Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-915/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja TĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dinko Ocvarek, odvjetnik u Sisku, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr-179/2022-142 od 24. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr-179/2022-142 od 24. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB 66486182714 da tužitelju TĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati novčani iznos od ukupno12.597,85 eura ( 94.918,50 kuna ) zajedno sa zateznim zakonskim kamatama tekućim na iznose od:

- od 164,09 eura ili 1.236,35 kn počev od 30.4.2009. pa do isplate

- od 218,46 eura ili 1.645,96 kn počev od 31.5.2009. pa do isplate

- od 218,46 eura ili 1.645,96 kn počev od 30.6.2009. pa do isplate

- od 218,46 eura ili 1.645,96 kn počev od 31.7.2009. pa do isplate

- od 218,07 eura ili 1.643,02 kn počev od 31.8.2009. pa do isplate

- od 221,36 eura ili 1.667,80 kn počev od 30.9.2009. pa do isplate

- od 221,36 eura ili 1.667,80 kn počev od 31.10.2009. pa do isplate

- od 243,50 eura ili 1.834,70 kn počev od 30.11.2009. pa do isplate

- od 241,03 eura ili 1.816,05 kn počev od 31.12.2009. pa do isplate

- od 258,68 eura ili 1.949,05 kn počev od 31.1.2010. pa do isplate

- od 267,16 eura ili 2.012,95 kn počev od 28.2.2010. pa do isplate

- od 236,20 eura ili 1.779,71 kn počev od 31.3.2010. pa do isplate

- od 241,00 eura ili 1.815,80 kn počev od 30.4.2010. pa do isplate

- od 226,68 eura ili 1.707,89 kn počev od 31.5.2010. pa do isplate

- od 230,62 eura ili 1.737,58 kn počev od 30.6.2010. pa do isplate

- od 245,32 eura ili 1.848,34 kn počev od 31.7.2010. pa do isplate

- od 271,90 eura ili 2.048,62 kn počev od 31.8.2010. pa do isplate

- od 234,97 eura ili 1.770,38 kn počev od 30.9.2010. pa do isplate

- od 259,49 eura ili 1.955,14 kn počev od 31.10.2010. pa do isplate

- od 230,87 eura ili 1.739,51 kn počev od 30.11.2010. pa do isplate

- od 256,47 eura ili 1.932,40 kn počev od 31.12.2010. pa do isplate

- od 253,37 eura ili 1.908,98 kn počev od 30.1.2011. pa do isplate

- od 247,48 eura ili 1.864,61 kn počev od 28.2.2011. pa do isplate

- od 246,67 eura ili 1.858,56 kn počev od 31.3.2011. pa do isplate

- od 249,78 eura ili 1.881,96 kn počev od 30.4.2011. pa do isplate

- od 273,39 eura ili 2.059,84 kn počev od 31.5.2011. pa do isplate

- od 241,82 eura ili 1.822,01 kn počev od 30.6.2011. pa do isplate

- od 258,08 eura ili 1.944,53 kn počev od 31.7.2011. pa do isplate

- od 236,46 eura ili 1.781,59 kn počev od 31.8.2011. pa do isplate

- od 250,89 eura ili 1.890,32 kn počev od 30.9.2011. pa do isplate

- od 283,72 eura ili 2.137,70 kn počev od 31.10.2011. pa do isplate

- od 251,35 eura ili 1.893,76 kn počev od 30.11.2011. pa do isplate

- od 236,37 eura ili 1.780,90 kn počev od 31.12.2011. pa do isplate

- od 258,05 eura ili 1.944,31 kn počev od 30.1.2012. pa do isplate

- od 249,03 eura ili 1.876,34 kn počev od 29.2.2012. pa do isplate

- od 251,93 eura ili 1.898,15 kn počev od 31.3.2012. pa do isplate

- od 233,29 eura ili 1.757,71 kn počev od 30.4.2012. pa do isplate

- od 233,19 eura ili 1.756,97 kn počev od 31.5.2012. pa do isplate

- od 246,95 eura ili 1.860,68 kn počev od 30.6.2012. pa do isplate

- od 292,10 eura ili 2.200,85 kn počev od 31.7.2012. pa do isplate

- od 233,19 eura ili 1.756,97 kn počev od 31.8.2012. pa do isplate

- od 259,46 eura ili 1.954,89 kn počev od 30.9.2012. pa do isplate

- od 255,92 eura ili 1.928,22 kn počev od 31.10.2012. pa do isplate

- od 264,03 eura ili 1.989,33 kn počev od 30.11.2012. pa do isplate

- od 283,87 eura ili 2.138,84 kn počev od 31.12.2012. pa do isplate

- od 276,23 eura ili 2.081,26 kn počev od 30.1.2013. pa do isplate

- od 67,71 eura ili 510,13 kn počev od 28.2.2015. pa do isplate

- od 63,59 eura ili 479,09 kn počev od 31.3.2015. pa do isplate

- od 75,23 eura ili 566,80 kn počev od 30.4.2015. pa do isplate

- od 81,94 eura ili 617,37 kn počev od 31.5.2015. pa do isplate

- od 81,94 eura ili 617,38 kn počev od 30.6.2015. pa do isplate

- od 74,95 eura ili 564,70 kn počev od 31.7.2015. pa do isplate

- od 130,62 eura ili 984,12 kn počev od 31.8.2015. pa do isplate

- od 82,83 eura ili 624,12 kn počev od 30.9.2015. pa do isplate

- od 75,51 eura ili 568,96 kn počev od 31.10.2015. pa do isplate

- od 79,90 eura ili 602,00 kn počev od 30.11.2015. pa do isplate

- od 114,01 eura ili 859,04 kn počev od 31.12.2015. pa do isplate

- od 80,06 eura ili 603,20 kn počev od 30.1.2016. pa do isplate

- od 17,04 eura ili 128,38 kn počev od 29.2.2016. pa do isplate

- od 25,90 eura ili 195,13 kn počev od 30.4.2016. pa do isplate

- od 13,40 eura ili 100,97 kn počev od 30.5.2016. pa do isplate

- od 25,90 eura ili 195,13 kn počev od 30.6.2016. pa do isplate

- od 25,90 eura ili 195,13 kn počev od 30.7.2016. pa do isplate

- od 54,59 eura ili 411,30 kn počev od 30.8.2016. pa do isplate

- od 26,92 eura ili 202,85 kn počev od 30.9.2016. pa do isplate

- od 27,67 eura ili 208,46 kn počev od 30.10.2016. pa do isplate

- od 25,09 eura ili 189,02 kn počev od 30.11.2016. pa do isplate

- od 28,46 eura ili 214,44 kn počev od 30.12.2016. pa do isplate

- od 28,52 eura ili 214,87 kn počev od 30.1.2017. pa do isplate. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi trošak postupka zajedno sa zateznom zakonskom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.", kao neosnovan." (točka I. izreke). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka II. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu te preinači pobijanu presudu, i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove žalbe, ili podredno ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovan postupak.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog izgubljene zarade isplatom iznosa od 12.597,85 eura sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, koji čini razliku u plaći koju bi tužitelj primao, da je nastavio raditi na radnom mjestu djelatne vojne osobe, i invalidske mirovine, koju prima, te prihoda od OPG-a, za razdoblje od 11. ožujka 2009. do 31. prosinca 2016.i za koju smatra da mu je odgovoran tuženik, kao poslodavac u vrijeme nastanka štetnog događaja dana 30. listopada 2007., kada je tužitelj stradao na svom radnom mjestu, obavljajući radne zadatke po nalogu tuženika kao poslodavca.

5. U postupku koji je prethodio žalbi, nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika, odnosno da je tuženik u vrijeme štetnog događaja bio poslodavac tužitelja, a niti nastanak štetnog događaja, dok je bila sporna uzročno - posljedična veza između ozljeđivanja tužitelja i njegova i umirovljenja tužitelja, te odgovornost tuženika za štetu.

5.1. U postupku je utvrđeno sljedeće:

- da je na temelju rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske resurse, Službe za zdravstvenu zaštitu, Prvostupanjske zdravstvene komisije klasa: UP/I 805-02/09-03/30, Ur. broj 512M2-0303-09-3 od 21. siječnja 2009. djelatna vojna osoba TĐ proglašen nesposobnim za djelatnu vojnu službu te da mu je 10. ožujka 2009. prestala djelatna vojna služba.

- da je na temelju rješenja HZMO-a Područne službe u Zagrebu, Klasa 141-02/09- 01/ /OB 03445521619,Ur. broj 341-25-05/3-09-46740, broj spisa: 721017 od 26. studenog 2009. osiguraniku TĐ priznato počevši od 11. ožujka 2009. pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, da je iz obrazloženja navedenog rješenja razvidno da je u postupku, između ostalog, utvrđeno da je osiguranik rješenjem Zdravstvene komisije MORH-a UP/I 805-02/09- 03/30, Ur. broj 512M2-0303-09-3 od 21. siječnja 2009. proglašen nesposobnim za djelatnu vojnu službu, da je osiguraniku 10. ožujka 2009. prestala djelatna vojna služba, da je ovlašteni vještak Područne službe u Zagrebu svojim nalazom i mišljenjem, broj dnevnika 721017, od 20. travnja 2009. utvrdio da je kod osiguranika zbog 60% ozljede na radu i 40% bolesti, dana 11. ožujka 2009., nastala profesionalna nesposobnost za rad, uz kontraindikacije za poslove djelatne vojne osobe;

- da je rješenjem HZMO-a Područne službe u Sisku Klasa 141-06/12-01/ /OB 03445521619, Ur. broj 341-15-05/3-12-011106, broj spisa: 77226 od 27. ožujka 2012. (iz priklopljenog spisa HZMO-a PS u Zagrebu) zahtjev TĐ za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja odbijen kao na zakonu neosnovan, da je iz obrazloženja navedenog rješenja razvidno da je u provedenom postupku utvrđeno da prema nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka Područne službe u Sisku broj 15/12/582 od 22. ožujka 2012. kod osiguranika ne postoji tjelesno oštećenje prema članku 56. ZOMO i članku 2. Zakona o listi tjelesnih oštećenja (Narodne novine broj 162/98), jer kod osiguranika nije nastao gubitak, bitnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinih organa ili dijelova tijela, što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba;

- da je tužitelj TĐ, u svom iskazu naveo da se ozlijedio na poligonu kod Siska prilikom rada s motornom pilom, dakle, da je vršio sječu i vuču stabala, a zadatak im je bio čišćenje šume radi stvaranja prosjeke, da je njegovo mjesto postavljenja u vojnoj službi bilo mjesto vozača motornih vozila i da nije bio postavljen, niti osposobljen za rad motornom pilom i općenito na šumskim poslovima koji se tiču sječe drva, da je bol u kralježnici osjetio u trenutku kada je podizao panj jer je osjetio da ga je presjeklo u leđima, da nikada prije ove ozljede nije imao nikakvih problema s leđima niti kralježnicom niti je imao kakvih bolesti vezanih uz to, da je njegovo stanje bilo takvo da se nije mogao ispraviti, a samo liječenje sastojalo se od primanja raznih injekcija, terapija, primanja lijekova, liječenja u Krapinskim toplicama, da međutim više nije mogao proći provjeru motoričkih sposobnosti zbog predmetne ozljede odnosno njenih posljedica, tako da ga više nisu htjeli vratiti u djelatnu vojnu službu koja mu je prestala upravo zbog predmetne ozlijede, da se sada nalazi u invalidskoj mirovini zbog ozljede koju je zadobio na radu kod tuženika tijekom obavljanja djelatne vojne službe;

- da je iz nalaza i mišljenja prim.dr.sc. HĐ, dr.med., spec. kirurga, utvrđeno da je kod tužitelja utvrđena profesionalna, a ne opća nesposobnost za rad, da se poslodavac tužitelja (Ministarstvo obrane) preko svojih stručnih službi izjasnio da tužitelj nije sposoban za djelatnu vojnu službu zbog psihičkih tegoba (poremećaj osobnosti, poremećaj prilagodbe), da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje navodi također da se radi o profesionalnoj nesposobnosti za rad na poslovima djelatne vojne osobe, no kao uzrok te nesposobnosti navodi u većoj mjeri ozljedu na radu (60%), dok se manji dio (40%) odnosi na bolesti;

- da je iz nalaza i mišljenja doc.dr.sc. Gorana Arbanasa, dr.med., spec. psihijatra utvrđeno da vještak na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju i na temelju pregleda tužitelja zaključuje da su psihičke smetnje koje je tužitelj razvio, a koje su se manifestirale kao reaktivno anksiozno-depresivno stanje, u uzročno-posljedičnoj vezi s problemima koje je tužitelj imao, a vezano uz sam štetni događaj te da je do odlaska tužitelja u mirovinu došlo zbog profesionalne nesposobnosti za rad pri čemu je ozljeda na radu doprinijela tužiteljevom umirovljenju i nesposobnosti za rad sa 60%, a bolest (depresivni poremećaj) sa 40%;

- da sudski vještak doc.dr.sc. Goran Arbanas, dr.med., spec. psihijatar na prigovore tuženika iz podneska od 10. svibnja 2017. obrazložio kako je u svom pisanom nalazu i mišljenju na stani 14 naveo "Medicinska dokumentacija potvrđuje da je nakon štetnog događaja, a zbog problema koje je imao u ostvarivanju svojih prava, ispitanik razvio psihičke tegobe (anksiozno depresivne simptomatologije), da je liječen adekvatnoj kliničkoj slici, da su psihičke tegobe koje su uslijedile nakon štetnog događaja posljedica problema u ostvarivanju prava (bolovanja), a koje su nastupile nakon samog štetnog događaja, da postoji nalaz od 11. veljače 2008. u kojem se opisuje nervoza, napetost, disforija, nezadovoljstvo i nesanica, a koje prethode težoj dekompenzaciji psihičkog stanja, a koje je nastupilo nakon što ispitanik nije ostvario svoja prava, drugim riječima da nije došlo do problema u ostvarivanju prava njegove psihičke tegobe uzrokovane direktno štetnim događajem bile bi daleko kraće i manjeg intenziteta, da ostali događaji koji se opisuju u medicinskoj dokumentaciji zbog kojih je tužitelju bila narušena psihička ravnoteža (npr. prigovori susjeda zbog mačaka, prigovor da su mu Hrvatske šume srušile drva i sl.) da su se ti događaji, koje tuženik sada nabraja, dogodili 2012. i kasnije, da su otprilike do sredine 2009., prema medicinskoj dokumentaciji, sve tegobe koje psihijatri bilježe vezane uz sam štetni događaj i kasnije probleme koje je imao vezano uz ostvarivanje prava;

- da iz nalaza i mišljenja dr. Astrid Bokulić, specijalistice medicine rada, proizlazi da je tužitelj po prirodi hipersenzitivna osoba, uvredljiva, netolerantna, niskog praga na frustracije, s poteškoćama u interpersonalnim odnosima i poteškoćama u prilagodbi, da je od ranog djetinjstva pa sve do sada imao i ima niz teških frustrirajućih situacija na koje reagira s paranoidnim, agresivnim reakcijama, no da se uspio kontrolirati i izbjegava situacije koje bi ga mogle frustrirati da neadekvatno odreagira na događaj, da tužitelj od 2012. više ne uzima psihofarmake, jer se osjeća vrlo dobro i nema potrebe za njima, a da je nakon stjecanja prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzimao terapiju 3 x tijekom 2010., a tijekom 2011. je nije uzimao, da sve navedeno ukazuje da je tužitelj u akutnim frustrirajućim problemima reagirao depresijom i anksioznošću, poremećajem prilagodbe te mu je bilo potrebno psihijatrijsko liječenje, da sve te tegobe nisu bile trajnog karaktera da bi trajno umanjile njegovu radnu sposobnost, nego su bile privremenog karaktera u akutnim fazama frustracijskog zbivanja, da je tužitelj izgubio radnu sposobnost na psihičkom planu, zbog osnovne bolesti poremećaja osobnosti i poremećaja prilagodbe, te da stoga nije više sposoban za djelatnu vojnu osobu, a te osobnosti nisu u svezi s ozljeđivanjem u štetnom događaju, da je točno da je tužitelj zadobio prilikom dizanja tereta jaku bol u slabinskoj kralježnici, zbog koje se i liječi po ortopedu i neurologu, da je tijekom liječenja ustanovljeno da se radi o početnim degenerativnim promjenama na slabinskoj kralježnici, oštećenju korijena živaca od L4-S1 i o miofibrozitisu L-S dijela kralježnice, koje promjene su degenerativne prirode i nisu posljedica dizanja tereta u štetnom događaju, da više ne uzima niti analgetike, nego ako se preradi ide se odmoriti i dalje nastavi s radom, da je vještak mišljenja da tužitelj nije stekao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, zbog ozljede kralježnice u štetnom događaju jer se radi o degenerativnim promjenama na L-S kralježnici koje nisu u svezi sa štetnim događajem, da je ozljeda slabinske kralježnice samo privremeno umanjila njegovu radnu sposobnost;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka specijalistice medicine rada dr. Astrid Bokulić proizlazi: da ozljeđivanje tužitelja u predmetnom štetnom događaju nije utjecalo na tužiteljevu profesionalnu nesposobnost za rad za poslove koje je do ozljeđivanja obavljao, odnosno drugim odgovarajućim poslovima, da je dizanje tereta prouzročilo samo privremenu nesposobnost za rad u akutnoj fazi bolova nakon dizanja tereta, ali nije ostavilo trajnu nesposobnost za rad, da su trajnu nesposobnost za rad uzrokovale kronične degenerativne promjene na kralježnici, da su poremećaj prilagodbe, sniženo raspoloženje, strepnja, agresivnost posljedica nepravilnog rada HZZO-a i nisu u svezi s ozljeđivanjem u štetnom događaju, da poremećaj osobnosti nije u svezi s ozljeđivanjem u predmetnom štetnom događaju, nego je posljedica frustracija u djetinjstvu i adolescenciji, da ozljeđivanje u štetnom događaju nije utjecalo na tužiteljevu profesionalnu nesposobnost za rad, da kod tužitelja postoji preostala radna sposobnost, da je tužitelj sposoban za rad s punim radnim vremenom od 8 sati, da preostala radna sposobnost postoji za poslove koje sada obavlja u svom OPG-u, te za poslove koji nisu vezani za teški fizički posao, česte kontakte s ljudima i strankama s kojima bi moglo doći do konfliktne situacije, a to su slaganje pošiljaka u pretince na pošti i poduzećima, pomoćni administrativni poslovi, poslovi uz računalo – na upisu podataka, rad s fotokopirnim aparatom u poduzeću, gdje je mali kontakt sa strankama, da je profesionalna rehabilitacija osposobljavanje osiguranika liječenjem za posao koji obavlja, što u ovom slučaju nije potrebno, jer tužitelju nije potrebno liječenje, niti obavlja poslove koje je obavljao kao djelatna vojna osoba;

- da je vještak dr. Astrid Bokulić, specijalistica medicine rada, usmeno na prigovore tužitelja odgovorila da je rješenjem Ministarstva obrane, Uprave za ljudske resurse, Službe za zdravstvenu zaštitu od 21.1.2009. utvrđeno da je tužitelj nesposoban za djelatnu vojnu osobu kao vojnik dočasnik zbog poremećaja prilagodbe i poremećaja osobnosti, da iako je u rješenju navedena i dijagnoza sindroza lumbusacrale bill. više lijevo da ona nije ocjenjena kao nesposobnost za rad tužitelja, jer se radi o degenerativnim promjenama na vratnoj kralježnici koja nije bila tolikog stupnja da bi smanjila njegovu radnu sposobnost, da je, također, iz rendgenske slike i nalaza magnetske rezonancije, vidljivo da su nalazi uredni i ne ukazuju na nikakvo oštećenje slabinske kralježnice općenito, kao niti vezu s ozljedom u predmetnom štetnom događaju.

6. Na temelju navedenih utvrđenja, a polazeći od odredaba članka 86. stavka 4. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 33/2002., 58/2002., 175/2003., 136/2004., 76/200.7, 88/2009., 124/2009. – dalje: ZSOS), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, prema kojoj za štetu počinjenu u vezi obavljanja službe Republika Hrvatska odgovara po općim propisima o naknadi štete, i članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., dalje: ZOO), sud prvog stupnja je, polazeći u bitnom od utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka, specijalistice medicine rada, zaključio kako u konkretnom slučaju nije utvrđena uzročno-posljedična veza između ozljeđivanja tužitelja i prestanka djelatne vojne službe i odlaska tužitelja u invalidsku mirovinu, slijedom čega nije utvrđena opća pretpostavka za odštetnu odgovornost zbog čega nisu ispunjeni uvjeti za odgovornost tuženika za štetu, u smislu odredbe članka 1045. ZOO, pa je slijedom navedenih razloga, tužbeni zahtjev odbio u cijelosti, kao neosnovan.

7. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tužitelj u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

8. Nadalje, nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a kako to propisuje odredba članka 8. ZPP. Upravo postupajući u skladu s citiranom odredbom sud prvog stupnja je ocjenom provedenih dokaza utvrdio relevantne činjenice i na njima utemeljio svoje pravne zaključke, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

9. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u smislu citiranih propisa kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, u cijelosti.

10. Žalbeni navodi tužitelja svode se u suštini na sporno pravno pitanje vezanosti parničnog suda rješenjem koje je doneseno u upravnom postupku, u ovom slučaju rješenja HZMO, Područne službe u Zagrebu, Klasa 141-02/09-01/ /OB 03445521619,Ur. broj 341-25-05/3-09-46740, broj spisa: 721017 od 26. studenog 2009., a na temelju kojeg je osiguraniku TĐ počevši od 11. ožujka 2009. priznato, pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, i 60% zbog ozljede na radu i 40% bolesti, dakle, u odnosu na postojanje uzročno - posljedične veze između ozljeđivanja tužitelja u predmetnom štetnom događaju, i prestanka djelatne vojne službe te odlaska tužitelja u invalidsku mirovinu.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, a prema pravnom shvaćanju ovog suda parnični sud nije vezan odlukom HZMO koja je donesena u upravnom postupku odnosu na postojanje uzročno-posljedične veze, u ovom slučaju, između ozljeđivanja tužitelja u predmetnom štetnom događaju, i prestanka djelatne vojne službe te njegova odlaska u invalidsku mirovinu. Dakle, u parnici je, a što je ovdje slučaj, dopušteno dokazivati da ozljeđivanje tužitelja u predmetnom štetnom događaju, prestanak djelatne vojne službe i njegovo umirovljenje nisu u uzročno - posljedičnoj vezi. Slijedom navedenog, odštetna odgovornost tuženika, ovisi o rezultatima dokazivanja uzročno - posljedične veze između ozljeđivanja i posljedica ozljeđivanja te umirovljenja (u tom se smislu izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, npr. u odlukama: Rev 954/2022 od 25. siječnja 2023., Rev 1261/2021-2 od 2. veljače 2022., Rev-970/2022 od 5. rujna 2023. i dr.).

12. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je pravilno na temelju vještačenja vještaka specijalistice medicine rada u čijoj je, suprotno žalbenim navodima žalitelja, kompetenciji vještačenje uzročno - posljedične vezu između ozljeđivanja i radne odnosno profesionalne (ne)sposobnosti i umirovljenja. Stoga je sud prvog stupnja odlučne činjenice pravilno utvrdio na temelju vještaka specijalistice medicine rada, a ne vještaka spec. psihijatra iz čijeg nalaza niti ne proizlazi postojanje adekvatne uzročne veze /kauzalni neksus/ između ozljeđivanja tužitelja i posljedica njegova ozljeđivanja te umirovljenja, već iz njegova nalaza proizlazi kako je nakon štetnog događaja, a zbog problema koje je imao u ostvarivanju svojih prava, tužitelj razvio psihičke tegobe (anksiozno depresivne simptomatologije), a što je u svojem nalazu i mišljenju potvrdila i specijalistica medicine rada (u dijelu u kojem navodi posljedice nepravilnog rada HZZO-a koje nisu u vezi s ozljeđivanjem u štetnom događaju).

13. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je na temelju nalaza i mišljenja vještaka, specijalistice medicine rada zaključio kako u konkretnom slučaju ne postoji uzročno - posljedična veza između ozljeđivanja tužitelja na radu, posljedica ozljeđivanja i njegova umirovljenja, dakle da nije ispunjena jedna od općih pretpostavki odštetne odgovornosti tuženika za naknadu štete.

14. Naime, u konkretnom slučaju je utvrđeno kako ozljeđivanje tužitelja u predmetnom štetnom događaju nije utjecalo na tužiteljevu profesionalnu nesposobnost za rad za poslove koje je do ozljeđivanja obavljao, odnosno drugim odgovarajućim poslovima, da je dizanje tereta prouzročilo samo privremenu nesposobnost za rad u akutnoj fazi bolova nakon dizanja tereta, ali nije ostavilo trajnu nesposobnost za rad, da su trajnu nesposobnost za rad uzrokovale kronične degenerativne promjene na kralježnici, da su poremećaj prilagodbe, sniženo raspoloženje, strepnja, agresivnost posljedica nepravilnog rada HZZO-a i nisu u vezi s ozljeđivanjem u štetnom događaju, da poremećaj osobnosti nije u vezi s ozljeđivanjem u predmetnom štetnom događaju.

14.1. Utvrđeno je da je tužitelj sposoban za rad s punim radnim vremenom od 8 sati, da preostala radna sposobnost postoji za poslove koje sada obavlja u svom OPG-u, te za poslove koji nisu vezani za teški fizički posao, česte kontakte s ljudima i strankama s kojima bi moglo doći do konfliktne situacije, a to su slaganje pošiljaka u pretince na pošti i poduzećima, pomoćni administrativni poslovi, poslovi uz računalo

– na upisu podataka, rad s fotokopirnim aparatom u poduzeću, gdje je mali kontakt sa strankama, da je profesionalna rehabilitacija osposobljavanje osiguranika liječenjem za posao koji obavlja, što u ovom slučaju nije potrebno, jer tužitelju nije potrebno liječenje, niti obavlja poslove koje je obavljao kao djelatna vojna osoba.

15. Slijedom izloženih razloga, a budući da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje (članak 355. ZPP), pravilno primijenjeno materijalno pravo (članak 365. ZPP), valjalo je žalbu tužitelja, kao neosnovanu, odbiti, i pobijanu presudu suda prvog stupnja, potvrditi (članak 368. stavak 1. ZPP).

16. I odluka o troškovima postupka je pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 4. ZPP.

U Zagrebu 23. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor