REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1092/2021-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milković člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice OJ iz [adresa], II. tužiteljice UJ iz [adresa], III. tužiteljice TJ iz [adresa], IV. tužitelja NJ iz [adresa], V. tužiteljice AJ iz [adresa]. tužiteljice OJP iz [adresa], koje sve zastupa punomoćnik Dražen Štivić, odvjetnik u Vukovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, Građansko – upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji I.-VI. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-237/2013-3 od 25. siječnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P- 611/2012 od 30. listopada 2012., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija u odnosu na I., II. i III. tužiteljice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-237/2013-3 od 25. siječnja 2016. i presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-611/2012 od 30. listopada 2012. u toč. I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev I., II. i III. tužiteljica za isplatu iznosa od 14.815,06 EUR u protuvrijednosti kuna na dan isplate prema srednjem tečaju HNB-a s kamatom po stopi od 5% godišnje koja na navedeni iznos teče od 1. siječnja 1992. pa do isplate i to I. tužiteljici 2/4 dijela, II. i III. tužiteljicama svakoj ¼ dijela navedenog iznosa te u odluci o trošku postupka u odnosu na I., II. i III. tužitelja, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odbacuje se revizija u odnosu na IV., V. i VI. tužitelja kao nedopuštena protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-237/2013-3 od 25. siječnja 2016., kojom je potvrđena toč. II. izreke (u odnosu na IV. i V. tužitelje) i toč. III. izreke (u odnosu na VI. tužitelja) presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-611/2012 od 30. listopada 2012.
III. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1.1. Presudom Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-611/2012 od 30. listopada 2012. odbijeni su tužbeni zahtjevi u toč. I. izreke za isplatu I.-III. tužiteljicama iznos od 14.815,06 EUR-a u protuvrijednosti kuna na dan isplate prema srednjem tečaju HNB s kamatom po stopi od 5% godišnje od 1. siječnja 1992. do isplate i to I. tužiteljici 2/4 dijela, a II. tužiteljici i III. tužiteljici svakoj po ¼ dijela navedenog iznosa, u toč. II. izreke za isplatu IV. tužitelju i V. tužiteljici iznos od 9.483,52 EUR-a u protuvrijednosti kuna na dan isplate prema srednjem tečaju HNB s kamatom po stopi od 5% godišnje od 1. siječnja 1992. pa do isplate, te u toč. III. izreke za isplatu VI. tužiteljici radi predaje u posjed vrijednosnog papira – obveznice Republike Hrvatske koje sadržavaju bitne sastojke kako je to pobliže navedeno u izreci. Naloženo je tužiteljima da tuženici nadoknade trošak postupka, i to I. tužiteljica, II. tužiteljica i III. tužiteljica iznos od 1.398,00 kn, IV. tužitelj i V. tužiteljica iznos od 972,50 kn i VI. tužiteljica iznosu od 129,50 kn.
1.2. Rješenjem Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: P-611/2012-49 od 30. listopada 2012. odbačen je kao nedopušten drugi fakultativni zahtjev za izdavanje i predaju obveznica Republike Hrvatske I.-VI. tužiteljima.
2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba I. -VI. tužitelja kao neosnovana te su potvrđeni prvostupanjska presuda i rješenje.
3. Protiv drugostupanjske odluke I. -VI. tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), ističući da se pobijana odluka temelji na pravnom shvaćanju koje je nepodudarno pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženog u odluci poslovni broj Rev-325/13-2 od 19. studenoga 2013. Stoga predlažu da revizijski sud prihvati reviziju, preinači nižestupanjske odluke i prihvati tužbene zahtjeve I. -VI. tužitelja u cijelosti, uz nalog tuženici da naknadi troškove cjelokupnog parničnog postupka.
4. Tuženica nije odgovorila na reviziju.
5. Revizija je u odnosu na I. -III. tužiteljice dopuštena i osnovana, a u odnosu na IV. - VI. tužitelje nedopuštena.
6. U odnosu na reviziju I.-III. tužiteljica:
7.1. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice navedenih u točkama 1.-3. istog članka.
7.2. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8.1. I.-III. tužiteljice su postavile slijedeća pravna pitanja:
„1. Jesu li devizni depoziti štediša (tužitelja) kod Komercijalne banke Vukovar, čiji je pravni sljednik bila Vukovarska banka d.d. po sili zakona pretvoreni u javni dug Republike Hrvatske?
2. Je li Republika Hrvatska u smislu odredbe čl. 6. Zakona o pretvaraju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske (Narodne novine broj 106/93, dalje: Zakona) obvezna osigurati sredstva za isplatu građanima u 20 polugodišnjih obroka uvećanih za zateznu kamatu od kojih prva dospijeva 30. lipnja 1995.?
3. Je li Republika Hrvatska odgovorna tužiteljima isplatiti njihova devizna sredstva pretvorena u javni dug ako nije tužiteljima predala obveznice?“
8.2. Kao razlog važnosti I. -III. tužiteljice ukazuju na suprotno pravno shvaćanje zauzeto u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-325/13-2 od 19. studenoga 2013. odnosno da je tu situaciji kada su tužiteljima njihova devizna sredstva pretvorena u javni dug, a nisu im izdate i predate obveznice niti su im sredstva isplaćena, tuženica u obvezi isplatiti zatražene novčane iznose kao protuvrijednost onih pretvorenih u javni dug Republike Hrvatske nekad izraženih u DEM, sada nepostojećoj valuti.
9.1. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev I.-III. tužiteljica za isplatu iznosa devizne štednje koja je pretvorena u javni dug Republike Hrvatske.
9.2. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je prednica I.-III. tužiteljica pok. CJ imala deviznu štednju kod Vukovarske banke d.d.
- da je rješenjem o isplati osiguranih štednih uloga Državne agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (dalje: Države agencije) utvrđeno stanje štednih uloga prednice I.-III. tužiteljica na dan pokretanja stečajnog postupka (25. veljače 1998.) u ukupnom iznosu od 147.270,14 kn te da će I. -III. tužiteljicama na teret Državne agencije biti isplaćen iznos od 45.000,00 kn dok se iz stečajne mase potražuje iznos od 102.270,14 kn,
- da je nad Vukovarskom bankom d.d. otvoren stečajni postupak pred Trgovačkim sudom u Osijeku 25. veljače 1998. na temelju rješenja tog suda broj St- 3/98 od 25. veljače 1998., a da stečajna masa nije bila dostatna za podmirenje tražbine I.-III. tužiteljica, tako da iz stečajne mase I. -III. tužiteljice nisu dobile ništa,
- da je tužba u ovom postupku podnesena 27. rujna 2005.
Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu čl. 165. Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji, (Narodne novine, broj 54/94), kojom je propisano da su na dan otvaranja stečajnog postupka prestala potraživanja građana prema banci u stečaju po osnovi deviznih depozita koji su prema Zakonu pretvoreni u javni dug Republike Hrvatske, a da će se građanima u skladu s tim propisima izdati obveznice Republike Hrvatske u zamjenu za devizne depozite (što je istovjetno odredbi čl. 94. Zakona o bankama, (Narodne novine broj 161/98), zaključio da je posljedica da I. -III. tužiteljice ne mogu s uspjehom zahtijevati da se tuženici naloži isplata kunske protuvrijednosti njihovih deviznih štednih uloga izraženih u eurima, jer da je iznose koje potražuju I. -III. tužiteljice kao javni dug tužiteljicama uplaćen od tuženice, a što potom nije isplaćen zbog nelikvidnosti banke da zato nije odgovorna Republika Hrvatska jer je unatoč nelikvidnosti banka bila ta koja je dužna isplatiti sve rate javnog duga.
9.3. Drugostupanjski sud je potvrđujući prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP izrazio shvaćanje da bi I. -III. tužiteljice neposredno od tuženice mogle zahtijevati isplatu stare devizne štednje, da su morale dokazati da imaju pravo na isplatu po propisima kojima je uređena isplata stare devizne štednje, odnosno izdavanje obveznica po toj osnovi, pa tek ako bi njihov zahtjev podnesen primjenom tih propisa bio neosnovano odbijen ili o njemu u propisanom roku uopće ne bi bilo odlučeno, tada da bi tužiteljice imale pravo zahtijevati ili izdavanje obveznica ili naknadu štete. S obzirom da nijedna od tih pretpostavki na strani I. -III. tužiteljica nije ostvarena iste nemaju pravo neposredno od tuženice zahtijevati niti izdavanje obveznica niti naknadu štete jer nije utvrđeno da bi radnjom tuženice u primjeni propisa o pretvaranju stare devizne štednje u javni dug I. -III. tužiteljicama bila nanesena šteta.
10.1. Vijeće Vrhovnog suda RH ispitalo je dopuštenost revizije te je utvrdilo da je revizija dopuštena i osnovana u odnosu na postavljana pitanja.
10.2. To stoga jer je o naznačenim pitanjima revizijski sud već zauzeo shvaćanje u odluci broj Rev-325/13-2 od 19. studenoga 2013. te da je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.
10.3. U odluci ovoga suda poslovni broj Rev-325/13-2 kod činjenica da su devizni depoziti tužitelja položeni kod Komercijalne banke Vukovar, čiji pravni sljednik je bila Vukovarska banka d.d. po sili zakona, (na temelju odredbe čl. 1. i 2. Uredbe, te kasnije čl. 1. i 2. Zakona), pretvoreni u javni dug Republike Hrvatske; da je u smislu odredbe čl. 6. Zakona tuženica obvezala osigurati bankama sredstva za isplatu građanima u 20 polugodišnjih obroka uvećanih za zateznu kamatu, od kojih je prva rata dospijevala 30. lipnja 1995. (čl. 7. Zakona), te da je prema odredbi čl. 8. Zakona tuženica jamčila za isplatu devizne štednje pretvorene u javni dug građanima, kao i da tužiteljima za njihova devizna sredstva pretvorena u javni dug niti su izdate i predate obveznice, niti su im sredstva isplaćena, zauzeto je pravno shvaćanje da je tuženica u obvezi isplatiti zatražene iznose, a kao protuvrijednost onih pretvorenih u javni dug Republike Hrvatske nekad izraženih u DEM, a sada nepostojećoj valuti.
11. Međutim, s obzirom da je u odgovoru na tužbu tuženica istaknula prigovor u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva te prigovor zastare, nije bilo uvjeta za preinaku pobijane odluke jer nižestupanjski sudovi nisu iste prigovore raspravili.
12. U odluci ovoga suda poslovni broj Rev-20/2018-2 od 14. prosinca 2021. zauzeto pravno shvaćanje da tužitelji više ne potražuju isplatu od banke kod koje su držali svoj oročeni depozit, nego od države koja jamči za isplatu štednih uloga u slučaju stečaja banke pa da stoga zahtjev za isplatu oročenog depozita zastarijeva.
13. Slijedom iznesenoga, zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova vezano za tužbeni zahtjev I. -III. tužiteljica činjenično stanje glede odlučnih činjenica nije potpuno utvrđeno pa se pravilnost primjene materijalnog prava nije mogla ispitati, a kako nije bilo uvjeta za preinaku presude, to je primjenom čl. 395. st. 2. ZPP-a bilo nužno ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
14. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
15. U odnosu na reviziju IV.-VI. tužitelje:
16. S obzirom da je revizija podnesena i u odnosu na IV. -VI. tužitelje ističe se da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njihovoj primjeni, jer IV. –VI. tužitelji polaze od pogrešne pretpostavke odnosno postavljena pitanja se ne odnose na njihovu konkretnu situaciju.
17. To stoga jer je u odnosu na IV. i V. tužitelje tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan jer isti nisu dokazali da su na računu imali iznos koji je predmet tužbenog zahtjeva, dok je u odnosu na VI. tužiteljicu odbijen tužbeni zahtjev koji je postavljen na predaju obveznica, što se postavljenim pitanjima u reviziji ne problematizira.
18. S obzirom da se ne radi o važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP valjalo je reviziju IV.-VI. tuženika odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b. st. 3. ZPP te odlučiti kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 23. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
