Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-259/2024-10

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženih BĆ, TĆ i TD Saponia kemijska, prehrambena i farmaceutska industrija d.d. Osijek (dalje: TD Saponia d.d. Osijek), zbog kaznenog djela iz čl. 222. st. 3. u vezi sa čl. 215. st. 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/15., 61/2015. i 101/17., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženih BĆ, TĆ i TD Saponia d.d. protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-572/2019-49 od 21. prosinca 2023., u javnim sjednicama vijeća održanim 8. listopada 2024. i 23. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu Gorana Supančića i branitelja optužene BĆ, Slavka Nedića, odvjetnika u Osijeku,

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe optuženih BĆ, TĆ i TD Saponia d.d., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja je na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08-22) stavljena izvan snage presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-572/2019-2 od 24. rujna 2019. kojom je izdan kazneni nalog protiv optuženih BĆ, TĆ i TD Saponia d.d. Osijek, zbog kaznenog djela iz čl. 222. st. 3. u vezi s čl. 215. st. 2. i 3. KZ/11.

1.1. Istom presudom pod točkom 1) izreke, optužene BĆ i ĐĆ proglašene su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv opće sigurnosti, teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 3. u vezi s čl. 215. st. 2. i 3. KZ/11, dok je optuženo TD Saponia d.d. Osijek pod točkom 2) izreke proglašeno krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv opće sigurnosti, teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 3. u vezi s čl. 215. st. 2. i 3. KZ/11 u svezi s čl. 3. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela. Za počinjeno kazneno djelo optužene BĆ i ĐĆ su po čl. 222. st. 3. KZ/11 osuđene svaka na kaznu zatvora u trajanju po 8 mjeseci te su prema njima na temelju čl. 56. st. 2. i 3. KZ/11 primijenjene uvjetne osuda s rokovima provjeravanja po 2 godine. Optuženom TD Saponia d.d. Osijek je po čl. 222. st. 3. u vezi s čl. 10. st. 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela izrečena novčana kazna od 4.084,41 eura / 30.000,00 kn.

1.2. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08-22 oštećena AĆ je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. i 3. ZKP/08-22 optuženi BĆ, ĐĆ i Saponia d.d. Osijek dužni su naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08-22, i to trošak sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 44,24 eura / 333,32 kn svaki, troškove vještačenja iz područja zaštite na radu u iznosu od 257,10 eura / 1.937,11 kn svaki, te trošak paušala u iznosu od 150,00 eura / 1.130,17 kn svaki, u roku od 15 dana, kao i nužne izdatke oštećene AĆ i nagradu i nužne izdatke njezinog opunomoćenika, koji će troškovi na temelju čl. 148. st. 3. i 4.

ZKP/08-22 biti određeni posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žali se optužena BĆ po branitelju Slavku Nediću, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženu oslobodi optužbe, ili podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Žali se i optužena ĐĆ po branitelju Zdravku Dumančiću, odvjetniku, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da županijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Optuženo TD Saponia d.d. Osijek podnijelo je žalbu po branitelju Zoranu Šariću, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da županijski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da optuženu pravnu osobu oslobodi optužbe, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Državni odvjetnik nije odgovorio na žalbe optuženika.

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:

152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024 70/2024., dalje: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

5. Optužena BĆ je putem branitelja zatražila da ju se izvijesti o drugostupanjskoj sjednici, tako da su održane javne drugostupanjske sjednica 8. listopada 2024. i ponovljenoj sjednici 23. rujna 2025. (održanoj zbog promjene sastava drugostupanjskog vijeća) na koje su pristupili zamjenik Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Goran Supančić i odvjetnik Slavko Nedić, branitelj optužene BĆ, dok na sjednicu nisu pristupile optuženice, branitelj optužene TĆ, Zdravko Dumančić, odvjetnik u Osijeku, branitelj optuženog TD Saponia d.d. Osijek, Zoran Šarić, odvjetnik u Osijeku i predstavnik TD Saponia d.d. Osijek, a koji su uredno obaviješteni o održavanju sjednice.

6. Žalbe su osnovane.

7. Nije u pravu optužena BĆ kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 , 126/19, 80/22, 36/24. i 72/25 – dalje: ZKP/08-25) u vidu izostanka razloga o odlučim činjenicama i proturječnosti danih razloga. Prema mišljenju žaliteljice pobijana presuda ne sadrži razloge iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da je optužena BĆ znala za nezakoniti rad oštećenice i ostalih radnica i nije ga zabranila. Pritom ukazuje na toč. 46. obrazloženja pobijane presude apostrofirajući da je u odnosu na to pitanje argumentacija suda prvog stupnja svedena na izričaj da je „teško vjerovati“ da optužene BĆ i ĐĆ u razdoblju od 14 odnosno 10 godina, koliko su do stradavanja oštećenice, obavljale nadzor provođenja zaštite na radu, nisu nikad vidjele niti jednu radnicu da čisti otvoreni prostor između motora i bubnja kosog trakastog transportera s ručnom četkom dok transporter radi. Protivno navedenom već je iz takvog obrazloženja žalbe vidljivo da je sud prvog stupnja dao razloge o navedenim odlučnim činjenicama, a to što optuženici takvi razlozi nisu prihvatljivi ne predstavlja istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka već može biti samo predmetom ocjene pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Proturječnost razloga o odlučnim činjenicama žaliteljica obrazlaže navodeći da sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude ne razlikuje postupanje radnika vezano za čišćenje korita transportera u odnosu na čišćenje otvorenog prostora između motora i bubnja transportera. Žaliteljica ističe da se radi o bitnoj razlici za ispravno presuđenje jer se korito transportera čisti u okviru redovnog rada radnika, automatski ili okretanjem ručice, dok je čišćenje prostora između bubnja i motora strogo zabranjeno budući da se bubanja nalazi na 205 cm visine te je zbog svog položaja i načelno nedostupan radnicama. Kao dokaz svojih tvrdnji žaliteljica ukazuje na iskaz svjedoka SĆ pod toč. 16.2. obrazloženja pobijane presude navodeći da je isti iskazivao o čišćenju traka transportere u radu, a sud da je to izjednačio sa čišćenjem prostora između bubnja i motora. Takva žalbena argumentacija predstavlja u suštini segmentarno i proizvoljno tumačenje obrazloženja pobijane presude i iskaza imenovanog svjedoka budući da je sud prvog stupnja jasno i određeno naveo da je oštećena AĆ zadobila ozljede zbog čišćenja otvorenog prostora između motora i bubnja transportera pa se zapravo i u tom dijelu radi o žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te se poziva na iskaze svjedoka koji su doslovce iskazivali o čišćenje prostora između bubnja i motora transportera.

7.2. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08- 25 žaliteljica nalazi ostvarenom i u obliku postojanja razlike između onog što se navodi o odlučnim činjenicama u razlozima presude i samih isprava, konkretno u odnosu na sadržaj zapisnika o ispitivanju tehnološke linije za doradu praškastih deterdženata od 26. siječnja 2017. Žaliteljica tvrdi da protivno sadržaju obrazloženja na str. 23. pobijane presude, navedeni zapisnik ne sadrži usmeno rješenje kojim bi TD Saponiji d.d. Osijek bilo odmah zabranjeno obavljanje ručnog čišćenja kosog trakastog transportera za vrijeme dok se radna oprema ne isključi iz dovoda pogonske energije, već da je suprotno tome, u navedenom zapisniku utvrđeno da linija ispunjava sve sigurnosne i zdravstvene uvjete utvrđene pravilima zaštite na radu. Protivno takvim žalbenim navodima, na str. 23. pod toč. 21.1. pobijanog obrazloženja u odnosu na zapisnik o ispitivanju tehnološke linije za doradu praškastih deterdženata od 26. siječnja 2017. citira se sadržaj o ispunjavanju uvjeta koji spominje žaliteljica, dok se u istom dijelu obrazloženja prvostupanjski sud poziva i na zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 15. studenog 2018., a u sastavu kojeg je usmeno rješenje o spomenutoj zabrani te naredba da se na vidljivo mjesto postave sigurnosni znakovi upozorenja na prisutne opasnosti (list 24 prvostupanjskog spisa).

7.3. Iako i optužena ĐĆ izrijekom navodi žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka u obliku znatne proturječnosti u odlučnim činjenicama iz izreke presude i onih utvrđenih u postupku i navedenih u obrazloženju, sadržajno osporava pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja da bi počinila kazneno djelo na način kako je proglašena krivom. Dakle, uopće ne obrazlaže navedenu žalbe osnovu već se i u tom dijelu radi o žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.4. Optuženo TD Saponia d.d. Osijek također se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-25 u vidu nejasnoće i proturječnosti razloga u odnosu na sadržaj zapisnika o obuci za rad na siguran način i zapisnika o pregledu i ispitivanju radne opreme i u odnosu na iskaze svjedoka. Međutim i taj žalitelj navedenu žalbenu osnovu ne konkretizira niti obrazlaže već daje svoju verziju činjenica koje proizlaze iz navedenih dokaza, i to više na načelnoj razini, a što spada u argumentaciju žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.5. Iz navedenih razloga žalbe svih optuženika zbog bitne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-25 nisu ostvarene.

7.6. U smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-25 ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti

8. S druge strane, u pravu su optuženici kada se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. u vezi čl. 431. st. 2. ZKP/08-25, na počinjenje koje povrede ukazuju sadržajem žalbe. Svo troje optuženika osnovano navode da je bitna povreda ostvarena jer se prvostupanjska presuda temelji i na nekonfrontiranim iskazima svjedoka i nalazu i mišljenju vještaka koji se temelji na takvim iskazima. Doduše protivno navodima žalbi, ne radi se o jedinim dokazima, ali radi se o dokazima koji u svakom slučaju usmjeravaju i bitno doprinose zaključcima na kojima se temelji osuđujuća presuda.

8.1. Naime, sud prvog stupnja pobijanu presudu temelji i na nekonfrontiranim iskazima svjedokinja GĆ i OĆ koje su iste dale u prethodnom postupku, iako su svjedokinje na raspravi promijenile iskaze i ostale kod novih iskaza. Imenovane svjedokinje u prethodnom postupka terete optuženice u bitnom decidirano navodeći da su čistile prostor između bubnja i motora kosog trakastog transportera dok je isti bio u radu i da im je to nalagano i od strane optužene TĆ (iskaz GĆ), dok na raspravi poriču da bi morale čistiti navedeni prostor i navode da im je optužena ĐĆ znala reći da ne čiste transporter u radu. Međutim unatoč tome sud prvog stupnja cijenio je vjerodostojnim iskaze svjedokinja koje su dale u prethodnom postupku. Iako se pobijana presuda ne temelji isključivo na tim dokazima, sud prvog stupnja ni u kom slučaju ne može koristiti nekonfrontirane iskaze iz prethodnog postupka koji nisu provedeni na raspravi, ili u odnosu na činjenice o kojima su svjedoci na raspravi drugačije iskazivali. U konkretnom je postupku nedvojbeno da su svjedokinje GĆ i OĆ ispitane kod državnog odvjetnika bez prisutnosti ili pozivanja okrivljenika ili njegova branitelja, a u kom slučaju se radi o dokazu koji nije pribavljen sukladno odredbama čl. 234. i 235. ZKP/08-25. Postupanje suda u odnosu na takve svjedoke propisano je odredbama čl. 411. st. 4., čl. 426. i čl. 431. st. 2. ZKP/08-25. Prema navedenim odredbama, u takvoj situaciji ispitivanje svjedoka provodi se na raspravi na način kako je to pravilno poduzeo prvostupanjski sud, omogućavanjem svjedokinjama da u slobodnom iskazivanju iznesu sve što im je o predmetu poznato, nakon čega je prvostupanjski sud postupio sukladno zahtjevima iz čl. 426. i čl. 411. st. 4. ZKP/08-25, predočivši svjedokinjama da su odstupile od ranijeg iskaza na što su se one izjasnile da ostaju koda iskaza danih na raspravi, no sud prvog stupnja pogrešno je postupio kad je u obrazloženju pobijane presude cijenio vjerodostojnim upravo te nekonfrontirane iskaze.

8.2. Naime, u situaciji kada svjedok odstupi na raspravi od nekonfrontiranog iskaza kojeg je ranije iznio tijekom dokazne radnje kod državnog odvjetnika te kada sud poduzme radnje propisane u čl. 411. st. 4. i čl. 426. ZKP/08-25 i kada svjedok odustane od ranijeg iskaza u cijelosti ili dijelu, tada postoji zakonsko, ali i Ustavno i konvencijsko ograničenje uporabe nekonfrontiranog iskaza za donošenje osuđujuće presude. Sud u takvoj situaciji može koristiti samo dio iskaza s rasprave do kojeg je došlo korištenjem načela kontradiktornosti i neposrednosti te konfrontacijskog prava optuženika koje je propisano u čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Optuženik ima pravo ispitati ili dati ispitati svjedoke optužbe, pa kad to pravo nije mogao koristiti tijekom dokazne radnje ispitivanja svjedoka, moguće je za donošenje osuđujuće presude, prema čl. 411. st. 4. i čl. 431. st. 2. ZKP/08-25, čitati nekonfrontirane dokaze, za potrebu predočavanja razlika svjedoku, ali se na pročitanom iskazu isključivo ili u odlučujućoj mjeri ne može temeljiti osuđujuća presuda.

8.3. Na istim nekonfrontiranim iskazima, svoj nalaz i mišljenje temelji i vještak Dalibor Žnidaršić, a kakav nalaz je sud prvog stupnja prihvatio iako se isti doslovce i na raspravi izjasnio da je pisani nalaz i mišljenje sačinio na temelju podataka iz državnoodvjetničkog spisa te da u međuvremenu nije izvršio uvid u dokaze izvedene na raspravi. Stoga su posljedice takvog nalaza i mišljenja iste kao i u odnosu na prethodno obrazloženo korištenje nekonfrontiranih iskaza. Radi se o bitnom dokazu budući da je vještak zaključio da prilikom čišćenja kosog trakastog transportera nisu bili osigurani uvjeti propisani Pravilnikom o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme („Narodne novine“, broj 18/17). To bez obzira što se radi o vještaku koji je tijekom postupka prestao obavljati poslove vještaka te je očevid proveo novi vještak, Damir Đurđević budući da i taj vještak u svom nalazu i mišljenju također koristi nekonfrontirane iskaze svjedokinja iz prethodnog postupka. Naime, koristeći i takve iskaze, vještak dolazi do bitnih zaključaka koje izravno terete optuženike, što se jasno navodi pod toč. 35.-35.3 pobijane presude pa se ovdje neće ponavljati. S obzirom da sud prvog stupnja u cijelosti prihvaća oba nalaza bez selekcija konfrontiranih i nekonfrontiranih iskaza i bez obzira na činjenicu da Dalibor Žnidaršić više nije vještak, ali je njegov nalaz i mišljenje korišten kao dokaz u postupku, to je i iz navedenih razloga ostvarena istaknuta bitna povreda postupka.

9. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud izvesti će sve već izvedene dokaze nakon čega će iste pravilno ocijeniti primjenom odredbe čl. 459. st. 5. ZKP/08 te donijeti novu i zakonitu presudu, u obrazlaganju koje će otkloniti postojanje bitne postupovne povrede na koju je ukazano ovim rješenjem, zasnivanjem nove presude na dokazima koji su pribavljeni uz poštovanje konfrontacijskog prava optuženika, te načela neposrednosti i kontradiktornosti.

10. S obzirom na izloženo, ovaj drugostupanjski sud je utvrđujući postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 468. st. 3. u vezi čl. 431. st. 2. i čl. 411. st. 4. ZKP/08-25, primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08-25, ukinuo pobijanu presudu ne upuštajući se u ocjenu niže istaknutih žalbenih osnova i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

U Varaždinu 23. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke