REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Š 5

Poslovni broj: Us I-523/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Petar Petrinić, odvjetnik u Rijeci, Ivana Grohovca 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Službe inspekcijskih poslova, Rijeka, Fiorella la Guardie 13, OIB: 36162371878, radi privremene zabrane obavljanja poslova privatne zaštite - zaštitara, 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/I- 217-02/25-16/19, URBROJ: 511-01-375-25-2 od 12. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-217-02/25-16/19, URBROJ: 511-01-375-25-2 od 12. ožujka 2025. tužitelju je privremeno zabranjeno obavljanje poslova privatne zaštite - zaštitara (točka 1.) te je određeno da je dužan vratiti zaštitarsku iskaznicu broj [broj iskaznice] izdanu 5. listopada 2020. Navedeno iz razloga što je to tijelo utvrdilo da se protiv tužitelja vodi prekršajni postupak zbog počinjenja djela iz čl. 13. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odnosno počinjenja djela s elementima nasilja, slijedom čega tužitelj više ne ispunjava uvjete iz čl. 18. st. 1. t. 3. u svezi čl. 15. st. 1. t. 7. Zakona o privatnoj zaštiti (Narodne novine broj 16/20., 114/22., dalje: ZPZ).

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost tuženikove odluke iz razloga što javnopravno tijelo propušta obrazložiti odlučne činjenice na kojima temelji svoju odluku, odnosno da iz obrazloženja pobijanog rješenja nije jasno i razvidno temeljem čega je tuženik došao do saznanja da se protiv tužitelja vodi prekršajni postupak br. Pp-1612/2022. Nadalje, nezakonitost pobijanog rješenja da proizlazi iz povrede načela pomoći stranci i načela utvrđivanja materijalne istine počinjene po tuženiku. Konkretnije, propusta tuženika pri navođenju koje činjenice i okolnosti uzima kao dokazane, te u tom smislu da tuženik nije cijenio navode tužitelja da se dana 26. srpnja 2022. nalazio u gradu Krku u svojstvu osobe zaštitara te da tom prilikom nije postupao u bilo kojem drugom svojstvu i s bilo kojim drugim zaduženjima, osim onih koji su mu naloženi od strane poslodavca i da tijekom večeri predmetnog događaja nije zabilježen nikakav incident, a sve obzirom da je inkriminacija koja se tužitelju stavlja na teret u prekršajnom postupku Pp-1612/2022 sporna. Slijedom povrede čl. 7. ZUP- a da se bilo kakvo na zapisnik dano očitovanje tužitelja, a vezano za pravne posljedice svojih radnji, ne može smatrati zakonitim, budući se od tužitelja, kao osobe koja nema visoku stručnu spremu, ili u ovom slučaju obrazovanje na pravnom fakultetu u Republici Hrvatskoj, ne može očekivati da raspolaže nužnim stručnim znanjem tumačiti pozitivnopravne propise. Tuženik da je koncentrirao zakonske ovlasti na način da s jedne strane inicira prekršajni postupak Pp-1612/2022 te isti karakterizira kao postupak s elementima nasilja, dok s druge strane, isti postupak koristi kao podlogu za pokretanje upravnog postupka po službenoj dužnosti u kojem autoritativno tužitelju zabranjuje daljnji rad, odnosno poslove privatne zaštite. Slijedom čega je potrebno, osim zakonitosti, ispitati i svrhovitost pobijanog rješenja kroz prizmu prekršajnog postupka te da se nastavno (s ciljem izbjegavanja dvostruke kažnjivosti, u ovom slučaju terećenje za navodno prekršajno djelo i upravna zabrana obavljanja poslova privatne zaštite, i pružanja jamstva na pravo tužitelja na presumpciju nedužnosti kao ustavne kategorije) odmjeri potreba tužitelja na osobno, materijalno-egzistencijalno i poslovno ostvarenje naspram interesa javnosti koji se ostvaruje formalnom primjenom zakonskih odredbi ZPZ. Tuženik pretjeranim formalizmom, a koji se ogleda u tome da sama činjenica da se protiv nekoga vodi prekršajni postupak pa se posljedično zabranjuje obavljanje poslova privatne zaštite, krši Ustavom zajamčena prava tužitelja. Odnosno, provedbom spornih odredbi ZPZ-a ne ostvaruje se svrha i bit prava tužitelja na rad, ali i presumpciju nedužnosti. Ističe kao zadaću suda utvrditi činjenice, ocjenjivati navode i izvoditi dokaze, ali samo pod uvjetom da se prekršajni i upravni postupak uzmu kao jedna cjelina. Predlaže sudu odrediti odgodni učinak tužbe i izdati privremenu mjeru, kao i poništiti osporavano rješenje i vratiti predmet na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ostaje pri obrazloženju svog rješenja. U odnosu na tužbene navode dodatno ističe kako uvjete iz članka 15. Zakona o privatnoj zaštiti za osobe koje obavljaju postove privatne zaštite zaštitare/čuvare Ministarstvo kontinuirano provjerava po službenoj dužnosti, a koje se odnose na podatke o kaznenoj i prekršajnoj osuđivanosti odnosno pokrenutim kaznenim i prekršajnim postupcima o kojima službene evidencije vode druga državna tijela. U konkretnoj situaciji za tužitelja da su zatražene navedene provjere od Općinskog suda u Rijeci, Ministarstva pravosuđa i Općinskog suda u Rijeci - Prekršajnog odjela. Dana 4. listopada 2024. Općinski sud u Rijeci, Prekršajni odjel, da je dostavio Uvjerenje broj: Su-Upp-980/2024 od 4. listopada 2024. u kojem je navedeno da se protiv tužitelja vodi prekršajni postupak na Općinskom sudu u Crikvenici pod brojem Pp-1612/2022 zbog prekršaja iz članka 13. stavak 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Također, Policijska uprava primorsko-goranska, Policijska postaja Krk, je dostavila presliku optužnog prijedloga broj: 211-07/22-5134009 od 13. prosinca 2022. te prekršajni nalog Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, Prekršajnog odjela, poslovni broj: Pp-1612/2022 i rješenje iste Službe poslovni broj: Pp-1612/2024 od 4. listopada 2024. Na temelju takvih saznanja, odnosno dostavljenog uvjerenja, je doneseno osporavano rješenje budući tužitelj više ne ispunjava uvjet iz članka 18. stavka 1. točke 3., a u svezi članka 15. stavka 1. točke 7. Zakona o privatnoj zaštiti. Prije donošenja privremene zabrane, tužitelj je pozvan izjasniti se o svim činjenicama i okolnostima zbog kojih se i vodi prekršajni postupak, odnosno navodima iz rečenog optužnog prijedloga. Iskaz tužitelja od 26. srpnja 2022. da ne utječe na donošenje zakonitosti rješenja jer je sama činjenice da se vodi prekršajni postupak zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, zapreka za obavljanje poslova privatne zaštite. Slijedom, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu. Dokazne prijedloge koje nije smatrao važnim za donošenje odluke, sud je odbio raspravnim rješenjem uz naznaku razloga za isto, sve kako to propisuje odredba čl. 93. st. 2. ZUS-a.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Odredbom čl. 20. st. 1. t. 3. ZPZ propisano je da se dopuštenje za obavljanje poslova zaštitara može izdati osobi koja, uz uvjete iz čl. 18. istog Zakona, ispunjava i uvjete za držanje i nošenje oružja utvrđene propisima o oružju.

8. Povezano, odredbom čl. 18. st. 1. t. 3. ZPZ propisano je da se dopuštenje za obavljanje poslova privatne zaštite može izdati osobi koja ispunjava, između ostalog, i uvjete iz čl. 15. t. 7. toga Zakona.

9. Dalje, odredbom čl. 15. st. 1. t. 7. ZPZ propisano je da se dopuštenje za obavljanje poslova privatne zaštite može izdati osobi protiv koje nije pokrenut postupak za prekršaj za prekršaje s elementima nasilja, posebice za prekršaje protiv javnog reda i mira, zaštite od nasilja u obitelji, suzbijanja zlouporabe droga odnosno za prekršajno djelo s elementima nasilja sukladno propisima o sprječavanju nereda na javnim okupljanjima i sportskim natjecanjima, kao i drugih zakona u kojima su propisani prekršaji s elementima nasilja te da nije pravomoćno osuđena odnosno da joj nije izrečena prekršajnopravna sankcija za navedena djela odnosno istovjetno djelo u zemlji čiji je državljanin ili u kojoj ima prebivalište.

10. Odredbom čl. 18. st. 3. ZPZ propisano je da će osobi koja ne ispunjava neke od propisanih uvjeta propisanih stavkom 1. istoga članka Zakona ministarstvo odbiti zahtjev za izdavanje odobrenja, odnosno privremeno zabraniti obavljanje djelatnosti poslova privatne zaštite osobi koja za obavljanje navedenih poslova ima dopuštenje.

11. Iz spisa upravnog postupka, i to Uvjerenja Općinskog suda u Rijeci, Prekršajnog odjela, od 4. listopada 2024. te Rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe Krk, Prekršajnog odjela, od 4. listopada 2024. i Prekršajnog naloga istoga suda od 2. ožujka 2023., slijedi da se protiv tužitelja vodi prekršajni postupak na Općinskom sudu u Crikvenici pod posl.br. Pp-1612/2022 zbog prekršaja iz čl. 13. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

12. Odredbom čl. 13. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da će se kazniti osoba koja se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, novčanom kaznom ili kaznom zatvora.

13. Cijeneći citirane zakonske odredbe sud utvrđuje da je tuženik u upravnom postupku zakonito donio osporavano rješenje. Navedeno iz razloga što sukladno odredbi čl. 15. st. 1. t. 7. ZPZ činjenica pokretanja postupka za prekršaje s elementima nasilja, posebice za prekršaje protiv javnog reda i mira, kao u konkretnom slučaju kako to proizlazi iz zakonskog i činjeničnog opisa prekršaja, je zapreka izdavanju dopuštenja za obavljanje poslova privatne zaštite. S obzirom na navedeno, te u skladu s čl. 20. st. 1. t. 3. i čl. čl. 18. st. 3. ZPZ ako osoba ne ispunjava uvjete za držanje i nošenje oružja, ne može joj se izdati dopuštenje za obavljanje poslova privatne zaštite, odnosno osobi koja već ima takvo dopuštenje (kao tužitelj u konkretnom slučaju) će se privremeno zabraniti obavljanje djelatnosti poslova privatne zaštite.

14. Navodi tužitelja kojim osporava počinjenje navedenog prekršaja nisu relevantni obzirom da se ne odnose na predmet ovog spora, već na vođenje prekršajnog postupka o kojem ovaj sud ne odlučuje. Naime, neovisno o traženju tužitelja da ovaj sud cijeni i navode koji se odnose na prekršajni postupak, ističe se kako javnopravna tijela u upravnom postupku nisu ovlaštena preispitivati činjenični opis, ni kvalifikaciju prekršajnog dijela, niti je to ovlašten činiti upravni sud pri ocjeni zakonitosti upravnog akta. Stoga činjenica što tužitelj smatra da nema temelja za pokretanje prekršajnog postupka ovdje nije relevantna. Ako bi se u prekršajnom postupku utvrdilo da nema prekršajne odgovornosti tužitelja, nema zapreke za vraćanje odobrenja za obavljanje poslova u privatnoj zaštiti.

15. Također, nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari ni prigovori o koncentraciji zakonskih ovlasti (kako to naziva tužitelj) na strani tuženika, odnosno po istom djelu pokretanje prekršajnog postupka i postupka za privremenu zabranu poslova privatne zaštite, a to stoga što je konkretna upravna stvar pravna posljedica pokretanja predmetnog prekršajnog postupka kako je to ranije obrazloženo, ne proizvoljna volja tuženika.

16. Ujedno se ističe kako sud cijeni neosnovane navode tužitelja da nije jasno kako je tuženik došao do saznanja da se protiv njega vodi prekršajni postupak kada je iz Zapisnika o uzimanju izjave, Klasa: UP/I-217-02/25-16/19, Urbroj: 511-01-375-25-2, od 20. veljače 2025. razvidno da je upoznat s tom okolnosti, a u svakom slučaju iz Rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, Prekršajnog odjela, poslovni broj: Pp-1612/2022 od 4. listopada 2024. proizlazi da je tužitelj podnio prigovor protiv prekršajnog naloga zbog predmetnog prekršaja, dakle okolnost pokrenutog prekršajnog postupka mu je svakako bila poznata. Pored tako utvrđene odlučne činjenice (pokretanje prekršajnog postupka s elementima nasilja, posebice za prekršaje protiv javnog reda i mira) koja je dovoljna osnova za privremenu zabranu obavljanja poslova privatne zaštite, sama izjava tužitelja da predmetnog događaja nije zabilježen nikakav incident, odnosno kojim osporava okolnosti iz prekršajnog postupka, ne može biti od utjecanja na drugačiju odluku tuženika. Također, tužitelj je saslušan pred tijelom uprave, relevantne odredbe su mu citirane stoga nije bilo potrebno prethodno pravno obrazovanje za razumijevanje istih, a sam tužitelj je na zapisnik izričito izjavio kako nema primjedbi. Stoga sud ne nalazi da bi u postupku došlo do povrede načela iz čl. 7. i 8. Zakona o općem upravnom postupku, Narodne novine 47/09., 110/21.; dalje: ZUP).

17. U odnosu na tužiteljevo upiranje na Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo na rad, navodi se kako se osobama koje obavljaju poslove privatne zaštite povjerava čuvanje osoba i imovine uz primjenu zakonom propisanih ovlasti sličnih policijskim ovlastima pa se stoga od tih osoba zbog specifičnosti i važnosti tih poslova zahtijevaju stroži uvjeti kako bi im se dopustilo obavljanje poslova privatne zaštite, a ovlast je zakonodavca da propiše te strože uvjete te se time ne krši pravo pojedinca na rad. Dakle, priroda djelatnosti privatne zaštite te osobito pojedini poslovi privatne zaštite i ovlasti za njihovo obavljanje nesumnjivo iziskuju od osoba koje ih obavljaju, uz zdravstvenu sposobnost, stručnost, osposobljenost, ispunjavanje sigurnosnih i ostalih uvjeta iz ZPZ-a, i visoki stupanj povjerenja i pouzdanosti u njihovu obavljanju. U obavljanju djelatnosti odnosno određenih poslova privatne zaštite dužne su postupati kao osobe javnog povjerenja uz poštovanje digniteta i ugleda djelatnosti koju obavljaju. To je ujedno jedan od preduvjeta da osobe koje, ili čiju imovinu, štite mogu imati povjerenje i pouzdati se u njihov rad. Stoga je ovdje zaštita javnog interesa jača od prava pojedinca na rad te je dopušteno zakonom urediti, između ostaloga, i privremenu zabranu obavljanja poslova privatne zaštite dok se ne okonča prekršajni postupak koji je u tijeku. Navedeni stav je prošao i ustavnosudsku provjeru (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-850/2021 od 26. listopada 2021.) 18. Obveza vraćanja iskaznice (točka 2. osporenog rješenja) osobe koja više ne ispunjava neki od propisanih uvjeta za obavljanje poslova privatne zaštite je propisana odredbom čl. 88. st. 1. ZPZ.

19. Sud utvrđuje da je izreka osporavane odluke jasna, a obrazloženje sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njegovo donošenje (čl. 98. st. 5. ZUP).

20. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika je ocijenjeno zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

21. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

22. O prijedlogu za odgodnim učinkom tužbe i privremenom mjerom sud je odlučio rješenjem posl.br. Us I-523/2025-4 od 9. srpnja 2025. na način da su isti odbijeni iz razloga navedenih u obrazloženju tog rješenja.

U Rijeci 23. rujna 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).