Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-67/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Nenadu Horvatu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupana po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8056/2019-31 od 27. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8056/2019-31 od 27. listopada 2022.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesenog pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

- u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o namjenskom kreditu broj [broj kredita] od dana 11.09.2012. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Ljubinke Svedrović Kilibrada iz Zagreba pod posl.br. Ov 4305/12 od 17.09.2012, godine sadržana u čl. 2 st. 3 koja glasi; Ugovorne strane suglasne da je po isteku razdoblja iz prethodnog stavka pa do konačne otplate kredita redovna kamatna stopa promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem važeće Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. Kreditor je ovlašten mijenjati redovnu kamatnu stopu u skladu s općim uvjetima promjene kamatnih stopa koji su sastavni dio Odluke o kamatnim stopama Kreditora. Opći uvjeti promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama sastavni su dio Ugovora." te u čl. 7 st. 2 koji glasi; "Za slučaj izmjene promjenljive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz st. 1., te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate. O izmijenjenom iznosu anuiteta/rate Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s pozitivnim propisima" sklopljen između tužitelja RT iz [adresa], OIB; 69886587776 kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 kao kreditora,

- u točki II. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 7.043,33 kuna/ 934,81 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.334,37 kuna/ 1.371,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 27. listopada 2022. do isplate;

- u točki III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupak.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 273,12 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja odluke o žalbi do isplate.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu koji su stranke sklopile 11. rujna 2012. i to u dijelu ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci kreditora (tuženika), te zahtjev za isplatu iznosa od 934,781 eura s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos kao posljedice ništetnosti tih odredbi.

4. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio te između stranaka nije sporno:

- da su parnične stranke 11. rujna 2012. sklopile Ugovor o kreditu za kupnju nekretnine za kreditni iznos od 90.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita na rok otplate od 25 godina,

- da je čl. 2. st. 2 Ugovora određeno da je redovna kamatna stopa u razdoblju do 2 godine od dana stavljanja kredita u otplatu fiksna, a na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,00% godišnje, u st. 3. je ugovoreno da su ugovorne strane suglasne da je po isteku razdoblja iz prethodnog stavka pa do konačne otplate kredita redovna kamatna stopa promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem važeće Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. te da je kreditor ovlašten mijenjati redovnu kamatnu stopu u skladu s općim uvjetima promjene kamatnih stopa koji su sastavni dio Odluke o kamatnim stopama Kreditora. Opći uvjeti promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama sastavni su dio Ugovora.

- da je u čl. 7. st. 2 Ugovora ugovoreno je da za slučaj izmjene promjenljive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz st. 1., te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate. O izmijenjenom iznosu anuiteta/rate kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s pozitivnim propisima.

- da je predmetni ugovor sastavljen od strane tuženika, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljem,

- da ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope,

- da se početno ugovorena kamatna stopa od 5% godišnje mijenjala do 6% godišnje.

5. Na temelju navedenih utvrđenja te nespornih činjenica između stranaka prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj nije mogao znati zbog čega se mijenja kamatna stopa, te da je tuženik propustio ponuditi (objasniti) razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju da pristane na takve odredbe i iskoristi neke od mogućnosti, odnosno prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovornog odnosa, zbog čega tako jednostrano određena ugovorna odredba je protivna načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 – dalje: ZOO), te zaključio da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer je tuženik kao stručna pravna osoba koja ima zaposlenika koji se bave isključivo ovom temom, zasigurno u povoljnijem položaju od tužitelja time da i sama okolnost da je samo tuženik ovlašten na temelju neobjašnjenih parametara tužitelju, mijenjati kamatnu stopu bez dogovora i pregovora s tužiteljem ukazuje na neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Stoga je pozivom na odredbe čl. 323. st. 1. ZOO i čl. 1111. ZOO prihvatio tužbeni zahtjev.

6. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Žalba tuženika je neosnovana.

8. Prvenstveno valja istaknuti da iako se učinci presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., kojima je u bitnome utvrđeno da je, između ostalih, i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovore odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03, 46/07 – dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to odredbama čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07,125/07,79/09,89/09,133/09,78/12 – dalje: ZZP/07) i to odredbama čl. 96. i 97. ZZP/09 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, ne odnose na tužiteljicu koja je bila korisnik kredita u kunama, tim su odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

8.1. U navedenim odlukama navedeno je, kako je neravnoteža u pravima i obvezama nedvojbeno na štetu potrošača i znatna, jer je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci i cijena, dakle, neizvjesni su bitni elementi ugovora, koji su u pravilu dugoročni, s time da cijenu koja ovisi o visini glavnice, jer se određuje u postotku toga iznosa o visini kamatne stope, određuje banka koja je vjerovnik. Dodatna okolnost, koja je po ocjeni toga suda presudna za ocjenu uzrokuje li ta odredba znatnu neravnotežu na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja je činjenica da je navedena odredba u ugovor ušla na inicijativu banke kao sadržaj standardnog ugovora banke, na koji potrošači nisu mogli odnosno ne mogu utjecati, pri čemu nije sporno da niti u ugovoru niti u općim uvjetima banke nisu utvrdile egzaktne parametre za promjenu kamatne stope ni metodu izračuna tih parametara. Nadalje je u toj odluci navedeno, da činjenica da u potrošačkim ugovorima o kreditu banke nisu imale obvezu ugraditi egzaktne parametre za promjenu kamatne stope i metodu izračuna tih parametara, jer u razdoblju od 2004. do 2008. nije bila propisana obveza banaka da promjenjive kamatne stope nužno moraju biti ugovorene povezivanjem na određenu referentnu kamatnu stopu uvećanu za promjenjivi dio na koju se tuženici pozivaju, tvrdeći da propuštanjem određivanja tih parametara nisu mogli prekršiti propis kojega u tom obliku nije niti bilo, ide u prilog stavu da su upravo zbog toga kao savjesni gospodarstvenici trebali prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, potrošača, i u ugovoru odrediti neku određenu referentnu vrijednost kao promjene stope, a s time i određivanje obveze potrošača ne bi bilo prepušteno jednostranoj odluci. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope, ne daje bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Da je zakon detaljno u tom smislu regulirao obvezu banaka, ne bi u ovom slučaju bilo niti potrebe primijeniti načelo savjesnosti i poštenja. Osim toga, nije pošteno koristiti ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima se daje ovlaštenje bankama mijenjati obvezu potrošača prema odlukama banke bez unaprijed dogovorenih preciznih kriterija.

9. Tuženik u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 190. ZPP, dodajući da sud o dopuštenoj preinaci, kojoj se tuženik protivio, nije dao valjane razloge.

9.1. Tužitelj je u tužbi istaknuo tužbeni zahtjev radi isplate, a koji zahtjev je temeljio na tvrdnji da je između stranaka sklopljena ništetna ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci kreditora (tuženika), pa je u podnesku od 9. lipnja 2020. istaknuo tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema odluci tuženika. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe isticanjem drugog zahtjeva za utvrđenje djelomične ništetnosti uz postojeći zahtjev za isplatu budući da se radi o deklaratornom zahtjevu koji proizlazi iz činjenične osnove kao i zahtjev za isplatu, pa je i po ocjeni ovog suda, dopuštena preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka, a kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud, slijedom čega su u ovom dijelu žalbeni navodi, neosnovani.

9.2. Neosnovani su i ostali žalbeni navodi u vezi podnesaka tužitelja od 21. siječnja 2021.i 25. kolovoza 2025., jer je tim podnescima tužitelj smanjio tužbeni zahtjev za isplatu nakon provedenog vještačenja, pri čemu valja dodati da je na utužene iznose u tim podnescima zatražena kamata od kasnijih datuma do isplate nego u tužbenom zahtjevu istaknutom u tužbi, pa se i u tom dijelu radi o smanjenju tužbenog zahtjeva.

10. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je utvrdio da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom tuženika, da se o toj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovarala, da je ista jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva, kao i da je ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, čime je sadržajno proveo „test nepoštenosti“, jer je utvrđivao ispunjenje svih pretpostavki za nedopuštenost ugovorne odredbe konkretnog potrošačkog ugovora.

10.1. U tom kontekstu žalitelju valja dodati da se prvostupanjski sud u takvoj činjeničnoj situaciji pravilno pozvao na odredbe ZZP/07, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora 11. rujna 2012., a prema odredbi čl. 101. st. 1. ZZP/07 dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača, kao i relevantne odredbe ZOO (čl. 247. ZOO i čl. 4. ZOO) te ocijenio da je ugovorne odredbe čl. 2. st. 3. i čl. 7. st. 2. ništetna, a posljedica djelomične ništetnosti ugovora je vraćanje onoga što je primljeno na temelju ništetne odredbe.

10.2. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženik dovodi u sumnju sadržaj deklaratornog tužbenog zahtjeva, jer se zahtjev odnosi na utvrđenje ništetnosti dijela ugovora u točkama 2.3. i 7.2. Ugovora o promjenjivoj kamati sukladno jednostranoj Odluci tuženika, a ne o utvrđenju ništetnosti redovne kamate kako to pogrešno tuženik ističe u žalbi.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima isti osporava utvrđenje suda prvog stupnja da je tužitelj predmetni ugovor o kreditu sklopio u svojstvu potrošača.

