Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-157/2023-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Maje Skorić i Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Županijske lučke uprave Krk, čiji OIB glasi 89919564697, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikoli Fanuku, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika MG, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vrkić, Beljan i Denona iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci pod brojem Povrv- 587/2021-12 od dana 15. prosinca 2022. godine, u sjednici održanoj dana 23. rujna 2025. godine

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika, te se ukida presuda Općinskog suda u Rijeci pod brojem Povrv-587/2021-12 od dana 15. prosinca 2022. godine i predmet vraća na ponovo odlučivanje.

II. Odluku o parničnom trošku žalbenog postupka donijet će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je 21. prosinca 2020. godine, pod poslovnim brojem OVRV-5820/2020-3, donio javni bilježnik Velibor Panjković iz Rijeke, a na temelju kojega je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana, tužitelju isplati iznos od 16.200,00 kuna/2.150,11 eura sa zakonskim zateznim kamatama počev od 02. prosinca 2017. godine do isplate, po kamatnim stopama, kako je to pobliže označeno u izreci te presude (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.746,63 kune/762,71 eur (točka II. izreke), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u zatraženom iznosu od 3.112,00 kune/414,00 eur (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijanu presudu ukine i premet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za plaćanje pristojbe za korištenje nautičkog veza broj D-11 u lučici Omišalj (Pesja) za brod dužine 9 metara OM 800 u vlasništvu tuženika, a prema računu broj 1271/2017 od dana 16. studenog 2017. godine u iznosu od 16.200,00 kuna, a koji bi se prema podnesku tužitelja od 11. lipnja 2021. godine odnosio na vez za lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2017. godine.

6. U postupku u kojem je tuženik osporio da ima sklopljen ugovor o korištenju nautičkog veza za predmetni brod, kao i da je uopće tijekom 2017. godine koristio navedeni vez (a na ročištu rasprave očitovao se da uredno plaća vez za drugi brod u svom vlasništvu od 12 m), te na te okolnosti predložio pregled dopisa upućenih tužitelju, svoje saslušanje, te saslušanje lučkog redara Bojana Morića, a tužitelj također saslušanje lučkog redara Bojana Morića, te stručnih suradnika za upravljanje vezovima ŠG i AG, prvostupanjski je sud odbio izvođenje navedenih dokaza koji se odnosa na saslušanje lučkog redara i suradnika za upravljanje vezovima, kao i saslušanje tuženika (predloženih do zaključenja prethodnog postupka dana 17. studenog 2022. godine), zaključujući da tuženik personalnim dokazima nije mogao dokazivati negativnu pretpostavku o izostanku korištenja lučkog veza, te je predložene dokaze po tuženiku ocijenio suvišnim, a ujedno je zaključio da je tužitelj na temelju računa "s visokim stupnjem vjerojatnosti" i " bezrezervno dokazao" svoje potraživanje jer da iz istog proizlazi koji je točno vez plovni objekt tuženika koristio, dok tuženik da nije dokazao svoje tvrdnje, pri čemu da nijednim propisom nije predviđeno da se između korisnika lučkog veza i lučke uprave sklapa bilo kakav pravni posao.

7. Odredbom članka 62. Zakona o pomorskome dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj 158/03, 141/06, 38/09, 56/16 i 98/19) propisano je plaćanje lučkih tarifa u lukama javne namjene, dok su u člancima 673.j do 673.v Pomorskog zakonika (" Narodne novine" broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19) sadržane odredbe koje se odnose na Ugovor o nautičkom vezu, te kojima je u članku 673.k. stavak 2. propisano da se ugovor o privremenom (tranzitnom) vezu, ako nije drugačije ugovoreno, smatra sklopljenim u trenutku kada se jahta ili brodica priveže na vez, osim ako se pružatelj veza tome ne usprotivi, a stavkom 3. istog članka, da se ugovor o stalnom vezu smatra sklopljenim kada su ugovorne strane suglasile se o bitnim sastojcima ugovora.

8. Prema razlozima presude, tužitelj u ovom postupku nije isticao da bi imao zaključen pisani ugovor o korištenju stalnog veza sa tuženikom, već je isticao da obveza plaćanja veza nastaje samom činjenicom korištenja veza u luci kojom upravlja tužitelj, pa je sporno pitanje da li je tuženik koristio vez u razdoblju na koje se odnosi potraživanje tužitelja - ujedno odlučno pitanje u ovoj parnici.

9. U pravu je tuženik kada u žalbi ističe da je račun vjerodostojna isprava u smislu odredbi Ovršnog zakona („Narodne novine„ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/2016- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017, 131/2020, 114/22 i 6/24), ali ujedno nije i javna isprava , jer nije izdana od strane tužitelja u dijelu pružanja javnih usluga, već komercijalne usluge korištenja veza, a i u situaciji da se radi o javnoj ispravi iz članka 230. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11- prečišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) da tuženik ima pravo osporavati neistinito utvrđene činjenice u istoj ispravi, u ovom slučaju činjenicu da nije koristio vez u spornom razdoblju 2017. godine, a mogućnosti dokazivanja te tvrdnje da mu je sud uskratio i pored pozivanja na odredbu članka 21. Lučke tarife prema kojoj pristojbe i lučke pristojbe i naknade za usluge koje isporučuje lučka uprava naplaćuju lučki redari, čime prvostupanjski sud presudu sadržajno osporava zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 219. a ZPP, a koji žalbeni razlog ovaj drugostupanjski sud nalazi osnovanim.

10. Naime, prema odredbi 219. stavak 1. ZPP svaka je strana dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoje zahtjeve ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. U skladu sa člankom 221. a ZPP, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članka 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokazivanja su ispunjena tek kada sud izvede i ocijeni dokaze koje je stranka (na kojoj je teret dokaza) predložila radi utvrđenja odlučne činjenice, osim ako su predloženi dokazi očigledno nepodobna dokazna sredstva za utvrđivanje tih činjenica.

11. Kako u konkretnom slučaju tuženik osporava pravni osnov tužiteljevog potraživanja ističući da nije koristio vez za predmetni brod u navedenoj lučici, pa time ne samo nastanak obveze plaćanja pristojbe, već i visinu obveze (u kom pravcu, suviše toga pobijana presuda ne sadrži bilo kakve razloge), pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik ne bi imao pravo dokazivati navedenu činjenicu, a kako je na okolnosti da je 2017. godine nije koristio vez u Omišljaju prije zaključenja prethodnog postupka predložio dokaze - pregled dopisa tuženika upućenih tužitelju, saslušanje tuženika i saslušanje lučkog redara Bojana Morića (čija saslušanja predlaže i tužitelj), to se ne može prihvatiti kao pravilan ni zaključak prvostupanjskog suda o bezrezervnom dokazivanju potraživanja od strane tužitelja isključivo na temelju računa, te je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovo odlučivanje (članak 369. ZPP), da bi u ponovljenom postupku prvostupanjski sud izveo po strankama predložene dokaze i o zahtjevu tužbe, nakon pravilne ocijene istih u skladu sa odredbom članka 8. ZPP, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, bio u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

12. Odluka o parničnom trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

U Šibeniku, 23. rujna 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić