Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-263/2025-2

R E P U B L I K E  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč Pecirep, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg po punomoći zastupa Vladimir Margan odvjetnik u Rijeci, Grohovca 1, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d. d., OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, kojeg po punomoći zastupa Jakov Delipetar odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, Domagojeva 18, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: P-2161/2019-30 od 29. siječnja 2025., u sjednici održanoj dana 23. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj: P-2161/2019-30 od 29. siječnja 2025. i predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznose od 3.088,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate, na način pobliže naveden u izreci (točka I. izreke), 5.525,66 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate, na način pobliže naveden u izreci (točka II. izreke),1.488,65 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015. do isplate (točka III. izreke), kao i troškove postupka u iznosu od 2.594,31 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka IV. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu odbijanjem zahtjeva u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška, podredno, predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U pravu je tuženik kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer je presuda opterećena nedostatcima zbog kojih se ne može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih anuiteta po Ugovoru o kreditu od 29. prosinca 2005. po osnovi ništetnih ugovornih odredbi kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i valutna klauzula u švicarskim francima, te zahtjev za isplatu razlike nedospjele glavnice za koju tužitelj smatra da mu pripada da je tužena od dana sklapanja ugovora o kreditu do 30. rujna 2015. na obračun mjesečnih anuiteta primjenjivala valutu u eurima umjesto ugovorenu u švicarskim francima.

7. Prvostupanjski sud u razlozima pobijane presude utvrđuje:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 29. prosinca 2005. sklopili potrošački, stambeni Ugovor o kreditu br. 9010929017 u iznosu od 62.270,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke važećem na dan korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate od 180 jednakih mjesečnih anuiteta,

- da je ugovorena redovna kamatna stopa od 4,35% godišnje kao promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana,

- da je tuženik nakon sklapanja ugovora o kreditu višekratno i jednostrano mijenjao visinu kamatne stope, kao i da je došlo do promjene tečaja CHF, pri čemu je istovremeno mijenjan (povećan) anuitet kredita,

- da je 22. prosinca 2015. sklopljen Dodatak predmetnom ugovoru, kojim je na temelju prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita ugovor o kreditu konvertiran iz valute u švicarskim francima u valutu u eurima, kojim su stranke suglasno utvrdile da je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije denominiran u kune s valutnom klauzulom u CHF iz članka 1. stavak 1. istog Dodatka, u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015., prema kojem je preostala nedospjela glavnice kredita na taj dan iznosila 18.467,85 EUR a preplata 3.538,59 EUR,

- da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom istog suda i poslovnog broja, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., utvrđeno da je između ostalih banaka, i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i valutna klauzula kod isplate glavnice vezana za tečaj CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, koje povrede traju i nadalje.

8. Prvostupanjski sud, glede pravne osnove zahtjeva, pozivajući se na izvedene dokaze u ovom postupku (sadržaj ugovora o kreditu od 29. prosinca 2005. i iskaz tužitelja), kao i pravna utvrđenja i učinke naprijed navedenih pravomoćnih presuda iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača, zaključuje da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tako što je u predmetnom potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te da je ugovorena valuta u švicarskim francima a da prije i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja kao potrošača, čime su protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno kao nepoštene, prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pa su u tim dijelovima ništetne, u smislu članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03., dalje: ZZP/03) u vezi članka 322. stavak 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), u vezi članka 322. i 324. ZOO.

9. Smatrajući da su predmetne odredbe ništetne, a člankom 323. stavak 1. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila temeljem takvog ugovora, na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev i nalaže isplatu iznosa od 3.088,40 EUR po osnovi povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem jednostranog povećanja kamatne stope, te iznosa od 5.525,66 EUR temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK tijekom otplate kredita, sve do 30. rujna 2015. sa zakonskim zateznim kamatama od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate.

10. Slijedom toga, iz naprijed navedenog proizlazi da je prvostupanjskom presudom prihvaćen tužbeni zahtjev po osnovi povrata preplaćenih iznosa po navedene dvije osnove, pri čemu je prvostupanjski sud potpuno zanemario činjenicu da je između stranaka sklopljen naprijed navedeni Dodatak ugovoru o kreditu, te je pored toga dosuđen i iznos od 1.488,65 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate.

11. Međutim, tuženik se tijekom postupka koji je prethodio donošenju pobijane presude (a i sada u žalbi), pozivao na sadržaj između tužitelja i tuženika sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu kao i njegove pravne učinke, ističući i u žalbi da je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu kreditni odnos između stranaka izmijenjen, jer je konverzija izvršena sukladno ZIDZPK upravo sa svrhom da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita preračunata kao da je početno kredit bio u eurima što uključuje i kamate, te je više plaćeno u odnosu na kredit u švicarskim francima priznato kao preplata koja je pretvaranjem uplaćenih iznosa u novi otplatni plan u eurima, priznata potrošaču na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati, a ne tretiraju se kao umanjenje glavnice.

12. O navedenim odlučnim činjenicama i ocjeni pravnih učinaka sklopljenog Dodatka ugovoru na predmet spora, prvostupanjska presuda nema nikakvih razloga zbog čega se ne može ispitati, osim što u razlozima presude prvostupanjski sud općenito navodi da ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima nastupa po samom zakonu i konverzija ne može osnažiti ništetne odredbe, te da potrošač unatoč sklopljenom Dodatku Ugovoru o kreditu, ima i nadalje pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Međutim, isto je potpuno neodlučno za ovaj postupak u kojem se ostvaruje zahtjev za isplatu, a o ništetnosti spornih odredbi odlučeno je očigledno kao o prethodnom pitanju u smislu članka 12. stavak 1. i 2. ZPP, jer deklaratorni zahtjev u tom pravcu nije niti postavljen.

13. Jednako tako, prvostupanjski sud propustio je utvrditi i da li je Dodatak ugovoru sklopljen valjanom primjenom članka 19.a-19. osobito članka 19.c. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), imajući u vidu i žalbeni razlog da je Dodatkom ugovora preplaćeno priznato potrošaču samo na ime plaćanja budućih obroka, ali ne i kao umanjenje glavnice.

14. Naime, predmet spora, pored preplaćenog po osnovi promjenjive kamatne stope prema jednostranoj odluci banke i valutne klauzule, je i zahtjev za isplatu kako to prvostupanjski sud navodi u razlozima presude i po osnovi nedovoljno umanjene glavnice u provedenoj konverziji, koja prema razlozima presude u točki 56. predstavlja iznos od 1.272,68 EUR, dok protivno tome točkom III. izreke dosuđuje tužitelju iznos od 1.488,65 EUR s zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate, za kojeg u točki 116. obrazloženja, a nakon prethodno u točkama 114. i 115. utvrđenih iznosa preplate po navedene dvije osnove, navodi "da nakon ovih iznosa uzetih u obračun kao i nakon uračunavanja svih efekata konverzije, ukupno dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 1.488,65 EUR preostalih dospjelih zateznih kamata".

15. Stoga, nije jasno po kojoj osnovi je tužitelju dosuđen predmetni iznos i na što se isti uopće odnosi, zbog čega se prvostupanjska presuda i u predmetnom dijelu ne može ispitati.

16. Jednako tako, glede pravnih učinaka konverzije, treba imati u vidu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od dana 20. prosinca 2022. godine zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. ZOO na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije."

17. Slijedom navedenog, kako je ostvaren istaknuti žalbeni razlog, osnovanu žalbu tuženika valjalo je uvažiti, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, te temeljem članka 369. stavak 1. ZPP odlučiti kao u izreci, kako bi prvostupanjski sud u ponovljenom postupku otklonio učinjenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka, u smislu naprijed navedenog, te bio u mogućnosti pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku o predmetu spora, sa jasnim razlozima o odlučnim činjenicama.

18. Pored toga, kako je zbog ukidanja presude o glavnom zahtjevu, za sada neizvjestan uspjeh stranaka u postupku, od čega ovisi odluka o parničnom trošku, ukinuta je prvostupanjska odluka i u dijelu u kojem je odlučeno o obvezi naknade troškova postupka.

U Šibeniku 23. rujna 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić