Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-507/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Vlaste Mrzljak, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Marije Zrilić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice EZM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sa boravištem u [adresa] svi zastupani punomoćnici Diani Milin, odvjetnici iz Rijeke; 2. mldb. EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj]; 3. mldb. ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj]; 4. mldb. RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] svi iz [adresa], svi iz [adresa], sa boravištem u [adresa] zastupani po posebnoj skrbnici ĐZM, dipl. prav. djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica Rijeka, protiv tuženika IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa], 655804 AB Venray, privremeno na Maasheseweg 65, 655804 AB Venray, zastupan po punomoćniku Željku Matijević, odvjetniku iz Rijeke, radi razvoda sa malodobnom djecom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-180/2023-26 od 27. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-180/2023-26 od 27. lipnja 2024. u pobijanoj točki I, II i IV izreke.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-180/2023-26 od 27. lipnja 2024. u pobijanoj točki I, III i IV izreke.

II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvoga stupnja citiranim u izreci odlučeno je:

„I. Razvodi se brak zaključen 08 . rujna 2012. u [adresa] između EZM [osobni identifikacijski broj] i IZ OIB [osobni identifikacijski broj], upisan u maticu vjenčanih, matičnog područja [adresa], za godinu 2012. pod rednim brojem 00009.

II. Nalaže se tuženiku IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sa boravištem u [adresa] da za uzdržavanje mldb. EZ doprinosi iznosom od 229,60 eura mjesečno, za mldb. VZ iznosom od 229,60 eura mjesečno, a za mldb. DZ iznosom od 195,16 eura počevši od dana podnošenja ove tužbe 16.svibnja 2023. pa nadalje dok za to budu postojali zakonske pretpostavke, s time da je obroke dospjele do pravomoćnosti ove presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa uzdržavanja do isplate, a tekuće obroke uzdržavanja dužan je plaćati mjesečno unaprijed najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju kašnjenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja teče od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa uzdržavanja pa do isplate, sve pod prijetnjom ovrhe, i to na tekući račun tužiteljice.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uzdržavanje malodobne EZ i malodobnog VZ preko dosuđenog mjesečnog iznosa od 229,60 eura pa do 300,00 eura za svakog, kao i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uzdržavanje malodobnog DZ preko dosuđenog mjesečnog iznosa od 195,15 eura pa do 300,00 eura.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 384,89 eura sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da s osnova uzdržavanja za mldb. EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinosi iznos od 229,00 eura mjesečno, za mldb. VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 229,00 eura mjesečno i za malodobnog DZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos 195,15 eura mjesečno, najkasnije do svakog 15.-og u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na neplaćeni iznos teče od svakog 16.og u mjesecu pa sve do isplate i to po stopi određenoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, sve na transakcijski račun majke.

II. Odbija se dio prijedloga za donošenje rješenja o privremenoj mjeri koji se odnosi na uzdržavanje malodobne EZ i malodobnog VZ preko dosuđenog mjesečnog iznosa od 229,60 eura pa do 250,00 eura za svakog, kao i dio prijedloga za donošenje rješenja o privremenoj mjeri koji se odnosi na uzdržavanje malodobnog DZ preko dosuđenog mjesečnog iznosa od 195,15 eura pa do 250,00 eura.

III. Ova privremena mjera biti će na snazi do pravomoćnog okončanja

sudskog postupka koji će se voditi radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi o tome s kojim će roditeljem stanovati malodobna EZ, ĐZ i RZ te radi ostvarivanja osobnih odnosa istih sa roditeljem s kojim neće živjeti, te se upućuje tužiteljica /predlagateljica osiguranja EZM pokrenuti taj postupak, o pokretanju kojeg će dostaviti ovome sudu dokaz (ispravu) najkasnije u roku od tri mjeseca od dana primitka ovoga rješenja, jer će u suprotnom Sud donijeti rješenje o ukidanju privremene mjere (članak 532 stavak 1 i 2 ObZ-a) ili do drugačije odluke ovoga suda.

IV. Žalba protiv rješenja o određivanju privremene mjere ne odgađa ovrhu.“

2. Nadalje, dopunskim rješenjem posl. br. P Ob-180/2023-43 od 27. lipnja 2024. odlučeno je:

„Odbija se prijedlog za donošenje rješenja o privremenoj mjeri protivnika osiguranja IZ podnesen naslovom sudu 20. lipnja 2023. koji glasi:

"EZM s osnova uzdržavanja za malodobnu EZ doprinositi će iznos od 200,00 € mjesečno, za malodobnog VZ doprinositi će iznos od 180,00 € mjesečno i za malodobnog DZ doprinositi će iznos od 170,00 € mjesečno, najkasnije do svakog petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sa zakonskom zateznom kamatom koja na neplaćeni iznos teče od svakog šesnaestog dana u mjesecu pa sve do isplate i to po stopi određenoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, sve na transakcijski račun oca."

3. Protiv navedenog rješenja nije podnesena žalba te je isto postalo pravomoćno.

4. Protiv točke I, II i IV izreke presude, te točke I, III i IV izreke rješenja tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupu (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) uz prijedlog da se osporena presuda i rješenje preinače u smislu žalbenih navoda, podredno ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugim sucem.

5. Tužiteljica u odgovoru na žalbu predlaže istu odbiti i potvrditi pobijano rješenje.

6. Žalba nije osnovana.

7. Tužiteljica je podnijela naslovnom sudu 16. svibnja 2023. tužbu protiv tuženika kojom je predložila da Sud donese presudu kojom će razvesti njihov brak, odrediti da će ona ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na zajedničku malodobnu djecu EZ, VZ i RZ, odrediti ostvarivanje osobnih odnosa između djece i tuženika- oca, te odrediti da tuženik doprinosi za uzdržavanje djece iznosom od 300,00 eura po djetetu, kao i prijedlog za donošenje rješenja o privremenoj mjeri kojim je predložila da se rješenjem o privremenoj mjeri odredi da će zajednička djeca EZ, ĐZ i RZ stanovati sa njom predložila je da otac- tuženikom ostvaruje osobne odnose s djecom, te da ga sud obveže na plaćanje uzdržavanja mjesečnim iznosom od 250,00 eura po djetetu.

8. Tuženik je podneskom od 20. lipnja 2023. naveo da je nesporna činjenica zaključenja njegovog braka sa 1. tužiteljicom, u kojem braku su rođena njihova malodobna djeca EZ, ĐZ i RZ, kao što je učinio nespornom činjenicu da su njegovi bračni odnosi sa 1. tužiteljicom trajno i teško poremećeni. Tuženik je osporio navode tužiteljice da od faktičkog prestanka njihove bračne zajednice isključivo ona brine o djeci te je istaknuo da to čine zajednički, te se usprotivio zahtjevu 1. tužiteljice da djeca stanuju s njom, da ona ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na djecu, kao što se je usprotivio i po tužiteljici predloženom načinu ostvarivanja osobnih odnosa između njega i djece, te je predložio da sud donese rješenje o privremenoj mjeri kojim će odrediti da će zajednička djeca EZ, ĐZ i RZ stanovati s njim, da će on i 1. tužiteljica zajednički ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na djecu, te je predložio način ostvarivanja osobnih odnosa djece sa majkom, predloživši da doprinosi za njihovo uzdržavanje mjesečno -200,00 eura za mldb. EZ, za mldb VZ 180,oo eura, te za mldb RZ 170,00 mjesečno.

9. Sud je dana 07. lipnja 2023. mldb. EZ, ĐZ i DZ imenovao posebnu skrbnicu ĐZM, dipl. prav. djelatnicu Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica Rijeka, koja je prvenstveno uputila roditelje na mogućnost sporazuma, te je predložila da sud zatraži od nadležnog Područnog ureda, Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb ( u daljnjem tekstu HZSR- PU, stručnu procjenu i mišljenje, dok je odluku o uzdržavanju prepustila Sudu. HZSR PU Krk je podneskom od 29. lipnja 2023. dostavio u spis da ne može dostaviti prijedlog i mišljenje obzirom da obitelj živi u inozemstvu, zbog čega nije moguće provesti obradu roditelja, djece niti utvrditi stambene, materijalne i druge relevantne okolnosti, podatci o kojima su tek zatraženi od nadležnih službi u Nizozemskoj.

10. Prvostupanjski sud je 17. listopada 2023. donio rješenje pod poslovnim brojem POb-180/2023 kojim je utvrdio apsolutnu nenadležnost istog suda, odbacio je tužbu i prijedloge za donošenje rješenja o privremenoj mjeri podnesene po 1. tužiteljici i tuženiku.

11. Povodom žalbe tuženika od 13. studenog 2023. Županijski sud u Zagrebu donio je rješenje pod poslovnim brojem GŽ Ob-540/2023-2 od 12. prosinca 2023. kojim je odbio žalbu tuženika u djelu kojem je prvostupanjskim rješenjem utvrđena apsolutna nenadležnost o stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kao i u djelu u kojem je odlučeno o prijedlogu za donošenje rješenja o privremenim mjerama podnesenim od stranaka u dijelu koji se odnosi na dio zahtjeva koji se odnosi na roditeljsku odgovornost.

11.1. Nadalje Županijski sud je naprijed navedenim rješenjem ukinuo prvostupanjsko rješenje ovoga suda u dijelu koji se odnosi na razvod braka, uzdržavanje mldb. djece i u djelu koji se odnosi na prijedlog za donošenje rješenja o privremenoj mjeri povezanog s uzdržavanjem djece te je u tom djelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

12. Neosnovano tuženik prigovara da bi sud bio dužan pribaviti mišljenje stručnih službi o okolnostima odlučnim za odluku o roditeljskoj odgovornosti, kada za donošenje takve odluke nije bio apsolutno nadležan, kako je prethodno obrazloženo.

13. U odnosu na odluku o razvodu braka stranaka i uzdržavanju maloljetne djece sud je proveo sve predložene dokaze, pri čemu se raspravljanje tuženika odnosilo na potrebu donošenja odluke o roditeljskoj skrbi nad djecom i o njegovim kontaktima s mlt. djecom, što nije predmet ovog postupka jer o istom sud u Republici Hrvatskoj, u konkretnom slučaju, nije nadležan odlučivati, kako je prethodno odlučeno. Tuženik nije predložio nikakve dokaze na okolnosti koje se odnose na visinu uzdržavanja, dok je tužiteljica osporila da bi u [adresa], gdje prebiva s djecom, ostvarila dječji doplatak odnosno bilo kakve prihode za uzdržavanje djece, na što se tuženik poziva.

14. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- uvidom u vjenčani list [obrt] od 28. ožujka 2023 utvrđeno je da su stranke zaključile brak 08.rujna 2012., koja činjenica je upisana u maticu vjenčanih, matičnog područja [adresa] za 2021, pod rednim brojem 00009,

- da iz iskaza stranaka danog na ročištu održanom 08. svibnja 2024. nedvojbeno proizlazi, kao i iz tužbe, tako i iz odgovora na tužbu, da su bračni odnosi između 1. tužiteljice i tuženika teško i trajno poremećeni, a iz navoda tuženika, koje ponavlja i u žalbi, proizlazi da se protivi razvodu da bi ostvario prava u odnosu na djecu (što opet, nije predmet ovog postupka).

15. Zato je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su ostvareni preduvjeti iz članka 51. stavak 1. točka 2. i 3. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19 i 47/20, dalje: ObZ) kojim je propisano da će sud razvesti brak ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni odnosno ukoliko je od prestanka bračne zajednice proteklo godinu dana, za razvod braka stranaka.

16. Člankom 288. stavak 1. ObZ-a propisano je, da su roditelji dužni uzdržavati svoje malodobno dijete te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja malodobnog djeteta.

16.1. Člankom 307. stavak 1 ObZ-a propisano je, da će sud u pogledu uzdržavanja utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje (st.2), te će pri ocjenjivanju uzdržavane osobe uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju, a člankom 307 stavak 3 ObZ-a, da će se pri ocjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

16.2. Člankom 309. ObZ-a propisano je, da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu.

16.3. Člankom 310. stavak 1. ObZ-a propisano je da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

16.4. Člankom 311. stavak 1. ObZ-a propisano je, da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje Sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i dr. slične troškove djeteta dok je stavkom 2. istog članka propisano, da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

16.5. Člankom 313. stavak 1. ObZ-a propisano je, da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja, koje Sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja.

16.6. Člankom 313. stavak 4. ObZ-a propisano je, da kad Sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. ovoga članka uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja, a stavkom 5. citiranog članka propisano je, da se novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba.

16.7. Člankom 314. stavak 1. ObZ-a propisano je, da će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj, koji ne stanuje s djetetom, a stavkom 2. istog članka propisano je, da se minimalni iznos određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu. Člankom 314. stavak 4. ObZ propisano je, da će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odrediti odlukom jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine tablice o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta, prihodima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnim razredima i prosječnim troškovima života u Republici Hrvatskoj.

16.8. Člankom 289. ObZ-a propisano je da roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe.

17. Slijedom naprijed navedenog, uzevši u obzir Odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 27. travnja 2024. pravilno je utvrđeno da je za dijete u dobi EZ i VZ (11 i 9 g) taj minimalni novčani iznos 229,60 eura trebao biti dostatan za njihovo uzdržavanje, pri čemu je prvostupanjski sud imao na umu da se životni troškovi mldb. djece VZ u [adresa] zasigurno razlikuju od uobičajenih životnih troškova mldb. djece u Republici Hrvatskoj, ali s obzirom na nemogućnost utvrđenja relevantnih okolnosti, o kojima niti stranke nisu ništa navele u postupku, sud zaključuje da se, ukoliko se i kada promjene okolnosti, može u smislu članka 285. ObZ-a tražiti izmjena dijela odluke koja se odnosi na uzdržavanje mldb. djece.

18. Tuženik u žalbi prvenstveno ističe da se uzdržavanje može, na temelju čl. 315. st. 1. ObZ, odrediti u iznosu manjem od navedenog ukoliko roditelj obveznik uzdržavanja ostvaruje primitak manji od najnižeg iznosa u tablici.

18.1. Tuženik tijekom postupka nije isticao da bi njegovi prihodi bili manji od najnižeg iznosa u tablici na koju se poziva, niti je dao bilo kakve podatke o svojim prihodima i stvarnim mogućnostima ostvarivanja zarade.

19. Radi toga ne može, na temelju čl. 352. st. 1. ZPP, na temelju novih činjenica tražiti izmjenu odluke o visini uzdržavanja, niti na isto na bilo koji način utječe činjenica koju ističe u žalbi, da ne viđa djecu niti s njima komunicira.

20. Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta na koju se sud pozvao, i na kojoj je utemeljio svoju odluku, a koja je donesena 26.4.2024., odnosi, se, kako je to vidljivo iz članka I. te Odluke, na 2023. godinu jer je utemeljena na prosječnoj mjesečnoj isplaćenoj neto plaći po zaposlenim u pravnim osobama Republike Hrvatske za 2023. godinu, te iznosi upravo dosuđenih 195,16 eur za dijete do 6 godina, te 229,6 eura za dijete od 7 do 12 godina, u kojoj su dobi maloljetna djeca stranaka.

21. Zato se neosnovano prigovara da bi sud odluku utemeljio na pogrešnoj Odluci, odnosno da je bio dužan primijeniti onu od 6. svibnja 2023. (koja se odnosi na iznose utvrđene za 2022. godinu, prema prosječnoj neto plaći za tu godinu).

22. Odluka o trošku postupka donesena je pravilnom primjenom članka 366 ObZ, a sud je vodio računa o okolnostima konkretnog slučaja, a posebice o uspjehu stranaka u postupku (pri čemu je tužiteljica sa svojim zahtjevom uspjela u potpunosti, dok djelomični uspjeh tuženika u odnosu na odluku o nadležnosti suda, ne utječe na omjer uspjeha u odnosu na glavni zahtjev).

23. Nadalje, budući da je člankom 538. stavak 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20 u daljnjem tekstu ObZ) propisano, da se smatra da postoji opasnost za osobne ili druge važne interese predlagatelja osiguranja ako se mjere osiguranja uzdržavanja određuju u korist djeteta, osim ako se tražbina odnosi na dio uzdržavanja u povećanom iznosu u skladu s povećanim mogućnostima pojedinog roditelja, što nije slučaj u ovom postupku, sud je osnovano odredio osiguranje tražbine mlt djece na isplatu uzdržavanja privremenom mjerom.

24. Člankom 539. stavak 1. ObZ-a propisano je da u postupcima u kojima se odlučuje o uzdržavanju djeteta je sud dužan već na pripremnom ročištu ili prvome ročištu za glavnu raspravnu, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odnosno, ako to okolnosti slučaja zahtijevaju i prije toga, neovisno o tome je li se tuženik o tome mogao izjasniti, rješenjem o privremenoj mjeri naložiti tuženiku da plaća zakonski minimum uzdržavanja za dijete.

25. Budući da je, kako je već navedeno, Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 27. travnja 2024. utvrđeno je da je za dijete u dobi EZ i VZ (11 i 9 g) taj minimalni novčani iznos 229,60 eur, a za mlt. RZ 195,15 eur, osnovano je sud naložio tuženiku da za mlt. djecu doprinosi, te minimalno utvrđene iznose.

26. Dopunskim rješenjem od 27. lipnja 2025. odlučeno je o prijedlogu tuženika za donošenje privremene mjere, protiv kojeg rješenja nije podnesena žalba.

27. Radi toga je žalba tuženika protiv presude i rješenja o osiguranju privremenom mjerom, a budući da nisu ostvarene niti bitne povrede ZPP iz čl. 365. st. 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odbijena kao neosnovana.

28. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbe jer nije uspio sa istom, dok trošak odgovora na žalbu nije bio potreban radi vođenja postupka.

29. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i 380. t. 2. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 23. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Vlasta Mrzljak