REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-1445/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČL, državljanin Republike Burundi, s trenutnim boravištem u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Sarajevska 41, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Nagy, odvjetnik u Zagrebu, Preradovićeva 10, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave, 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/17244, URBROJ: 511-01-212-25-7 od 14. ožujka 2025. i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, UP/I-216-03/23-06/17244, URBROJ: 511-01-212-25-7 od 14. ožujka 2025. pod točkom I. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a pod točkom II. tužitelju je naloženo da je u roku od osam dana od dana izvršnosti ovog rješenja dužan napustiti Europski gospodarski prostor, jer će u protivnom biti prisilno udaljen s tog područja.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke te ističe da je nedopustivo ignoriranje konteksta etničkog nasilja i okolnosti odrastanja tužitelja, te političke aktivnosti i povezanosti s oporbenim članom stranke MSD, jer političko mišljenje uključuje i aktivnost koja nije direktno stranačko članstvo, već i povezane funkcije i podrška, pa je neutemeljeno osporavanje vjerodostojnosti i postoji nedostatak provjere navoda, te površna procjena sigurnosti u zemlji porijekla zbog čega tužitelj smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za priznavanje azila ili supsidijarne zaštite, jer tuženik nije uzeo u obzir ključne dokaze u smislu iskaznice političke stranke, struke i društvenog položaja tužitelja, liječničke nalaze, kontekstualne izvještaje o zemlji podrijetla, pa čak ni izravne prijetnje od strane burundijskih dužnosnika, iako sudska praksa Europskog suda za ljudska prava npr. F.G. protiv Švedske nalaže temeljitu ocjenu opće sigurnosne situacije i osobne ranjivosti podnositelja, te se zanemaruje izvještaj State Departmenta o ljudskim pravima SAD-a iako se radi o profesionalnim i nepristranim izvještajima.

3. Predlaže sudu da izvrši uvid u spis tuženika i u izvješća međunarodnih organizacija UNHCR-a, State Department, Human Rights Watch, da se tužitelj sasluša pred sudom, te da se saslušaju voditeljica službe ČLĐ i voditelj postupka, na okolnost postupanja prema tužitelju.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj u tužbi iznio činjenice o genocidu u Burundiji 1993. kada je bio izložen etničkoj diskriminaciji, nasilju i stigmatizaciji jer potječe iz mješovitog braka Č po očevoj i Ž po majčinoj strani, a na kojima u tijeku postupka nije temeljio razloge napuštanja zemlje podrijetla, te isto nije potkrijepio dokazima, a nije sporno da je tužitelj 1993. bio četverogodišnjak, a da je zemlju podrijetla napustio u dobi od 26 godina.

5. Prema izvještaju UNHCR-a razlika između P i Š je uglavnom klasna, a ne nužno etnička pripadnost jer su miješani brakovi česti, a obzirom da su jezik, vjera i društveni običaji slični između dviju skupina, a izvješća Vijeća Europske unije od 8. veljače 2022. kazuju da Europska unija uviđa napredak koji je vlada Burundija u međuvremenu postigla u pogledu ljudskih prava, dobrog upravljanja i vladavine prava, te obveza iz plana (feuille de route) za daljnja poboljšanja u tim područjima, te se veliki broj izbjeglica dobrovoljno vratio u Burundi i ponovno je pokrenuta suradnja s međunarodnom zajednicom i susjednim zemljama, a prema izvješću IOM-a vlada Burundija promicala je dobrovoljni povratak i tijekom 2024.

6. Tijekom postupka tužitelj je izričito izjavio da nije član ni jedne političke stranke, svoj angažman kao vozača ujaka koji je bio aktivist stranke MSD uopće nije spomenuo te je očito da je na saslušanju promijenio svoj iskaz, a navodne probleme koje je zbog toga imao ničim nije dokazao u tijeku postupka, a kako nije bio član ni jedne političke stranke, zaključuje se da nije bilo razloga da tužitelj bude u fokusu tajnih službi zemlje podrijetla, a izvješća navode da mnogi V zbog krize vlasti napuštaju zemlju suočenu s teškom političkom i gospodarskom krizom.

7. Tijekom postupka tužitelj je bio nedosljedan, suočen je s brojnim kontradiktornostima, ista nije valjano obrazložio, već je tvrdio da je njegov iskaz krivo preveden, iako je bio upoznat s mogućnošću da ukaže na probleme oko prevođenja, a isto nije učinio, već je izričito izjavio da se razumije s prevoditeljicom za francuski jezik, vlastoručno je potpisao oba zapisnika, na zahtjevu i na saslušanju, te tijekom postupka nije povrijeđeno tužiteljevo pravo na učinkovito iznošenje iskaza.

8. Tužitelj je izričito izjavio da je zemlju podrijetla napustio 2015., da je živio u radio u Keniji 5 godina gdje je 2016. zatražio azil, ali rješenje nije dobio, te je Keniju napustio zbog covid pandemije, iz čega proizlazi da je iz ekonomskih razloga krenuo u Europu odnosno Švicarsku konfederaciju te je riječ o ekonomskoj migraciji, jer bi bilo logično da je međunarodnu zaštitu ostvario u prvoj sigurnoj zemlji u kojoj se zatekao nakon bijega iz Republike Burundi.

9. Tijekom postupka ničim nije dokazao da je u zemlji podrijetla bio izložen mučenju, neljudskom ili ponižavajućem postupanju, a trenutno stanje u Burundiju je relativno mirno, podaci iz ACLED-a pokazuju da se u periodu od travnja 2024. do travnja 2025. na području cijelog Burundija dogodilo 18 incidentnih događaja koji se odnose na civilno stanovništvo, a na području regije Bujumbure gdje je tužitelj živio jedan incidentni događaj, pa rizik za život civilnog stanovništva ne doseže razinu nesigurnosti koja bi predstavljala ozbiljnu nepravdu, te kod tražitelja nisu utvrđene nikakve okolnosti osobnog karaktera radi čega bi mu prijetio rizik od proganjanja pri povratku u zemlju podrijetla.

10. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

11. Tužbeni zahtjev je osnovan.

12. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenika tužitelja, opunomoćenice tuženika i prevoditeljice za francuski jezik, a čime je strankama omogućeno da se neposredno pred sudom izjasne o svim spornim činjeničnim i pravnim pitanjima sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), tužitelj je saslušan, a opunomoćenik tužitelja je u sudski spis predao potvrdu koju je izdao ŽLĐ da je tužitelj radio za njega kao vozač kao preporuka, dopis predsjednika stranke MSD da je tužitelj radio kao vozač od 2010. do 2015., ispis sa kandidacijske liste u kojoj je naveden ŽLĐ, dva članka iz kojih se vidi da je vlada ukinula stranku MSD i da su za lidere te stranke izdavani nalozi za uhićenje, tri fotografije sa granice Bosne i Hrvatske gdje su tražitelji azila čekali pet dana da ih hrvatska policija primi bez hrane i vode, lenta vremena gdje se vidi u kojim je uvjetima funkcionirala stranka MSD za koju je tužitelj radio od 2010. do 2015., popis organizacija u zemljama koje provode program reintegracije iz Europe iz kojeg se popisa vidi da ne postoji ni jedna organizacija u Burundiju koja provodi takve programe iz razloga što je zemlja nesigurna, e-mail ŽL koji odgovara na pitanje u vezi situacije u Ruandi i Burundiji u odnosu na ljudska prava ljudi iz miješanih brakova i odnose političkih stranaka na vlasti u odnosu na oporbene stranke, koja dokumentacija je na ročištu uručena opunomoćenici tuženika.

13. Sud je odbio prijedlog tužitelja da se putem video linka saslušaju dr. ŽL, supruga tužitelja i stric ŽLĐ, kao nesvrsishodni, jer je sukladno članku 53. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima sud ovlašten slobodno ocijeniti koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno.

14. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

15. Prema podacima spisa predmeta, osporavano rješenje od 14. ožujka 2025. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj doneseno je, pozivom na članak 20., članak 21. stavak 1. i 2., članak 37. stavak 1. i 2., članak 38. stavak 1. točka 3., te članak 53. stavak 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23), te članak 183. stavak 1. točku 3. i članak 184. stavak 1. i 3. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22 i 151/22).

16. U obrazloženju rješenja se navodi da tuženik navodi da ne postoje dokazi koji potkrepljuju tužiteljeve tvrdnje da će biti progonjen zbog obavljanja usluge prijevoza za političara oporbene stranke jer nije bio član ni jedne političke stranke niti postoje dokazi da je tužitelju provaljivano u kuću od strane tijela vlasti ili trećih osoba povezanih s vlasti, izvješća o sigurnosnoj situaciji u Burundiji za područje Bujumbure nisu nepovoljna, te je tuženik zaključio da je tužitelj međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj zatražio sa ciljem sekundarnog kretanja prema ciljanim zemljama Europske unije u potrazi za rješenjem egzistencijalnih pitanja.

17. Kako tužitelju danom izvršnosti ovog rješenja prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj temeljem članka 183. stavka 1. točke 3., a u svezi s člankom 184. stavcima 1. i 3. Zakona o strancima odlučeno je kao u točci 2. izreke, te se vodilo računa o tome da rok određen za napuštanje Europskog gospodarskog prostora bude primjeren, a obzirom da se radi o punoljetnoj osobi dobrog zdravstvenog stanja, koja ne posjeduje osobne isprave, te se ne smatra ranjivom osobom u smislu članka 182. stavka 2. Zakona o strancima.

18. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

19. Odredbom članka 21. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

20. Odredbom članka 29. navedenog Zakona propisano je da će se iskaz tražitelja smatrati vjerodostojnim u dijelu u kojem određena činjenica ili okolnost nije potkrijepljena dokazima ako:

1. je utvrđena opća vjerodostojnost iskaza tražitelja

2. je tražitelj uložio istinski napor da potkrijepi dokazima svoj zahtjev

3. su svi relevantni elementi koji su mu na raspolaganju podneseni uz zadovoljavajuće objašnjenje glede nedostataka ostalih relevantnih elemenata 4. je utvrđeno da su izjave tražitelja dosljedne i uvjerljive te da nisu u suprotnosti s dostupnim specifičnim i općim informacijama koje su relevantne za odlučivanje o zahtjevu i

5. je tražitelj zatražio međunarodnu zaštitu što je moguće prije ili je opravdao razlog zašto nije tako postupio.

21. Odredbom članka 37. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da će se odlukom o zahtjevu ili odlukom o prestanku, odnosno poništenju međunarodne zaštite, odlučiti i o mjeri osiguranja povratka sukladno odredbama Zakona o strancima.

Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da će se prilikom određivanja mjere za osiguranje povratka iz stavka 1. ovoga članka prednost dati dragovoljnom odlasku, osim ako je zahtjev odbijen kao očito neosnovan sukladno članku 38. stavku 1. točki 5. ovoga Zakona ili je naknadni zahtjev odbačen kao nedopušten sukladno članku 43. stavku 2. ovoga Zakona.

22. Odredbom članka 53. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da tražitelj ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana izražene namjere do izvršnosti odluke o zahtjevu.

23. Odredbom članka 183. stavkom 1. točkom 3. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.

24. Odredbom članka 184. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku.

Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

25. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

26. Naime, prema mišljenju suda, tužitelj nije na sud ostavio dojam da se konkretni događaj proganjanja, zatvaranja i mučenja te oslobađanja po intervenciji visoko rangiranog službenika vladajuće stranke u odnosu na tužitelja zaista dogodio 2015., indikativno je da tužitelju nakon dolaska u Keniju nije odobren azil, isto tako je indikativno da tužitelj opisuje neugodne događaje iz 1993. i 2015., a u Europu odlazi tek 2025., dojam nevjerodostojnosti iskaza pred sudom u odnosu na drugačiji iskaz dan pred tuženikom pojačava i korištenje papirića kao podsjetnika koje godine i koja imena bi tužitelj trebao spomenuti u svom iskazu.

27. Sudu je općenito i načelno poznato da tuženik pravilno ističe da u Burundiji postoji visok postotak miješanih brakova, te sudu nije uvjerljivo da bi u takvoj situaciji tužitelj bio zbog rođenja u mješovitom braku etnički diskriminiran, kao što je sudu općenito i načelno poznato da se u Burundiju više puta dogodio međunarodno priznati genocid zbog stoljetnog sukoba manjinskih pripadnika plemena Č i njihovog povlaštenog položaja u odnosu na većinske pripadnike O, te se općenito za afričke zemlje može reći da postoje deficiti u funkcioniranju pravne države, ali takve općenite činjenice, bez dokazivanja trenutne znatne nesigurnosti u zemlji porijekla i bez dokazivanja konkretnog proganjanja u odnosu na tužitelja koji bi morao učiniti vjerojatnim i uzrok proganjanja, a što tužitelj po mišljenju suda nije učinio, nisu razlog za odobravanje međunarodne i supsidijarne zaštite.

28. Kako tužitelj inicijalno nije svoj iskaz dao na vjerodostojan i dosljedan način, sud nije smatrao svrsishodnim pribavljati daljnje dokaze u smislu saslušanja međunarodnog stručnjaka, supruge tužitelja i tužiteljevog strica putem video linka niti je tužitelj dokazao da bi bilo kakvih propusta u postupanju voditeljice službe i voditeljice postupka tuženika, zbog kojih bi sudu bilo relevantno njihovo saslušanje.

29. Sud je opomenuo tužitelja da nakon 25 minuta saslušanja i nakon što je sud isto pitanje dva, tri puta ponovio tužitelju, odgovori na konkretno pitanje, jer je inače samo saslušanje besmisleno, dao iz opravdanih razloga svrsishodnog vođenja postupka, te sud ne smatra da postoje razlozi za ponovno otvaranje glavne rasprave koja ne služi tome da se tužitelju u nedogled postavljaju pitanja koja nisu relevantna za upravnu stvar međunarodne zaštite, niti da se tužitelju u nedogled daju prilike da nevjerodostojno i nedosljedno iskazuje, a sam prigovor na danu opomenu suda, tužitelj može istaknuti kao jedan od razloga za podnošenje žalbe na prvostupanjsku presudu.

30. Sud je na pitanje tuženika hoće li u obzir uzeti iskaz tužitelja dan u upravnom postupku odgovorio potvrdno, jer je dužnost suda da odluku donese nakon uvida u cjelokupni spis tuženika i cjelokupni sudski spis, a što je sud u konkretnom slučaju i učinio.

31. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

32. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 23. rujna 2025.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ.spec. iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Tomislav Nagy, putem e-kom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis