Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-59/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj tužiteljice IF iz [adresa]-Str. 54, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Marku Gracinu i Vatroslavu Šegi, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika ZF iz [adresa], Freudenstadt, Mosbaher 30, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Sury, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P- 5567/2022-49 od 19. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-5567/2022-49 od 19. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I i III izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Točkom I prvostupanjske presude naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 88.000,00 Eur sa zateznim kamatama od 14. veljače 2015. do isplate, točkom II odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate daljnjih 14.000,00 Eur, a točkom III tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 24.291,86 Eur sa zateznima kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik pobija presudu u odluci o glavnoj stvari pod točkom I iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), a u pogledu odluke o troškovima postupka (toč. III) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti ju u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i vratiti na ponovni postupak, te traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Neosnovano tuženik prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao ni da bi bile počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 t. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbama čl. 365 st. 2 ZPP. Isto tako, nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354 st. 1 u vezi čl. 8 ZPP, jer su izvedeni dokazi savjesno i brižljivo ocijenjeni. Stoga nisu ostvareni žalbeni razlozi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati 102.000,00 Eur koje mu je, kako navodi, dala na beskamatni zajam.

6. U postupku nije sporno: da su tužiteljica i tuženik dvije od osam ugovornih strana Ugovora o ortakluku sklopljenog 11. svibnja 2010., kojim je ugovorena suradnja s ciljem izgradnje, na zemljištu upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], stambene zgrade sa osam stambenih jedinica, od kojih je svakom od ortaka trebao pripasti po jedan stan; da je zgrada dovršena; da je provedeno etažiranje, te je svaki od ortaka dobio u posjed i vlasništvo svoju etažnu jedinicu (posebni dio) sukladno Ugovoru o ortakluku; da je tužiteljica svoj stan prodala DF i SF, a tuženik svoj darovao sinu EF **.**.2015., koji ga je potom prodao trgovačkom društvu Ugodni snovi d.o.o.

7. U žalbenom postupku i dalje je sporna aktivna i pasivna legitimacija te osnovanost tražbine.

8. Temeljem u postupku provedenih dokaza prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su svjedok ĐF, zet tužiteljice i tuženik bili prijatelji i poslovni partneri, da su sklapali više usmenih ugovora o zajmu, da je temeljem tih ugovora ostala obveza povrata pozajmljenog novca od strane tuženika, ĐF;

- da su se tuženik i ĐF dogovorili da svaki pronađe nekoliko članova svoje obitelji kako bi sklopili Ugovor o ortakluku;

- da je ugovorom o ortakluku od 11. svibnja 2010., tuženik, kao vlasnik zemljišta i investitor pristao i obvezao se, da se na njegovoj nekretnini izgradi stambena zgrada u skladu s građevinsko-tehničkom dokumentacijom, a ostali ortaci, njih sedam, BF, JF, KF, ĐF, PF, HF i tužiteljica, obvezali su se snositi trošak građenja, te bi svakom od ortaka pripao po jedan stan, i to tužiteljici onaj oznake S3, na prvom katu;

- da je 12. siječnja 2012. između ortaka, kao prodavatelja te DF i SF, kao kupaca, sklopljen Predugovor o kupoprodaji za stana oznake S3, po cijeni od 112.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti, time da su prodavatelji potvrdili primitak 25.000,00 Eur na ime dijela cijene, a ostatak su se kupci obvezali isplatiti na račun tuženika, u roku od 15 dana po provedbi etažnog elaborata i ishođenju uporabne dozvole te da su stan prodavali svi ortaci jer nije bilo upisano vlasništvo posebnih dijelova;

- da je ĆF **.**.2012. iznos u protuvrijednosti 25.000,00 Eur uplatio u korist tuženikova računa;

- da su, tuženik, kao prodavatelj, te DF i ĆF, kao kupci, **.**.2012. sklopili Aneks Predugovora, prema kojem će kupci za završetak radova zbog osposobljavanja i opremanja nekretnine dati tuženiku, pozajmicu od 6.000,00 Eur, koji će se iznos odbiti od preostalog dijela kupoprodajne cijene (87.000,00 Eur), te su kupci dužni platiti još 81.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti;

- da su tuženik, kao prodavatelj, te DF i ĆF, kao kupci, **.**.2012. sklopili Aneks 2 Predugovora, prema kojem će kupci za završetak radova zbog osposobljavanja i opremanja nekretnine dati tuženiku, pozajmicu od 4.000,00 Eur, koji će se iznos odbiti od preostalog dijela kupoprodajne cijene (81.000,00 Eur), te su kupci dužni platiti još 77.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti;

- da su tuženik, kao prodavatelj, te DF i ĆF, kao kupci, **.**.2012. sklopili Aneks 3 Predugovora, prema kojem će kupci za završetak radova zbog osposobljavanja i opremanja nekretnine dati tuženiku pozajmicu od 10.000,00 Eur, koji će se iznos odbiti od preostalog dijela kupoprodajne cijene (77.000,00 Eur), te da su za završetak radova uložili svojih 6.000,00 Eur, slijedom čega su kupci dužni platiti još 61.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti;

- da su tuženik, kao prodavatelj, te DF i ĆF, kao kupci, **.**.2012. sklopili Aneks 4 Predugovora, prema kojem će kupci za završetak radova zbog osposobljavanja i opremanja nekretnine dati tuženiku pozajmicu od 10.000,00 Eur, koji će se iznos odbiti od preostalog dijela kupoprodajne cijene (61.000,00 Eur), te su kupci dužni platiti prodavatelju još 51.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti;

- da su naprijed navedeni iznosi koje su platili kupci DF i ĆF na ime kupoprodaje tužiteljičina stana oznake S3, tuženiku predani kao zajam tužiteljice, te iako su navedeni kao pozajmica za završetak radova zbog osposobljavanja i opremanja predmetne nekretnine, predstavljali su dio kupoprodajne cijene isplaćene tužiteljici, jer je za te iznose umanjivan preostali dio kupoprodajne cijene;

- da se tužiteljica, nakon izgradnje objekta, sukladno ugovoru, upisala vlasnicom posebnog dijela, stana na katu oznake S3;

- da je tužiteljica 24. travnja 2013., pisanom punomoći na kojoj je njezin potpis ovjerovljen, ovlastila ĐF da u njeno ime i za njen račun obavi sve potrebno vezano za predmetni stan, uključivo pronaći kupca, dovesti kupca, ugovoriti cijenu, sklopiti i potpisati predugovor, kupoprodajni ugovor, anekse ugovora, po potrebi i raskid ugovora, primiti kaparu, preuzeti kompletan novčani iznos od prodaje predmetne nekretnine i slobodno raspolagati novcem od prodaje jer joj je sve obveze u potpunosti namirio;

- da je tužiteljica, po punomoćniku ĐF, ugovorom od 29. travnja 2013. (nakon upisa posebnih dijelova i odgovarajućeg vlasništva) prodala DF i SF, stan oznake S3, na prvom katu lijevo s parkirnim mjestom oznake PM6, za 102.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti, da je prilikom sklapanja ugovora utvrđeno kako su kupci isplatili 75.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti, dok će ostalih 27.000,00 Eur isplatiti po brisanju tereta na nekretnini;

- da su kupci, 29. travnja 2013., nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji, kod javnog bilježnika, tuženiku isplatili 20.000,00 Eur;

- da su DF i SF za tužiteljičin stan platili ukupno 95.000,00 Eur od čega je tuženiku isplaćeno 88.000,00 Eur, dok je 7.000,00 Eur ĐF zadržao za sebe;

- da je tužiteljica, zastupana po ĐF, s tuženikom sklopila usmeni ugovor o zajmu, pristajući da se kupoprodajna cijena ostvarena prodajom stana koji joj je pripao preda tuženiku, a da joj on taj novac vrati kad proda svoj stan u istoj zgradi.

9. Nakon tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev radi isplate 88.000,00 Eur (toč. I), dok je odbio za više traženih 14.000,00 Eur (toč. II), a kako je tuženik svoj stan otuđio darovanjem sinu ugovorom od 13. veljače 2015. naloženo mu je i platiti tužiteljici kamate na dosuđeni iznos koje teku od 14. veljače 2015. do isplate.

10. Tuženikovi žalbeni navodi svode se na tvrdnje kako iz provedenih dokaza ne proizlazi postojanje ugovora o zajmu između tužiteljice i tuženika, da tužiteljica nije dokazala koliko je, temeljem ugovora o ortakluku, uložila u izgradnju objekta, da su kupci novac njemu uplaćivali radi izgradnje sukladno predugovoru upućujući da bi to bilo na ime ispunjenja tužiteljičine obveze iz ugovora o ortakluku, ali istovremeno i da je novac od prodaje tužiteljičina stana, zapravo novac ĐF, jer da to proizlazi iz sadržaja punomoći od 24. travnja 2013., te da je taj novac ĐF, kao ortak, uložio u dovršetak zgrade.

11. Nisu od značaja žalbeni navodi kako tužiteljica nije dokazala koliko je novca uložila prema ugovoru o ortakluku, budući je i ovaj sud mišljenja, kako za slučaj da nije ispunila svoje obveze preuzete ugovorom o ortakluku nije izgledno da bi joj tuženik, omogućio upis prava vlasništva posebnog dijela, stana oznake S3 s pripadajućim parkirnim mjestom na svoje ime, te prodaju istog. Kako je od ukupne cijene od 95.000,00 Eur, koliko je plaćen njen, tužiteljičin stan, tuženik zadržao 88.000,00 Eur, tvrdeći da se radi o u investiranju u izgradnju, proizlazilo bi da tužiteljica prethodno nije ništa uložila u ortakluk. Međutim, nije logično ni razumljivo iz kojeg bi je razloga, tuženik i ĐF, kao organizatori cijelog ortakluka, uzeli za ortaka tako da svoj dio novca koji je obvezna uložiti u izgradnju objekta, uloži tek kad proda posebni dio.

12. Točno je, kako to tuženik žalbi ističe, da iz predugovora koji su sklopljeni s kupcima DF i SF proizlazi da su dio novca dali radi izgradnje, međutim isto tako jasno stoji kako se radi o zajmu, te da će za iznos zajma biti umanjena kupoprodajna cijena. Međutim, kako iz iskaza svjedoka SF i DF proizlazi da je do tog došlo jer su postojali određeni nedostaci, odnosno stan nije bio dovršen, jasno je kako takvo plaćanje, tijekom radova, nije bilo predviđeno predugovorom, koji je predviđao da kupci ostatak kupoprodajne cijene od 87.000,00 Eur plate nakon ishođenja upisa posebnih dijelova, uporabne dozvole i vlasničkog lista za predmetni stan, dakle odjednom. Ovdje je za navesti i kako tuženik neosnovano ističe da iz suglasnih iskaza svjedoka i tuženika proizlazi kako stan koji je tužiteljica prodala u vrijeme sklapanja predugovora o kupoprodaji nije bio izgrađen, budući je svjedokinja DF iskazala kako je tuženik nju i supruga uveo u stan koji su namjeravali kupiti.

13. U odnosu na žalbene navode kako bi novac pribavljen prodajom tužiteljičina stana, bio od ĐF jer da to proizlazi iz punomoći koju mu je izdala tužiteljica, za navesti je kako neovisno o sadržaju punomoći, očito između tužiteljice i svjedoka ĐF nije sporno da se radi o njezinu novcu, radi čega ne stoji tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice.

14. Nadalje, neosnovani su i žalbeni navodi kako tužiteljica nije dokazala da se radi o pozajmici jer to osim iz njena i iskaza ĐF, posredno proizlazi i iz dinamike plaćanja stana, sadržaja predugovora i četiri aneksa, te iskaza svjedokinje DF, radi čega je neosnovan i tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

15. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, tuženik žalbenim navodima kojim izvedene dokaze, prvenstveno iskaze stranaka i svjedoka, preocjenjuje tumačeći ih u svoju korist, nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda temeljena na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, te rezultatima cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

16. Neosnovan je tuženikov prigovor u pogledu tijeka zateznih kamata, budući iz rezultata postupka proizlazi da je tuženik novac bio dužan vratiti kad proda svoj stan, što je i logično, pa kako ga je otuđio 13. veljače 2015. (darovanjem sinu), tražbina tužiteljice dospjela je 14. veljače 2015., od kada sukladno odredbama čl. 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) teku zatezne kamate na pozajmljeni, a ne vraćeni iznos.

17. Neosnovana je žalba i na odluku o troškovima postupka a u pogledu utvrđenog omjera uspjeha tužiteljice. Naime, s osnovom zahtjeva uspjela je u potpunosti (100%), a s visinom u omjeru od 86,27%, pa je njen ukupan uspjeh u postupku 93,14%, radi čega je pravilno sud prvog stupnja odlučujući o troškovima postupka primijenio odredbe čl. 154 st. 5 ZPP, jer nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

18. Slijedom svega navedenog, temeljem odredaba čl. 368 st. 1 ZPP žalba tuženika odbijena je, a prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I i III izreke potvrđena.

19. Temeljem odredaba čl. 154 st. 1 u vezi čl. 166 ZPP, odbijen je zahtjev tuženika radi naknade troškova žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio.

U Šibeniku, 23. rujna 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić