Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž R-68/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč-Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak i partneri iz Splita, protiv tuženika HŽ Cargo d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB 08720210702, zastupan po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu br. Pr-275/2023-23 od dana 12. lipnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 23. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu br.Pr-275/2023-23 od dana 12. lipnja 2024. godine.

II. Zahtjevi tuženika i tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka odbijaju se kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđeno je da je nezakonita i nedopuštena tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 249/21 od dana 31. siječnja 2023. godine, pa stoga da radni odnos nije prestao i da je tuženik dužan vratiti tužiteljicu na posao sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme broj 249/21 od 12. ožujka 2021. godine i to u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. U toč. II. izreke obvezan je tuženik naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu 625,00 EUR sa zateznim kamatama od 12. lipnja 2024. godine do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je podnio podnesak naslovljen kao „prijedlog za dopunu presude a podredno žalba tužitelja“, pa kako je o istome odlučeno dopunskim rješenjem prvostupanjskog suda posl. br. Pr-275/2023-28 od 17. srpnja 2024. godine (str. 389- 392. spisa) to je žalba tužitelja bespredmetna.

4. U odgovoru na žalbu tuženika, tužiteljica je predložila istu odbiti i potvrditi pobijanu presudu.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Nije osnovana žalba izjavljena iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, prvostupanjski je sud dao jasne, valjane i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni te se pobijana presuda može ispitati.

7. Tuženik nije u pravu ni kada osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnost primjene materijalnog prava.

7.1. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu transportnog komercijaliste,

- da je odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu br. 107/2023 od 31. siječnja 2023. godine tužiteljici otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme uz obrazloženje da se na tom mjestu smanjuje broj izvršitelja te da je ova odluka posljedica značajnog financijskog gubitka kojeg tuženik trpi zbog liberalizacije tržišta prijevoza roba željeznicom te potrebe smanjenja troškova poslovanja i troškova prijevoza na tzv. Ličkoj pruzi,

- da je tuženik dostavio radničkom vijeću radi savjetovanja nacrt odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice na što je radničko vijeće uskratilo svoju suglasnost, a zatim je tuženik dostavio i Hrvatskom zavodu za zapošljavanje obavijest o provedenom savjetovanju s radničkim vijećem,

- da je tužiteljica pravovremeno 25. veljače 2023. godine podnijela zahtjev za zaštitu prava radnika protiv odluke o poslovno uvjetovanom otkazu i da je tužba podnesena u zakonskom roku,

- da je na radnom mjestu transportni komercijalist pored tužiteljice zaposlena i TH za koju među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da ima manje godina života i staža od tužiteljice te je ista i dalje na tom radnom mjestu,

- da je tuženik nakon otkazivanja ugovora o radu tužiteljice na njeno radno mjesto zaposlio SH te da do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu Transportni komercijalist uopće nije došlo,

- da iz iskaza svjedoka IH, koji je zaposlen na radnom mjestu šefa Regionalnog područja HŽ Cargo jug proizlazi kako je tužiteljica bila izlučena na listu tehnološkog viška temeljem članka 72. toč. 2. Kolektivnog ugovora jer je ispunjavala uvjete za prijevremenu mirovinu.

8. Prvostupanjski je sud utvrdio da je odluka o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu nezakonita iz razloga jer je tuženik dao prednost kriteriju propisanom člankom 72. Kolektivnog ugovora HŽ Cargo d.o.o. (dalje: KU) koji u toč. 2. propisuje ispunjenje uvjeta za prijevremenu starosnu mirovinu kao dopunskog kriterija koji se primjenjuje između radnika koji rade na radnim mjestima gdje se smanjuje broj izvršitelja. Prema stajalištu prvostupanjskog suda ne može se dati prednost ovome kriteriju u odnosu na članak 115. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, dalje: ZR) koji propisuje da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Nastavno, sud je utvrdio da tuženik nije poštivao kriterije propisane člankom 115. st. 2. ZR jer je unatoč godinama života tužiteljice (59 godina) i godinama radnog staža (38 godina) te obveze uzdržavanja kćeri i unuka, na radnom mjestu transportni komercijalist ostavio djelatnicu TH a osim toga je zaposlio i SH.

9.Tuženik u žalbi ističe da je sud pogrešno utvrdio da je radnica ZH raspoređena na poslove koje je do otkaza ugovora o radu obavljala tužiteljica. Ukazuje i na to da nije bio obaviješten o tome da tužiteljica ima uzdržavanih članova obitelji kao i da sama odredba članka 115. st. 2. ZR ne propisuje na koji način se primjenjuju kriteriji navedeni u toj odredbi te da citirana odredba ne isključuje primjenu dodatnih kriterija propisanih kolektivnim ugovorom.

10. Predmet ovog spora je utvrđenje je li odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice zakonita, pa je stoga predmet ispitivanja upravo sadržaj te odluke, odnosno, ono što se u obrazloženju iste navodi kao razlog i zakonski temelj njenom donošenju.

11. Iz sadržaja pobijane odluke proizlazi da je poslovno uvjetovan otkaz utemeljen na članku 115. st. 2. ZR i članku 71. KU, koji propisuje da se razlozi za poslovno uvjetovan otkaz ugovora o radu mogu pojaviti ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, pa uslijed toga dođe do: 1) ukidanja radnog mjesta ili 2) smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu uslijed smanjenja količine posla na radnom mjestu, u kojem slučaju se primjenjuju kriteriji iz članka 72. KU.

12. Obzirom da je tužiteljica tijekom postupka dokazala da radnica ZH sada obavlja poslove Transportnog komercijalista I zajedno s TH, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da uopće nije došlo do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu Transportni komercijalist I, i pri tome, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije od utjecaja niti činjenica da bi radnica ZH imala zaključen ugovor o radu za radno mjesto Ž (iskaz svjedoka IH).

13. Nadalje, ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća stajalište izneseno u prvostupanjskoj presudi da se prilikom otkazivanja ugovora o radu ne mogu davati prednosti kriterijima određenim kolektivnim ugovorom u odnosu na zakonske kriterije. Među strankama u ovoj parnici nije bilo sporno da tužiteljica ima više godina staža i života od radnice TH, dok u odnosu na daljnji kriterij – obvezu uzdržavanja koja tereti radnika – valja istaknuti da iz stanja spisa predmeta ne bi proizlazilo da je tužiteljica u svome zahtjevu za zaštitom pravom radnika upućenom tuženiku istog obavijestila o tome, slijedom čega navedeno nije od utjecaja za donošenje odluke u ovom predmetu.

14. Odredbu članka 115. st. 2. ZR valja tumačiti u duhu načela in favorem laboratoris, dakle u korist radnika koji ima više godina života i staža jer je notorno da na današnjem tržištu rada osobe starije životne dobi daleko teže pronalaze novi posao. Dodatni kriterij uvjeta za prijevremenu starosnu mirovinu ne znači automatski i davanje poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu po tom kriteriju, nego ponudu za dobrovoljni odlazak u mirovinu pod tim uvjetima.

15. Obzirom na to da se nisu ostvarili istaknuti žalbeni razlozi kao ni oni na koje ovaj sud pazi ovlaštenjem iz članka 365. st. 2. ZPP, valjalo je temeljem članka 368. st. 1. ZPP presuditi kao u toč. I. izreke.

16. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa je odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (toč. II. izreke) i to temeljem čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. ZPP, a tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška sastava odgovora na žalbu, jer isti nije bio nužan za donošenje odluke u žalbenom postupku (članak 155. ZPP).

U Šibeniku 23. rujna 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić