REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

Gž-531/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Marte Plančić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: IP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po odvjetniku Marko Cvrković iz Vukovara, protiv tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d. Rijeka, OIB 23057039320, Jadranski trg 3/a zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vukovaru broj P- 514/2024-11 od 21. svibnja 2025.g., u sjednici vijeća održanoj dana 23. rujna 2025.g.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se djelomično žalba tužene, ukida se presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-514/2024-11 od 21. svibnja 2025.g., te se predmet vraća mjesno nadležnom Općinskom sudu u Rijeci na ponovno odlučivanje.

II Odbacuje se djelomično žalba tužene kao nedopuštena, i to u dijelu u kojem se pobija rješenje o odbijanju prigovora mjesne nenadležnosti.

III O troškovima postupka nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je t. I izreke presude prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba točke 10. Ugovora o kreditu broj: 5103053053 od 06.07.2006. godine zaključenog između tužiteljice i tužene kojom je određeno kako naknada za obradu kredita iznosi 0,500 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita; t. II izreke obvezao tuženu da isplati tužitelju iznos od 216,47 eura, zajedno sa zakonskim zateznim od a 11.07.2006.g. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), i u roku od 15 dana; t. III obvezao tuženu da na ime naknade parničnih troškova isplati tužitelju iznos od 281,25 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 21. svibnja 2025. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana; te je t. IV izreke odbijen zahtjev tužene za naknadu parničnog troška u iznosu od 287,89 eura; dok je izrekom rješenja odbijen prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tužena pobija citiranu prvostupanjsku odluku u cijelosti iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st.1. t.1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da sud uvažavanjem žalbe istu preinači na način da odbaci odnosno odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno ukine ju i predmet vrati na ponovno odlučivanje, te zahtjeva naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbe točke 10. Ugovora o kreditu broj: 5103053053 od 06.07.2006. godine zaključenog između tužiteljice i tužene (dalje: Ugovor) kojom je određeno kako naknada za obradu kredita iznosi 0,500 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita; a posljedično tom utvrđenju, isplata iznosa od 216,47 EUR- a, koji je tužitelj platio na ime tzv. ulazne naknade, temeljem odredbi Ugovora utvrđenje ništetnosti koje traži.

6. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, i to kako u okviru žalbenih navoda, tako i u okviru povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a, a na koju tužena ukazuje u žalbi.

7. Naime, tužena je prije upuštanja u raspravljanje istaknula prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Karlovcu, jer da bi mjesno bio nadležan sud u Rijeci sukladno Ugovoru kojim da su za slučaj spora stranke ugovorile nadležnost suda u sjedištu tužene, odnosno suda u Rijeci, a protiv koje odluke temeljem čl. 301. st. 2. ZPP-a podnosi žalbu zajedno sa glavnom stvari.

8. Odlučujući o tom prigovoru tužene prvostupanjski sud je uzeo u obzir:

- da je predmet spora zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi potrošačkog ugovora o kreditu koje se odnose na tzv. ulazne naknade, a kojeg su stranke zaključile 06. 07. 2006.g.;

- da je ugovor sklopljen u [adresa] na unaprijed formuliranom obrascu tuženika;

- da je t. 16. (ispravno 14., očita omaška u pisanju brojeva u obrazloženju prvostupanjske odluke) Ugovora, bez pojedinačnog pregovaranja među strankama, ugovoreno da je za slučaj spora mjesno nadležan sud prema sjedištu tužene, a na čemu tužena upravo i temelji svoj prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vukovaru;

- da je ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti nepoštena;

- da je sjedište tužene u Rijeci;

- da je prebivalište tužitelja u [adresa];

- da bi primjenom sporne ugovorne odredbe, tužitelj bio onemogućen u ostvarivanju prava na mjesnu nadležnost suda iz čl. 19.l st.1 Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16) kojom je propisano pravo potrošača na pokretanje postupka pred sudom mjesta njegovog prebivališta u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu, a na kojoj odredbi tužitelj da zasniva svoje pravo na pokretanje postupka pred prvostupanjskim sudom.

8.1. Shodno navedenom u odlomku 8. prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 59. ZPP-a odbija prigovor mjesne nenadležnosti.

9. Takav stav prvostupanjskog suda je pogrešan, kako slijedi:

9.1. U smislu odredbe čl. 15. ZPP-a sud po službenoj dužnosti odmah poslije primitka tužbe, po službenoj dužnosti, ocjenjuje je li i u kojem sastavu nadležan (st.1.), s tim što se ocjenjivanje nadležnosti obavlja se na temelju navoda u tužbi i na temelju činjenica koje su sudu poznate (st.2.); a ako se tijekom postupka promijene okolnosti na kojima je utemeljena nadležnost suda, sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan i ako bi zbog tih promjena bio nadležan drugi sud iste vrste ili sud druge vrste, ako zakonom nije izrijekom drugačije određeno.

9.1.1. Iz citirane odredbe čl. 15. ZPP-a proizlazi da se nadležnost procjenjuje obzirom na trenutak podnošenja tužbe, temeljem navoda tužbe i činjenica koje su sudu poznate. U konkretnom slučaju tužba kao i podnesak kojim se tužiteljica očituje na prigovor tužene o mjesnoj nenadležnosti suda u Vukovaru, se temelje na činjenici da je Ugovor sklopljen u [adresa] gdje da tužena ima podružnicu. Pri tome prvostupanjskom sudu (a ni strankama) nisu mogle ostati nepoznate činjenice iz javno dostupnog sudskog registra ( https.//sudreg.pravosudje hr.), koji javno dostupnim čini podatke povijesnog i aktivnog izvatka za upisane subjekte, a prema kojima tužena, niti u vrijeme sklapanja Ugovora, a niti u vrijeme podnošenja tužbe (prema kojem trenutku se nadležnost procjenjuje u smislu odredbe čl. 15. st.3. ZPP-a) nije imala na području Općinskog suda u Vukovaru poslovnu jedinicu.

9.2. Odredbom čl. 59. ZPP-a propisano je da je za suđenje protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te poslovne jedinice, nadležan (izberivo) pored suda općemjesne nadležnosti i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. Međutim, tužena na području Općinskog suda u Vukovaru nema poslovnu jedinicu koja bi u sudskom registru bila registrirana kao podružnica, pa nema ni mjesta primjeni čl. 59. ZPP-a.

10. U konkretnom slučaju (imajući u vidu odredbu čl. 15. ZPP-a i navedeno u odlomku 9.1.2. obrazloženja), sve i da se i prihvati stav prvostupanjskog suda da je ništetna odredba o ugovorenoj nadležnosti opet je u ovom sporu po odredbi članka 48. st. 1. ZPP nadležan je Općinski sud u Rijeci, kao opće mjesno nadležan za tuženu.

11. Pogrešno se prvostupanjski sud poziva na odredbu čl. 19. l Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016, 128/2022, 156/2023, dalje: ZPK) budući je Ugovor čiji dio je predmet ove parnice sklopljen prije stupanja na snagu ZPK. Naime, odredbom čl. 29. st. 1. ZPK je propisano da se ovaj Zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, osim u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka. Odredbe članaka 9., 11., 12., 13. i 17., druga rečenica članka 18. stavka 1. i članak 18. stavak 2., a kojima se propisuju obveze obavještavanja potrošača o promjenama uvjeta ugovora, primjenjuju se i na otvorene ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu ovoga Zakona (st. 2), a o kojem izuzetku u konkretnom slučaju se ne radi.

12. Prema odredbi čl. 70. st. 1. ZPP ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, dok je st. 2. istog članka propisano da ako je zakonom određeno da su za suđenje u određenom sporu mjesno nadležna dva ili više sudova, da se stranke mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi jedan od tih sudova ili drugi stvarno nadležni sud. Prema st. 3. istog članka, taj sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa.

13. Točkom 14. Ugovora o kreditu koji je predmet ovog postupka stranke su ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu kreditora (koji ima sjedište u [adresa]), time što tužena nema poslovnu jedinicu na području sjedišta Općinskog suda u Vukovaru pa da bi temeljem čl. 59. ZPP taj sud bio mjesno nadležan za suđenje u ovom predmetu.

14. Stoga, imajući u vidu da je t. 14. Ugovora o kreditu ugovorena nadležnost suda u Rijeci, a Zakonom nije određena isključiva nadležnost Općinskog suda u Vukovaru, te kako u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 19 l st. 1. ZPK-a (shodno odredbi čl. 29. st. 1. ZPK, tako VSRH u odluci Gr1-40/2022 od 17. veljače 2023.g.), to bi za slučaj da je valjana odredba čl. 14. Ugovora na temelju odredbe čl. 20. st. 1. u vezi s odredbom čl. 70. st. 1. ZPP-a bio mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci, a sve i da je odredba čl. 14. Ugovora ništetna, onda bi opet temeljem čl. 48. st.1. ZPP-a bio nadležan sud gdje tužena koja je pravna osoba ima registrirano sjedište (Općinski sud u Rijeci), a posebno stoga što nema mjesta primijeni odredbe čl. 59. ZPP budući tužena nema registriranu poslovnu jedinicu na području Općinskog suda u Vukovaru.

15. Kako je u ovom predmetu postupao mjesno nenadležan sud, čemu je stranka prigovorila, a prvostupanjski sud je o mjesnoj nadležnosti pogrešno odlučio, to je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a, pa je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP trebalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet mjesno nadležnom prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

16. Žalba tužene u dijelu u kojem je podnesena protiv prvostupanjskog rješenja kojim odbijen njezin prigovor mjesne nenadležnosti nije dopuštena u smislu odredbe čl. 301. st. 2. ZPP. Naime, rješenje kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti, a koje je doneseno zajedno sa glavnom stvari se ne može pobijati posebnom žalbom već u žalbi protiv odluke o glavnoj stvari.

17. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se, po čl. 166. st. 3. ZPP, u konačnoj odluci.

18. U ponovnom postupku sud će prvog stupnja izvesti dokaze koje stranke predlože na bitne okolnosti, te pravilnom ocjenom istih utvrditi bitne činjenice i na njih pravilno primijeniti materijalno pravo i donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

U Šibeniku, 23. rujna 2025.g.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić