Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3151/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog p.p. odvjetnicima iz odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o., iz Pule-Pola, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupanog p.p. odvjetnicima iz odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & partneri d.o.o., iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P- 633/2023-13 od 14. svibnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 23. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-633/2023-13 od 14. svibnja 2024. i pobijanoj točki I izreke.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo poslovni broj P-633/2023-13 od 14. svibnja 2024. i u pobijanim točkama II i III izreke u dijelu u kom je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 498,85 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u tom dijelu se predmet vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

II Ukida se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo poslovni broj P-633/2023-13 od 14. svibnja 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III O troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci suda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 7.253,54 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. I) U točki II odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška dok je u točki III naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 498,85 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

1.1. Rješenjem istog suda odbačena je tužba u dijelu koji glasi:“ I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 1. IZNOS KREDITA Ugovora o kreditu broj 9010678430 od 15. kolovoza 2005. godine u kojima je ugovorena valutna klauzula CHF, a koji glasi: "Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 95.000,00 CHF (slovima: devedesetpettisuća CHF) po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“

II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 7. OTPLATA KREDITA Ugovora o kreditu broj 9010678430 od 15. kolovoza 2005. godine u kojima je ugovorena valutna klauzula CHF, a koji glasi: "7.2. Kredit u iznosu 95.000,00 CHF (slovima: devedesetpettisuća CHF) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju se u 216 (slovima: dvjestošesnaest) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora…."

III. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 12. ZAVRŠNE ODREDBE Ugovora o kreditu broj 9010678430 od 15. kolovoza 2005. godine u kojima je ugovorena valutna klauzula CHF, a koji glasi: "12.9 Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita, Solidarni dužnik i Založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF…." Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točki I, II i točki III u dijelu naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 498,85 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te rješenje kojim j odbačen dio tužbenog zahtjeva kako je to pobliže navedeno u izreci rješenja, u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), i predlažu da ovaj sud ukine presudu u pobijanom dijelu kao i rješenje i u tom dijelu vrati predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, sve uz naknadu troškova sastava žalbe.

2. Žalba je djelomično osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o potrošačkom kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, te restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa kredita temeljem tih ništetnih odredbi, pri čemu nije sporno da je ugovor sklopljen 17. kolovoza 2005. a da je 14. prosinca 2015. sklopljen Aneks, odnosno Dodatak ugovoru o kreditu, kojim je tuženik tužitelju uvažio iznos preplate na dan sklapanja Dodatka u visini od 29.776,09 kn.

4. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23-u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje žalitelj. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

5. U odnosu na pobijano rješenje kojim je odbačena tužba u dijelu utvrđenja ništetnosti navedenih odredaba Ugovora o kreditu od 17. kolovoza 2005. utvrđeno je da je pogrešan je pravni stav prvostupanjskog suda da tužitelj u ovom postupku ne može tražiti utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj zbog čega je primjenom članka 333. stavak 1. ZPP-a tužba u tom dijelu odbačena.

6. Naime, u ovom postupku tužitelj traži individualnu zaštitu u odnosu na nepoštenje ugovornih odredbi konkretnog (njegovog) Ugovora o kreditu pa se ne može prihvatiti pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da nema pravni interes za utvrđenjem ništetnosti tih ugovornih odredaba naročito uz činjenicu da je tužbenim zahtjevom zahtijevao i isplatu stečenog bez osnove što dodatno opravdava postavljanje i deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva,kojeg je prvostupanjski sud nepravilno odbacio kao u izreci rješenja, radi čega je to rješenje ukinuto i predmet je vraćen na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu.

7. U odnosu na zahtjev za isplatu preplaćenih anuiteta, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da uslijed sklopljenog Dodatka ugovora o kreditu tužitelj nema pravo na isplatu zatraženog iznosa.

8. Naime i po ocjeni ovog žalbenog suda u odnosu na tuženika kao kreditora i Dodatak ugovora od 14. prosinca 2015. određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Dodatka ugovoru o kreditu od 14. prosinca 2015. za tužitelja. Oni iznosi koje je tužitelj anuitetima otplatio a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju tužiteljeve obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.:

9. Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

10. Slijedom navedenog Dodatka ugovoru zaključenog tužiteljevim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 21. lipnja 2005. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužiteljica platila na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Dodatkom ugovoru o kreditu od 14. prosinca 2015., radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju i da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristila za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Dodatku ugovoru o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz ugovora od 17. kolovoza 2005. jer te razlike nema s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Dodatka ugovoru iz 2015. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

10.1. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja o pravu na isplatu razlike između početnog tečaja i primijenjenih tečaja CHF jer to pravo na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljičine obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Dodatka iz 2015., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

10.2. Obzirom da učinak Dodatka ugovora o kreditu s konverzijom i izračunom preplate na dan 14. prosinca 2015. obuhvaća razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu 17. kolovoza 2005. na dalje, tužitelju je uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima i ugovorenom kamatnom stopom kao u Dodatku ugovora o kreditu. Stoga u okolnostima pravilno izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19.b i 19.c ZPK i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom tužitelja iz Aneks ugovoru o kreditu referentna točka izračuna više ne može biti početna kamatna stopa i početni tečaj CHF jer su ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF zamijenjene odredbama navedenog Dodatka.

10.3. Polazeći od nastanka obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te od učinka obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO, primjena sporazumno ugovorenih odredbi iz Aneksa ugovora kreditu od 14.12. 2015., obuhvaća cijelo razdoblje kredita konverzijom u valutu euro s primjenom valutne klauzule u valuti euro i pripadajuće kamatne stope. Odgovarajućom primjenom čl. 19.b i čl. 19.c st. 1. toč. 1 i 2 ZPK početni tečaj CHF i početna kamatna stopa iz osnovnog Ugovora o kreditu od 17. kolovoza 2005. zamijenjeni su odredbama Dodataka tom ugovoru s valutnom klauzulom u euru i pripadajućom kamatnom stopom, dakle nema razdoblja u kojem valutna klauzula i kamatna stopa nije ugovorena što ne ostavlja mjesta za navedenu razliku u odnosu na početni tečaj kao u stavku IV izreke prvostupanjske presude. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

11. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Dodatak ugovoru o kreditu zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

11.1. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u CHF u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Dodatak ugovoru o kreditu otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz CHF.

11.2. U Aneksu ugovora o kreditu ne nalaze razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja na štetu potrošača. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

11.3. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao nastala nova pravna osnova temeljem koje su isplaćeni anuiteti iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Dodatka. U okolnostima predmetnog slučaja a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Dodatka, kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva s obzirom na to da je tužiteljičinim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Dodatak.

11.4. Slijedom navedene nesporne činjenice zaključenja Dodatka, kojim je po pristanku tužitelja izvršena konverzija kredita sukladno odredbama čl. 19.a. do čl.19.e. ZPK izostale su pretpostavke za primjenu čl. 1111. ZOO što tužiteljevog zahtjeve za povrat isplaćenog čini neosnovanima.

12. Stoga je u odnosu na odluku iz toč. i pobijan presuda potvrđena kao pravilna i zakonita temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a.

13. Zbog ukidanja pobijanog rješenja utvrđeno je da nije konačno odlučeno o cijelom tužbenom zahtjevu tužitelja te je njegov uspjeh u sporu za sada neizvjestan radi čega je trebalo ukinuti i pobijane točke II izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška i točku III u dijelu kom je tužitelju naloženo platiti parnični trošak tuženiku.

14. Pobijano rješenje o trošku kao i rješenje o odbačaju tužbe ukinuti su temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a dok je odluka o naknadi troška nastalih povodom pravnog lijeka donesena temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 23. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević