Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Gž-514/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marin kao predsjednika vijeća, Vesne Vrkić Perak kao suca izvjestitelja, i Ane Bosančić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po OD Vukić i Partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miroslavi Turnšek, odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, a odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: P-303/2023 od 4. lipnja 2024., na sjednici vijeća od 23. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, pa se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Rijeci, broj: P-303/2023. od 4. lipnja 2024. potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju zaključen dana 11. veljače 1994. g. između ŽĐ i VĐ ništetan pravni posao te da ne proizvodi pravne učinke.
II. Utvrđuje se da nekretnina koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka upisana kao kč. br. [katastarska čestica], stambena zgrada kč. br. [katastarska čestica] i dvorište ukupne površine 376 m2, 10. suvlasnički dio, 383/10000 etažno vlasništvo (E10), dvosoban stan broj 10 na III. katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, lođe, ukupne površine 58,67 m2 s pripatkom drvarnice, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je predmet Ugovora o darovanju od dana 11. veljače 1994. g. predstavlja ostavinsku imovinu iza pok. ŽĐ.
III. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci brisanje zemljišnoknjižnog upisa posl. br. Z-9672/2018 kojim je dopuštena uknjižba prava vlasništva na nekretnini koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci označena kao kč. br. [katastarska čestica], stambena zgrada kč. br. [katastarska čestica] i dvorište ukupne površine 376 m2, 10. suvlasnički dio, 383/10000 etažno vlasništvo (E-10), dvosoban stan broj 10 na III. katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, lođe, ukupne površine 58,67 m2 s pripatkom drvarnice, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa imena ŽĐ na ime ŽĐ VĐ u 1/1 dijela nekretnine i uspostava zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije tog upisa, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
Točkom II. naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.375,00 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama u roku od 15 dana.
2. Tužiteljica je po punomoćniku u zakonskom roku podnijela žalbu protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05. i 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23 - nadalje: ZPP).
Predlaže drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu kao osnovanu, te pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije izjavljen.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Razmatrajući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, te navode tužiteljice iznesene u žalbi, ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati niti su njome povrijeđene odredbe parničnog postupka na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
Protivno navodima u žalbi izreka točke I. pobijane presude je razumljiva i ne proturječi razlozima presude. Naprotiv, sud je na jasan i argumentiran način obrazložio zbog čega tužbeni zahtjev smatra neosnovanim, a navedene su i odlučne činjenice na kojima sud temelji svoju odluku. Stoga protivno navodima u žalbi donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a kako neosnovano u žalbi navodi tužiteljica.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o darovanju nekretnine, utvrđenje da darovana nekretnina predstavlja ostavinsku imovinu i brisanje uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.
7. U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnom je utvrđeno:
- da je predmetni ugovor o darovanju sklopljen dana 11. veljače 1994. između ĐĐ iz [adresa], kao darodavca (oca tuženika i tužiteljice), i tuženika kao daroprimca, te da je predmet darovanja stan u [adresa], u prizemlju, označen brojem 10;
- da je predmetna nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 99906, Rijeka na k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada k.br.17 i dvorište, te da je tuženik upisan kao suvlasnik 10. čiji je suvlasnički dio: 383/10000 Etažno vlasništvo (E-10), zgrada u [adresa], dvosobni stan broj 10 na III. katu 4;
- da je člankom 4 navedenog darovnog ugovora ugovoreno da u posjed nekretnine daroprimac stupa po smrti darodavca i od tada snosi sve obveze i troškove vezane uz vlasništvo i posjed te korištenje nekretnine;
- da je ugovor potpisan po darodavcu te tuženiku i da je ovjeren kod Općine
Rijeka, Sekretarijata za opću upravu, Ov.br.21477;
- da iz uvjerenja o prebivalištu za tuženika od dana 27. svibnja 2021. proizlazi da tuženik od dana 5. siječnja 1976. ima prebivalište na adresi u [adresa];
- da iz uvjerenja o prebivalištu za IĐ, bivšu suprugu tuženika, od dana 27. ožujka 2024. proizlazi da ista ima prebivalište na adresi u [adresa] od dana 12. svibnja 1980;
- da je tuženik u trenutku sklapanja odnosno potpisivanja ugovora živio na adresi [adresa], da se oženio 9. ožujka 1993., te da je od 1995. do 1996. živo u podstanarstvu, a sve ostalo vrijeme da je živio u predmetnom stanu, odnosno na adresi [adresa].
8. Na temelju utvrđenog prvostupanjski sud zaključuje da je u konkretnom slučaju tuženik ušao u posjed predmetnog stana, odnosno da je došlo do prave predaje posjeda predmetnog stana od strane darodavca daroprimcu, pa da je stoga unatoč tome što predmetni ugovor o darovanju nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta odnosno sudskog zapisnika, nego samo u pisanom obliku koji je ovjeren, takav ugovor i pored nedostatka propisane forme ne može se smatrati ništetnim.
Stoga je prvostupanjski sud pozivajući se na odredbe paragrafa 943. i 956. Općeg građanskog zakonika (nastavno: OGZ ), te na odredbu članka 53. stavak 1. točka 3. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj: 78/93. i 29/94. – nastavno ZJB) tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
9. Razmatrajući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, te navode tužiteljice iznesene u žalbi, ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati niti su njome povrijeđene odredbe parničnog postupka na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
Protivno navodima u žalbi točka I. izreke pobijane presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi i razlozima presude, a sud je na jasan i argumentiran način obrazložio zbog čega tužbeni zahtjev smatra neosnovanim, odnosno zbog čega smatra da predmetni ugovor o darovanju nije ništetan. Navedene su odlučne činjenice na kojima sud temelji svoju odluku. Stoga protivno navodima u žalbi donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a kako neosnovano u žalbi navodi tužiteljica.
10. Tužiteljica žalbom zapravo samo analizira provedene dokaze i preocjenjuje utvrđeno činjenično stanje i zaključke prvostupanjskog suda tumačeći ih na način koji njoj ide u korist, a bez uporišta u provedenim dokazima.
11. Protivno navodima u žalbi prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 8. ZPP-a savjesno i brižljivo cijenio sve dokaze provedene u postupku i to kako svaki zasebno, tako i međusobno ih dovodeći u vezu. Cijenio je iskaze kako tužiteljice tako i tuženika, kao i svih svjedoka saslušanih tijekom postupka, te je dao jasne, logične i argumentirane razloge zbog čega nije poklonio vjeru iskazima tužiteljice i svjedoka FĐ njezinog supruga, a sa čime je u cijelosti suglasan i ovaj sud.
12. Do donošenja Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) s obzirom da ugovor o darovanju nije bio uređen odredbama prije važećeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01.) na ugovore o darovanju primjenjivala su se pravna pravila paragrafa 938. do 956. OGZ- a, po kojima ugovor o darovanju nastaje kada se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar i imovinsko pravo a obdarenik to prihvati. Ugovor o darovanju je formalan ugovor što znači da je za njegov nastanak potrebno da suglasnost volja bude izražena u zakonu predviđenom obliku. Dakle, ugovor o darovanju nekretnina mora biti zaključen u obliku sudskog zapisnika, a ako nije zaključen u obliku sudskog zapisnika ima pravni učinak ako je nekretnina predana u posjed daroprimcu tj. ako je izvršena prava predaja.
12.1. Nadalje, prema odredbi članka 53. stavak 1. točka 3. ZJB za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca potreban je forma javno bilježničkog akta.
12.2. Prema mišljenju ovoga suda u konkretnom slučaju došlo je do prave predaje predmetne nekretnine u posjed tuženika s obzirom da je tuženik zapravo oduvijek bio u posjedu spornog stana jer je to njegov dom čime je bio ispunjen uvjet realne predaje suvlasničkog posjeda od strane darovatelja daroprimcu jer je riječ o manifestaciji koja je vidljiva trećim osobama. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik bio u posjedu predmetnog stana kako u vrijeme zaključenja ugovora o darovanju, tako i u vrijeme smrti njegovog oca – darovatelja.
13. Stoga ovaj sud i žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava smatra neosnovanim.
14. Kako prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, utvrdio je sve činjenice bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Vukovar, 23. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Željko Marin
