Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-507/2025-2

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Dubravka Glavan, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojeg po punomoći zastupaju odvjetnici OD LEKO & PARTNERI d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj P- 477/2018-46 od 23. svibnja 2025. godine, u sjednici održanoj 23. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana, te se u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je utvrđena ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz članka 4. Ugovora o kreditu broj 9010874809 koji su stranke zaključile 1. prosinca 2005. godine, te odredba o valutnoj klauzuli, potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-477/2018-46 od 23. svibnja 2025. godine, dok se djelomično uvažava žalba tuženika i preinačava prvostupanjska presuda u preostalom dosuđenom dijelu koji se odnosi na daljnja utvrđenja pod točkom I. izreke, te u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu pod točkom II. izreke na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

II. Zbog djelomične preinake prvostupanjske presude, mijenja se i odluka o parničnom trošku pod točkom IV. izreke prvostupanjske presude na način da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„ I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 9010874809 koji je sklopljen između tužitelja i tuženika 1. prosinca 2005. koja u:

- čl. 4.1. ugovora koja glasi: "...kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana ..."

- čl. 4.2. koja glasi: "Visinu kamatne stopa Banka može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda i ovisno o korištenju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01 a primjenjuje se za razdoblje od 01.01 do 30.06. tekuće godine, i na dan 01.07. a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. do 31.12 tekuće godine, s tim da kamatna stopa ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broj grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene. Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate, sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima."

- odredba koja u čl. 6. glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje se u kunama po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate."

- odredba koja u čl. 7.2.glasi: "Kredit u iznosu od 34.067,00 CHF i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuje se..., plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog ugovora, Korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te da se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra se dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio banci. Ova obavijest je sastavni dio ovog Ugovora."

- odredba čl. 12.9.: "Potpisom ovog ugovora Korisnik kredita i založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF".

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da isplati tužitelju UL iznos od 4.782,61 eura (slovima: četiritisućesedamstoosamdesetdvaeura šezdesetjedancent) sa zateznom kamatom koja teče od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 9010874809, sklopljen između tužitelja i tuženika 1. prosinca 2005. koja u:

- čl. 1. ugovora glasi: "...iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 34.067,00 CHF (slovima: tridesetčetiritisućešezdesetsedam CHF) po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita."

IV. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužitelju UL naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.340,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 23. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka u iznosu 448,34 eura tužitelj odbija.“

2. Protiv te presude u dosuđenom dijelu glavne stvari i odluke o troškovima postupka, točke I. , II. i IV. izreke žalbu je izjavio tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe presudu u pobijanom dijelu preinači odbijanjem u cijelosti tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovanog i dosudom tuženiku parničnog troška, podredno presudu u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Neosnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), jer ovaj sud ne nalazi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, niti da su tuženiku povrijeđena prava iz članaka 14. stavak 2., 26., 29. stavak 1. te 115. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) i članka 6. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („NN Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/058, 1/06, 2/10 i 13/17) jer je tuženiku pred prvostupanjskim sudom bilo omogućeno izjašnjavanje o svim navodima tužitelja, iznošenje činjenica i predlaganje dokaza te je na taj način ravnopravno sudjelovao u postupku.

5. Nije u pravu tuženik niti kada pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti odredaba spornog ugovora o kreditu kojim je pod točkom I. utvrđena ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz članka 4. Ugovora o kreditu broj 9010874809 koji su stranke zaključile 1. prosinca 2005. godine, te odredba o valutnoj klauzuli – ukoliko ukupnošću žalbenih prigovora osporava prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 187. ZPP, nalazeći da tužitelj nakon izvršene konverzije kredita nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti pojedinačnih odredbi Ugovora o kredita.

5.1. Naime, prema pravnom shvaćanju izraženom u rješenju Vrhovnog suda RH broj Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. godine – "sama činjenica da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu ("Narodne novine" broj 102/15, u daljnjem tekstu: ZIDZOPK) – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR – kojim su odredbe iz Ugovora o kreditu od 21. lipnja 2007. godine izmijenile u pogledu valutne obveze kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne".

5.2. Budući da u navedenome dijelu nije počinjena u žalbi istaknuta bitna povreda, a kako prvostupanjski sud u prvostupanjskoj presudi, kao ni u postupku koji je prethodio donošenju te presude nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to je žalba tuženika podnesena zbog žalbenog razloga bitne povrede odredba parničnog postupka, neosnovana.

6. Nije u pravu žalitelj ni kada pobija prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu kojim je pod točkom I. utvrđena ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz članka 4. Ugovora o kreditu broj 9010874809 koji su stranke zaključile 1. prosinca 2005. godine, te odredba o valutnoj klauzuli, zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

6.1. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno utvrdio činjenično stanje:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 1. prosinca 2005. godine sklopili potrošački kredit u svrhu adaptacije stambenog objekta – Ugovor o kreditu broj 9010874809 (dalje: Ugovor), kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 34.067,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate od 120 mjeseci;

- da je u članku 7. Ugovora određeno da je isplata anuiteta vezana uz valutu CHF;

- da je u članku 4. Ugovora ugovorena kamata po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,55% godišnje;

- da je ugovorena isplata anuiteta vezana uz valutu CHF;

- da je tuženik nakon sklapanja Ugovora višekratno i jednostrano mijenjao visinu kamatne stope, kao i da je došlo do promjene tečaja CHF, pri čemu su istovremeno mijenjani (povećani) anuiteti kredita, te,

- da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna, kao i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.

6.2. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da su odredbe Ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 i dr.) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO).

7. Žalbeni navodi tuženika da se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, na koju se prvostupanjski sud pozvao, ne može primijeniti u konkretnom slučaju nisu osnovani, jer se navedena presuda odnosi na potrošačke ugovore o kreditu, kakav je i sporni ugovor koji su stranke sklopile.

7.1. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da je sporni Ugovor – potrošački ugovor, te da su pravni učinci odluka sudova po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno članku 502.c ZPP, s tim da pojam naknade štete u smislu odredbe članka 502.a ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, a time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, a što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac u Izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 70/19) proširio učinak odredbe članka 502.a ZPP i na tužbe za isplatu. Tome treba dodati, a u odnosu na vezanost suda učincima pravomoćne presude iz kolektivnog spora, da je i odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i dr.) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

8. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika – da nisu ostvareni zakonski uvjeti za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, jer da su zakonski propisi omogućavali ugovaranje promjenjive kamatne stope na strani banaka, da "ugovorna odredba u ugovorima o kreditu i pripadajućim općim uvjetima poslovanja, a koja se tiče promjenjive kamatne stope nije niti u jednom trenutku uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana", kao i da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno prema odredbi članka 22. ZOO.

9. Zbog svega navedenog, jer u tom dijelu nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, žalbu tuženika djelomično je valjalo odbiti, u dijelu pod točkom I. izreke – u dijelu kojim su utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika i valutnoj klauzuli u CHF – potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u dijelu točke I. izreke ove presude.

10. Međutim, osnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu iznosa od 4.782,61 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke), zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, kao i u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim odredbi ugovora izvan načina promjene kamatne stope i vezane valutne klauzule jer su te sporne odredbe ugovora utvrđene ništetnim sa pravnim učincima ništetnosti od sklapanja pravnog posla (ex tunc).

11. Naime, u prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su stranke dana 4. prosinca 2015. godine sklopile Dodatak ugovoru o kreditu broj 9010874809 kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, koji je sklopljen suglasno kogentnim odredbama članaka 19.a - 19.i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), a u kojem je promijenjena valuta i kamatna stopa, utvrđen preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u EUR-ima, utvrđen iznos preplate i ugovoren način njezina korištenja, tj. da su stranke u članku drugom toga Dodatka utvrdile da je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015. godine, da nakon konverzije kredita iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 732,31 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste tuženika, te da će obračunati iznos pretplate iz članka trećeg prema članku petom Dodatka banka vratiti u roku od 60 dana od dana prihvata konverzije.

11.1. Tuženik je pak, tijekom prvostupanjskog postupka (a i sada u žalbi) isticao da je predmetni Ugovor o kreditu u cijelosti prestao sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, da su "provođenjem konverzije otklonjene sve možebitne nepoštene i ništetne odredbe ranijeg Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF, a zamijenjene su, na zakonu osnovanim, novim i zakonitim odredbama", zbog čega tužitelj temeljem osnovnog Ugovora više ne može potraživati bilo kakvu isplatu.

11.2. Iz razloga presude i podataka spisa predmeta, proizlazi da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke prvostupanjski sud utvrdio da razlika između obveze tužitelja prema prvom otplatnom planu, računajući iznose pretplate prema početnom tečaju kune u odnosu na CHF te stvarno plaćenih iznosa anuiteta, a umanjeno za povrat pretplate u navedenom razdoblju (preplata uračunata prilikom izračuna konverzije kredita) ukupno iznosi 4.782,61 eura, a da "konverzijom utvrđeni iznos pretplate ne predstavlja izravno obeštećenje tužitelja u odnosu na utuženu ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i načinu izmjene kamatne stope već predstavlja obračunsku razliku, koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR, te kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, to da tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka". Stoga je prvostupanjski sud pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.782,61 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

12. Po nalaženju ovog suda, izloženo shvaćanje prvostupanjskog suda glede pravnih učinaka konverzije nije ispravno, slijedom kojeg je u tom dijelu pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo – kada je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu.

12.1. Naime, polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju prisilnog propisa – ZID ZPK/25, koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku (odluka Ustavnog suda RH broj U-I/3685/20 od 4. travnja 2017. godine) valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, iznova uredile svoje odnose u pogledu valutne obveze i promjenjivosti kamatne stope, tužitelj se prešutno odrekao svojih tražbina koje bi mu pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu članka 19.c ZID ZPK/15. Pri tomu, valja navesti da je ZID ZPK/15 propisao detaljnu i jasnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji i pritom nametnuo tuženiku kao vjerovniku obveze navedene u odredbama članaka 19.d i 19.e, a te su obveze imale za cilj i donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača. Dakle, zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca, jer je do nje došlo slobodno i uz informiranost tužitelja kao potrošača. Ujedno, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc te omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe, a koja ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe, dok je sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu ovisilo isključivo o volji tužiteljice kao potrošača, kojoj je ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije, a banci – tuženici je nametnuta obveza da potrošaču ponudi konverziju u skladu sa ZID ZPK/15.

12.2. Stoga tužitelj, koji je sklopilo Dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja toga Dodatka, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope (osnovnog) Ugovora o kreditu više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa glavnice, a sukladno pravnom shvaćanju zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-33/2022-21 od 20. prosinca 2022. koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dane svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije." Dakle, u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverziji u skladu sa ZID ZPK/15, valja zaključiti da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz osnovnog Ugovora prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno, zaključivanjem Dodatka ugovoru o kreditu, s tim, da je i nadalje ostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose uračunate prilikom izračuna konverzije kredita, te obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO.

12.3. Budući je tužitelj u ovoj parnici tužbenim zahtjevom potraživao isplatu razlike po vještaku utvrđene pretplate kredita na temelju ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi po osnovnom Ugovoru o kreditu i iznosa pretplate utvrđene u Dodatku ugovoru o kreditu, sa pripadajućim kamatama, dakle, kako zahtjevom nisu obuhvaćene zatezne kamate na više plaćene iznose koje je tužitelju tuženik uračunao prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK/15, to se pravilnom primjenom materijalnog prava – navedenih odredaba ZID ZPK/15 i članaka 1111. i 1115. ZOO – tužbeni zahtjev za isplatu ukazuje neosnovanim.

13. Iz navedenih razloga, jer je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbu tuženika je djelomično valjalo uvažiti, te temeljem članka 373. točka 3. ZPP preinačiti presudu djelomičnim odbijanjem tužbenog zahtijeva i to za isplatom iznosa od 4.782,61 eura s kamatama kao i utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o načinu obračuna kamate i isplate anuiteta.

14. Kako je pobijana presuda djelomično preinačena, trebalo je suglasno članku 166. stavak 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka, pa kako je parnični uspjeh stranaka podjednak, to je temeljem članka 154. stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke, da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

15. U nepobijanom odbijajućem dijelu, točka III. izreke prvostupanjska presuda ostaje nepromijenjena.

U Šibeniku, 23. rujna 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić