Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1350/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Centra za kulturu i obrazovanje Pazin, Pazin, Šetalište Pazinske gimnazije 1, OIB: 58525559545, zastupanog po punomoćnici Vanesi Zendel Lončarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o. u Puli, protiv tuženika LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ines Udženija, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8356/21-35 od 16. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika LČ kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8356/21-35 od 16. rujna 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da plati tužitelju iznos od 41.469,20 EUR (312.449,65 kn) zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 24.09.2019. pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.191,71 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 16. rujna 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Tuženik žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o trošku postupka. Sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer je presuda proturječna, ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te u presudi nema razloga o odlučnim činjenicama. Neosnovano sud u obrazloženju utvrđuje da je tužitelj uplatio tuženiku LČ, na ime parničnih troškova, iznos od 312.449,65 kn. Tuženik ističe da predmetni iznos nije isplaćen tuženiku, a što proizlazi iz materijalne dokumentacije kao i iskaza tuženika te saslušanih svjedoka. Tužitelj je dosuđeni iznos isplatio na račun odvjetnika SČ što je odvjetnik priznao i potvrdio da taj iznos nikada nije isplatio tuženiku, jer je smatrao da se radi o njegovom odvjetničkom trošku. Tuženik ističe da sa punomoćnikom SČ kojemu je isplaćen utuženi parnični trošak, nikada nije sklopio ugovor o zastupanju niti je dao specijalnu punomoć za isplatu dosuđenog parničnog troška. Sud je pogrešno primijenio materijalno prava pozivajući se na odredbe čl. 95. ZPP-a, a sve jer sud nije utvrdio kada je tuženik punomoć svojem punomoćniku opozvao. Nesporno je da predmetni postupak iz kojega se traži povrat plaćenog parničnog troška nije pravomoćno okončan. Sud utvrđuje da je iz e mail dokumentacije te drugih provedenih dokaza utvrđeno da je tužitelj dobio uputu da za svaku pojedinu stranku isplati trošak njihovim pojedinačnim odvjetnicima, što znači da je tužitelj postupio po uputama punomoćnika stranke, koji je u tom trenutku imao valjanju punomoć za zastupanje, pa je u tom svojstvu i primio novac. Nesporno je da je punomoćnik tuženika dosuđeni parnični trošak primio za svoj osobni račun, jer isti nikada nije proslijedio tuženiku, pa je nejasno temeljem čega sud zaključuje suprotno. Tuženik tvrdi da nije i ne može biti pasivno legitimiran, jer tuženik nije sa svojim punomoćnikom SČ imao sklopljen ugovor o zastupanju, nikada mu nije dao specijalnu punomoć za isplatu dosuđenog iznosa, pa je nedvojbeno parnični trošak isplaćen na račun punomoćnika tuženika, koji dosuđeni iznos nije doznačio tuženiku. Pravna osnova stjecanja bez osnove od velike je važnosti za donošenje meritorne odluke u vezi sa istaknutim prigovorom pasivne legitimacije, jer je stjecatelj stečenog bez osnove dužan vratiti isto, odnosno pasivno legitimiran je onaj u čiju imovino je nešto prešlo, a ne onaj kome je eventualno dosuđeno. Nesporno je utvrđeno da je stjecatelj dosuđenog troška bio punomoćnik GČ, u čiju imovinu je prešla imovina tužitelja i koji je predmetni iznos stekao izravnom uplatom tužitelja, pa je isti obveznik povrata, a ne ovdje tuženik, pa je prigovor promašene pasivne legitimacije u cijelosti osnovan. Tužbeni zahtjev je preuranjen jer naknada parničnih troškova, koje tužitelj potražuje, još uvijek nije dospjela niti je određena, a ovisi o uspjehu stranaka u sporu koji se vodi kod Općinskog suda u Pazinu posl.br. Pn-29/2021, koji postupak nije pravomoćno okončan. Pravo tužitelja na isplatu iznos od 4.469,20 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, ovisi o tome kako će se pravomoćno okončati postupak pred Općinskim sudom u Pazinu. Tuženik smatra da se u ovoj pravnoj stvari ne mogu primijeniti niti odredbe čl. 1111. st. 1 i čl. 1115. ZOO-a. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud trebao prekinuti postupak ili sam donijeti odluku o prethodnom pitanju. Neosnovan i nezakonit je zaključak suda kojim utvrđuje da je tuženik nesavjesni stjecatelj danom primitka revizijske odluke Vrhovnog sud Republike Hrvatske od 9. 07. 2019. jer je utvrđeno da tuženik predmetnu odluku nikada nije zaprimio, već je o istoj informiran kada je otkazao punomoć punomoćniku i preuzeo cjelokupni spis. Pobija se i odluka o parničnim troškovima kao neosnovana i nezakonita, jer je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan pa je trošak trebalo dosuditi tuženiku. Ukazuje se na nepravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, jer je trebalo primijeniti odredbe OT koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima. Predlaže se preinačiti predmetnu presudu na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova cjelokupnog postupka kao i troška žalbe, podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova cjelokupnog postupka, kao i troška žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj navodi da pobijanu presudu smatra pravilnom i zakonitom, pa predlaže odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu, obvezujući tuženika na naknadu tužitelju troška žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud pregledao je sve provedene parnične radnje te ispitao pobijanu presudu i na temelju toga ustanovio da sud prvoga stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama. Nije osnovan žalbeni navod da je presuda proturječna jer sud navodi u obrazloženju da je tuženiku isplaćen sporni iznos, iako je utvrđeno da je taj iznos isplaćen njegovom tadašnjem punomoćniku, iz razloga koji će biti detaljno obrazloženi u ovoj odluci.

6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a valjano utvrdio činjenično stanje. Koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza i to svakog pojedinog dokaza posebno i svih dokaza zajedno.

7. U obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je između ostalog, naveo:

- da tužitelj podneskom od 5. 4. 2023. uredio tužbeni zahtjev precizirajući svoje potraživanje u valuti EUR, potražujući iznos od 41.469,20 EUR sa zakonskim zateznim kamata od 24. 9. 2019. pa do isplate

- da je tuženik u odgovoru na tužbu istakao prigovor promašena pasivne legitimacije kao i prigovor preuranjenosti tužbe

- da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te tvrdi da utuženi iznos nikada nije isplaćen na račun tuženika, već na račun odvjetnika SČ

- da je tužitelj promijenio naziv iz Pučko otvoreno učilište Pazin u Centar za kulturu i obrazovanje Pazin bez promjene pravne osobnosti

- da je iz uvida u presudu Općinskog suda u Puli-Pola Stalna služba u Pazinu posl. br. Pn-147/15-179 od 7. 8. 2015. koja je ispravljena rješenjem istoga suda posl. br. Pn-147/15-191 od 22. 9. 2015. između ostaloga, naloženu tužitelju da tuženiku LČ naknadi parnični trošak u iznosu od 332.588,52 kn

- da je iz uvida u presudu i rješenje Županijskog suda u Puli-Pola Posl. br. Gž- 2315/15-4 od 28. 7. 2016. utvrđeno da je preinačena presuda prvostupanjskog suda te je između ostalog naloženo tužitelju da naknadi tuženiku LČ parnični trošak u iznosu od 327.144,14 kn

- da je iz uvida u e-mail korespondenciju, te u Izvadak po transakcijskom računu koji se vodi kod PBZ-a utvrđeno da je tužitelj 9. 9. 2016. uplatio tuženiku, LČ, na ime parničnih troškova, iznos od 312.449,65 kn

- da je sukladno uputi tadašnjeg punomoćnika tuženika, odvjetnika GČ iznos uplaćen na račun punomoćnika, a sve kako je navedeno u mail-u punomoćnika tuženika kojeg je tužitelj zaprimio 31. 8. 2016.

- da je iz iskaza svjedoka ĆČ utvrđeno da je on ravnatelj tužitelja od veljače 2014.

- da glede plaćanja troška po pravomoćnoj presudi usmeno ih je konstatirao odvjetnik tuženika GČ, te im je putem e-mail poruke dostavio podatke za uplatu

- da je GČ odvjetnik koji je zastupao LČ u toj parnici i da je on više puta s njime kontaktirao jer su razgovarali o mogućoj nagodbi, pa je znao da je odvjetnik tuženika

- da je nakon isplate u nekoliko navrata razgovarao ponovno s LČ o mogućoj nagodbi i nikada nije govorio o isplati navedenog iznosa

- da su se savjetovali sa svojim odvjetnicima koji su mu rekli da za isplatu troška nije potrebna specijalna punomoć

- da je iz iskaza svjedoka SČ utvrđeno da je u predmetu Pn-147/15 Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Pazinu on zastupao tuženika LČ

- da ga je nazvao ravnatelj Pučkog otvorenog učilišta, te mu rekao da bi želio riješiti pitanje isplate odvjetničkog troška po odluci županijskog suda, te ga tražio njegov račun i račun druge dvojice kolega koji su zastupali druga dva tuženika

- da vezano uz tu isplatu, nije se konzultirao sa svojom strankom, jer smatra da se radi o njegovom odvjetničkom trošku temeljem njegova troškovnika predanog u spis

- da je vjerojatno obavijestio stranku o tome, ali se ne sjeća zbog proteka vremena

- da u trenutku kada je došla odluka VSRH i dalje je bio odvjetnik LČ

- da nakon što je primio odluku VSRH razgovarao je s LČ o njihovim daljnjim koracima vezanim uz predmet, te se ne sjeća da su razgovarali o trošku, a on niti jedan dio novčanog iznosa koji je primio nije proslijedio

- dopušta mogućnost da je stranci vratio iznos koji je ona platila za sudske pristojbe

- da mu je LČ kao stranka dao punomoć za zastupanje u tom predmetu, ista punomoć nije bila ničim ograničena te se radilo o standardnoj, tipskoj odvjetničkoj punomoći

- da smatra da je sve te troškove izazvao ovdje tužitelj i da ih on treba platiti

- da potvrđuje da mu je na račun doznačen iznos od 312.449,65 kn

- da je iz iskaza tuženika utvrđeno da je u trenutku kada je došla presuda Županijskog suda 2016. GČ bio njegov odvjetnik, koji mu je rekao da je predmet gotov

- da iznos koji se traži od njega nije primio, niti je dao svom odvjetniku neku posebnu punomoć za primitak novca

- da je postupak u Pazinu okončan do kraja on bi novac za troškove postupka dao svom odvjetniku

- da se ne sjeća da li mu je odvjetnik GČ uručivao presude od općinskog, županijskog i Vrhovnog suda vezano uz parnicu u Pazinu, da je imao puno povjerenja u svog odvjetnika, a da je dobio spis kada je promijenio odvjetnika

- da je iz rješenja Rev-x-1093/2016-2 Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. 7. 2019. utvrđeno da se tom odlukom ukidaju presuda i rješenje Županijskog suda u Puli-Pola Gž-2315/15 od 28. 7. 2016. i to presuda u toč. II. izreke i toč. III. te presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba Pazin Pn-147/15-179 od 7. 8. 2015. ispravljena rješenjem Pn-147/2015 od 22. 9. 2015. u toč. II., III., IV. i V. izreke te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje

- da je tom revizijskom odlukom otpala pravna osnova temeljem kojeg je tužitelj izvršio uplatu na račun tuženika, jer su ukinute pravomoćne i ovršne odluke temeljem kojih je tužitelj platio dugovani iznos

- da je uvidom u Izvadak po transakcijskom računu tužitelja kod PBZ d.d. utvrđeno da je tužitelj 9. 9. 2016. isplatio tuženiku LČ iznos od 41.469,20 EUR

- da je uvidom u e-spis utvrđeno da je predmet Općinskog suda u Pazinu (koji se sud ponovo osamostalio od Općinskog suda u Puli) dobio novi broj nakon odluke VSRH poslovni broj Pn-273/19

- da je uvidom u potvrde o primitku sud utvrdio da je punomoćnik tuženika odvjetnik GČ **.**.2019. primio poziv za ročište te podnesak dopis Pn- 273/2019-2 u čijem privitku je bila odluka VSRH poslovni broj Rev-x-1093/2016-2.

8. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan. Takva utvrđenja suda prvoga stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj viši sud.

9. Prvostupanjski sud utvrđuje da je ovdje tuženik LČ bio stranka u sudskom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu Pn-147/15-179, te je u tom predmetu 7. 8. 2015. donijeta presuda koja je ispravljena rješenjem istoga suda Pn-147/15-191 od 22. 9. 2015. pa je između ostaloga naloženo tužitelju da tuženiku LČ naknadi parnični trošak u iznosu od 332.588,52 kn. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola Gž- 2315/15-4 od 28. 7. 2016. preinačena je presuda prvostupanjskog suda, te je između ostalog naloženo tužitelju da naknadi tuženiku LČ parnični trošak u iznosu od 327.144,14 kn.

10. Sud navodi da je utvrdio da je tužitelj 9. 9. 2016. uplatio tuženiku LČ, na ime parničnih troškova, iznos od 312.449,65 kn. Sud je iz dostavljene prepiske u spisu utvrdio da je ista vođena između tužitelja i tadašnjeg punomoćnika tuženika odvjetnika SČ, te da je odvjetnik kao punomoćnik LČ tužitelju dostavio broj svog računa uz uputu da se parnični trošak uplati na taj njegov račun (e-mail od 31. 8. 2016.). Prvostupanjski sud upozorava na čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP-a koja odredba izričito određuje da punomoćnik stranke, koji je ujedno i odvjetnik može od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Prvostupanjski sud smatra da je navedenom isplatom tužitelj podmirio obvezu ovdje tuženiku, a ne da je isplatio novac njegovom odvjetniku. Sud posebno naglašava da je parnični trošak dosuđen LČ, a ne njegovom odvjetniku, tako da je jasno da se radi o novčanom iznosu koji je tada pripao LČ. Prvostupanjski sud smatra da je tuženikov tadašnji odvjetnik sukladno čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP-a u ime i za račun svoje stranke primio parnični trošak koji je dosuđen LČ.

11. Sud navodi da je čl. 1111. st. 1. ZOO-a određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Odredbom čl. 1115. ZOO-a određeno je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Završno, čl. 1117. st. 2. ZOO-a određeno je da se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatom od trenutak kada je postao nepošten. Sud utvrđuje da je postojao pravni osnov potraživanja tuženika prema tužitelju, sve dok VSRH nije ukinuo dijelove izreka odluka u prvo i drugo stupanjskim presudama u dijelu u kojem je bio dosuđen trošak u korist LČ. Danom kada je citiranom odlukom VSRH u tom dijelu ukinuta prvo i drugo stupanjska presuda prestala je postojati ta pravna osnova, pa sukladno citiranim propisima je ovdje tužitelj postao ovlašten tražiti povrat onog novčanog iznosa koji je isplatio LČ na ime parničnog troška te je tužitelj ovlašten i potraživati kamatu od trenutka dostave odluke o prihvaćenju izvanrednog pravnog lijeka.

12. Prvostupanjski sud smatra da prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan, uz činjenicu da sporni iznos nije isplaćen direktno tuženiku LČ. Sud smatra da navedeni prigovor nije osnovan s obzirom da je čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP-a odvjetnik temeljem obične punomoći ovlašten primati parnični trošak za stranku koju je zastupao u tom postupku. Nadalje, taj trošak je dosuđen stranci, a ne odvjetniku te je zato stranka, a ne odvjetnik pasivno legitimirana. Prvostupanjski sud nije prihvatio navod da je novčani iznos samovoljno isplaćen na račun punomoćnika tuženika, obzirom da je iz e-mail dokumentacije te drugih provedenih dokaza jasno utvrdio da je tužitelj dobio uputu da isplati trošak odvjetnicima, što znači da nije postojala samovoljna isplata, već je tužitelj postupio po uputama punomoćnika stranke koji je u tom trenutku imao valjanju punomoć za zastupanje, te je u tom svojstvu i primio novac a ne kao neka treća osoba.

13. Prvostupanjski sud utvrdio je da je primitkom odluke VSRH poslovni broj Rev-x- 1093/2016-2 od 9. 7. 2019., a koju je ovdje tuženik putem punomoćnika zaprimio 23. 9. 2019., tog dana 23. 9. 2019. postao nesavjesni stjecatelj, pa je prvostupanjski sud tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu na nespornu glavnicu od prvog slijedećeg dana 24. 9. 2019. pa do isplate.

14. Punomoć je ovlaštenje za zastupanje nalogodavca. Ugovorom o nalogu se u smislu čl. 763. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Odredbom čl. 765. st. 1. ZOO-a propisano je da je nalogoprimac dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama, s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu skrbiti o interesima nalogodavca i njima se rukovoditi time da prema odredbi čl. 766. st. 1. ZOO-a od dobivenog naloga i uputa nalogoprimac može odstupiti samo sa suglasnošću nalogodavca, a kada mu zbog kratkoće vremena ili bez ikakvog drugog uzroka nije moguće tražiti suglasnost nalogodavca, on može odstupiti od naloga i uputa samo ako je po procjeni svih okolnosti mogao osnovano smatrati da to zahtijevaju interesi nalogodavca. Odredbom čl. 164. st. 1. ZOO-a obveza se mora ispuniti vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovnik.

