REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-4668/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Karlu Novoselu, odvjetniku u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po RD, službenoj osobi, radi usklađivanja novčane pomoći roditelja odgojitelja, 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/750, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 17. srpnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice na naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/23-014/750, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 17. srpnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551- 06/22-013/330, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-06 od 12. svibnja 2023.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem zamijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16- 013/1335, URBROJ: 251-10-01-16-2 od 18. studenog 2016. u dijelu koji se odnosi na visinu i prestanak prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja na način da je visina i prestanak prava usklađeno s člankom 3. i 4. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22; dalje: Odluka/22).

3. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, predlažući poništenje osporenog rješenja.

4. U bitnome, tužiteljica ističe sljedeće prigovore. Pravomoćnim, konačnim i izvršnim pojedinačnim aktom priznato joj je pravo na novčanu pomoć, a u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu izvanrednih pravnih lijekova i interveniranje u pravomoćni pojedinačni akt u smislu članka 13. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09; dalje: ZUP) i članak 123. do 132. ZUP-a. Posebno ističe da Odluka/22 nije „zakon“ u smislu članka 13. ZUP-a niti je izmjena pravnog propisa jedan od razloga za primjenu izvanrednih pravnih lijekova u smislu članaka 123. do 132. ZUP-a. Uz navedeno, poziva se navode prigovora protiv prvostupanjskog rješenja i na navode podnositelja istaknute u postupcima pokrenutim pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i Ustavnim sudom Republike Hrvatske, sve u vezi ocjene zakonitosti Odluke/22. Tužiteljica, nadalje, ukazuje na rok iz članka 6. Odluke/22 kojim je predviđeno donošenje pojedinačnih akata u cilju usklađenja s Odlukom/22 do 31. prosinca 2022. Smatra da taj rok nije instruktivne naravi, a kako je prvostupanjsko rješenje doneseno nakon njegova proteka, to se isto ukazuje nezakonitim. U odnosu na osporeno rješenje tuženika, tužiteljica navodi da iz istog nije vidljivo o kojem prigovoru je odlučeno, s obzirom da je podnijela prigovor na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja i na temelju članka 122. ZUP-a. Posljedično, prigovara nadležnosti tuženika. Dodatno, predlaže prekid upravnog spora do okončanja postupaka koji se vode pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i Europskim sudom za ljudska prava, ističe procesne prigovore vezane uz upravni spor te predlaže provesti grafološko vještačenje, jer smatra spornim potpis gradonačelnika na osporenom rješenju.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu, kao i u kasnijim navodima, osporava navode tužiteljice.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika te je održao raspravu 11. rujna 2025.

8. Člankom 3. Odluke/22 izmijenjen je članak 5. stavak 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 10/18 i 20/21; dalje: Odluka/18) na način da glasi: "Novčana pomoć se isplaćuje mjesečno, i to:

- do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine;

- od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u

Republici Hrvatskoj;

- od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj." Člankom 4. Odluke/22 izmijenjen je članak 7. Odluke/18 na način da glasi: "Novčana pomoć prestaje:

- 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.

O prestanku novčane pomoći iz ovoga članka nadležno gradsko upravno tijelo odlučit će po službenoj dužnosti."

9. Suprotno navodima tužiteljice, sud smatra da su javnopravna tijela osnovano odlučila o usklađivanju visine i trajanja prava tužiteljice na novčanu pomoć roditelja odgojitelja u primjeni Odluke/22. Unatoč tome što je prvostupanjskim rješenjem na drugačiji način utvrđena visina i trajanje prava na novčanu pomoć (u odnosu na citirano rješenje Grada Zagreba od 18. studenog 2016. kojim je priznato pravo tužiteljice), time nije došlo do povrede načela stečenih prava i nedopuštene retroaktivnosti. Naime, prvostupanjskim rješenjem nije dovedena u pitanje opstojnost stečenih prava i njihovog opsega u periodu do njegova donošenja, već je u provedbi Odluke/22 usklađena visina i trajanje prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja pro futuro (od stupanja na snagu Odluke/22 pa nadalje). Stoga, nije došlo do zadiranja u već nastale pravne posljedice. U prilog naprijed navedenom, ovaj sud se poziva na argumentaciju iznesenu u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. (naročito točke 48. do 57., uz pozivanje na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022.) i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1744/2023 od 21. studenog 2023. (naročito točke 50.2 do 60.), a kojima je potvrđena zakonitost i ustavnopravna prihvatljivost Odluke/22. Napominje se da je u navedenim odlukama Visokog upravnog suda (toč. 48. do 56., Usoz-143/22) i Ustavnog suda (toč. 53. do 60., U-III-1744/2023) detaljno obrazloženo da Odluka/22 predviđa adekvatne kompenzacijske mjere koje omogućuju prilagodbu korisnika na postupno smanjenje opsega, a potom i prestanak prava na novčanu pomoć, te iz kojih razloga ne dolazi do nedopuštenog ograničenja legitimnih interesa korisnika novčane pomoći, posljedično i imovinskih prava (prava vlasništva).

U odnosu na prigovore tužiteljice u svezi primjene izvanrednih pravnih lijekova, napominje se da članak 13. u svezi članka 130. ZUP-a dopušta interveniranje u zakonite pravomoćne pojedinačne akte. S tim u vezi, sud ističe da je donositelj Odluke/22, kao i Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 16/16 i 19/16; dalje: Odluka/16) na temelju koje je tužiteljici priznato pravo na novčanu pomoć, gradsko predstavničko tijelo koje je postupalo u okviru svog samoupravnog djelokruga te je svojim općim aktima ustanovilo naknadu roditeljima odgojiteljima kao financijsku pomoć koju je ovlašten oduzeti (točka 50.8., U-III-1744/2023), samim time i izmijeniti na ustavnopravno prihvatljiv način. Takvu izmjenu, logički i pravno tehnički, gradsko predstavničko tijelo moglo je provesti jedino općim aktom one razine kojim je tu pomoć izvorno i normativno uvelo. Uvažavajući navedeno, članak 130. stavak 1. toč. 1. ZUP-a treba smisleno tumačiti na način da su ispunjene pretpostavke za izmjenu zakonitog rješenja kojim je stranka steklo neko pravo (koje je mogla steći isključivo općim aktom lokalne razine), jer je ta izmjena predviđena ustavnopravno prihvatljivom Odlukom/22 kao jedinim "zakonom" kojim se mogla provesti dopuštena ovlast lokalne javne vlasti da mijenja predmetnu financijsku pomoć. Stoga je na temelju Odluke/22, uvažavajući članak 13. u svezi članka 130. ZUP-a, bilo dopušteno prvostupanjskim rješenjem izmijeniti dio ranije donesenog pravomoćnog rješenja u dijelu koji se tiče visine i trajanja prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja.

10. Sud ne prihvaća prigovore tužiteljice koji se tiču roka za donošenje prvostupanjskog rješenja. Na formalnoj razini, Odluka/22 ne predviđa pravne posljedice u slučaju propuštanja roka iz članka 6. Odluke/22, dok sud smatra da je intencija navedenog roka požuriti postupanje javnopravnog tijela u cilju što ranijeg usklađenja s novom regulativom, a ne sankcionirati eventualno propuštanja roka gubitkom ovlasti, što bi bilo i krajnje nelogično s obzirom na namjeru donositelja da putem Odluke/22 realizira niz ciljeva (prenamjena novčanih sredstava u izgradnju vrtićkih kapaciteta, smanjenje socijalne isključenosti i društvene nejednakosti i dr. ciljevi navedeni u toč. 52.3 odluke Ustavnog suda, U-III-1744/2023) radi kojih je pristupio njezinu donošenju. Pri tome, ne može se smetnuti s uma kontekst u kojem se trebalo provesti usklađivanje ranije donesenih pojedinačnih akata s novom regulativom (Odluka/22), a koji se tiče i brojnosti korisnika u odnosu na koje je trebalo provesti to usklađivanje (5712 korisnika u travnju 2022., navod iz toč. 142. presude Visokog upravnog suda broj Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022.), kao i činjenicu da je prije isteka navedenog roka došlo i do privremene obustave primjene Odluke/22 (od 12. prosinca 2022. do 27. veljače 2023.), što je zasigurno utjecalo na mogućnost poštivanja predmetnog roka. U izloženom kontekstu, sud smatra da je rok iz članka 6. Odluke/22 instruktivne naravi i da javnopravno tijelo nakon 31. prosinca 2022. nije bilo prekludirano u donošenju prvostupanjskog rješenja.

11. Vezano za drugostupanjski upravni postupak, sud ne prihvaća prigovor tužiteljice u svezi potpisa gradonačelnika na osporenom rješenju. U situaciji kada sam gradonačelnik ne dovodi u pitanje svoj potpis i identitet kao donositelj osporenog rješenja, sumarne navode tužiteljice, kao i prijedlog za provođenje grafološkog vještačenja, valja ocijeniti neosnovanim i usmjerenim na odugovlačenje postupka. Nadalje, iz izreke i obrazloženja osporenog rješenja jasno je da je njime odlučeno o pravnom sredstvu koji je tužiteljica uložila protiv prvostupanjskog rješenja, bez obzira na to kako ga je formalno nazvala. Sud nije prihvatio navode tužiteljice u svezi (ne)nadležnosti gradonačelnika za donošenje drugostupanjskog rješenja. Budući da je zakonitost članka 10. Odluke/18 potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023., sud ne dovodi u pitanje ovlast gradonačelnika za donošenje odluke o pravnom sredstvu tužiteljice. U svakom slučaju, a kako je naglašeno i u predmetu Visokog upravnog suda broj Usoz- 254/2023, ni na koji način nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije. S obzirom da su navodi prigovora protiv prvostupanjskog rješenja u velikoj mjeri identični pojedinim navodima tužbe, a na koje se sud naprijed očitovao, to nema potrebe ponovno se izjašnjavati o sadržajno istim navodima. Dodatno se napominje, vezano za preostale navode iz prigovora tužiteljice, kako sud smatra da je postojala ovlast za neposredno rješavanje stvari u smislu članka 49. stavka 1. ZUP-a. Prvostupanjsko javnopravno tijelo raspolagalo je svim potrebnim podacima, a za donošenje prvostupanjskog rješenja nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, uzimajući u obzir da je bilo riječ o usklađivanju novčane pomoći s člancima 3. i 4. Odluke/22, koja je ocijenjena zakonitom (Visoki upravni sud, H143/22) i ustavnopravno prihvatljivom (Ustavni sud, U-III-1744/2023). S druge strane, tužiteljica ne konkretizira koje to okolnosti nisu utvrđene, a trebale su biti utvrđene u ispitnom postupku. Budući da je u predmetima vezanim za ocjenu zakonitosti Odluke/22 odgovoreno na navode i prigovore podnositelja u tim predmetima (Usoz-143/22 i U-III-1744/2023) na način da isti ne dovode u pitanje zakonitost tog općeg akta, to nije odlučno pozivanje tužiteljice na tvrdnje podnositelja iz tih predmeta.

12. Sud nije smatrao potrebnim prekidati ovaj upravni spor do okončanja postupka pred Ustavnim sudom pod brojem U-III-654/2024 i do donošenja odluke u predmetima pred Europskim sudom za ljudska prava povodom zahtjeva broj 8985/24, 8792/24 i 9461/24. Navedeno nije u smislu članka 105. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) obvezatan razlog prekida upravnog spora, dok ovaj sud u situaciji kada su i Visoki upravni sud (Usoz- 143/22) i Ustavni sud (U-III-1744/2023) potvrdili zakonitost i ustavnu prihvatljivost Odluke/22, ne smatra potrebnim u smislu članka 105. stavka 2. ZUS-a prekidati ovaj spor do okončanja postupaka na koje ukazuje tužiteljica. Iz istih razloga, a s obzirom da je potvrđena zakonitost Odluke/22, sud ne smatra odlučnim pozivanje tužiteljice na navode vezane uz drugi predmet koji se vodio pred Visokim upravnim sudom (H25/2024). Tijekom ovog spora tužiteljica, odnosno njezin opunomoćenik imali su mogućnost u sudskoj pisarnici ostvariti uvid u sudski spis, odnosno spis upravnog postupka kojima prileže rješenja javnopravnog tijela u svezi predmetnog prava tužiteljice, potvrde o dostavi te uložena pravna sredstva i podnesci tužiteljice, dakle, pismena koja su nedvojbena poznata tužiteljici. Iz navoda podneska tužiteljice, zaprimljenog 25. lipnja 2025., razvidno je da se ista očitovala na odgovor na tužbu, dok je na raspravi ostvarila uvid u sudski spis i dostavljeni spis upravnog postupka.

13. Slijedom izloženog, sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je valjalo temeljem članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) odbiti tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora s obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

U Zagrebu 23. rujna 2025.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvjetnik Karlo Novosel, Radnička cesta 32, [adresa] Zagreb

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, Trg Stjepana Radića 1, [adresa] Zagreb

3. u spis