11.1. Naime, sud je pravilno ocijenio, kako odredbe ugovora, tako i iskaz tužitelja, te je na temelju istih pravilno utvrdio da su sredstva iz dobivenog kredita bila namijenjena za izgradnju kuće u kojoj tužitelj stanuje na zemljištu koje je bilo djedovina tužitelja te zaključio da je tužitelj sklopio sporni ugovor u svojstvu potrošača. Za takvo svoje utvrđenje sud prvog stupnja je dao jasne, logične i neproturječne razloge koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, pravilno ocjenjujući da okolnost da je tužitelj imao s trećim osobama sklopljen ugovor o ortakluku (čl. 637. i 647. ZOO), ne mijenja status tužitelja kao potrošača, jer se status potrošača određuje prema svrsi kredita i osobnom svojstvu korisnika kredita, a ne prema pravnom obliku zajedničkog ulaganja u gradnju, pa utvrđenje o statusu tužitelja kao potrošača tuženik svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.

12. Tuženik ponavlja u žalbi navode kojima ukazuje na negativne vrijednosti odnosno razdoblja otplate kredita u kojima je kamatna stopa bila niša od početno ugovorene.

12.1. Suprotno takvim žalbenim navodima pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se ne mogu uzeti u obzir iznosi koje je tužitelj platio po nižoj kamatnoj stopi od one koja je vrijedila u vrijeme isplate kredita, jer se ne radi o djelomičnom ispunjenju koje bi se moglo uračunati obzirom na utvrđene „negativne iznose“ obzirom na razdoblje kada je tužitelj platio manje nego što bi platio u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, odnosno plaćanjem tih iznosa tužitelj ništa nije stekao bez osnove, jer je čitavu uplatu primio tuženik, pa stoga niti ne postoji njegova obveza za vraćanjem nečega što nije primio.

13. U odnosu na prigovor zastare tuženik ispušta iz vida da prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

13.1. Kako je tužitelj u ovoj parnici istaknuo tužbeni zahtjev radi utvrđenja djelomične ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope prema odluci tuženika, to u konkretnom slučaju, do pravomoćnosti odluke o tom deklaratornom zahtjevu, zastarni rok za isplatu razlike preplaćenih iznosa s osnove promjenjivosti kamatne stope, nije počeo teći.

14. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik osporava dosuđeni tijek zatezne kamate, valja reći da je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, to je tuženik nepošteni te u smislu odredbi čl. 1111. ZOO i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja pa do isplate.

14.1. Naime, tuženik je nepošteni stjecatelj zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je također postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP i odredbama ZOO, slijedom čega su suprotni žalbeni navodi tuženika neosnovani.

15. U odnosu na žalbene tvrdnje tuženika kojima osporava tužitelju pravo na naknadu troškova postupka zbog toga što je tužitelj troškovnik priložio na glavnoj raspravi, a ne u elektroničkom obliku sukladno čl. 106. a. ZPP, za odgovoriti je da troškovnik tužitelja nema značaj podneska iz čl. 106.a ZPP koji bi u smislu čl. 107. istog Zakona trebalo dostaviti protivnoj strani, budući da se odluka o troškovima donosi bez raspravljanja (čl. 164. st. 1. ZPP), pa to što je popis troškova postupka sastavljen u pisanoj formi predan na ročištu ne znači da je bez pravnog učinka u smislu čl. 106.a st. 6. ZPP kako to pogrešno smatra tuženik.

16. Na žalbene navode u vezi dosuđenog troška podneska tužitelja od 24. srpnja 2020. koji nije dostavljen tuženiku, valja reći da time što tuženiku nije dostavljen taj podnesak nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, jer se radi o podnesku kojim se tužitelj očitovao na navode tuženika a koje je navode tužitelj isticao i tijekom postupka, zbog čega se u konkretnom slučaju ne radi o nemogućnosti tuženika da u vezi navoda iz tog podneska raspravlja pred sudom.

16.1. Nastavno navedenom u vezi tog podneska, radi se o obrazloženom podnesku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP pa je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužitelju trošak za sastav tog podneska.

17. U odnosu na ostale žalbene navode kojima tuženik osporava odluku o troškovima postupka valja odgovoriti da je suprotno takvim navodima sud pravilno primijenio odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, dok žalbeni navodi predstavljaju tuženikovu neosnovanu prosudbu u primjeni materijalnog prava u pogledu troškova postupka.

18. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

19. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.

U Zagrebu, 23. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić