Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-840/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, te Vlatke Fresl Tomašević kao sutkinje izvjestiteljice i Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1-tužiteljice AF iz [adresa] A 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2- tužiteljice DF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3-tužiteljice ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4-tužiteljice TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5-tužiteljice PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 6-tužiteljice UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve zastupane po punomoćniku Domagoju Rukavini, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar u Zagrebu, protiv tuženika KLINIKA ZA INFEKTIVNE BOLESTI DR. FRAN MIHALJEVIĆ, Zagreb, Mirogojska cesta 8, OIB: 47767714195 , radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9852/2021-26 od 8. travnja 2024. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 23. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagreb poslovni broj Pr-9852/2021-26 od 8. travnja 2024. godine u dijelu pod točkom I izreke kojom je naloženo tuženiku da 1- tužiteljici isplati iznos od 914,06 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, osim u dijelu dosuđenih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu, pod točkom II izreke kojom je naloženo tuženiku da 2-tužiteljici isplati iznos od 1.448,42 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, osim u dijelu dosuđenih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu, pod točkom III izreke kojom je naloženo tuženiku da 3- tužiteljici isplati iznos od 930,30 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, osim u dijelu dosuđenih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu, pod točkom IV izreke kojom je naloženo tuženiku da 4- tužiteljici isplati iznos od 720,38 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, osim u dijelu dosuđenih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu, pod točkom V izreke kojom je naloženo tuženiku da 5- tužiteljici isplati iznos od 671,99 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, osim u dijelu dosuđenih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu, pod točkom VI izreke kojom je naloženo tuženiku da 6- tužiteljici isplati iznos od 875,17 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, osim u dijelu dosuđenih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu, te pod točkom VII izreke.

II Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom I izreke kojom je naloženo tuženiku da 1- tužiteljici isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na iznos od 914,06 eura, u dijelu pod točkom II izreke kojom je naloženo tuženiku da 2- tužiteljici isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na iznos od 1.448,42 eura, u dijelu pod točkom III izreke kojom je naloženo tuženiku da 3- tužiteljici isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na iznos od 930,30 eura, u dijelu pod točkom IV izreke kojom je naloženo tuženiku da 4- tužiteljici isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na iznos od 720,38 eura, u dijelu pod točkom V izreke kojom je naloženo tuženiku da 5- tužiteljici isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na iznos od 671,99 eura, u dijelu pod točkom VI izreke kojom je naloženo tuženiku da 6- tužiteljici isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na iznos od 875,17 eura, te sudi:

1. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1- tužiteljice za isplatom zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na iznos od 914,06 eura za razdoblje do 31. prosinca 2016. godine.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev 2- tužiteljice za isplatom zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.448,42 eura za razdoblje do 31. prosinca 2016. godine.

3. Odbija se kao neosnovan zahtjev 3- tužiteljice za isplatom zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na iznos od 930,30 eura za razdoblje do 31. prosinca 2016. godine.

4. Odbija se kao neosnovan zahtjev 4- tužiteljice za isplatom zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na iznos od 720,38 eura za razdoblje do 31. prosinca 2016. godine.

5. Odbija se kao neosnovan zahtjev 5- tužiteljice za isplatom zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na iznos od 671,99 eura za razdoblje do 31. prosinca 2016. godine.

6. Odbija se kao neosnovan zahtjev 6- tužiteljice za isplatom zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na iznos od 875,17 eura za razdoblje do 31. prosinca 2016. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati 1- tužiteljici AF iznos od 914,06 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice kako je pobliže određeno u izreci te presude (točka I izreke). Naloženo je tuženiku da isplati 2- tužiteljici DF iznos od 1.448,42 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice kako je pobliže određeno u izreci te presude (točka II izreke). Naloženo je tuženiku da 3- tužiteljici ŽF isplati iznos od 930,30 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice kako je pobliže određeno u izreci te presude (točka III izreke). Naloženo je tuženiku da 4- tužiteljici TF isplati iznos od 720,38 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice kako je pobliže određeno u izreci te presude (točka IV izreke). Naloženo je tuženiku da 5- tužiteljici PF isplati iznos od 671,99 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice kako je pobliže određeno u izreci te presude (točka V izreke). Naloženo je tuženiku da 6- tužiteljici UF isplati iznos od 875,17 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice kako je pobliže određeno u izreci te presude (točka VI izreke). Naloženo je tuženiku da tužiteljicama naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.531,08 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 8. travnja 2024. godine do isplate (točka VII izreke).

2. Protiv presude žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.- ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači, a podredno da ju ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Tuženik u žalbi paušalno iznosi tvrdnju da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a ne navodeći konkretno u čemu bi se sastojala eventualno počinjena bitna povreda, na koju ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti, iz kojih razloga je ovaj sud presudu suda prvog stupnja ispitivao po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a te je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Tuženik također u žalbi tvrdi da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 8. ZPP-a tvrdeći da presuda nije donesena na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na osnovi rezultata cjelokupnog postupka ne navodeći konkretno koje to dokaze sud nije analizirao, odnosno na kojim dokazima nije temeljio presudu, a koji su tijekom postupka provedeni, iz kojih razloga ovaj sud u tom dijelu nije ispitivao osnovanost žalbenih tvrdnji o pogrešnoj primjeni članka 8. ZPP-a.

5. Sud prvog stupnja utvrđuje da među strankama nije bilo sporno da su tužiteljice zaposlene kod tuženika te da im je tuženik u utuženom razdoblju od veljače 2016. do prosinca 2016. obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn, a za siječanj 2017. po osnovici od 5.211,02 kn.

6. Među strankama je bilo sporno je li tuženik tužiteljicama u utuženom razdoblju bio dužan plaću obračunavati i isplaćivati po osnovici od 5.415,37 kn, koji zahtjev su tužiteljice temeljile na odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

7. U odnosu na sporne činjenice sud prvog stupnja utvrdio je slijedeće:

- Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili su 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama

povećava za 6 % u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1.1. svake godine,

- Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili su 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama na temelju kojeg su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, a u članku III. utvrdili su način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn utvrđuje nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u članku IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- Vlada RH i Sindikati javnih službi zaključili su 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka, te članak IV., koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u člancima III. do V. tih Izmjena i dopuna,

- Arbitraža odluka iz 2011., sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži utvrdila je sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano,

- Vlada RH i Sindikati javnih službi, koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli su 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu,

- u drugom tromjesečju 2015. zabilježen je rast BDP-a u 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8 %, što daje aritmetičku sredinu od 2,0 %, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015.,

- Vlada RH je 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017.koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

7.1. Polazeći od tih činjenica, sud prvog stupnja nadalje utvrđuje da su pravno valjane Izmjene i dopune 2011. jer je Vlada RH kao potpisnik istih izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom iz 2011., TKU/12 te Vjerodostojnim tumačenjem, da su uvjeti za povećanje osnovice na temelju članka III. Izmjena i dopuna iz 2011. ispunjeni su krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., da sukladno članku VII. st. 1. Izmjena i dopuna iz 2011., ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. do IV. Izmjena i dopuna iz 2011., da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine pa u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu tog članka jer je iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima koje je objavio Državni zavod za statistiku vidljivo da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već upravo suprotno, razvidno je da je BDP stalno rastao, da se članak VII. stavak 1. Izmjena i dopuna iz 2011. ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena i dopuna iz 2011. Dodatka Sporazumu, a iz članka III. proizlazi da se ista odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje tj. ubuduće, da odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala proizlazi iz članka IV. stavak 5. Izmjena i dopuna iz 2011. i Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom člankom IV. stavak. 5. Izmjena i dopuna iz 2011. bilo ugovoreno ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III., da će Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje.

7.2. Na temelju tih svih navedenih činjenica, pozivom na podatke koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske o realnom tromjesečnom stanju BDP- a iz kojih proizlazi da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP- a i da je BDP stalno rastao te da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prema aritmetičkoj sredini od 2 %, zaključak je suda prvog stupnja da je tuženik bio u obvezi tužiteljicama obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici od 5.415,37 kuna. Vještak u svojem nalazu i mišljenju na koje stranke nisu iznijele primjedbe navodi da za prvotužiteljicu AF pod pretpostavkom da tužiteljici pripada potraživanje zbog neprimijenjene utužene osnovice u visini 5.415,37 kn, visina potraživanja po osnovu rada iznosi 6.886,95 kn što primjenom fiksnog tečaja konverzije 7,53450 iznosi 914,06 EUR (Tabela 1. Stupac 11), za drugotužiteljicu DF da pod pretpostavkom da joj pripada potraživanje zbog neprimijenjene utužene osnovice u visini 5.415,37 kn, visina potraživanja po osnovu rada iznosi 10.913,15 kn što primjenom fiksnog tečaja konverzije 7,53450 iznosi 1.448,42 EUR (Tabela 2. Stupac 11), za trećetužiteljicu ŽF pod pretpostavkom da tužitelju pripada potraživanje zbog neprimijenjene utužene osnovice u visini 5.415,37 kn, visina potraživanja po osnovu rada iznosi 7.009,35 kn što primjenom fiksnog tečaja konverzije 7,53450 iznosi 930,30 EUR (Tabela 3. Stupac 11), za četvrtotužiteljicu TF pod pretpostavkom da joj pripada potraživanje zbog neprimijenjene utužene osnovice u visini 5.415,37 kn, visina potraživanja po osnovu rada iznosi 5.427,67 kn što primjenom fiksnog tečaja konverzije 7,53450 iznosi 720,38 EUR (Tabela 4. Stupac 11), za petotužiteljicu PF pod pretpostavkom da joj pripada potraživanje zbog neprimijenjene utužene osnovice u visini 5.415,37 kn, visina potraživanja po osnovu rada iznosi 5.063,08 kn što primjenom fiksnog tečaja konverzije 7,53450 iznosi 671,99 EUR (Tabela 5. Stupac 11) i za šestotužiteljicu UF pod pretpostavkom da tužitelju pripada potraživanje zbog neprimijenjene utužene osnovice u visini 5.415,37 kn, visina potraživanja po osnovu rada iznosi 6.594,00 kn što primjenom fiksnog tečaja konverzije 7,53450 iznosi 875,17 EUR (Tabela 6. Stupac 11). Stoga je prvostupanjski sud naložio isplatu navedenih iznosa za korist tužiteljica.

8. Tuženik izjavljenom žalbom u bitnom navodi da Izmjene i dopune 2011. ne predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Ističe da Izmjene i dopune iz 2011. nisu potpisane od Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske (dalje: Sindikat) i da nije bio na zakonit način sklopljen kolektivni ugovor te da se radi o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, sporazum obveznog prava koji je kao takav ništetan. Smatra da je time i kolektivni ugovor ništetan te da nisu nastupile pretpostavke za usvajanje tužbenog zahtjeva na temelju članka III. Izmjena i dopuna iz 2011., odnosno za primjenu osnovice od 5.415,37 kn bruto za obračun plaća u javnim službama.

8.1. Prije svega, suprotno žalbenim navodima tuženika, na pravnu valjanost Izmjena i dopuna iz 2011. i sklopljeni Kolektivni ugovor na koji se poziva sud prvog stupnja nema utjecaja okolnost da navedene Izmjene i dopune iz 2011. nisu potpisane od Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske (dalje: Sindikat). Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revr-408/12 od 3. travnja 2013. i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III/3535/12. od 5. ožujka 2015. zauzeli su pravno shvaćanje, koje prihvaća i ovaj sud, da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora te da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Budući da niti jedan od potpisnika Izmjena i dopuna iz 2011. nije osporio valjanost istih u zakonom predviđenom postupku niti je tuženik tijekom postupka dokazao da je Sindikat bio isključen iz samog pregovaranja o predmetnim Izmjenama i dopunama iz 2011., proizlazi da je Sindikat bio u pregovorima pravilno zastupljen unatoč tome da u pregovorima nije potpisao Izmjene i dopune iz 2011. S tim u vezi, što se tiče predmetnog Kolektivnog ugovora, u pravnom sustavu Republike Hrvatske, prema odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17.; dalje: ZR), kolektivni ugovor obvezuje osobe koje su ga sklopile (članak 194. ZR) i obvezujući je za korisnike državnog proračuna

– javne službe, a nije sporno da je tuženik javna služba u smislu članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama.

8.2. Prema tome, Izmjene i dopune iz 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno članku 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama na temelju kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi, a članak 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Naime, prema članku 192. ZR-a kolektivni ugovor uređuje prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa te druga pitanja iz radnog odnosa pa, budući da su plaće svakako važan dio radnog odnosa, upravo članak 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama.

8.3. Slijedom toga, obzirom na to da se i po ocjeni ovog suda članak VII. Izmjena i dopuna iz 2011. ne odnosi na odgodu primjene članka III., jer iz teksta i smisla članka VII. u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., Arbitražne odluke iz 2011. te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na uskladbu, odnosno, način usklađivanja pariteta određenog člankom IV., dok članci III. do V. samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a te da sukladno navedenom nije došlo do odgode primjene članka III. kojim je uređen način povrata osnovice, sud prvog stupnja pravilno je primijenio mjerodavno materijalno pravo utvrdivši da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu na temelju koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju.

9. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnoga prava sukladno odredbi članka 365. st. 2. ZPP valja kazati da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u dijelu kojim je na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sadržanom u zahtjevu za isplatu bruto iznosa dosudio tužiteljima zatezne kamate na iznose koji se odnose na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak za razdoblje do 31. prosinca 2016. godine.

9.1. Naime, 1.1.2017. stupio je na snagu novi Zakon o porezu na dohodak (115/16), koji u citiranom čl. 25. st. 5. propisuje da se predujam poreza na dohodak obračunava i dospijeva na naplatu istodobno s nastankom obveze poslodavca da radniku dostavi obračun o dospjelom neisplaćenom primitku dok je ranijim zakonom prema odredbi čl. 45. st. 1., 2., 4. i 5. u vezi s čl. 14. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 177/2004., 73/2008., 114/2011., 22/2012., 144/2012., 43/2013., 120/2013., 125/2013., 148/2013., 83/2014., 143/2014., 136/2015., 115/2016., 106/2018. istovjetno čl. 47. Zakona o porezu na dohodak /Narodne novine, broj: 115/2016., 106/2018./) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 95/2005., 96/2006., 68/2007., 146/2008., 2/2009., 9/2009. - Ispravak, 146/2009., 123/2010., 137/2011., 61/2012., 79/2013., 160/2013., 157/2014., 137/2015., istovjetno i pravila o utvrđivanju dohotka od nesamostalnog rada sadržana u novom Pravilniku o porezu na dohodak /Narodne novine broj: 1/2017. do 80/2019.), plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužitelj nije mogao ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje taj dio tražbine kao sastavni dio bruto plaće /naknade plaća/ nije niti dospio.

10. Odluka o troškovima parničnoga postupka nije osporavana konkretnim žalbenim prigovorima, a ovaj sud nije ovlašten ispitivati primjenu materijalnoga prava glede odluke o troškovima sukladno odredbi članka 365. st. 2. ZPP.

11. Slijedom svega navedenoga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP dijelom potvrditi pobijanu presudu, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, a temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP dijelom preinačiti pobijanu presudu, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 23. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica