Poslovni broj: Povrv-46/2024-22

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja HOMM SL d.o.o. Kastav, Štivar 6, OIB 49957550364, kojeg zastupa Marko Žunić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika DECO INTERIOR d.o.o., OIB 05964119715, Kosi 125A, Kosi, kojeg zastupa Andrej Bašović odvjetnik u Rijeci, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 28. kolovoza 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Lovre Šestana, odvjetnika iz Rijeke, zamjenice punomoćnika tuženika MA, odvjetničke vježbenice i zastupnika po zakonu tuženika ŽA, a objavljene dana 23. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Josipa Govića iz Cresa poslovni broj: Ovrv-23064/2023 od 27. siječnja 2024. godine kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 6.716,38 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. travnja 2022. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a koja se određuje od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 276,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (čl. 29. st. 2 ZOO-a) koje na taj iznos teku od 27. siječnja 2024. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.551,12 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prijedlogom za ovrhu utužio iznos od 6.716,38 EUR s osnova posredničke naknade po računu br. 012/P1/AT (str. spisa 8). Naveo je da se obračunata naknada odnosi na potraživanje iz ugovora o posredovanju od 17. siječnja 2022. godine kojeg su zaključili tuženik kao nalogodavac i tužitelj kao posrednik. Tuženik da prethodno nije osporavao postojanje obveze (mail poruka od 8. kolovoza 2023. godine) i da je obećavao tužitelju platiti ostatak duga.

2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Josipa Govića iz Cresa posl.br. Ovrv- 23064/2023 od 27. siječnja 2024. godine naložena je tuženiku isplata utuženog iznosa i nadoknada nastalih troškova ovrhe u iznosu od 276,45 EUR.

3. Tuženik je u prigovoru osporio tužitelju aktivnu legitimaciju, istaknuo je prigovor zastare te je osporio osnovanost i visinu utuženog potraživanja. Naveo je da tužitelj nikada nije posredovao u poslu sklapanja ugovora između tuženika i društva Plava laguna d.d. Poreč. Podredno da bi visinu posredničke naknade prema Ugovoru o posredovanju od 17. siječnja 2022. godine trebalo računati od krajnjeg iznosa osnovice isporučene robe ili usluga odnosno od iznosa od 122.852,51 EUR tako da 3% iznosilo 3.685,58 EUR, a ne utuženih 6.716,38 EUR.

4. Rješenjem ovoga suda od 19. lipnja 2024. godine stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Sud je pozvao stranke da se očituju na navode protivne strane sukladno odredbi čl. 299. a st. 1 ZPP-a.

5. U podnesku od 8. srpnja 2024. godine tužitelj je pojasnio da je ranije poslovao pod tvrtkom Altea consultor i da je između stranaka bila dogovorena provizija u visini od 3% od vrijednosti ugovorenog posla koji je zaključen između tuženika i društva Plava laguna d.d. Poreč u vezi projekta prodaje podne cementne vanjske obloge hotela. Novčana obveza tuženika u vezi plaćanja posredničke naknade da je dospjela 29. travnja 2022. godine. Tuženik da je, po saznanjima tužitelja, utuženi račun prijavio Poreznoj upravi te da je po istom iskoristio pravo na odbitak pretporeza. Osporio je osnovanost prigovora zastare s obzirom na dospijeće obveze od 29. travnja 2022. godine i podnošenje prijedloga za ovrhu 6. prosinca 2023. godine. Predložio je da se održi na snazi platni nalog u cijelosti.

6. U podnesku od 29. srpnja 2024. godine tuženik je osporio činjenicu da bi se dostavljeni ispis pisane komunikacije odnosio na predmetni odnos.

7. Tužitelj je pojasnio (podnesak od 9. listopada 2024. godine) da se komunikacija odnosi upravo na utuženi račun i da datum izdavanja računa od 22. travnja 2022. godine prema porukama od 25. travnja 2022. godine nije od odlučnog značaja iz razloga što je navedeno uobičajeno u poslovnoj praksi, a što da nema nikakvog utjecaja na sadržaj vjerodostojnosti predmetne isprave. Iz zapisnika o okončanom obračunu da je vidljivo da je na zahtjev Plave lagune d.d. Poreč kao naručitelja došlo do trajnog umanjenja plaćanja zbog kašnjenja i trajnih nedostataka kao i do privremenog umanjenja plaćanja okončane situacije. Navedeno da se pripisuje isključivo krivnji i propustima tuženika i da takve okolnosti nisu ni od kakvog utjecaja na visinu provizije.

8. Na pripremnom ročištu održanom 10. listopada 2024. godine tužitelj je pojasnio da je iznos po utuženom računu obračunat na način da je 3% ugovorene posredničke naknade obračunato od ukupne vrijednosti ugovorenih radova u iznosu od tadašnjih 1.349.454,54 kn (str. spisa 45).

9. Na pripremnom ročištu održanom 16. siječnja 2025. godine tužitelj je predložio saslušanje stranaka na okolnost dokazivanja činjenice postojanja poslovnog odnosa.

10. Sud je nakon što je strankama dana mogućnost izjašnjavanja o sadržaju plana upravljanja postupkom zaključio prethodni postupak i odredio plan upravljanja postupkom (str. spisa 157-159).

11. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 28. kolovoza 2025. godine, a nakon provedenih dokaza saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka, stranke su suglasno predložile zaključenje glavne rasprave i navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga.

12. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja ZA (str. spisa 164-165) i zastupnika po zakonu tuženika ŽA (str. spisa 171-172).

13. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

14. Sporna je okolnost jesu li stranke bile u poslovnim odnosima na temelju ugovora o posredovanju u vezi kojeg je izdan utuženi račun br. 012/P1/AT (str. spisa 8).

15. Ukoliko se utvrdi postojanje poslovnog odnosa, sporna je okolnost je li tuženik dužan platiti tužitelju posredničku naknadu u visini od 3% s obzirom na osporenu činjenicu izvršenog posredništva.

16. Sporna je i osnovanost visine s obzirom na umanjenja zbog kašnjenja i nedostataka u izvedbi u odnosu na ugovoreni iznos vrijednosti radova.

17. Uvidom u ugovor o posredovanju od 17. siječnja 2022. godine (str. spisa 11- 12 i 84-85) utvrđeno je da je tužitelj pod ranijom tvrtkom ALTEA Consultor d.o.o. (prema povijesnom izvatku iz sudskog registra, str. spisa 98-103) u svojstvu posrednika sklopio ugovor o posredovanju s tuženikom kao nalogodavcem.

18. Odredbom čl. 835. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21 i 114/22,156/22, 155/23) propisano je da se ugovorom o posredovanju posrednik obvezuje dovesti u vezi s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju, ako ugovor bude sklopljen.

19. Odredbom čl. 845. st. 1 ZOO-a propisano je da posrednik stječe pravo na proviziju u trenutku sklapanja ugovora za koji je posredovao ako što drugo nije ugovoreno. Pritom je u postupku nesporna činjenica da je tuženik sklopio ugovor s društvom Plava laguna d.d. Poreč.

20. Uvidom u ugovor o posredovanju od 17. siječnja 2022. godine utvrđeno je da je između parničnih stranaka bilo dogovoreno pravo na proviziju po pojedinom ugovorenom poslu zbog čega proizlazi da je tužitelj stekao pravo na proviziju u trenutku sklapanja ugovora između nalogodavca-tuženika i treće osobe, u predmetnom slučaju Plava laguna d.d. Poreč.

21. Iz očitovanja Porezne uprave prema dopisu od 6. veljače 2025. godine (klasa 410-01/24-01/380, Ur.br. 513-07-08-25-6, str. spisa 163) proizlazi da je tuženik po utuženom računu (str. spisa 8) iskoristio pravo na odbitak pretporeza slijedom čega je sud utvrdio da ga je i knjižio u svojim poslovnim knjigama. Činjenica knjiženja knjigovodstvene isprave u poslovnim knjigama tuženika podrazumijeva zaključak da je tuženik u svom računovodstvu knjižio ispravu koja jasno i potpuno odražava činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj sukladno odredbama Zakona o računovodstvu. Slijedom toga sud je ocijenio neutemeljenim tuženikove prigovore da su se trebala uzeti u obzir umanjenja po zapisniku o okončanom obračunu (str. spisa 45-46) odnosno da je provizija od 3% trebala biti obračunata u odnosu na krajnji iznos isporučene robe/usluga od 122.852,51 EUR. Sama okolnost knjiženja računa u vrijeme njegova izdavanja potvrđuje utemeljenost zaključka da je obveza plaćanja posredničke naknade za tuženika nastala prije okončanja radova koje je izvodio za treću osobu (Plava laguna d.d.). U prilog tom utvrđenju govori i okolnost da je predmetni račun izdan 22. travnja 2022. godine, a zapisnik o okončanom obračunu datira od 15. lipnja 2022. godine odnosno nakon knjiženja tužiteljevog računa u poslovnim knjigama tuženika. Stoga je i tuženik knjiženjem potvrdio istinitost nastanka obveze plaćanja posredničke provizije tužitelju. Imajući navedeno u vidu kao i okolnost da se radi o umanjenjima s osnova obveze otklanjanja nedostataka, umanjenjima s osnova trajnih nedostataka i s osnova ugovorne kazne penala prema sadržaju zapisnika o okončanom obračunu (str. spisa 45-46), a što predstavlja okolnosti koje se pripisuju tuženikovoj savjesnosti u ispunjenju ugovornih obveza prema trećoj osobi, stav je ovoga suda, da te okolnosti ne mogu utjecati na visinu posredničke naknade tužitelja budući da bi suprotni zaključak bio protivan načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4 ZOO-a) i zabrani zlouporabe prava (čl. 6. ZOO-a). Zbog toga je sud povjerio vjeru navodima iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja ZA (str. spisa 164-165) u dijelu u kojem je naveo da između stranaka nije bilo govora o bilo kakvom uvažavanju umanjenja s osnova nedostataka iz osnovnog ugovora između tuženika i Plave lagune. Navedeno iz razloga što su takve izjave logične, uvjerljive i poslovno racionalne.

22. S obzirom na nespornu okolnost da je ugovor između tuženika i Plave lagune sklopljen utvrđeno je da je tužitelj stekao pravo na isplatu posredničke naknade u visini od 3% od ugovorene vrijednosti radova.

23. Visina naknade od 3% proizlazi iz pisane prepiske koja se vodila između parničnih stranaka prema ispisu na str. spisa 74-83, a iz koje proizlazi da su se stranke suglasile o tom obračunu kao i iz stranačkog iskaza tužitelja koji je naveo da je naknadno pristao u prepisci s tuženikom obračunati 3% provizije (str. spisa 164- 165). Navedeno je u skladu s ugovorenim iznosom provizije iz čl. 3. ugovora od 17. siječnja 2022. godine (str. spisa 11-12).

24. Naknadni odustanak investitora Plava laguna d.d. Poreč od dijela radova, kojeg je u svom stranačkom iskazu naveo zastupnik po zakonu tuženika ŽA (str. spisa 171-172), ne utječe na visinu posredničke naknade budući da je utvrđeno da je trenutkom sklapanja ugovora između tuženika i Plave lagune d.d. Poreč tužitelj stekao pravo na posredničku naknadu. Navodi o dogovoru oko otklanjanja nedostataka ne tiču se tužitelja kao posrednika niti su okolnost koja bi utjecala na tužiteljevo pravo na isplatu posredničke naknade. U suprotnom tuženik ne bi u svojim poslovnim knjigama knjižio tužiteljev račun.

25. Sud je ocijenio neistinitim iskaz zastupnika po zakonu tuženika ŽA (str. spisa 171-172) u dijelu navoda da je krajnja volja stranaka bila da se posrednička provizija naplati od krajnjeg iznosa i to iz razloga što je tuženik tužiteljev račun od 22. travnja 2022. godine knjižio po njegovom zaprimanju koje je uslijedilo prije okončanog obračuna između tuženika i društva Plava laguna d.d. Poreč pa je takva tvrdnja zastupnika po zakonu tuženika proturječna s činjenicom samog knjiženja računa kada u to vrijeme, nesporno radovi nisu bili okončani (zapisnik o okončanom obračunu od 15. lipnja 2022. godine).

26. Slijedom iznijetog, sud je ocijenio pravno osnovanim zahtjev za isplatom provizije pozivom na odredbu čl. 845. st. 1 ZOO-a u vezi s čl.1 i 3. Ugovora o posredovanju od 17. siječnja 2022. godine. Osnovanost visine proizlazi iz utvrđene vrijednosti ugovorenih radova bez PDV-a u iznosu od 1.349.454,54 kn (str. spisa 45- 46), primjeni fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 kn, sukladno pravilima o preračunavanju i zaokruživanju iz čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (čl. 13. i 48. st. 1 i 2 Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj - NN 57/22 i 88/22) i obračunu provizije u visini od 3%. Stoga je valjalo, primjenom odredbe čl. 451. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23), odlučiti kao u točki I. izreke.

27. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na neplaćeni iznos glavnice temelji se na primjeni čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a i činjenici utvrđenog dospijeća novčane obveze od 29. travnja 2022. godine (str. spisa 8).

28. Zahtjev za isplatom nije u zastari budući da od dospijeća 29. travnja 2022. godine do podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 6. prosinca 2023. godine nije protekao trogodišnji zastarni rok iz čl. 228. st. 1 i 2 ZOO-a.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i 155. ZPP-a. Tužitelju su priznati nastali troškovi ovrhe zbog čega je primjenom čl. 451. st. 3 ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke. U odnosu na preostali parnični trošak tužitelju je priznato zastupanje po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav podneska od 8. srpnja 2024. godine 200,00 EUR (T.br. 8.1.), sastav podneska od 9. listopada 2024. godine 200,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 10. listopada 2024. godine 100,00 EUR (T.br. 9.2.), sastav podneska od 7. siječnja 2025. godine 50,00 EUR (T.br. 8.4.), zastupanje na pripremnom ročištu od 16. siječnja 2025. godine 200,00 EUR (T.br. 9.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 8. svibnja 2025. godine 200,00 EUR (T.br. 9.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 28. kolovoza 2025. godine 200,00 EUR (T.br. 9.1.), PDV 25% 287,50 EUR i troškova sudske pristojbe za presudu 113,62 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) i pripadajućoj Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci, 23. rujna 2025. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.