Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-849/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u predmetu tužitelja CH iz [adresa], II. Pile 18, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa i uprave, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 7. travnja 2023. poslovni broj Pr- 4841/2018-68, 23. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 7. travnja 2023. poslovni broj Pr-4841/2018-68 u toč. I. i III. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće 1.137,63 eur[1] /8.571,50 kn bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te naknaditi parnični trošak od 1.765,42 eur/13.301,56 kn također sa zakonskim zateznim kamatama (toč. I. izreke). Pod toč. II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog. Pod toč. III. izreke odbijen je zahtjev tužene za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga određenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbenog postupka.

2.1. Odgovor na žalbu je podnio i tužitelj kojim osporava žalbene navode tuženika te predlaže istu odbaciti kao nedopuštenu, odnosno odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. ZPP-a, u kojem se presuda prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja, zaposlenika tužene na Odjelu za osiguranje pravosudnih tijela na radnom mjestu ovlaštene službene osobe, za isplatu prekovremenih sati radi pogrešnog obračuna mjesečnog fonda sati u mjesecima kada su dani blagdana, odnosno neradni dani padali od ponedjeljka do petka, u visini od 1.137,63 eur/8.571,50 kn u razdoblju od lipnja 2013. do travnja 2018.

7. U prvostupanjskom, a i sada žalbenom stadiju postupka, sporan je broj prekovremenih sati koje je u utuženom razdoblju ostvario tužitelj, uzevši u obzir da je prilikom utvrđivanja broja prekovremenih sati potrebno iste umanjiti s iskorištenim slobodnim danima, kao i uzeti u obzir tzv. "nadopunu satnice".

8. Prvostupanjski sud je na temelju (dopunskog) nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka od 7. prosinca 2020. (list 329-331) utvrdio da je u cijelosti osnovan zahtjev tužitelja u visini od 1.137,63 eur/8.571,50 kn bruto te je primjenom materijalnog prava, naložio tuženiku isplatiti utuženi iznos.

9. Tuženik u žalbi prigovara prihvaćenom dopunskom nalazu i mišljenju da je vještak uzeo u obzir korištenje slobodnih dana na temelju ostvarenih prekovremenih sati, ali nije uzeo u obzir prekovremene sate koji nisu plaćeni u mjesecu u kojem su ostvareni, već su tužitelju isplaćeni u narednim mjesecima unutar utuženog razdoblja (tzv. "nadopunu satnice") te da je pogrešno određen redovni mjesečni fond radnih sati te zaključuje da bi tuženik u slučaju ne uzimanja u obzir "nadopune stanice" bio oštećen za iznos svih naknadno plaćenih prekovremenih sati.

10. Polazeći od odredbi čl. 44. st. 1. toč. 2., st. 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16 – dalje KU/13), istovjetno je propisano i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17, 12/18, 2/19 – dalje KU/17 ), sud prvog stupnja utvrđuje da tuženik nije na pravilan način evidentirao sate rada koje je tužitelj odradio prekovremeno, budući da tužitelj ima pravo na naknadu za prekovremeni rad na bazi mjesečnog fonda radnih sati, u koji fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom.

11. Naime, prvostupanjski sud utvrđuje da službenik koji radi po redovnom rasporedu na blagdan, a koji pada na radni dan, ima pravo na plaću za taj dan uvećanu za 150 %, te ukoliko mu tada odrađeni dani prelaze mjesečni fond radnih sati, ima pravo i na prekovremeni rad, a što znači, da službenik kada odradi na blagdan, automatski ne ostvaruje pravo na prekovremeni rad, već tek ukoliko se na kraju mjeseca ukaže razlika, odnosno ukoliko je prešao fond radnih sati.

12. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud na temelju (dopunskog) nalaza i mišljenja vještaka utvrđuje da tužena tužitelju u utuženom razdoblju nije isplatila naknadu za sve odrađene prekovremene sate, bilo kao slobodne dane, bilo kao uvećanu plaću baš za onaj mjesec u kojem su oni ostvareni.

13. Međutim, za odluku o tužbenom zahtjevu bilo je odlučno utvrditi može li se naknada za prekovremene sate rada obračunati kako je to tužena činila, na način da je prekovremene sate rada obračunavala i isplaćivala naknadno, a što je odlučna činjenica u ovom predmetu.

14. Naime, ovaj sud je mišljenja da tužitelj ima pravo na isplatu samo onog što mu stvarno nije priznato kao slobodan dan ili isplaćeno kao prekovremeni sat, neovisno o tome je li isplata bila u skladu s zakonski propisanom formom ili rokom, odnosno odredbama o preraspodjeli radnog vremena, jer bi u protivnom značilo da bi tužitelj, bez uračunavanja više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog mjeseca i iskorištenih slobodnih dana, za iste prekovremene sate ostvario dvostruku isplatu.

15. S time u vezi se napominje da je tužena višekratno tijekom postupka imala prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, uključujući i na dopunski nalaz i mišljenje od 7. prosinca 2020. te je predlagala dopunsko vještačenje odnosno vještačenje po novom vještaku (list 352, 353, 371, 373 i 391 spisa) u kojem će se uzeti u obzir "preneseni" i isplaćeni prekovremeni sati, a što je sud u potpunosti zanemario i odbio dokazni prijedlog na raspravi 14. veljače 2023.

16. Stoga, obzirom je činjenica je li tužena prekovremene sate rada obračunavala i isplaćivala naknadno, odlučna činjenica za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom predmetu, a prvostupanjski sud ju nije utvrdio, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

17. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovom odlukom, provesti novo vještačenje, ocijeniti nalaz i mišljenje te će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

18. Odluka o troškovima žalbenog postupka donesena na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a.

19. Slijedom navedenog, na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 23. rujna 2025.

Sudac:

Josip Grubišić