Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-305/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Morisa Mikić, odvjetnica u Valpovu, protiv tuženika OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Danijela Kuna, odvjetnica u Osijeku, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-184/2021-37 od 6. svibnja 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 23. rujna 2025. godine

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-184/2021- 37 od 6. svibnja 2025. godine pod točkom I., II. i IV. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da zajednička ulaganja u nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], kuća, spremište, dvorišna zgrada, garaža, oranica i dvorište od 2717 m2, koja se nalazi u [adresa], u iznosu od 22.132,39 eura predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na jednake dijelove.

II. Nalaže se tuženiku OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime njezinih ulaganja u nekretninu upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], kuća, spremište, dvorišna zgrada, garaža, oranica i dvorište od 2717 m2, koja se nalazi u [adresa], isplati iznos od 11.066,19 eura (slovima: jedanaesttisućašezdesetšesteuradevetnaestcenti), zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za postotna poena, a koja teče od dana podnošenja tužbe, 12. svibnja 2021. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice od dosuđenog iznosa od 11.066,19 eura do zatraženog iznosa od 11.875,31 eura, odnosno za iznos od 809,12 eura sa zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.663,13 eura (slovima: tritisućešestotinašezdesettrieuratrinaestcenti) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 6. svibnja 2025. pa sve do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška i to od dosuđenog iznosa od 3.663,13 eura, do zatraženog iznosa od 4.540,85 eura, odnosno za iznos od 877,72 eura, te zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan."

2. Protiv ove presude pod točkama I., II. i IV. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23.- dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava osnovanost navoda žalbe te predlaže da se odbije kao neosnovana uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

"Stoga sud smatra realnim i primjerenim utvrditi jednaki doprinos stranaka u stjecanju zajedničke imovine odnosno bračne stečevine koja se sastoji od ulaganja u dogradnju kuće, izgradnju obora za svinje, nadstrešnice, garaže, šupe, čardaka, soba od ulice, dječja soba, niša, kuhinja, spavaća soba, dnevna soba, koji su izgrađeni 1989. na istoj nekretnini, kao i adaptacije prostora u kojem su živjeli sa njegovim sada pokojnim roditeljima, koji su također snosili troškove i vršili ulaganja u nekretninu, kako svojim radom tako i novčanim sredstvima, jer su u nekretnini živjeli do svoje smrti (2012.), tužiteljica, tuženik i njegov otac su bili zaposleni, a njegova majka nije, ali je doprinosila svojim radom, u izvođenju radova im je pomagala i rodbina sa njezine i njegove strane, pa stoga doprinos pokojnih roditelja tuženika iznosi 1/3 izvršenih ukupnih ulaganja, a doprinos tužiteljice i tuženika 2/3 ukupno izvršenih ulaganja i predstavlja njihovu bračnu stečevinu svakoga u jednakim dijelovima.

U konkretnom slučaju stranke su vršile ulaganja u nekretninu u kojoj su živjele tijekom bračne zajednice i u vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima (imovina stečena do 01. srpnja 1999. godine), koji u članku 281. stavku 1. propisuje da se udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. U slučaju spora, sukladno odredbi čl. 281. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

Dakle, obzirom na vrijeme izvršenih ulaganja u predmetnu nekretninu za radove započete 1989., treba primijeniti tada važeći Zakon o braku i porodičnim odnosima (NN 51/89, 59/90 i 25/94), koji odredbom članka 277. propisuje da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, je zajednička imovina, dok prema odredbi čl. 278.st.1. istog Zakona imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina.

U odnosu na ulaganje u predmetnu nekretninu 2012. godine, primjenjuje su odredbe Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11 i 25/13, 75/14 i 5/15, dalje ObZ-a), jer je bio na snazi u to vrijeme, odnosno članak 249. stavak 1. iz kojeg proizlazi da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili, a u konkretnom slučaju nije sporno da stranke nisu zaključile nikakav bračni ugovor, kojim bi ugovorili udjele u bračnoj stečevini. Definicija bračne stečevine u smislu članka 248. istog Zakona bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a bitna karakteristika bračne zajednice je zajednički život bračnih drugova. Odredbom članka 253. ObZ-a imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. toga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

Dakle, u konkretnom slučaju stranke su sa roditeljima tuženika vršili ulaganja u predmetnu nekretninu u vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima (imovina stečena do 1. srpnja 1999.), a potom vrijeme važenja naprijed citiranog Obiteljskog zakona.

Slijedom navedenog, te kako je provedenim građevinskim vještačenjem nedvojbeno utvrđeno da su svi izvedeni radovi i ulaganja u predmetnu nekretninu (za koje tužiteljica tvrdi da predstavljaju bračnu stečevinu i zahtijeva isplatu) izvedeni od 1989. do 2012., dakle, nakon sklapanja braka tužiteljice i tuženika (28.4.1984.) i iznose sveukupno 33.198,59 eura uzevši u obzir i amortizaciju (novoizgrađene prostorije 27.166,20 eura, adaptacija prostora 3.640,98 eura i ulaganja u infrastrukturu 2.391,41 eura), sud je prihvatio zahtjev tužiteljice da zajednička ulaganja u predmetnu nekretninu u iznosu od 22.132,39 eura (2/3 od sveukupnog iznosa) predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika na jednake dijelove, odnosno da su tužiteljica i tuženik u izgradnju predmetne nekretnine uložili svako od njih iznos od po 11.066,19 eura, pa kako je tuženik vlasnik predmetne nekretnine, a tužiteljica je sa istim izvršila predmetna ulaganju u istu nekretninu za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice u jednakim dijelovima, to je sud temeljem odredbe članka 1111. ZOO naložio tuženiku kao vlasniku iste nekretnine isplatu izvršenih ulaganja tužiteljice u iznosu od 11.066,19 eura, koji je uložila u njegovu nekretninu, čime je istim ulaganjima tužiteljice u njegovu nekretninu stekao nepripadnu imovinsku korist, a kako je pobliže naznačeno pod točkom II. izreke presude."

6. U pravu je tuženik kada u žalbi navodi da je činjenično stanje za sada pogrešno utvrđeno.

7. Suprotno navodima žalbe tuženika iz stanja spisa (list 39 spisa) proizlazi "da tužiteljica potražuje 1/3 izvršenih ulaganja u predmetnu nekretninu" dakle, ona potražuje novčanu naknadu njezinih ulaganja srazmjerno njezinom udjelu u bračnoj stečevini, i koji iznos, a suprotno navodima žalbe tuženika, treba utvrditi prema cijenama pojedinih ulaganja na dan presuđenja (tako Visoki sud Republike Hrvatske Rev –x 425/11-2 od 15. rujna 2011. godine).

8. Međutim, iz iskaza djela saslušanih svjedoka, ali i same tužiteljice jasno proizlazi da prilikom novoizgrađenih prostorija i adaptacije prostorija su besplatno pomagala rodbina kako sa njezine tako i sa tuženikove strane, pa ukoliko je to tako, onda u odnosu na te besplatne usluge tužiteljica ne bi mogla potraživati novčanu naknadu njezinih ulaganja srazmjerno njezinom udjelom u bračnoj stečevini, a kako je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev temeljeći ga glede visine na nalazu i mišljenju vještaka koji je procjenu novoizgrađenih prostorija i adaptacije prostorija dao na temelju cijene materijala i obavljenoga rada, time je činjenično stanje za sada ostalo pogrešno utvrđeno, pa već zbog toga, a temeljem čl. 370. ZPP valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu.

U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije treba reći da su roditelji tuženika za vrijeme trajanja bračne zajednice i započinjanja radova nekretninu darovati tuženiku darovnim ugovorom iz 1989. godine.

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će na temelju rezultata dokaznog postupka utvrditi koji radovi su prilikom gradnje novoizgrađenih prostorija i adaptacije prostorija bili izvedeni besplatno od rodbine stranaka i za koje radove onda tužiteljica ne bi mogla potraživati novčanu naknadu njezinih ulaganja srazmjerno njezinom udjelu u bračnoj stečevini, obzirom na žalbene razloge dati jasne razloge koji od dvorišnih objekata nisu bila predmet ulaganja od strane tužiteljice i tuženika pri čemu u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, ukoliko utvrdi da je pa makar djelomično osnovan treba voditi i računa o odredbi čl. 223. st. 1. ZPP koja omogućava da se visina svote koja bi pripadala tužiteljici utvrdi prema slobodnoj ocjeni.

10. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka, temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 23. rujna 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić