- 1 -              Poslovni broj: Usž-1984/23-2

 

    

 

Poslovni broj: Usž-1984/23-2

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice R. B. iz M., koju zastupa opunomoćenik M. S., odvjetnik u R., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Z., u predmetu radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi protiv točke III rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1301/22 od 9. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2024.

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba se usvaja i poništava se točka III. rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1301/22 od 9. ožujka 2023.

 

Obrazloženje

 

1.              Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužiteljice (točka I.) te je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II.) dok je pod točkom III. tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 497,50 € / 3.744,65 kn u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora.

2.              Protiv točke III. rješenja prvostupanjskog suda tužiteljica je izjavila žalbu. Poziva se na odredbu članka 79. i 20. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima i smatra da zastupanje tuženika putem Županijskog državnog odvjetništva nije nužan i opravdan trošak u ovom sporu, tim više što su nastali troškovi veći od onih koji bi nastali zastupanjem službene osobe zaposlene u javnopravnom tijelu. Smatra da je priznavanjem troškova Županijskom državnom odvjetništvu tužiteljici otežan pristup sudu. Poziva se na stajalište Vrhovnog suda RH izraženo u odluci broj: U-zpz 1/20 od 3. ožujka 2020. te na odredbe članaka 162 i 163. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da Sud žalbu usvoji i preinači zahtjev tuženika za naknadu troškova upravnog spora na način da ovaj zahtjev odbije.

3.              Tuženik iako uredno pozvan nije dostavio odgovor na žalbu.

4.              Žalba je osnovana.

5.              Prvostupanjski sud je tuženiku dosudio trošak upravnog spora pozivom na odredbu članka 79. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.) te mu je kao opravdan trošak priznat trošak sastava odgovora na tužbu prema tarifnom broju 23. točke 1. u svezi tarifnog broja 50. u iznosu od 497,50 €.

6.              Navedenu odluku prvostupanjskog suda ovaj Sud ne prihvaća.

7.              Naime, odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

8.              U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je odbacio tužbu tužiteljice, koju je podnijela iz razloga što tuženik nije u propisanom roku odlučio o njezinom zahtjevu za kupnjom nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske. Tužba je odbačena pozivom na odredbu članka 30. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima prema kojoj će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

9.              Kako se tužba tužiteljice odnosi na njezin zahtjev za kupnju nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, to je pravilno ocijenjeno da se u konkretnoj stvari ne radi o zahtjevu u kojem bi tuženik trebao odlučiti o stanovitom pravu, obvezi ili pravnom interesu tužiteljice, neposredno primjenjujući Zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje niti je predmetna pravna stvar zakonom određena kao upravna stvar. Stoga u konkretnom slučaju ne može niti doći do šutnje uprave, odnosno propusta upravnog tijela da u zakonom propisanom roku odluči o zahtjevu stranke.

10.              U situaciji kao što je predmetna nije bilo niti nužno, niti potrebno tužbu dostavljati na odgovor tuženiku.

11.              Također, tužiteljica se pravilno poziva na odredbu članka 20. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima kojom je propisano da za tuženika radnje u sporu može poduzimati službena osoba javnopravnog tijela koja je donijela ili propustila donijeti odluku, postupila ili propustila postupiti, odnosno službena osoba javnopravnog tijela čija je odluka potvrđena osporavanom odlukom, te druga osoba određena propisima o unutarnjem ustrojstvu javnopravnog tijela. Za poduzimanje radnje u sporu čelnik javnopravnog tijela može ovlastiti drugu službenu osobu tog tijela. Tijela državne uprave i druga državna tijela po punomoći čelnika može zastupati državno odvjetništvo.

12.              Sagledavajući navedenu zakonsku odredbu u okviru smisla i svrhe upravnog spora, prema uvriježenom stajalištu ovog Suda, tuženik za poduzimanje radnji u sporu ima na raspolaganju službene osobe koje ove poslove mogu obavljati u skladu sa propisima o unutarnjem ustrojstvu tuženika. Stoga je zastupanje putem državnog odvjetništva iznimka za koju se u pravilu također ne priznaju troškovi spora, koji obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika, kako to propisuje odredba članka 79. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

13.              Iz navedenih razloga, na temelju odredbe članka 74. stavka 2. u svezi s odredbom članka 79. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 8. veljače 2024.

 

Predsjednica vijeća

Arma Vagner Popović, v.r.