Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-638/2025-2

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], V [adresa], koju zastupaju punomoćnici Boris Mazalin i Mirjana Helebrant, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Petrinjska 59, koju po punomoći zastupa Saša Poldan, odvjetnik u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 144/2024-90 od 30. listopada 2024. godine, u sjednici održanoj 23. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i u pobijanom dosuđenom dijelu glavnog zahtjeva, dio točke I. izreke potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-144/2024-90 od 30. listopada 2024. godine.

II. Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i u odluci o troškovima postupka, dio točke I. izreke i u točci III. izreke potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-144/2024-90 od 30. listopada 2024. godine.

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku da tužiteljici iz osnove naknade neimovinske štete isplati iznos od 3.318,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi teku od 22. srpnja 2011. godine do isplate kao i da joj naknadi trošak postupka u iznosu od 2.425,17 eura s kamatama koje pak na taj iznos teku od 30. listopada 2024. godine do isplate (točka I. izreke), odbijen je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 1.327,23 eura s kamatama (točka II. izreke) te je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žalbe su izjavili i tužiteljica i tuženik.

2.1. Tužiteljica pobija presudu u odluci o troškovima postupka i to u dijelu u kojem joj nisi priznati kao opravdani zahtijevani troškovi postupka, zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači odluku suda prvog stupnja o troškovima postupka na način da tužiteljici dosudi dalje zahtijevane troškove, kao i trošak predmetne žalbe.

2.2. Tuženik pobija presudu u dosuđenom dijelu glavne stvari i u odluci o troškovima postupka sadržane u točka I. i III. izreke prvostupanjske odluke zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavajući žalbene razloge presudu u pobijanom dijelu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice u cijelosti i dosudi tuženiku ukupno zahtijevanih troškova postupka, pa i ovog žalbenog.

2.3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika predlaže istu kao neosnovanu odbiti i u dosuđenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.

3. Žalba tužiteljice nije osnovana kao ni žalba tuženika.

4. Neosnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ne navodeći konkretno u čemu se ta povreda sastoji, jer ovaj sud ne nalazi da presuda u pobijanom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa kako nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka, a kako ovaj sud postupajući po odredbi članka 365. stavak 2. ZPP nije našao da je počinjena koja druga postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje povrede pazi po službenoj dužnosti to nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredba parničnog postupka.

5. Nije u pravu tuženik niti kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer je pravilnom ocjenom izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) utvrdio činjenice bitne za donošenje odluke o zahtjevu tužiteljice, a to su:

- da je 5. svibnja 2009. godine došlo do oružane pljačke u poslovnici tuženika kojom prilikom je došlo do pucnjave;

- da se tužiteljica kao klijent u tom trenutku nalazila u poslovnici tuženika;

- da je tuženik sa zaštitarskom tvrtkom Sokol Marić i dr. sklopio Ugovor o pružanju usluga tehničke zaštite putem centralnog dojavnog sustava i Ugovor o pružanju usluga zaštite osoba i imovine;

- da je ugovoreno, u predmetnom prostoru gdje se pljačka dogodila, jedno zaštitarsko mjesto te da je u trenutku štetnog događaja u poslovnici tuženika radio jedan zaštitar;

- da je neposredno prije ulaska počinitelja kaznenog djela zaštitar otišao u podrum poslovnice na „gablec“;

- da je podrum opremljen video nadzorom putem kojeg je zaštitar utvrdio da je došlo do pljačke te pozvao policiju;

- da je tužiteljica pretrpjela akutnu stresnu reakciju koja se prolongira s elementima posttraumatskog stresnog poremećaja što je umanjilo njenu životnu aktivnost za 5%, da je pretrpjela strah, primarni intenzivno a kratko, a zatim sekundarni jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta pet dana te slabijeg intenziteta daljnjih tri tjedna.

6. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju tako utvrđenih činjenica izveo zaključak da je tuženik odgovoran za nastalu štetu tužiteljici sukladno odredbama članaka 1045. i 1049. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) obzirom osobe, kao ni imovina u banci neposredno prije, kao ni tijekom počinjenja kaznenog djela razbojništva nisu bile zaštićene na način propisan člankom 8. Zakona o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima („Narodne novine“ broj 173/03, dalje: ZMMZPGNV), radi čega je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev sukladno odredbi članka 1100. ZOO.

7. Tuženik u bitnome u pretežitom dijelu sadržajno žalbom ističe da je zaštitar u vrijeme razbojništva bio u poslovnici i da je time tuženik ispunio svoju obvezu po odredbama važećeg ZMMZPGNV te da ne može biti odgovoran za situaciju što je zaštitar bio u podrumskim prostorijama poslovnice, a ne u prostoriji u kojoj je došlo do oružane pljačke, te da sud u svom obrazloženju nije naveo “koji bi broj zaštitara bio potreban tuženiku u toj poslovnici da osigura kontinuirani trajni nadzor“.

7.1. Samim tim što je bio angažiran zaštitar, a koji nije bio u dijelu poslovnice tuženika u kojoj se primaju klijenti i u kojem je poduzeto razbojništvo, tuženik nije ispunio obvezu kontinuiranog trajnog nadzora, o čemu su u dosadašnjem postupku svoje mišljenje dali i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-4351/2021 od 8. veljače 2023. godine i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-165/2023- 4 od 4. travnja 2023. godine, pa tuženik tim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

7.2. Isto tako neosnovano tuženik u žalbi ističe da sud nije u razlozima presude naveo koji „bi točno broj osoba, zaštitara tuženik bio u obvezi angažirati pa da osigura „kontinuirani trajni nadzor i prisutnost u prostoriji tuženika““, jer nije na sudu da određuje na koji će način tuženik u svom poslovanju osigurati primjenu propisa, već je na sudu da u konkretnom slučaju, a pod okolnostima slučaja utvrdi da li je poštivan zakon ili ne, što je u ovom slučaju pravilno utvrđeno, te suprotno navodima žalbe uzročno posljedična veza između postupanja tuženika i samog štetnog događaja postoji u tome što u trenutku štetnog događaja, počinjenog razbojstva, osobe i imovina u poslovnici tuženika nisu bili zaštićeni na način kako je to propisano zakonom.

8. Pravilno je prvostupanjski sud, u pogledu visine nastale štete, a primjenom odredbe članka 1100. ZOO tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 3.318,07 eura, u kojem dijelu (visina štete) tuženik posebno žalbom niti ne spori prvostupanjsku presudu.

9. Iz navedenog proizlazi da se nisu ostvarili žalbeni razlozi tuženika kojima pobija prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj stvari (dosuđeni dio naknade štete tužiteljici) čime se u tom dijelu žalba tuženika ukazuje neosnovanom, kao i u dijelu kojim je tužiteljici dosuđen trošak postupka, jer tuženik posebno žalbom ne navodi razloge nezakonitosti odluke o dosuđenim troškovima postupka tužiteljici.

10. U odnosu na žalbu tužiteljice za istaći je da ovaj sud nije našao da je u dijelu u kojem joj nije dosuđen zahtijevani trošak postupka prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članaka 154. stavak 2. i 155. ZPP, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa).

10. 1. To iz razloga što je pravilno primjenom odredbe članka 155. ZPP priznao opravdanim pojedine radnje poduzete u postupku jer su bile potrebne za vođenje postupka, odnosno pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da podnesci tužiteljice od 17. studenog 2011. godine, 4. listopada 2012. godine, 20. svibnja 2013. godine i 10. travnja 2014. godine, prema svome sadržaju, ne predstavljaju radnju neophodnu za vođenje postupka niti se u njima očituje o navodima protivne strane, a na koje je očitovanje stranka pozvana od suda, pa žalbenim razlozima tužiteljice nije dovedena u sumnju odluka prvostupanjskog suda u tom dijelu.

10.2. Nije u pravu tužiteljica niti kada u žalbi ističe da joj je protuzakonito odbijen zahtjev za trošak ustavnosudskog postupka, a koji je proizašao iz ovog, jer prema odredbi članka 23. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 99/99, 29/02 i 49/02) u ustavnosudskom postupku svaki sudionik snosi svoje troškove postupka, ako Ustavni sud ne odluči drukčije, pa kako odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4351/2021 od 8. veljače 2023. godine (list 240-249 spisa) ne sadrži odluku o troškovima postupka, to neosnovano tužiteljica zahtijeva u ovom postupku da se odluči o troškovima koji su joj nastali u svezi tog ustavnosudskog postupka, pa i bez obzira što je taj postupak proizašao iz ovog i što bi s obzirom na uspjeh u tom postupku trošak bio opravdan.

10.3. Stoga se nisu ostvarili žalbeni razlozi tužiteljice kojima pobija odluku suda prvog stupnja u dijelu u kojem joj nisu priznate opravdanim određene radnje punomoćnika odvjetnika, a za koje je zahtijevala naknadu troškova postupka čime se i žalba tužiteljice ukazuje neosnovanom.

11. Slijedom svega navedenog i žalbu tužiteljice i žalbu tuženika kao neosnovane je valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP, u pobijanom dijelu, u točkama I. i III. izreke potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u točkama I. i II. izreke ove presude i rješenja.

12. Odluka o troškovima žalbenog postupka sadržana u točci III. izreke ove odluke temelji se ne odredbi članka 166. stavak 1. ZPP, te neosnovano i tužiteljica i tuženik zahtijevaju naknadu troškova nastalih povodom predmetnih žalbi obzirom da nisu uspjeli u ovom žalbenom postupku.

13. U nepobijanom odbijajućem dijelu glavnog zahtjeva, točka II. izreke prvostupanjska presuda ostaje nepromijenjena.

U Šibeniku, 23. rujna 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić