Poslovni broj: Us I-1014/2025-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja CGF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Ivani Novak, odvjetnici u Trogiru, Blaža Juraja Trogiranina 11, protiv tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 16. rujna 2025. godine, u odsutnosti stranaka, 23. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-23/20-01/278, URBROJ: 513-04-22-2 od 27. travnja 2022. godine.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U pravodobno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410- 23/20-01/278, URBROJ: 513-04-22-2 od 27. travnja 2022. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je tužitelj od poreznog tijela tražio utvrđivanje zastare prava na naplatu duga doprinosa, što je odbijeno, a osporenim rješenjem tuženika da je odbijena tužiteljeva žalba; da tužitelj ističe prigovor zastare prava na naplatu za predmetni dug; da je osporeno rješenje nezakonito; da je o istoj tražbini tuženik donio rješenje, KLASA:UP/II- 410-23/20-01/274 od 01. travnja 2022. godine, pa kako po istoj stvari postoje dva rješenja da je počinjena bitna povreda postupka; da nije razvidan vremenski period u kojem je nastao dug; da nije vidljivo što se od utvrđenog dugovanja odnosi na koje razdoblje, niti kad su pojedine tražbine dospjele, a da nije vidljiv ni tijek i stopa zatezne kamate; da je u zemljišnoj knjizi upisan zalog radi osiguranja naplate duga ali da je zalog upisan na dan kada je već tražbina zastarjela; da je prvostupanjsko tijelo pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje. Predložio je da se tužba uvaži i poništi osporeno rješenje tuženika.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.
3. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-23/20-01/278, URBROJ: 513-04-22-2 od 27. travnja 2022. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA:UP/I- 416-02/2020-006/135, URBROJ: 513-07-17/2020-2 od 12.svibnja 2020. godine. Navedenim prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. i II. izreke, djelomično je uvažen zahtjev tužitelja, te je utvrđeno da je nastupila zastara prava na naplatu duga doprinosa u ukupnom iznosu od 16.529,58. Točkom III. istog rješenja odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa koji na dan 01. siječnja 2020. godine iznosi ukupno 57.415,12 kn, dok je točkom IV. određeno da će se danom izvršnosti rješenja otpisati dug iz točke II. izreke rješenja u poreznim evidencijama, a točkom V. je određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
4. Na ročištu održanom 16. rujna 2025. godine stranke nisu pristupile iako su uredno primile poziv za raspravu, pa kako nije bilo razloga za odgodu ročište je održano bez stranaka i rasprava zaključena temeljem stanja spisa.
5. U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje od 27. travnja 2022. godine, odgovor na tužbu, te pregledan sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale kakvih drugih dokaznih prijedloga.
6. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 27. travnja 2022. godine.
8. Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj dana 16. travnja 2020. godine podnio zahtjev za otpis duga zbog zastare, dakle za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga i obustavu postupka naplate (otpis duga).
Postupajući po navedenom zahtjevu porezno tijelo je utvrdilo da je za dio duga navedenom u točki II. nastupila zastara te u tom dijelu uvažilo tužiteljev zahtjev, te odredilo da će se taj iznos duga otpisati iz poreznih evidencija.
Točkom III. izreke prvostupanjskog rješenja, za preostali dug utvrđeno je da nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga doprinosa uz navedeno obrazloženje.
9. Iz prvostupanjskog rješenja od 12. svibnja 2020. godine je vidljivo da dug u odnosu na koji je zahtjev za otpis odbijen se odnosi na: - doprinos za mirovinsko osiguranje po rješenju poreznog tijela, šifra vrste prihoda 8214, glavnica u iznosu od 33.220,60 kuna i kamata u iznosu od 0,00 kuna, ukupno iznosi 33.220,60 kn, - doprinos za zdravstveno osiguranje po rješenju poreznog tijela, šifra vrste prihoda 8478, gla1vnica u iznosu od 23.165,74 kune, - doprinos za zaštitu zdravlja na radu po rješenju poreznog tijela, šifra vrste prihoda 8591, glavnica u iznosu od 1.028,78 kuna i kamate u iznosu od 0,00 kuna, ukupno 1.023,78 kuna.
10. Nadalje prema stanju spisa proizlazi da dug doprinosa za koji je prvostupanjskim rješenjem odbijen tužiteljev zahtjev za utvrđenje nastupa prava na naplatu duga se odnosi na razdoblje 2010. do 2013. godine. S obzirom na navedeno zastara prava je za 2010. godinu počela teći 01. siječnja 2011. godine, za 2011. godinu zastara je počela teći 01. siječnja 2012. godine, za 2012. godine zastara je počela teći 01. siječnja 2013. godine a za 2013. godinu zastara je počela teći 01. siječnja 2014. godine.
Međutim, zastara koja je počela teći kako je naprijed navedeno, nije tekla za vrijeme trajanja reprograma naplate poreznog duga temeljem rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split od 31. listopada 2012. godine.
11. Člankom 14. Zakona o naplati poreznog duga fizičkih osoba ("Narodne novine", broj: 55/13) propisano da za vrijeme reprogramirane naplate poreznog duga zastara ne teče.
12. Slijedom navedenog zastara prava na naplatu u konkretnom slučaju nije tekla u razdoblju od 31. studenog 2012. godine do 06. veljače 2014. godine (dok je trajao reprogram predmetnog duga).
13. Člankom 197. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16) propisano je da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog Zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08) osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 147/08 do 44/16) dovršiti prema odredbama toga Zakona.
Stavkom 2. istog članka je propisano da iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08 do 44/16), u kojima je do 01. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 01. siječnja 2017. godine nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona (Narodne novine“, broj: 147/08 do 44/16) dovršiti prema odredbama ovoga Zakona, dakle, odredbama „novog OPZ-a“.
Kako je zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga podnijet dana 16. travnja 2020. godine u vrijeme kada je na snazi bio Opći porezni zakon u (NN, br. 115/16) 106/18,121/19 i 42/20 tj. prema odredbama Općeg poreznog zakona u vrijeme (NN, br. 115/16) 106/18,121/19 i 42/20), u konkretnom slučaju je primijeniti odredbe Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16 do 42/20).
14. Člankom 108. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16 do 42/20) je propisano da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.
Člankom 109. stavak 10. OPZ-a određeno je da kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.
15. Tužitelj je 16. travnja 2020. godine podnio zahtjev za otpis poreznog duga doprinosa zbog nastupa zastare prava na naplatu predmetnog poreznog duga i da se obustavi postupak naplate tog duga.
Međutim, prema stanju spisa proizlazi da je naplata predmetnog poreznog duga osigurana je upisom založnog prava na nekretninama tužitelja upisanim u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, sve kako je naprijed navedeno, temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu broj: OVR-4655/17 od 17. studenog 2017. godine a da je uknjižba založnog prava ne navedenim nekretninama tužitelja izvršena temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela broj: Z-42203/17 od 09.travnja 2018. godine.
Dakle, u vrijeme podnošenja tužiteljevog zahtjeva za otpis predmetnog duga dana 16. travnja 2020. godine, naplata duga je bila osigurana upisanim založnim pravom na tužiteljevim nekretninama.
16. Sukladno članku 109. stavak 10. OPZ-a kada je naplata poreznog duga osigurana upisom založnog prava na nekretninama tužitelja, naplata duga se može vršiti i nakon proteka roka za zastaru, tako što se naplata duga vrši prodajom založene nekretnine, slijedom čega nije bilo osnove da se udovolji tužiteljevom zahtjevu tj. da se utvrdi nastup zastare prava na naplatu, da se obustavi postupak naplate i dug otpiše u poreznim evidencijama.
Naplata glavnice duga koji je zastario (protekao zastarni rok od 6 godina) ne može se zahtijevati na drugi način (prisilnim putem i sl., odnosno drugom predmetu- sredstvu), jer je pravo poreznog tijela da traži naplatu zastarjelog duga, ali se glavnica duga iako zastarjela može i nakon zastare naplatiti isključivo iz cijene postignute prodajom nekretnine.
17. Stoga, tužbeni navod da je porezni dug zastario prije zasnivanja založnog prava na tužiteljevim nekretninama nije osnovan, a nije ni od utjecaja na donošenje drugačije odluke. Naime, navedeni prigovor tužitelj je kao stranka u postupku zasnivanja založnog prava i upisa založnog prava u zemljišnoj knjizi mogao isticati i kao stranka pravnim sredstvima osporavati da se zasnuje založno pravo radi osiguranja naplate predmetnog duga, odnosno da se izvrši upis založnog prava na njegovim nekretninama, jer su tužitelju kao stranci tog postupka (vlasniku) navedena rešenja trebala biti dostavljena. Stoga nema osnove da sada osporava upis založnog prava i ističe navedeno.
18. Tužitelj uknjižbu založnog prava osporava u ovom upravnom sporu tj. dvije i pol godine nakon što je upis založnog prava izvršen u zemljišnoj knjizi. Prema stanju spisa nije vidljivo da je tužitelj u postupku koji se je vodio radi osiguranja naplate odnosno kod upisa založnog prava, osporavao zakonitost upisa založnog prava na njegovim nekretninama. Kod navedenog stanja stvari kada bi se osporeno rješenje i poništilo, upisano založno pravo na tužiteljevim nekretninama i dalje ostalo, budući da je isto u okviru drugih sudskih postupaka.
Upisom založnog prava tužitelj je stekao pravo da već nakon pravomoćno provedenog upisa založnog prava, prodajom tužiteljevih nekretnina na kojima je upisano založno pravo, naplati glavnicu duga, ne i kamate.
19. Tužbeni navod da o istoj tražbini postoji o drugi rješenje koje se navodi, sud ocjenjuje paušalnim jer osim samog navoda se ne prilaže rješenja da bi sud isto mogao provjeriti.
20. Navod da se ne zna u kojem je razdoblju dug nastao odnosno razdoblje na koje se dug odnosi se ne može prihvatiti budući da prema spisu proizlazi da se dug odnosi na razdoblje od 2010. do 2013. godine
21. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.
Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.
22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.
U Splitu, 23. rujna 2025.
S U D A C
Studenko Vuleta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126. st. 6. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćenici tužitelja, Ivani Novak, Trogir, Blaža Juraja Trogiranina 11,
- tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,
- u spis.
