Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1835/22-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. N. iz V. M., kojeg zastupaju opunomoćenici K. G. i N. J., odvjetnici Odvjetničkog društva J. i G. u Z., protiv tuženika Državnog inspektorata, Z., u predmetu radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1065/21 od 24. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2024.
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1065/21 od 24. veljače 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/21-02/189, urbroj: 443-02-05-12-21-2 od 15. ožujka 2021. Navedenim rješenjem tužitelju je kao investitoru naloženo da u roku od 120 dana od dana primitka tog rješenja ukloni stambeno dvorišne građevine, tlocrtnih dimenzija 16,80 x 4,50 + 3,50 x 5,50m, izgrađene bez građevinske dozvole na adresi V. M., ….., na kč.br. 197/2 k.o. V. M.
2. Protiv ove presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je pravno neuk te ne razumije pravnu terminologiju i pojedine izraze, a prvostupanjski sud je propustio uzeti u obzir navod tužitelja da za građevinski objekt koji je mijenjao namjenu tokom vremena postoji građevinska dozvola koja je dostavljena u spis. Ističe da ranije sagrađeni objekt nije u cijelosti prenamijenjen nego se jedan dio koristi kao stambeni, a ostali se i dalje koristi kao garaža i spremište, a tuženik je naložio uklanjanje objekta u cijelosti odnosno i dijela objekta koji nije prenamijenjen i koji je izgrađen u skladu s dozvolom dostavljenom u spis predmeta. Smatra da je trebalo utvrditi koji dio objekta je nelegalan odnosno koji dio objekta treba vratiti u prvobitno stanje, a ne naložiti uklanjanje cijelog objekta. Kako je dostavio građevinsku dozvolu iz 1930. godine do 1939., smatra da nije bilo uvjeta za donošenje presude bez održavanja rasprave. Iako je tijekom postupka izjavio da ne postoji građevna dozvola ističe da se to odnosi isključivo na činjenicu prenamjene dijela već ranije sagrađenog objekta, a ne na gradnju cijelog objekta. Smatra i da je njegov prigovor nepovredivosti doma paušalno otklonjen, a kako postoji i dozvola za gradnju smatra da je u kontekstu prava na dom trebalo ispitati postoje li blaža sredstva usklađivanja sa zakonom. Također navodi da povredu nije učinio nakon što su protekli rokovi za legalizaciju nego davno prije, ali uslijed novčane oskudice, visoke životne dobi i neznanja nije formalno podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju i time u cijelosti ozakonio prenamjenu objekta. Ukazuje da je osoba starije životne dobi i nema drugog mjesta za život niti sredstava da osigura zamjensku nekretninu. Predlaže da Sud žalbu usvoji i osporenu presudu poništi te potražuje naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kn.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem su se u konkretnom slučaju ispunile zakonom propisane pretpostavke za donošenje rješenja kojim se tužitelju nalaže uklanjanje građevine izgrađene bez građevinske dozvole. Presuda prvostupanjskog suda poziva se na odredbu članka 106. stavka 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17. i 39/19.) prema kojoj se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju tog Zakona nije drukčije propisano. Također se poziva na odredbu članka 106. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18.) prema kojem se inspekcijske i druge mjere propisane tim zakonom rješenjem naređuju investitoru, vlasniku građevine, odnosno drugoj stranci određenoj tim Zakonom.
6. Iz podataka spisa predmeta dostavljenih Sudu tijekom žalbenog dijela upravnog spora proizlazi da je nadležni inspektor izvršio inspekcijski nadzor u V. M. na kč.br. 197/2 k.o. V. M. dana 9. ožujka 2021. u prisutnosti tužitelja kojom prilikom je utvrdio da je na predmetnoj nekretnini izgrađena obiteljska drvena stambena građevina, etažnosti prizemlja, tlocrtnih dimenzija 12,0 x 5,0 m, zatim gospodarska drvena građevina etažnosti prizemlje + tavan, tlocrtnih dimenzija 16,0 x 6,0 m, koje građevine su izgrađene 1935. godine. Na predmetnoj nekretnini nadležni inspektor utvrdio je da je izgrađena i dvorišna građevina dimenzija 16,8 x 4,50 m što predstavlja stambeni dio, zatim 3,50 x 5 m koji dio predstavlja garažni dio građevine i 3,50 x 5,0 m spremište građevine. U provedenom postupku utvrđeno je da je ova građevina izgrađena na mjestu ranije gospodarske građevine koja je uklonjena te da ju je izgradio tužitelj 1978. godine bez da je prethodno ishodio akt kojim se odobrava gradnja.
7. Tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost presude prvostupanjskog suda kojom je potvrđeno rješenje tuženika. Naime, tuženik je imao u vidu da za neke građevine na predmetnoj nekretnini postoji valjani akt kojim se odobrava gradnja te nekretnine (obiteljska drvena stambena građevina i gospodarska drvena građevina) nisu predmet inspekcijskog postupka. Tužitelju je kao investitoru naloženo uklanjanje dvorišne građevine te je neprijeporno utvrđeno da je tužitelj investitor ove građevine za koju nije izdata građevinska dozvola, a izgrađena je tijekom sedamdesetih godina.
8. Slijedom navedenog prema ocjeni Suda ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija zbog čega je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) odlučeno kao pod točkom I. izreke. Budući da nije uspio u ovom upravnom sporu to je neosnovan i zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe, zbog čega je na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao pod točkom II.
U Zagrebu 8. veljače 2024.
Predsjednica vijeća
Arma Vagner Popović, v.r.