15. Parnični trošak prema sudskoj odluci ne pripada punomoćniku odvjetniku, iako on prema odredbi čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP-a može od protivne stranke primiti dosuđene troškove ako stranka koju zastupa nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, a što ovdje nije bio slučaj. Odnos između punomoćnika temelji se na ugovoru o nalogu i u svrhu ispunjenja naloga stranka izdaje punomoćniku odvjetniku punomoć za vođenje parnice. Obvezni odnos postoji između parničnih stranaka, pa kad stranka uspije u parnici protivna stranka koja je parnicu izgubila mora naknaditi troškove parničnog postupka stranci koja je uspjela u parnici. Tu obvezu plaćanja troškova parničnog postupka stranka koja je dužna platiti troškove može ispuniti protivnoj stranci kao vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovni, a ispunjenje je pravovaljano i kad je učinjeno trećoj osobi ako ga je vjerovnik naknadno odobrio ili ako se njime koristio kako to proizlazi iz odredbe čl. 164. ZOO-a. Prema tome nije od značaja za obvezu vraćanja u situaciji kad je osnova otpala, kao što je nesporno ovdje slučaj činjenica da je trošak parničnog postupka, kojeg je dužnik obvezan platiti drugoj stranci kao vjerovniku isplaćen punomoćniku odvjetniku. Međusobni odnos nalogodavca i punomoćnika odvjetnika nije predmet postupka i nije ni u kakvoj vezi s odnosom ovdje parničnih stranaka, jer je obveznik vraćanja ovdje tuženik, a ne njegov tadašnji punomoćnik odvjetnik. Tužiteljeva obveza prethodno je nastala na osnovi odluke suda (čl. 20. st. 2. ZOO-a), a otpala je jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo sudske odluke na temelju kojih je obveza nastala.

16. Zbog svega navedenog nisu osnovani žalbeni navodi da tuženik sa punomoćnikom SČ, nikada nije sklopio ugovor o zastupanju niti je dao specijalnu punomoć za isplatu dosuđenog parničnog troška, jer to nije bilo potrebno. Sud nije pogrešno primijenio materijalno prava pozivajući se na odredbe čl. 95. ZPP-a, uz činjenicu da je dosuđeni trošak nesporno isplaćen punomoćniku SČ. Nije osnovan žalbeni navod da je tužbeni zahtjev preuranjen jer naknada parničnih troškova, koje tužitelj potražuje, još nije dospjela niti je određena, a ovisi o uspjehu stranaka u sporu koji se vodi kod Općinskog suda u Pazinu posl. br. Pn- 29/2021, koji postupak nije pravomoćno okončan, jer je citiranom revizijskom odlukom otpala pravna osnova temeljem kojeg je tužitelj izvršio uplatu na račun punomoćnika tuženika, jer su ukinute pravomoćne i ovršne odluke temeljem kojih je tužitelj platio utuženi iznos. Iz istih razloga nije osnovan žalbeni navod, da je prvostupanjski sud trebao prekinuti postupak ili sam donijeti odluku o prethodnom pitanju, te da je neosnovan i nezakonit zaključak suda, kojim utvrđuje da je tuženik nesavjesni stjecatelj danom primitka revizijske odluke Vrhovnog sud Republike Hrvatske od 9. 7. 2019. Utvrđeno je da je tuženik po tadašnjem punomoćniku 23. 9. 2019. primio poziv za ročište te podnesak dopis Pn-273/2019-2 u čijem privitku je bila odluka VSRH poslovni broj Rev-x-1093/2016-2.

17. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita. Na žalbene navode valja reći da je odluka o troškovima parničnog postupka donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP- a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 142/12, 103/14, 118/14,107/15, 37/22 i 126/22 dalje: Tarifa) te sukladno postavljenim zahtjevima. Pravilno je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka tužitelju odredio naknadu samo onih troškova, koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, a što je prvostupanjski sud dostatno i obrazložio u svojoj presudi. Glede primjene Tarife, treba reći da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a što je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno učinio, a i prema shvaćanju ovog suda, ako je u zapisniku s održanog ročišta navedeno da tužitelj ostaje kod tužbe, a tuženik ostaje kod odgovora na tužbu, tada se smatra da se radi o ročištu na kojem se raspravlja o glavnoj stvari pa punomoćnik ima pravo na trošak za to ročište primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, a ne primjenom Tbr. 9. toč. 2.

18. Zbog navedenog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP-a) kao zakonitu.

19. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

20. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer odgovor na žalbu nije bila potrebna parnična radnja.

U Velikoj Gorici 23. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina