REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-169/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Zelinska ulica 4, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3922/2023-2 od 19. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-153/20-153 od 26. srpnja 2023., u sjednici održanoj 23. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3922/2023-2 od 19. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-153/20-153 od 26. srpnja 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivom na odredbu članka 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačuje deset pravnih pitanja koja glase:
"1) Je li u protivnosti sa stajalištima sudske prakse (radi čega je takvo suđenje, odnosno donesena presuda, nezakonita) – donošenje presude na način da sud ne prihvati istaknute prigovore primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP, a bez da je pri tome izveo dokaze koje je stranka predložila izvesti radi dokazivanja postojanja odlučnih činjenica koje su od odlučnog značaja upravo za istaknute prigovore koje je sud odbio na temelju pravila o teretu dokazivanja, te je li osporena presuda u protivnosti s pravnim stajalištima izraženima u odlukama Vrhovnog suda RH broj Revr-557/05-2 od 9. prosinca 2009. i Rev-22/08-2 od 19. studenoga 2008., Ustavnog suda RH U-III-114/2020 od 16. rujna 2021.;
2) Proizlazi li iz odredbe članka 936. stavak 2. ZOO/91 da u situaciji kad je osiguranik prilikom sklapanja police osiguranja osiguratelju dao informaciju o tome da objekt koji se osigurava ima površinu od 72 m², prema kojoj površini objekta su formirane visine osigurane svote i premije osiguranja, a naknadno se (nakon što je predmet osiguranja uništen) utvrdilo da osigurani objekt ima površinu od 97,06 m², valja razmjerno umanjiti iznos osigurnine koji se isplaćuje temeljem police osiguranja imovine i to za 26% (72 u odnosu na 97,06 = 74%), te je li neprimjenjivanjem navedenog pravila razmjera sud II. stupnja u predmetnoj presudi pogrešno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi članka 936. stavak 2. ZOO/91;
3) Je li na tužitelju (osiguraniku) teret dokaza glede postojanja interesa osiguranja (članak 925. ZOO/91) i u situaciji kada je on kao nevlasnik predmeta osiguranja naveden u polici osiguranja kao osiguranik;
4) Je li u protivnosti sa stajalištima sudske prakse (radi čega je takvo suđenje, odnosno donesena presuda, nezakonita) – donošenje presude na način da sud ne prihvati istaknute prigovore primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP, a bez da je pri tome izveo dokaze koje je stranka predložila izvesti radi dokazivanja postojanja odlučnih činjenica koje su od odlučnog značaja upravo za istaknute prigovore koje je sud odbio na temelju pravila o teretu dokazivanja, te je li osporena presuda u protivnosti s pravnim stajalištima izraženima u odlukama Vrhovnog suda RH broj Revr-557/05-2 od 9. prosinca 2009. i Rev-22/08-2 od 19. studenoga 2008., Ustavnog suda RH U-III-114/2020 od 16. rujna 2021.;
5) Mora li presuda biti utemeljena na činjenicama koje su utvrđene pravilnim i logičnim zaključivanjem iz provedenih dokaza, te je li u protivnom presuda obuhvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, te iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP (Vrhovni sud RH, broj Rev- 510/80 od 9. travnja 1980.; VsRH broj Rev-2454/2018-2 od 10. listopada 2019.);
6) Je li presuda obuhvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, te pogrešnom primjenom materijalnog prava iz članka 277. ZOO/91 ukoliko izreka iste ne sadrži jasno određenu stopu zateznih kamata koje su tužitelju dosuđene;
7) Dosuđuju li se zatezne kamate na obveze koje glase na stranu valutu - za period do 31. prosinca 2005. - po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge u toj valuti po viđenju, te je li sud drukčijom odlukom pogrešno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbama članka 277. ZOO/05;
8) Dosuđuju li se zatezne kamate na obveze koje glase na stranu valutu – za period od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. – po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge u toj valuti po viđenju ili po stopi određenoj Uredbom Vlade RH o visini stope zakonske zatezna kamate (kako to traži tužitelj), te je li eventualnom dosudom zateznih kamata u ovom periodu po stopi određenoj Uredbom Vlade RH o visini stope zakonske zatezna kamate, sud pogrešno primijenio materijalno pravo sadržano u članku 22. stavak 4., članku 26., članku 29. stavak 2. i članku 1165. ZOO/05, a sve s obzirom na prethodno pobrojane brojne odluke iz sudske prakse;
9) Je li sud kod odluke o parničnim troškovima stranaka primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) u svezi s člankom 90. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014), a imajući na umu pravno stajalište izraženo u presudama Visokoga trgovačkog suda RH Pž-3390/2023-2 od 27. listopada 2023, Pž-2450/2023-2 od 30. kolovoza 2023., Pž-3919/2023-2 od 6. prosinca 2023., Pž-2057/2023-2 od 24. siječnja 2024., odluku treba donijeti na način da se za parnične radnje poduzete do 1. studenoga 2022. godine stranci prizna parnični trošak prema vrijednosti boda od 10,00 kuna (Tarifa "Narodne novine" broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022), dok se za parnične radnje poduzete nakon 1. studenoga 2002. stranci treba priznati parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna / 1,99 EUR (Tarifa "Narodne novine" broj 126/2022) ili pak odluku o parničnim troškovima stranaka treba donijeti na način da za sve poduzete radnje odnosno i za one parnične radnje poduzete i prije 1. studenoga 2022. stranci prizna/dosudi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna /1,99 EUR;
10) Je li dosudom parničnih troškova postupka primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) tako da se parnični trošak dosudi prema većoj vrijednosti boda od one koja je bila na snazi u vrijeme poduzetih parničnih radnji stranci koja je obvezana platiti parnični trošak na takav način onemogućava pristup sudu i pravo na pravično suđenje koje uključuje i nedopuštenost da se stranka dovede u teži pravni i ekonomski položaj retroaktivnom primjenom bilo kojega propisa, pa tako i uvećanja boda Tarifom koja je stupila na snagu nakon već poduzetih parničnih radnji za koje se zahtijeva naknada parničnih troškova postupka, a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Visokoga trgovačkog suda RH broj Pž- 3390/2023-2 od 27. listopada 2023., Pž-2450/2023-2 od 30. kolovoza 2023., Pž- 3919/2023-2 od 06. prosinca 2023., Pž-2057/2023-2 od 24. siječnja 2024., kao i odlukama Europskog suda za ljudska prava Stankov protiv Bugarske, zahtjev broj 68490/01, presuda od 12. srpnja 2007., Perdigao protiv Portugala (Veliko vijeće), zahtjev broj 24768/06, presuda od 16. studenog 2010. i Musa Tarhan protiv Turske, zahtjev broj 12055/17, presuda od 23. listopada 2018.?".
3. Predlagatelj smatra da su naznačena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Kao razloge važnosti predlagatelj se u odnosu na naznačena pitanja pozvao na nepodudarnost shvaćanja izraženih u pobijanoj odluci sa shvaćanjima izraženim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1253/85 od 4. rujna 1985., Rev-x 785/2013-2 od 30. listopada 2013., Rev-x 236/10-3 od 10. siječnja 2012., Rev- 2261/19-81 od 29. lipnja 1983., Revr-557/05-2 od 9. prosinca 2009., Rev-22/08-2 od 19. studenoga 2008., Rev-510/80 od 9. travnja 1980., Rev-2454/2018-2 od 10. listopada 2019., Gzz-56/93 od 26. siječnja 1994., Gzz-34/91 od 23. listopada 1991., Rev-409/94-2 od 19. siječnja 1995., Rev-1458/12-2 od 9. srpnja 2014., Rev-x 407/2012-2 od 18. prosinca 2013., Revt-113/12-2 od 19. studenoga 2013, odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-114/2020 od 16. rujna 2021., odlukama Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1617/2016-2 od 24. svibnja 2018., Pž-3390/2023-2 od 27. listopada 2023., Pž-2450/2023-2 od 30. kolovoza 2023., Pž-3919/2023-2 od 6. prosinca 2023., Pž-2057/2023-2 od 24. siječnja 2024., kao i odlukama Županijskog suda u Rijeci Gž-3800/2012-2 od 2. listopada 2014. te Županijskog suda u Puli Gž-1695/14-2 od 20. listopada 2014. i dr.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.
6. Prvo, drugo, treće i četvrto naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, prvenstveno iz razloga što predlagatelj istima problematizira činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, prema kojima je predmet osiguranja u konkretnom slučaju "adaptacija" tj. ulaganje odnosno financiranje uređenja i opreme predmetnog ugostiteljskog prostora u cjelini, bez obzira na kvadraturu istog, a revizija se može dopustiti samo zbog pravnih, a ne činjeničnih pitanja (arg. iz članka 385.a stavak 1. ZPP). Nadalje, predlagatelj prvo i četvrto naznačenim pitanjima polazi od pogrešne tvrdnje o navodnom neprihvaćanju prigovora tuženika primjenom odredbe članka 221.a ZPP, budući da su nižestupanjski sudovi svoja činjenična utvrđenja utemeljili na provedenim dokazima. Isto tako, o odgovoru na treće naznačeno pitanje ne ovisi odluka u predmetnom sporu, budući je prema navedenim činjeničnim utvrđenjima predmet osiguranja adaptacija prostora u vidu ulaganja u uređenje istog te oprema u predmetnom prostoru.
6.1. O odgovoru na peto naznačeno pitanje ne ovisi odluka u predmetnom sporu, budući su nižestupanjski sudovi svoja utvrđenja obrazložili jasnim i dostatnim razlozima.
6.2. Niti o odgovoru na sedmo i osmo naznačena pitanja ne ovisi odluka u predmetnom sporu budući, protivno navodima predlagatelja, novčana obveza u izreci pobijane presude nije iskazana u stranoj valuti, već je ista iskazana dvojno u valuti euro kao službenoj valuti u Republici Hrvatskoj te ujedno i u valuti kune, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22, 88/22).
6.3. U odnosu na deveto i deseto naznačena pitanja, vezano uz vrijednost boda kod odmjeravanja troškova parničnih radnji poduzetih po punomoćniku odvjetniku, pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odlukama ovog suda broj Rev-23/25 od 21. svibnja 2025., Revd-2248/24 od 4. veljače 2025. i dr.
6.4. U takvim okolnostima naznačena pitanja tuženika ne mogu osnovano biti temelj za ujednačavanje sudske prakse, pa time ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Imajući na umu da predlagatelj ističe i da potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu opravdavaju dopuštenje revizije, valja odgovoriti da, prema ocjeni revizijskog suda, potrebe razvoja prava ne opravdavaju intervenciju revizijskog suda putem dopuštenja revizije jer je pobijana odluka donesena u skladu s dostignutim standardima zaštite ljudskih prava u suvremenim društvenim okolnostima koji su uspostavljeni u praksi europskih i domaćih sudova.
7. Slijedom navedenog, u odnosu na naznačena pitanja, prijedlog je tuženika valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
8. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika, a presude nižestupanjskih sudova su jasno i dostatno obrazložene. Drugostupanjski je sud, protivno navodima predlagatelja, odgovorio na sve žalbene navode tuženika. Slijedom navedenog donesene presude ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima te stoga ništa ne upućuje da bi tuženiku bilo uskraćeno pravo na pravično suđenje.
9. Stoga, kada tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98-pročišćeni tekst, 113/00, 124/00-pročišćeni tekst, 28/01, 41/01- pročišćeni tekst, 55/01-ispravak, 76/10 i 85/10- pročišćeni tekst i 5/14) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17), njegov je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 23. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
