opunomoćenika oštećenika, odvjetnika OO, optuženog UO i branitelja optuženika, odvjetnika Nevena Gotala, 23. rujna 2025. objavio je i 18. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08.)

optuženi UO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin U i O, rođene Ž, rođen **.**.1969. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, dimnjačar, zaposlen kao dimnjačar s mjesečnim primanjima od oko 1.300,00-1.400,00 eura, oženjen, otac dvoje odrasle djece, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak.

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi

nakon što je tijekom 2006. na neutvrđeni način pribavio ugovor o kupoprodaji nekretnine od 5. lipnja 2006. kojim ugovorom je kao navodni kupac od prodavatelja i vlasnice ŽO kupio obiteljsku kuću sagrađenu na katastarskoj čestici [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], navodno ovjeren kod javnog bilježnika Marijane Mišković pod brojem OV-2197/06, iako svjestan da predmetnu nekretninu nikada nije kupio od ŽO kao i da isti ugovor nikada nije bio ovjeren kod javnog bilježnika Marijane Mišković, najprije je dana 9. srpnja 2018. u Zagrebu, predmetni ugovor uz zahtjev za upis prava vlasništva predao djelatnicima Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu koji su mu na temelju takve dokumentacije uknjižili pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, nakon čega je dana 7. rujna 2018. u Zagrebu, u nakani da se znatno nepripadno materijalno okoristi, ĆO neistinito predočio da je stvarni vlasnik predmetne nekretnine koji mu je kao kupac ne imajući razloga posumnjati u njegove navode i povjerovao, za istu nekretninu mu je kao kupac predao iznos unaprijed dogovorene kupoprodajne cijene u visini od 235.000,00 kuna, koji iznos novca je zadržao za sebe znajući pri tome da nije stvarni vlasnik predmetne nekretnine, te na koji način je za isti iznos oštetio nasljednike pokojne ŽO,

dakle, da bi s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, doveo nekoga lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta te da bi lažnu ispravu nabavio radi uporabe te istu i uporabio kao pravu,

čime bi počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevara – opisano po članku 236. stavak 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 236. stavak 2. KZ/11. te kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenje isprave – opisano i kažnjivo po članku 278. stavak 1. KZ/11.

Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08. oštećena SO se s imovinskopravnim zahtjevom upućuju u parnicu.

Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.- 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08.) te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je 27. travnja 2021. optužnicu broj: KO-DO-733/2021, izmijenivši ju na raspravi 18. rujna 2025., protiv optuženog UO, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. KZ/11.

1.1. Oštećenici su podnijeli imovinskopravni zahtjev.

2. Pozvan da se očituje o optužbi optuženi UO je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao prijepis posjedovnog lista Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 3. rujna 2018. (list 5 spisa), izvadak iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška] od 4. svibnja 2018. (list 6 spisa), preslika fotografije obiteljske kuće na adresi u [adresa] (list 7 spisa), preslika prekopa zemljišne knjige (k. o. [katastarska općina]) i ZIPP-a (k. o. [katastarska općina]) (list 8 spisa), oporuka od 25. svibnja 2010. (list 9 spisa), rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Z-33511/10 od 30. studenog 2010. (listovi 10 – 11 spisa), izvadak iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela u Zagrebu, broj:

Z-33511/20 od 4. svibnja 2018. (listovi 12 – 13 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 5. lipnja 2006. (listovi 14 – 16 spisa), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz Zemljišnoknjižnog odjela u Zagrebu, broj: Z-38477/18 od 3. rujna 2018. (listovi 17 – 18 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina od 7. rujna 2018. (listovi 19 – 22 spisa), izvadak iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela u Zagrebu, broj: Z-47630/18 od 20. studenog 2018. (list 23 spisa), prijepis posjedovnog lista Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 3. rujna 2018. (list 29 spisa), dopis javnog bilježnika Marijana Mišković od 29. siječnja 2019. (listovi 48 – 50 spisa), izvješća djelatnika Policijske postaje Ivanić Grad od 19. veljače 2019. (list 51 spisa), uvjerenje Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje, Središnjeg odsjeka za prostorno uređenje, KLASA: 350-03/2018-003/325, URBROJ: 251-13-020/-005-2018-2 od 20. lipnja 2018. (listovi 88 – 90 spisa), službena zabilješka o dojavi uz izvješće o utvrđenom činjeničnom stanju III Policijske postaje, Policijske uprave zagrebačke od 22. svibnja 2010. (listovi 91 – 92 spisa), dopis III Policijske postaje, Policijske uprave zagrebačke, broj: 511-19-29/3-1482/10 od 18. lipnja 2010. (list 93 spisa), smrtni list na ime ŽO, KLASA: 223-04/12-05/00001, URBROJ: 251-07-02/13-12-0149 od 14. veljače 2012. (list 112 spisa), presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: P-268/16-4 od 20. srpnja 2017. (listovi 113 – 124 spisa), presuda Županijskog suda u Splitu, broj: Gž- 2571/17-2 od 11. listopada 2017. (listovi 125 – 128 spisa), zapisnik sastavljen kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: O-6211/19-34 od 25. studenog 2019. (list 130 spisa), zapisnik Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. siječnja 2020., broj: O-6211/19-35 (listovi 131 – 132 spisa), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela, broj: Z-47630/18 od 22. rujna 2019. (list 133 spisa), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz, Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Z-47630/18 od 22. rujna 2019. (listovi 134 – 135 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: O-6211/19-36 od 31. siječnja 2020. (listovi 136 – 137 spisa), na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08. pročitao je zapisnik o ispitivanju svjedoka EO i ĆO sa rasprave od 13. lipnja 2022., zapisnik o ispitivanju svjedokinje NO s rasprave od 20. ožujka 2023., zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆO s rasprave od 3. travnja 2023., zapisnik o ispitivanju svjedoka BO i RO s rasprave od 24. svibnja 2023., zapisnik o ispitivanju svjedoka GO i HO s rasprave od 16. lipnja 2023., izvršio uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu Z-38109/2018, te je izvršio uvid u prekršajnu i kaznenu evidenciju za optuženika. Optuženi UO je ispitan na kraju dokaznog postupka.

4. U svojoj obrani optuženi UO je naveo da ostaje kod svoje obrane koju je iznio prilikom prvog ispitivanja te istoj nema ništa drugo za dodati. Na postavljeno pitanje opunomoćenika oštećenika naveo je da je ugovor o kupoprodaji kuće od pokojne ŽO potpisao u kafiću kod Ivanića, te nije uopće išao kod javnog bilježnika. CO mu je za tu kuću platio 235.000,00 kuna. Papire koje je predao u zemljišne knjige odnosno obrasce, dobio je od gospođe u kafiću, ta gospođa u kafiću imala je nekih 40-50 godina te je s njom bio neki mlađi muškarac, s time da je pravu vlasnicu vidio samo jednom u kolicima ispred kuće, a ta mlađa gospođa se predstavila kao sestrična od te starije gospođe te da ima sve ovlasti da raspolaže tom kućom. Na pitanje opunomoćenika oštećenika naveo je da nije bio u kući, te da je ključeve od kuće dobio u Ivaniću. U kući su živjeli neki podstanari i ona je bila u raspadnutom stanju, kuću je odlučio kupiti misleći da ću je renovirati, ali onda je promijenio plan te ju je prodao.

4.1. U svojoj obrani pri prvom ispitivanju optuženi UO je naveo da je preko jednog poznanika s kojim je igrao nogomet došao do informacije o mogućnosti da kupi spornu kuću, otišao je do te kuće te je o kupnji razgovarao s bračnim parom za koje je pretpostavljao da se radi o članovima obitelji starije osobe ili nekim osobama koje su se o njoj brinule, jer vlasnica kuće nije puno pričala i nije bila u dobrom stanju, našli su se u lokalu u tržnom centru te mu je bračni par predao ugovor koji je b io ovjeren, a on im je predao novac i to 47 tisuća eura, u kuverti i vrećici i to pred tom bakom koje novce je uzeo bračni par na što se baka nije bunila, te mu nije bilo ništa sumnjivo. S njim je bio i njegov kolega koji živi u [adresa], LO, čije podatke ne zna ali ih može saznati preko njegove majke u Bosni. Prije predaje novca provjerio je li je gospođa zaista i vlasnica predmetne nekretnine, te je utvrdio da jest i da je ona tu nekretninu od nekoga naslijedila. Kupoprodajni ugovor je zaključen 2006., ugovor je bio potpisan kad je došao u kafić u Ivanić Grad tako da on uopće nije išao kod javnog bilježnika već je sve obavio u kafiću. U svezi primitka novca nije potpisao nikakvu potvrdu obzirom da je smatrao da je to nepotrebno, jer je imao ovjereni ugovor. Uknjižbu prava vlasništva napravio je tek nakon 12 godina iz razloga što je živio u [adresa] te nije imao potrebe za uknjižbom prava vlasništva, te ta kuća nije bila za stanovanje. Kad je se vratio u Hrvatsku, imao je dugove te je odlučio kuću prodati, u isti nije ulazio, jer za to nije imao potrebe, a na vratima nije bilo pečata te je odlučio tu kuću i prodati. 2017. je čuo da u toj kući žive radnici od EO, isti mu se po povratku u Hrvatsku obratio te je tvrdio da je on tu kuću kupio, u razgovoru je bio nasilan te je angažirao i odvjetnika, da riješi papire, koji odvjetnik je zatim umro. Predmetnu nekretninu je oglasio putem internetskog portala "Njuškalo" te se javilo dosta zainteresiranih za kupnju. Kupoprodaju je dogovorio s ĆO za iznos od 30.000,00 eura, a koji iznos novca mu je CO i predao na ruke. Ženska osoba iz bračnog para kojem je predao novac imala je tada 45 godina, visine 170-180 cm, sitnije građe no od nje nije uzimao nikakve podatke jer je smatrao da mu ti podaci nisu potrebni.

5. Iz iskaza svjedoka EO proizlazi da zna zbog čega je pozvan na sud i to zbog nekretnine – zemljišta i kuće u [adresa] – u vezi koje je vodio sudski postupak. Taj je postupak pravomoćno izgubio te njegov pravni interes nad tom nekretninom više nije postojao. Jednom prilikom kontaktirao ga je susjed predmetne nekretnine, gospodin Ć, te ga je pitao je li on prodao tu nekretninu, te je njegov odvjetnik je potom provjerio podatke u zemljišnim knjigama i utvrdio da je kao vlasnik upisan gospodin UO, koji je vlasništvo stekao temeljem kupoprodajnog ugovora s dotadašnjom vlasnicom. Svjedok se osobno raspitao kod javnog bilježnika za kojeg se navodilo da je istoga dana ovjerio predmetni kupoprodajni ugovor, te mu je javni bilježnik rekao da nikada nije vidio navedeni kupoprodajni ugovor. Budući da više nije imao pravni interes nad tom nekretninom, time se nije dalje bavio. Naveo je da je jednom prilikom kontaktirao gospodina UO, koji mu je rekao da je kup io nekretninu, na što mu je svjedok napomenuo da bi se moglo raditi o kaznenom djelu. Sa gospodinom UO je bio u kontaktu prije nekoliko godina, te je istaknuo da on nije podnositelj kaznene prijave protiv gospodina UO . Naveo je da je gđu ŽO poznavao 20 godina te da je s njom imao oporuku. Sud je tu oporuku odbio jer je utvrđeno postojanje zakonskih nasljednika, što je pravomoćno potvrđeno od strane Županijskog suda u Splitu. Susjed ga je kontaktirao jer ga viđao kako dolazi na predmetnu nekretninu, gdje su kosili i uređivali zemljište, razgovarali su te ga je svjedok obavijestio da se vodi sudski postupak i da bi mogao postati vlasnik, te je taj susjed bio zainteresiran za tu nekretninu te su u slučaju da je postao vlasnik planirali pregovarati o kupoprodaji. Međutim, u tom trenutku pregovori nisu bili mogući jer nekretnina nije bila u njegovu vlasništvu. Naveo je da je gospodin Ć zajedno sa svjedokom otišao kod javnog bilježnika u Ivanić-Grad, gdje je doznao isto što i svjedok, odnosno da kupoprodajni ugovor nije bio ovjeren u tom javnobilježničkom uredu, nakon čega mu se više nije obraćao. Naveo je da je osjećao moralnu dužnost održavati nekretninu te je kosio i uređivao zemljište u razdoblju od otprilike 7 do 8 godina nakon smrti gđe ŽO. Također je plaćao režije te je renovirao krov i vrata, a s tim je prestao kada je pravomoćno izgubio sudski spor. Naveo je da je sudski spor vodio s osobom koja se pojavila kao zakonski nasljednik, koju tijekom 20 godina prije toga nikada nije vidio niti zna kako se zove. Naveo je da su na tom području vrijednosti nekretnina visoke, osobito ako se radi o građevinskom zemljištu, te da se kreću oko 40 do 60 eura po kvadratnom metru, te da je ta nekretnina, zajedno s kućom, imala površinu od oko 900 kvadratnih metara.

5.1. Iz iskaza svjedoka ĆO proizlazi da je bio zainteresiran za kupnju zemljišta te je po tražilici Njuškalo pretražio nekretnine koje su ga interesirale, nazvao je oglas u kojem je bila oglašena predmetna nekretnina odnosno zemljište, sa derutnom kućom. Na taj oglas mu se javio gospodin UO te su pregovarali o kupoprodaji i on mu je ponudio 235 tisuća kuna za tu nekretninu, na što je gospodin UO pristao. Naveo je da su sastavili kupoprodajni ugovor te su otišli kod javnog bilježnika radi njegove ovjere, kojom je prilikom on prodavatelju u gotovini predao iznos kupoprodajne cijene. Prije same kupoprodaje, putem poznanika koji je u to vrijeme radio u agenciji za posredovanje u prometu nekretnina, provjerio je vlasništvo nad predmetnom nekretninom te je utvrdio da je u vlasničkom listu kao vlasnik upisan gospodin UO u cijelosti (1/1), kao i da na nekretnini nisu bili upisani nikakvi tereti. Naveo je da se u konačnici nikada nije preselio u predmetnu nekretninu u [adresa] koju je kupio, budući da se nisu ostvarili njegovi osobni planovi, niti je dobio odštetu od grada za proširenje puta preko parcele čiji je vlasnik i na kojoj živi. Također je naveo da je predmetnu nekretninu u [adresa] prodao prije 3 do 4 mjeseca i to AO. Na pitanje je li kupca obavijestio o vođenju sudskog postupka vezano uz tu nekretninu, naveo je da mu je rekao kako je bio pozvan na policiju i da je ondje obavio razgovor tijekom kojeg su ga pitali od koga je kupio nekretninu. Naveo je da je kupac, kao i on ranije, provjeravao postoje li na nekretnini upisani tereti te je, utvrdivši da je vlasnički list uredan i da nema tereta, odlučio kupiti nekretninu. Istaknuo je da ga tijekom sudjelovanja u postupku nitko nije obavijestio da ne smije prodati predmetnu nekretninu. Naveo je da je nekretninu prodao za iznos od 285.000,00 kuna, pri čemu je uplata izvršena na njegov žiro račun. Na pitanje branitelja optuženika da li se smatra oštećenim u ovom predmetu, naveo je da ga nitko nije prevario jer se uredno upisao kao vlasnik nekretnine. Nakon što mu je predočen raniji iskaz i to da je izjavio kako bi, ukoliko se u postupku utvrdi da je počinjeno kazneno djelo prijevare na njegovu štetu, postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 235.000,00 kuna, naveo je da i dalje ostaje kod tog navoda, ali da u ovom trenutku ne postavlja imovinskopravni zahtjev. Na daljnje pitanje poznaje li MO, naveo je da njegova sestra s navedenim ima zajedničko dijete, ali da ne žive zajedno, te da mu je isti ranije posuđivao novac kada mu je bio potreban. Na postavljeno pitanje suca zbog čega je prilikom iskazivanja na ODO-u smatrao da je oštećen, svjedok je naveo da je postupak bio u tijeku te da je tada jednostavno smatrao da je oštećen. Naveo je da je iznos od 235.000,00 kuna za njega velik iznos, za koji iznos je kupio od optuženika nekretninu, koji je iznos bio naveden i u kupoprodajnom ugovoru, na koji je plaćen i porez. Naveo je da je prema njegovim saznanjima, optuženik bio stvarni vlasnik nekretnine, što je provjerio uvidom u zemljišnoknjižni izvadak, da je predmetnu nekretninu prodao FO za 285.000,00 kuna, da je kupoprodajni ugovor proveden te da je i na tu transakciju plaćen porez. Istaknuo je da je nekretninu prodao u razdoblju od približno tri godine, i to nakon što je bio ispitan kod državnog odvjetnika, odnosno prije svog ispitivanja na sudu. Na pitanje suca zbog čega je prodao nekretninu iako je znao da je ispitan kao svjedok i da je pokrenut kazneni postupak, naveo je da nekretnina nije bila opterećena te da nije postojala nikakva zabilježba koja bi mu onemogućavala prodaju. Naveo je da je iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazilo da je vlasnik optuženik, a nakon kupoprodaje on je bio upisan kao vlasnik. Na posebno pitanje državnog odvjetnika je li prije kupnje nekretnine istu razgledao, naveo je da jest, te da se radilo o nekretnini u ruševnom stanju, da je zbog blizine radnog mjesta često prolazi pokraj te nekretnine, da je nekretnina bila oglašena na Njuškalu te da je tom prilikom stupio u kontakt s optuženikom, kojeg je vidio prilikom sklapanja ugovora. Nakon što mu je predočen dio iskaza s ispitivanja kod državnog odvjetnika u kojem je naveo da se, koliko se sjeća, s optuženikom susreo kada je došao pogledati kuću, naveo je da se ne sjeća točno, budući da je više puta prolazio pokraj te nekretnine. Naveo je da ne poznaje ŽO, da je nekretnina bila upisana 1/1 na optuženika, zbog čega nije obraćao pažnju na ime ŽO, nekretninu je kupio s namjerom gradnje, ali je od toga odustao, da je u vrijeme kupnje cijena bila realna, što proizlazi i iz činjenice da je porezna uprava obračunala porez prema iznosu iz kupoprodajnog ugovora te da je nekretninu prodao jer nije bilo nikakvih zabilježbi, a bio mu je potreban novac. Naveo je da ne može objasniti zbog čega je ranije izjavio da se smatra oštećenim, iako se sada ne smatra oštećenim. Istaknuo je da je kupoprodajnu cijenu od FO primio na svoj tekući račun u OTP banci, dok je novac optuženiku predao u gotovini kod javnog bilježnika. Naveo je da je, koliko se sjeća, novac predao u javnobilježničkom uredu, pri čemu je optuženik novac brojao u predvorju, nakon čega je ugovor potpisan. Dodao je da je optuženik tražio isplatu u gotovini te da on prethodno nije podigao novac sa svog računa. Istaknuo je da mu optuženik nije izdao potvrdu o primitku novca, ali da mu je bilo dovoljno što je u kupoprodajnom ugovoru bilo navedeno da je kupoprodajna cijena u cijelosti isplaćena. Naveo je da je novac predao prije potpisivanja ugovora, te je naveo da bi se smatrao oštećenim da je postojala neka zabilježba na nekretnini i da ju nije mogao dalje prodati. Naveo je da se radi o građevinskom zemljištu površine oko 500 m², te da se u to vrijeme cijena građevinskog zemljišta kretala od 50 do 100 eura po kvadratnom metru. Kupoprodajni ugovor mu je sastavio očev prijatelj, te je s gotovim ugovorom došao kod javnog bilježnika gdje ga je optuženik potpisao.

5.2. Iz iskaza svjedoka GO proizlazi da je poznavao ŽO jer je ona teta njegove majke, pa su u daljnjem srodstvu. Naveo da mu ne znači ništa ime UO i optuženika ne poznaje. Naveo je da je dolazio kod ŽO, odnosno da je tamo dolazio s roditeljima i braćom u posjete i na roštiljanje. Naveo je da su se, koliko se sjeća, posljednji put okupili na roštilju otprilike godinu dana prije njezine smrti, dok je on s majkom dolazio i donosio joj hranu iz trgovine i slično sve do njezine smrti. Naveo je da ŽO nije spominjala UO, ali da je ona dolazila i boravila kod njih po nekoliko dana. Nakon smrti ŽO, njegova majka S pojavila se kao umješač u postupku u kojem je bila osporavana usmena oporuka u korist EO. Naveo je da je njegova majka u ostavinskom postupku uočila da je već neka druga osoba upisana kao vlasnik predmetne nekretnine, što se dogodilo u međuvremenu. Naveo je da ne poznaje osobu ĆO niti je za njega čuo, kao niti AO i ŠO. ZO i RO poznaje po imenu, a RO je upoznao u njihovoj kući, budući da su oni susjedi ŽO. Naveo je da mu je upravo BO telefonski rekao da su E susjedi iz iste ulice te mu predložio da ode kod njih i provjeri zbog čega su upisani kao vlasnici nekretnine, međutim svjedok je naveo da mu je odvjetnik savjetovao da s njima nema što razgovarati. Dodao je da isti žive nekoliko kuća dalje od kuće ŽO. Naveo je da su se isključivo oni brinuli o ŽO te da nije vidio nikoga drugoga da bi vodio brigu o njoj, a o njoj su se brinuli jer im je bila rodbina. Naveo je da se ne može točno izjasniti koliko su često dolazili, ali da je to bilo ponekad jednom, a ponekad dva do tri puta tjedno. Također je naveo da nakon njezine smrti u kući nisu mogli boraviti jer su tamo bili zaštitari. Prema njegovu sjećanju, nekoliko dana prije smrti ŽO je bila odvedena u dom ili bolnicu, ali mu nije poznato tko ju je odvezao niti se može sa sigurnošću izjasniti radi li se o domu ili bolnici.

5.3. Iz iskaza svjedokinje NO proizlazi da je nećakinja ŽO koja je preminula 2010. godine te je naslijedila iza iste imovinu, te je iza ŽO jedina nasljednica, stoga postavlja imovinskopravni zahtjev u iznosu od 39.816,84 eura. Navela je da je naslijedila kčb. 3042/29 upisane u zku. 1951 k. o. [katastarska općina] i tako je saznala da ne može ući u posjed, jer je u posjedu navedene čestice obitelj ŠO koja je navedenu kuću srušila i koliko joj je poznato na toj čestici nema nikoga. Tijekom 2020. EO je tvrdio da je to njegovo te joj nije dozvolio ući u posjed već je postavio i stražara, tako da nije htjela ulaziti u posjed. Navela da je ŽO živjela sama te je o njoj vodila brigu, nije htjela zaključivati nikakav ugovor jer je kao nećakinja bila nasljednica. ŽO je bila do 2000. godine zdrava, te je navela da nije imala nikakvog saznanja i tvrdi da ona s nikim nije zaključila bilo kakav kupoprodajni ugovor. Navela je da tri do četiri puta tjedno obilazila istu a vikendom gotovo svaki. Navela je da tek 2021. rješenjem o nasljeđivanju dobila predmetnu nekretninu jer je bio prekid ostavinskog postupka zbog EO , koji je osporavao ostavinsku imovinu iza pok. ŽO i to i u pogledu korištenja grobnog mjesta kao i potraživanja te oročenog štednog uloga kod Zagrebačke banke. Navela je da zna da je HO imala PIN i karticu kada je ŽO trebalo podići novac, ŽO joj je htjela dati punomoć međutim ona nije mogla u svakom trenutku biti joj na raspolaganju. Navela je da je svu papirologiju EO nakon smrti pokojne uzeo i pretpostavlja da je dignut novac sa računa. Navela da joj ništa ne znači ime CO niti ime optuženika. Navela je da je rješenje o nasljeđivanju iz 2020. i da je tada uočeno da sporna čestica nije ušla u ostavinsku imovinu, pokrenut je postupak za naknadno pronađenu imovinu međutim čeka se dovršetak parnice kojom se tuži za ništetnost ugovora o kupoprodaji kao i svih sljedećih stjecatelja na temelju takvog početnog ništavog ugovora o kupoprodaji. Navela da je ŽO bila nešto manje od mjeseca dana smještena u Dom Kastelan i nazvala ju je da tamo ne može biti, da joj je poznato da je EO dolazio do njezine tete i da nikada joj nije spomenuo da ima oporuku. Njezina teta je imala mirovinu i sama se brinula o sebi i o režijama. EO se pozivao na usmenu oporuku te je taj postupak pravomoćno dovršen gdje nije utvrđeno da bi se radilo o bilo kakvoj oporuci. HO je živjela s nekim gospodinom ali njega nikada nije upoznala, ista nije imala punomoći od pokojne ŽO, niti je imala ključ od kuće.

5.4. Iz iskaza svjedoka BO proizlazi da ŽO poznaje samo kao susjedu te čak nije niti znao da joj je prezime ŽO i zvali su je N. Naveo je da optuženog UO ne poznaje, nikada ga nije vidio kao niti TO. Na pitanje državnog odvjetnika je li s ŽO bio u dobrim odnosima naveo je da ju je poznavao kao susjedu, koja je bila starica, živjela je sama i nije se s istim družio na način da bi se posjećivali. Kada je umrla viđao je gospodina EO, koji inače drži starački dom i shvatio je da je on istu uzeo na uzdržavanje. Radilo se o starijoj kući, bez grijanja u kojoj su povremeno živjeli radnici od Kastelana i u razgovoru sa istim je saznao da on vodi neki sudski spor vezano uz tu kuću odnosno za nasljedstvo. Budući da su susjedi i to zemljište je preko puta njegove kuće, a kako ima firmu bio je zainteresiran da to kupi i pitao je EO da li želi to prodati, na što je isti rekao da bi to volio prodati ali vodi sudski proces. Stoga je otišao u gruntovnicu kako bi vidio stvarno stanje i utvrdio da ŽO nije vlasnica već neki čovjek iz [adresa], pogledao je dokumentaciju na temelju koje je taj čovjek upisan te je bilo vidljivo da se radilo o javnom bilježniku iz Ivanić Grada, kupcu iz [adresa] a nekretnina u [adresa] što je vrlo neobično, te je otišao do javnog bilježnika u Ivanić Grad te utvrdio da se ne radi o valjanoj dokumentaciji na temelju koje je vlasnik iz [adresa] upisan u zk izvatku. Kasnije je vidio da je nekretnina ponovno prodana i to u dva navrata te je zadnji vlasnik ŠO srušio kuću i krenuo u gradnju. Kada je sreo EO rekao mu je da je trebao staviti zabilježbu koje nema u gruntovnici, te je s istim otišao ponovno kod javnog bilježnika u Ivanić Grad gdje se sam EO čudio zbog čega nije stavljena zabilježba od prije 12 godina. Kako je bio zainteresiran za kupnju tog zemljišta te je EO vodio spor s TO, nazvao ju je te mu je ista u nekoliko navrata rekla da bi tu nekretninu predala ali papiri nisu čisti. Njegova supruga je osobno bila kod iste, s papirologijom koju je prikupio, no kako situacija nije bila čista nije bio spreman kao kupac ulaziti u to. Naveo je da je on u ovom postupku slučajni susjed i ne želi imati niti sa jednom od navedenih osoba bilo kakvih problema. Naveo je da on i njegova supruga nisu pomagali ŽO ni na koji način, jednom u noći je čuo i vidio neke dvije nepoznate muške osobe koje su bacale kamenje u prozor i razbile ga te je uspio zapisati registarsku oznaku i to javiti policiji, jer je bilo vidljivo da se istu uznemirava, kasnije je vidio i neku žensku osobu s malim djetetom koja je dolazila čistiti kod susjede, jednom su on i susjed pokosili travu kako ne bi nastalo žbunje nakon što su Kastelanovi radnici otišli. Naveo je da se radi o građevinskom zemljištu vrijednosti od oko 50 do 60 tisuća eura po njegovoj procjeni. Naveo je da mu ime ĆO ne znači ništa kao niti FO i ŠO, čuo je tek da su neki E kupili tu kuću. Naveo je da su radnici prestali dolaziti otprilike prije par godina, te je prije postavljanja ploče da se izvode radovi s prezimenom ŠO nije nikada čuo za navedene ljude, niti su mu se isti predstavili kako novi susjedi. Naveo je i da mu nije poznata osoba po imenu HO, te da ne zna je li istu vidio da dolazi kod ŽO.

5.5. Svjedokinje RO je navela da su susjedi od ŽO te da se predmetno zemljište nalazi neposredno preko puta njihove kuće. Nakon smrti ŽO, zemljište se pretvorilo u zapušteno područje obraslo travom i grmljem, koje su oni održavali i kosili, između ostalog i zbog toga što joj je dijete alergičar. Navela je da je, uvidom u dokumentaciju, utvrdila da je kao vlasnik nekretnine upisan optuženi UO, dok je za gospođu NO, policija navela da je buduća nasljednica. Nakon smrti ŽO jedno vrijeme na nekretnini su boravili radnici Kastelana koji su održavali zemljište. Također je navela da su se ljudi često raspitivali o vlasništvu i mogućnosti kupnje nekretnine. Nakon smrti, viđala je i nepoznate osobe koje su pokušavale ući i useliti se u kuću, pri čemu je jednom prilikom došlo i do fizičkog sukoba unutar kuće, zbog čega je intervenirala policija. Istaknula je da ona osobno nije bila zainteresirana za kupnju nekretnine, ali joj je bilo važno da se zemljište održava zbog zdravstvenih razloga njezina djeteta. Navela je da je do podataka o vlasništvu došla putem sustava e-Građani, koji su javno dostupni, te da se ne sjeća da bi njezin suprug te podatke provjeravao kod javnog bilježnika. Također je navela da je jednom prilikom bila kod gospođe NO te joj predala svu prikupljenu dokumentaciju. Navela je da se na predmetnoj nekretnini trenutno gradi kuća te da postoji istaknuta tabla o vlasništvu, ali da ne poznaje sadašnje vlasnike niti ju to zanima, jer joj je bilo važno da se zemljište očisti i održava. Navela je da joj nije poznata osoba CO, niti zna je li to osoba koja je eventualno boravila u kući kada su, prema njezinim riječima, dvije nepoznate osobe pokušale ući u kuću. Također je navela da joj ime HO ništa ne znači. Navela je da je ŽO bila starija osoba koja je živjela sama, te da je povremeno odlazila u pučku kuhinju „Dobri dom“, koja se nalazi nekoliko ulica dalje. Istaknula je da je tamo upoznavala različite ljude te da je, prema njezinim saznanjima, nekima obećavala kuću, što je dovodilo do sukoba, jer bi te osobe boravile kod nje određeno vrijeme, nakon čega bi ih optuživala za krađu. Zaključila je da ŽO nije bila sposobna za samostalan život te da je često djelovala zbunjeno. Navela je da su se u susjedstvo doselili 2002. godine, ali da ne zna puno o ŽO niti o njezinim nasljednicima. Također je navela da nikada nije viđala gospođu NO da dolazi kod ŽO, ali je napomenula da nije svakodnevno pratila tko dolazi. Navela je da nikad nije upoznala AO i ŠO, da se ne može točno izjasniti o razdoblju, ali da je prošlo više godina od odlaska radnika Kastelana iz predmetne kuće, neposredno nakon čega su se pojavile dvije nepoznate muške osobe koje su se, prema njezinim riječima, potukle, zbog čega je intervenirala policija. Navela je da joj nije poznato da bi ŽO ikome davala ključ od kuće, uključujući i osobe koje su, prema njezinim ranijim navodima, dolazile i boravile kod nje.

6. U ovom kaznenom postupku nije sporno da je se optuženi UO uknjižio kao vlasnik nekretnine i to obiteljske kuću sagrađene na katastarskoj čestici [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Nije sporno ni da je tu nekretninu zatim prodao svjedoku ĆO, a ovaj zatim FO. Nije sporno ni da na ugovoru o kupoprodaji od 5. lipnja 2006., koji je predstavljalo pravni temelj za stjecanje te nekretnine optuženom UO ovjera potpisa prodavatelja nije valjana, jer pod tim brojem javni bilježnik Marijan Mišković ima ovjeru potpisa druge osobe i to drugog datuma, odnosno da je ovjera potpisa prodavateljice po javnom bilježniku krivotvorena. Nije sporno ni da je optuženik UO podnio prijedlog za uknjižbu na temelju tog ugovora 2018. iako je u tom ugovoru datum sklapanja ugovora 5. lipanj 2006. Nije sporno ni da je u listopadu 2017. drugostupanjski sud potvrdio odluku prvostupanjskog suda kojom je odbijen tužbeni zahtjev Doma za starije i nemoćne Rezidencija Kastelan za utvrđenjem da je valjana i istinita usmena oporuka pok. ŽO.

6.1. Sporno je međutim je li optuženi UO znao da je ugovor o kupoprodaji od 5. lipnja 2006. krivotvoren te je na temelju takvog ugovora zatražio upis u zemljišne knjige, ishodio taj upis te zatim tu nekretninu prodao ĆO prikazujući mu da je vlasnik te nekretnine, koji je tu nekretninu zatim prodao FO, čime je u konačnici oštećena nasljednice pok. ŽO, prodavateljice nekretnine iz spornog ugovora o kupoprodaji.

7. Nakon ocjene svakog dokaza pojedinačno i u međusobnoj vezi s drugim dokazima ocjena je ovog suda da nema dokaza da je optuženi UO počinio kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret i to kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11. i kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11.

8. Naime, iz iskaza svjedoka i to svjedoka EO i svjedoka BO proizlazi da su obojica bili zainteresirani za stjecanje te nekretnine, i to EO na temelju oporuke, u čemu nije uspio, jer je pravomoćno taj parnični postupak okončan njemu na štetu, dok je svjedok ZO htio istu kupiti od EO, što nije učinio jer je parnični postupak bio u tijeku. Nitko od svjedoka koji su poznavali pokojnu ŽO i to susjedi B, nasljednica SO i njezin sin GO ne poznaju optuženog UO. Ni svjedoci koji su naknadno stekli spornu nekretninu nemaju saznanja o tome kako je optuženi UO stekao nekretninu, niti imaju ikakvih saznanja o pok. ŽO. Svjedokinja TO je navela da je pok. ŽO posjećivala prijateljica HO, koju sud nije ispitao jer je umrla, te da je ista živjela s nekim gospodinom čije ime ne zna, te je imala PIN i bankovnu karticu od pok. ŽO. Svjedokinja RO, susjeda pok. ŽO je navela da je ista odlazila u pučku kuhinju, da je raznim ljudima obećavala nekretninu, da je jednom ispred te kuće nakon smrti ŽO vidjela dvije nepoznate osobe koje su se potukle, da joj je pok. ŽO izgledala zbunjeno, da je kuću obećavala nekim osobama. Svjedok EO je naveo da tijekom 20 godina svjedokinju SO nije nikad vidio niti je znao ime zakonske nasljednice pok. ŽO. Svjedok BO je pak u svom iskazu naveo da su nepoznate muške osobe bacale kamenje u prozore kuće pok. ŽO te je tako uznemiravale. Susjedi pok. ŽO, ZO i RO su naveli da nisu uočili da ju posjećuje nećakinja SO, da je odlazila u pučku kuhinju, što u vezi s činjenicom da je ŽO u teškom stanju nađena u kući po dojavi HO da joj se ne javlja, što proizlazi iz izvješća policije u spisu, nakon čega je u bolnici umrla, da su ključevi kuće pohranjeni na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, ukazuju da svjedokinja TO i njezin sin GO ipak nisu sudjelovali u životu pok. ŽO na način kao to pokušavaju prikazati u svojim iskazima u skladu s moralnim načelima i traganjem za osobom koja je po njihovoj tvrdnji mimo znanja i volje pok. ŽO njezinu kuću otuđila. Stoga u tom dijelu sud njihove iskaze nije prihvatio odnosno da nije moguće da je pok. ŽO kuću nekome prodala ili da je to netko drugi učinio za njezina života , dok je iskaze drugih svjedoka sud prihvatio jer su isti iskazivali o onome što im je poznato te nisu zainteresirani za ishod ovog kaznenog postupka, pa nisu imali razloga iskazivati neistinito. Dakle, iz svega navedenoga proizlazi da nitko od ispitanih svjedoka ne raspolaže detaljima o životu pok. ŽO i njezinom raspolaganju kućom u kojoj je živjela, no iz iskaza ispitanih svjedoka (BO, GO, EO) proizlazi da su je okruživale različite osobe koje su bile na različite načine zainteresirane za stjecanje njezine kuće. Optuženi UO u svojoj obrani navodi da je kupnju kuće dogovarao s članovima obitelji pok. ŽO ili osobama koje su se o njoj brinule te je njima predao novac, a oni su njemu predali potpisani ugovor. Pri takvom stanju stvari nije nemoguće da su neke od tih osoba koje su okruživale pok. ŽO doista i na temelju neistinite ovjere njezinog potpisa kod javnog bilježnika njezinu kuću prodale optuženom UO, iskorištavajući njezinu visoku životu dob i loše zdravstveno stanje te osobito činjenicu da o njoj nisu skrb i brigu redovito vodili članovi obitelji ili neka druga osoba od povjerenja. Tako se može prihvatiti i obrana optuženika da je pok. ŽO bila prisutna primopredaji novca i ugovora, kako kupac ne bi posumnjao u dobru vjeru osoba koje su dogovorile kupoprodaju nekretnine, dok s druge strane pok. ŽO nije svoj potpis ovjerila kod javnog bilježnika, kako bi izostavili objašnjenje pok. ŽO gdje ide i što potpisuje ili pak izbjegli da javni bilježnik utvrđuje stvarnu volju pok. ŽO. Sve ove okolnosti ukazuju da se obrana optuženog UO ne može isključiti i ocijeniti usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti, tim više što je isti svojim rječnikom opisao slijed događa ja oko kupnje sporne nekretnine, i to dosljedno odgovarajući i na pitanja policijskog istražitelja, u kojoj obrani sud nije uočio neke osobite nelogičnosti koje obranu čine nevjerodostojnom. Optuženik je naime opisano gdje, kada i kako je saznao za spornu nekretninu i na koji način je kupoprodaja realizirana. Ni kupoprodajna cijene kuće koja je upisana u ugovoru (300 tisuća kuna) odnosno ona o kojoj iskazuje optuženik (47 tisuća eura) te ona za koju je optuženik kuću prodao svjedoku ĆO ne ukazuje da je kuća kupljena i prodana ispod cijene, jer ispitani svjedoci (EO, ĆO, BO) spominju slične iznose, pri čemu nije sporno da je riječ o kući u lošem stanju. Jedina okolnost koja dovodi u pitanje dobru vjeru optuženog UO jest okolnost da optuženik kupuje kuću u kojoj živi vlasnica koja se ne iseljava, da je uknjižbu zatražio tek 2018., s time da je svjedok EO u listopadu 2017. izgubio spor u vezi s tom nekretninom, pri čemu u zemljišnim knjigama je bio vidljiv odbijen upis zabilježbe oporuke, koje činjenice se mogu povezati s ovom uknjižbom u srpnju 2018. i tumačiti različito ili da je optuženik čekao da se okonča spor ili da je ova uknjižba zajednička ideja svjedoka EO i optuženika, nakon sto svjedok EO nije uspio s tužbom. No istodobno se ne može isključiti ni obrana optuženika da je u to vrijeme živio u inozemstvu te da nije smatrao nužnim zatražiti uknjižbu, u njoj nije imao namjeru živjeti jer je bila u lošem stanju. Međutim, veliki razmak između zaključenja ugovora o kupoprodaji i uknjižbe, te kupnja kuće u kojoj ostaje živjeti starija osoba jesu samo indiciji koji upućuju na mogućnost da optuženik nije postupao u dobroj vjeri, koji prema ocjeni ovog suda nisu dovoljni za donošenje osuđujuće presude u kaznenom postupku, jer nije neuobičajeno da netko kupi kuću u kojoj vlasnik osobito starija osoba ostaje živjeti niti je je nemoguće da se kupac odmah ne uknjiži, tim više što se pojavilo više potencijalnih vlasnika te kuće, i to i zakonski i oporučni nasljednici. Naime, pri donošenju presude kojom se optuženik proglašava krivim treba biti dokazana njegova krivnja izvan svake sumnje i odlučne činjenice trebaju biti utvrđene s potpunom izvjesnošću. Dakle, za donošenje osuđujuće presude potreban je najviši stupanj utvrđenja odlučnih činjenica do te mjere da na temelju izvedenih dokaza sud nedvojbeno može zaključiti kako je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. To znači da optuženikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak niti tračak sumnje koji dovodi u pitanje osudu. Zato za osudu optuženika moraju biti izvedeni dokazi koji jasno, nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Kako u ovom slučaju postoje usmjeravajuće okolnosti (indiciji) koje se opet mogu tumačiti na više prihvatljivih i životnih i logičnih načina, kako je to prethodno izloženo, to iste nisu prema ocjeni ovog suda dovoljne za donošenje osuđujuće presude jer da bi se ista mogla temeljiti na usmjeravajućim okolnostima, onda se mora raditi o tzv. sklopu činjenica, dakle više njih, koje opet moraju zatvoriti krug ili tvoriti lanac (tzv. indicijalni krug ili lanac) tako da upućuju na jedini mogući, nedvojbeni zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen, što je u konkretnom slučaju izostalo.

9. Slijedom izloženoga s obzirom da nema dokaza da je optuženi UO počinio kazneno djelo iz članka 236. stavka 1. i 2. i kazneno djelo iz članka 278. stavka 1. KZ/11., valjalo je istog na temelju članka 453. stavka 3. ZKP/08. osloboditi od optužbe.

10. S obzirom na to da je sud optuženika oslobodio od optužbe valjalo je na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08. oštećenu SO s imovinskopravnim zahtjevom uputiti u parnicu.

11. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.

- 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava

12. Slijedom svega izloženoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. rujna 2025.

Sudac

Iva Kero

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili preporučenom pošiljkom u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KO-DO-733/2021

2. Optuženi UO, [adresa]

3. Branitelj optuženik, odvjetnik Neven Gotal, ekomunikacija

4. Opunomoćenik oštećenika, odvjetnik OO, ekomunikacija

5. U spis