Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-422/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Eduard Geber, odvjetnik iz Zagreba, protiv 1. tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 i 2. tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Zagreb, Slavonska avenija 6, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi 2. tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2678/2021-37 od 6. studenog 2023., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pn-2678/2021-42 od 19. veljače 2024., te o žalbi 2. tužene protiv dopunskog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2678/2021-43 od 19. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2678/2021-37 od 6. studenog 2023., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-2678/2021-42 od 19. veljače 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ukida se dopunsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2678/2021-43 od 19. veljače 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ispravljenom rješenjem, presuđeno je:

"I. Nalaže se I-tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, i II-tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana, tužiteljici DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike rente za izgubljenu zaradu koja je dospjela u razdoblju od 5. srpnja 2021. do 5. studenog 2022. solidarno isplate 55.471,35 HRK / 7.362,31 EUR1 zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose od njihova dospijeća do isplate:

- 3.366,27 kn/446,78 EUR od 5.7.2021.

- 3.279,32 kn/435,24 EUR od 5.8.2021.

- 3.322,79 kn/441,01 EUR od 5.9.2021.

- 3.322,79 kn/441,01 EUR od 5.10.2021.

- 3.322,79 kn/441,01 EUR od 5.11.2021.

- 3.322,79 kn/441,01 EUR od 5.12.2021.

- 3.322,79 kn/441,01 EUR od 5.1.2022.

- 3.322,79 kn/441,01 EUR od 5.2.2022.

- 3.201,46 kn/424,91 EUR od 5.3.2022.

- 3.282,35 kn/435,64 EUR od 5.4.2022.

- 3.282,35 kn/435,64 EUR od 5.5.2022.

- 3.282,35 kn/435,64 EUR od 5.6.2022.

- 3.282,35 kn/435,64 EUR od 5.7.2022.

- 3.053,86 kn/405,32 EUR od 5.8.2022.

- 3.168,10 kn/420,48 EUR od 5.9.2022.

- 3.168,10 kn/420,48 EUR od 5.10.2022.

- 3.168,10 kn/420,48 EUR od 5.11.2022.

II. Nalaže se I-tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, i II-tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, da tužiteljici DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto iznosa mjesečne rente za izgubljenu zaradu koja je dosuđena presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-8696/98 od 14. srpnja 2014. pod točkom I. solidarno plaćaju rentu za izgubljenu zaradu u iznosu od 5.873,37 HRK / 779,53 EUR mjesečno počevši od 5. prosinca 2022. i to najkasnije do 5. dana u mjesecu za tekući mjesec, uvećano za zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate.

III. Nalaže se II-tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana, tužiteljici DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike rente za izgubljenu zaradu koja je dospjela u razdoblju od 5. srpnja 2021. do 5. studenog 2022. isplati 6.074,52 HRK / 806,23 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose od njihova dospijeća do isplate:

- 368,63 kn/48,93 EUR od 5.7.2021.

- 359,11 kn/47,66 EUR od 5.8.2021.

- 363,87 kn/48,29 EUR od 5.9.2021.

- 363,87 kn/48,29 EUR od 5.10.2021.

- 363,87 kn/48,29 EUR od 5.11.2021.

- 363,87 kn/48,29 EUR od 5.12.2021.

- 363,87 kn/48,29 EUR od 5.1.2022.

- 363,87 kn/48,29 EUR od 5.2.2022.

- 350,59 kn/46,53 EUR od 5.3.2022.

- 359,44 kn/47,71 EUR od 5.4.2022.

- 359,44 kn/47,71 EUR od 5.5.2022.

- 359,44 kn/47,71 EUR od 5.6.2022.

- 359,44 kn/47,71 EUR od 5.7.2022.

- 334,42 kn/44,39 EUR od 5.8.2022.

- 346,93 kn/46,05 EUR od 5.9.2022.

- 346,93 kn/46,05 EUR od 5.10.2022.

- 346,93 kn/46,05 EUR od 5.11.2022.

IV. Nalaže se II-tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, da tužiteljici DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto iznosa mjesečne rente za izgubljenu zaradu koja je dosuđena presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-8696/98 od 14. srpnja 2014. pod točkom II. plaća rentu za izgubljenu zaradu u iznosu od 643,18 HRK / 85,36 EUR mjesečno počevši od 5. prosinca 2022. i to najkasnije do 5. dana u mjesecu za tekući mjesec, uvećano za zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate.

V. Nalaže se I-tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, i II-tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, da tužiteljici DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno nadoknade parnični trošak u iznosu od 10.638,04 eur / 80.152,31 HRK1 zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 6. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

1.1. Prvostupanjskim dopunskim rješenjem poslovni broj Pn-2678/2021-43 od 19. veljače 2024. naloženo je 1. tuženiku i 2. tuženiku da solidarno nadoknade parnični trošak u iznosu od 1.243,75 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 6. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana (stavak I. izreke), te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa (stavak II. izreke

2. Protiv odluke o trošku sadržane u navedenoj presudi žali se tužiteljica. Tužiteljica je podnijela prijedlog za donošenje dopunske odluke o trošku sadržane u presudi podredno žalbu protiv odluke o trošku. Sud je propustio odlučiti o zatraženim troškovima tužiteljice za sljedeće radnje: odštetni zahtjev upućen 1-vo tuženiku 28.6.2021. 995,00 €, podnesak od 24.1.2023. 99,5 € - podnesak od 7.2.2023. 99,5 € ukupno 1.194,00 € PDV 25% 298,50 € ukupno 1.492,50 €. Tužiteljica moli sud da donese dopunsku odluku, a ako sud smatra da prijedlog za dopunu odluke o trošku nije utemeljen, tada se podnesak ima smatrati žalbom protiv dijela presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Nije obrazloženo zašto tužiteljici nije dosuđen traženi trošak radnji citiranih u žalbi. Tužiteljica je uputila odštetni zahtjev 1. tuženiku s ciljem mirnog rješenja spora i sklapanja nagodbe, koja nagodba nije postignuta. Trošak sastava odštetnog zahtjeva 1. tuženiku bio je nužni trošak nastao u povodu ovog postupka, a podnesci od 24.1.2023. i 7.2.2023. bili su nužni za vođenje parnice, jer se u njima tužiteljica očituje o navodima tuženika u odnosu na njihove prijedloge za dopunskim očitovanjem vještaka. Predlaže se usvojiti žalbu tužiteljice i naložiti tuženicima plaćanje daljnjeg troška postupka od 1.492,50 € sa zateznim kamatama, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka sa zateznim kamatama.

2.1. Protiv presude žalbu je izjavila 2. tužena zbog razloga propisanih čl. 353. ZPP-a i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a te pogrešne primjene materijalnog prava. Presuda je neutemeljena i nema uporišta u izvedenim dokazima. Osporavanom presudom pod toč. I. izreke sud je presudio na način da su Croatia osiguranje i RH, MUP u obvezi solidarno tužiteljici isplatiti iznos od 55.471,35 kn/7.362,31 EUR s kamatama na pojedinačne novčane iznose, iako je prema nalazu vještaka taj iznos u obvezi platiti samo Croatia osiguranje d.d. jer ista treba platiti 90,13 % rente. Stoga se točka I. presude osporava kao neosnovana, jer Republika Hrvatska, MUP nije solidarni dužnik za isplatu navedenog iznosa. Sud je u točki II. osporavane presude naložio Croatia osiguranje d.d. i II-tuženiku Republici Hrvatskoj, MUP-u da solidarno plaćaju tužiteljici od 5.prosinca 2022. rentu u iznosu od 5.873,37 kn /779,53 EUR-a, iako je to prema nalazu vještaka na koji se poziva sud samo obveza Croatia osiguranja d.d. Stoga se točka II. presude osporava kao neosnovana, jer Republika Hrvatska, MUP nije solidarni dužnik isplate rente u navedenom iznosu po točki II. osporavane presude. Prema točki IV. presude naloženo je II-tuženiku Republici Hrvatskoj, MUP-u da tužiteljici plaća rentu od 5. prosinca 2022. u iznosu od 5.873,37 kn/779,53 EUR-a iako prema nalazu vještaka 2. tuženik Republika Hrvatska, MUP treba plaćati mjesečnu rentu u iznosu od 643,18 kn/85,00 EUR-a, pa se osporava dosuđena visinu rente prema točki IV. presude preko iznosa od 85,00 EUR/ 643,18 kn. Sud u osporavanoj presudi nije donio niti obrazložio odluku u smislu nalaza i mišljenja vještaka, jer je izreka presude u suprotnosti s obrazloženjem presude i nalazom i mišljenjem financijskog vještačenja u čemu je sadržana bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, pa je sud neosnovano dosudio novčane iznose iz točke I., II. i IV. presude na teret 2. tuženika, te je pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odlučivanja o zahtjevu tužiteljice za isplatom rente za izgubljenu zaradu. Sud je neosnovano odbio prigovor 2. tuženika da tužiteljica može ostvarivati pravo na isplatu rente kao razlike između neto plaće koju bi ostvarila da je ostala raditi i mirovine koju prima, a ukoliko je sud smatrao da je zahtjev osnovan, mogao je tužiteljici dosuditi pravo na isplatu navedene rente do 65. godina starosti najkasnije do 27.1.2024., kada bi po redovnom tijeku tužiteljica ostvarila pravo na starosnu mirovinu. Zbog pogrešnog pravnog pristupa i odluka o parničnom trošku je neosnovana, te se ukazuje da bi se i troškovi parničnog postupka koji su dosuđeni tužiteljici, trebali plaćati u omjeru 90,13% Croatia osiguranje d.d., a 9,87 % Republika Hrvatska. Predlaže se preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan u osporavanom dijelu, uz naknadu parničnog troška 2. tuženiku uvećanog za sastav žalbe sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. studenog 2023. do isplate, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Protiv rješenja poslovni br. Pn-2678/2021-43 od 19. veljače 2024. 2. tužena je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a te pogrešne primjene materijalnog prava. U obrazloženju rješenja sud navodi da je u presudi posl. broj Pn-2678/2021-37 od 6. studenog 2023. tuženicima naloženo da tužiteljici solidarno nadoknade parnični trošak, te da je tužiteljica podneskom od 9. studenog 2023. predložila donošenje dopunske presude o trošku, navodeći da je sud propustio odlučiti o zahtjevu za naknadu troška odštetnog zahtjeva upućenog 1. tuženiku 28. lipnja 2021. i troška podnesaka od 24. siječnja 2023. i 7. veljače 2023. Sud navodi da je tužiteljici priznat parnični trošak odštetnog zahtjeva uvećan za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 1.243,75 EUR, a da troškovi podnesaka nisu bili potrebni. Prema prethodnim presudama Croatia osiguranje d.d. je bila u obvezi plaćati 90,13% rente, a Republika Hrvatska, MUP 9,87 %, a na takvom omjeru je i vještak napravio izračun rente koji su tuženici dužni plaćati tužiteljici. Ponavlja se da 2. tužena Republika Hrvatska, MUP koja nije solidarni dužnik za isplatu navedenih iznosa, a zbog navedenog je osporila i odluku o parničnom trošku, s obzirom da bi se i troškovi parničnog postupka koji su dosuđeni tužiteljici trebali plaćati u utvrđenom omjeru, pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlaže se preinačiti rješenje na način da se odbije tužiteljicu sa naknadom parničnog troška u cijelosti u odnosu na 2. tuženu, te dosudi 2. tuženoj trošak sastava u iznosu od 750,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. studenog 2023. do isplate.

2.3. U odgovoru na žalbu, tužiteljica smatra žalbu 2. tuženice protiv rješenja suda od 19. 2. 2024. u cijelosti neosnovanom. Predlaže odbiti žalbu 2. tuženice kao neosnovanu i dosudi tužiteljici trošak sastava podneska u iznosu od 150,00 €.

3. Žalbe su osnovane.

4. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako se pobijana presuda ne može ispitati, jer u presudi nema razloga o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju u žalbi ukazuje 2. tužena.

5. U obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je između ostalog, naveo:

- da je predmet spora zahtjev za povećanje rente s osnova izgubljene zarade koja je posljedica štetnog događaja od 7. lipnja 1988.

- da nije sporno da tuženici tužiteljici isplaćuju rentu temeljem presude istog suda poslovni broj Pn-8696/98 od 14. srpnja 2014.

- da je sporna osnovanost zahtjeva za povećanje rente, odnosno visina plaće koju bi tužiteljica ostvarivala od srpnja 2021. pa nadalje

- da tužiteljica traži izmjenu presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn- 8696/98 od 14. srpnja 2014. u dijelu u kojem je određena visina mjesečne rente na ime izgubljene zarade tako da joj tuženici solidarno isplate razliku za razdoblje od 5. srpnja 2021. do 5. studenog 2022. u iznosu od 55.471,35 kn/7.362,31 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama

- da joj počevši od 5. prosinca 2022. solidarno isplaćuju mjesečnu rentu u iznosu od 5.873,37 kn/779,53 EUR

- da joj 2. tuženik isplati razliku za razdoblje od 5. srpnja 2021. do 5. studenog 2022. u iznosu od 6.074,52 kn/806,23 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te da joj 2. tuženik počevši od 5. prosinca 2022. isplaćuje mjesečnu rentu u iznosu od 643,18 kn/85,36 EUR

- da je 1. tuženik priznao odgovornost tuženika, visinu rente koja je dosuđena u postupku Pn-8696/98, te stručnu spremu i poslove koje je tužiteljica radila prije umirovljenja

- da je 1. tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva

- da je 2. tuženik u cijelosti osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva

- da se u postupku koji je prethodio donošenju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-8696/98 od 14. srpnja 2014. renta određivala na temelju podataka o plaći koju bi tužiteljica ostvarila da je ostala raditi u Zagrebačkoj banci d.d.

- da se visina rente ne može određivati prema podacima o neto plaći radnika VŠS u Zagrebu u sektoru financijskih uslužnih djelatnosti koji su pribavljeni od Gradskog ureda Grada Zagreba za strategijsko planiranje

- da je prema citiranoj presudi Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, tužiteljici isplaćivalo 9,8% dosuđenog iznosa na ime rente, a Croatia osiguranje d.d. 90,13%

- da se predlaže odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na Republiku Hrvatsku kao neosnovan

- da je iz vještačenja Vještak Tkalec d.o.o. utvrđeno da je vještak izračunao da razlika između potencijalne plaće tužiteljice, odnosno prosječne mjesečne neto plaće VŠS radnika u Gradu Zagrebu u djelatnosti Financijske uslužne djelatnosti, osim osiguranja i mirovinskih fondova za 2020. i ostvarene mirovine za razdoblje od srpnja 2021. do studenog 2022. iznosi ukupno 111.396,33 kn

- da oduzimanjem dosuđene rente u postupku broj Pn-8696/98 s te osnove, razlika za razdoblje od srpnja 2021. do studenog 2022. iznosi ukupno 61.545,87 kn

- da prema izračunu vještaka mjesečna renta s osnove izgubljene zarade od prosinca 2022. pa nadalje, utvrđena je kao razlika između potencijalne plaće i ostvarene mirovine, iznosila bi 6.516,55 kn od kojih 90,13% iznosi 5.873,37 kn, a 643,18 kn 9,87 posto

- da bi tužiteljica stekla uvjete za starosnu mirovinu 27. siječnja 2024. kada bi navršila 65 godina života

- da je temeljem čl. 1096. ZOO-a sud ocijenio da je zahtjev za povećanjem rente zbog izgubljene zarade osnovan.

6. Obveznopravni institut novčane rente kao jedan od načina repariranja imovinske štete reguliran u Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO). Tako je u članku 1095. st. 2. ZOO-a propisano da je odgovorna osoba, ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, oštećeniku dužna plaćati određenu novčanu rentu kao naknadu za štetu. Nadalje, člankom 1096. istog Zakona normirano je da sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.

7. U pravu je 2. tuženik kada u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, te da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. U obrazloženju pobijane presuda izostaju razlozi o tome da je 2. tuženik u cijelosti osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te je o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo dati jasne razloge. Nadalje, izostaju razlozi da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-8696/98 od 14. srpnja 2014. renta prema citiranoj presudi, isplaćivana da način da je Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, tužiteljici isplaćivalo 9,8 % dosuđenog iznosa na ime rente, a Croatia osiguranje d.d. 90,13 %. U situaciji kada je je 2. tuženik u cijelosti osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva, trebalo je dati jasne razloge o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a što je izostalo, kao i to na temelju čega je sud naložio tuženicima solidarnu isplatu.

8. Zbog svega navedenog, razlozi o odlučnim činjenicama ostali su nejasni i proturječni te se pobijana presuda, ispravljena citiranim rješenjem, zbog toga ne može ispitati, pa je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a istu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U situaciji kada je ukinuta presuda, valjalo je ukinuti i dopunsko rješenje poslovni broj Pn-2678/2021-43 od 19. veljače 2024., a kako je to riješeno pod točkama I. i II. izreke ovog rješenja.

9. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem. To znači da će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku rukovodeći se načelom da svaka stranka mora dokazati svoje tvrdnje, te će potom vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima, donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice za koju će dati jasne i valjane razloge. Temeljem čl. 338. st. 4. ZPP-a u obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka, a što je u pobijanoj presudi izostalo.

10. S obzirom da je ukinuta presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima cjelokupnog postupka, uključivo i u povodu pravnih lijekova odluči u konačnoj odluci, a kako je to riješeno pod točkom III. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 166. st. 3. ZPP. U nepobijanom dijelu u odnosu na 1.tuženika Croatia osiguranje presuda nije ispitivana (čl. 365 st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 23. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina