REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj: P-519/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sutkinji toga suda Ivi Raos kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga više sudske savjetnice- specijalistice Tene Abram Pitner, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, zastupan po punomoćnici Željki Pokupec, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Udruga Betlehem Zagreb iz Sesveta, Ulica narcisa 96, OIB: 27373068566, zastupan po punomoćniku Branimiru Ždravcu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, bez održavanja ročišta, 23. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Udruzi Betlehem Zagreb iz Sesveta, Ulica narcisa 96, OIB: 27373068566, platiti tužitelju HEP ELEKTRI d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818 zakonske zatezne kamate i to:

-na iznos od 684,97 EUR tekućim od 20.03.2024. pa do 13.12.2024.

-na iznos od 178,37 EUR tekućim od 18.07.2024. pa do 13.12.2024. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 187,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. studenog 2024. podnio ovome sudu tužbu u kojoj navodi kako je tužitelj pravna osoba ovlaštena za naplatu isporuke električne energije dok je tuženik vlasnik nekretnine koja se nalazi u [adresa], a koja je upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišnoknjižni odjel Sesvete, zk. ul.: [broj ZK uloška], k.o. : 338796, SESVETE NOVO, kat. čest. [katastarska čestica]. Tužitelj ističe kako je ovdje tuženik kao zemljišnoknjižni vlasnik navedene nekretnine ujedno i stvarni korisnik električne energije na navedenom obračunskom mjestu, s time da je raniji vlasnik i evidentirani kupac električne energije na adresi u [adresa], obračunskog mjesta 0129942962/kupac 1000621286, ugovorni račun 2200320288 bio ĐĐ, prednik tuženika. Tužitelj ističe kako na predmetnoj nekretnini tužitelj ima evidentirano nepodmireno potraživanje u ukupnom iznosu od 865,70 EUR, što je razvidno iz izvatka iz poslovnih knjiga i računa za predmetno mjerno mjesto koji se odnosi na nepodmirene obveze, a iz kojeg je razvidno i kako predmetno potraživanje nije podmireno. Tužitelj, nadalje navodi kako budući da je tuženik vlasnik na predmetnoj adresi, isti je sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu te čl. 31. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, NN 86/15 (dalje u tekstu Opći uvjeti) obvezan podmiriti dugovanja nastala na temelju potrošene električne energije na predmetnom mjernom mjestu. Naime, sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu, vlasnik odnosno suvlasnik ili posjednik nekretnine je obveznik plaćanja svih komunalnih usluga odnosno javnih tereta i usluga. Nadalje, sukladno čl. 31. Općih uvjeta opskrbljivač električnom energijom može nastaviti isporuku električne energije novom posjedniku građevine, s time da je pravni slijednik obvezan obavijestiti opskrbljivača o smrti prednika tj. o promjeni vlasnika u roku 90 dana od dana smrti kupca odnosno promjene vlasnika, a koju obvezu tuženik nije ispunio. Slijedom navedenog, tuženik je kao vlasnik i/ili posjednik nekretnine obvezan podmiriti predmetno dugovanje u iznosu od 865,70 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu od 13. siječnja 2025. navodi kako tuženik ne osporava navode iz tužbe o tome da je vlasnik nekretnine zk. č. br. 6207/9 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. U vezi s utuženom novčanom obvezom, tuženik ističe kako tužitelj tuženiku prije podnošenja ove tužbe nije uopće dostavio račun za isporučenu električnu energiju, kao niti opomenu ili bilo kakvu drugu informaciju o predmetnom dugovanju niti je tuženika ikada izvansudskim putem pozvao na plaćanje istog. Zbog toga, tuženik nije mogao pasti u zakašnjenje s predmetnom obvezom. Osim toga, ističe se i to da iz dokumentacije koju je sam tužitelj priložio uz tužbu jasno proizlazi to da sam tužitelj na bilo kojem od računa ili drugih isprava na kojima temelji svoju tražbinu kao obveznika ne navodi tuženika, već treće osobe. Neovisno o tome, tuženik je, uslijed nesporne činjenice da je isti vlasnik odnosne nekretnine, kao i iz razloga izbjegavanja vođenja bilo kakvih nepotrebnih sporova, dana 13. prosinca 2025. dakle istog dana kada mu je dostavljena tužiteljeva tužba, u cijelosti podmirio predmetnu obvezu. Toga je dana, naime, dostavom tužbe, tuženik tek došao do saznanja o tome da ga tužitelj tereti za predmetnu obvezu, kao i do saznanja o njezinoj visini. Iz navedenih je okolnosti nedvojbeno to da utužena obveza tuženika spram tužitelja u svakom slučaju više ne postoji, odnosno da je prestala ispunjenjem, pri čemu tuženik ničime nije doprinio pokretanju ovog postupka, odnosno za isti je kriv isključivo tužitelj. Naime, tužitelj je, umjesto da je tuženika izvansudski pozvao na plaćanje predmetne obveze, obijesno pokrenuo ovu parnicu, što je protivno dobroj vjeri. Slijedom svega navedenog, predlaže se sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove.

3. Tužitelj podneskom od 9. ožujka 2025. navodi kako u smislu odredbe čl. 31. Općih uvjeta opskrbljivač električnom energijom može nastaviti isporuku električne energije novom posjedniku građevine, s time da je pravni slijednik obvezan obavijestiti opskrbljivača o smrti prednika tj. o promjeni vlasnika u roku 90 dana od dana smrti kupca odnosno promjene vlasnika, a koju obvezu tuženik nije ispunio, tako da naprijed navedeni propust tuženika kao vlasnika nekretnine nikako ne može ići na štetu tužitelja. Tužitelj ističe kako je neosnovan prigovor tuženika da isti nije pao u zakašnjenje s plaćanjem svojom krivnjom, obzirom je svaki vlasnik nekretnine dužan voditi računa o obvezama koje terete nekretninu u njegovom vlasništvu, a što tuženik očito nije činio, iako je uredno koristio uslugu tužitelja. Također, krajnjim kupcem električne energije se u smislu odredbe čl. 3. st. 2. toč. 40. Zakona o tržištu električne energije (NN 111/21) smatra kupac koji kupuje električnu energiju, slijedom čega postoji obveza tuženika na podmirenje ovopredmetnog dugovanja. Imajući u vidu da je tuženik nakon dostave tužbe i tužbenog zahtjeva podmirio glavnicu potraživanja tužitelja, a čime je priznao tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, u cijelosti je i na zakonu osnovano potraživanje tužitelja i u pogledu kamata na glavnicu, kao i nastalih troškova parničnog postupka i to troška sudske pristojbe na tužbu te troška sastava tužbe od strane punomoćnika tužitelja. S tim u vezi ističe se da se u predmetu broj gornji ne radi ni o kakvom obijesnom parničenju od strane tužitelja jer nije jasno na koji način bi tužitelj drugačije mogao naplatiti svoje potraživanje nego podnošenjem tužbe. Ovdje se radi jedino i isključivo o aljkavosti tuženika i činjenici da isti nije postupio po odredbama Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom te Uvjeta Opskrbljivača HEP Elektra niti je vodio računa o svojoj obvezi podmirivanja obveza za nekretninu u svom vlasništvu, a što se ne može smatrati propustom i problemom tužitelja nego tuženika.

4. Budući da se u ovom predmetu tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, to se postupak proveo prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) koje vrijede za postupke u sporovima male vrijednosti.

5. Odredbom čl. 461. a st. 4 ZPP-a propisano je da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog, te da će sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba.

Kako u ovom postupku nije bilo prijedloga stranaka za održavanje ročišta, a ovaj sud je mišljenja da se pravično vođenje postupka može provesti i bez održavanja ročišta, to sud nije zakazao ročište u ovom predmetu.

6. Sud je stoga u skladu sa čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP-a) utvrdio da je tužba u odnosu na glavnicu u iznosu od 865,70 EUR povučena. Budući da se tuženik nije očitovao o tome pristaje li na djelomično povlačenje tužbe, to se smatra da je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe, te je sud nastavio odlučivati prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu po kojem tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate na zakašnjelu uplatu glavnice, kao i parnične troškove.

7. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je konačno postavljen zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

8. Među strankama u ovom postupku je sporno da li tužitelj osnovano potražuje plaćanje kamate na zakašnjelo plaćanje glavnice, kao i troškove parničnog postupka.

9. Temeljem odredbe čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 145/24; dalje u tekstu: ZOO) dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, dok je odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

10. Prigovor tuženika da za predmetno dugovanje nikada nije zaprimio nikakvu opomenu niti račun sud je cijenio neosnovanim. Prije svega valja napomenuti kako ne postoji zakonska obveza tužitelja slati opomene dužnicima prije podnošenja tužbi. Sukladno čl. 221. st. 4. ZPP-a općepoznata je činjenica da tužitelj mjesečne račune za pruženu uslugu korisnicima dostavlja običnom poštom, a ne šalje preporučeno. Također odnos tuženika, kao vlasnika nekretnine u vrijeme kada je predmetni dug nastao, i tužitelja, kao davatelja te usluge je dvostranoobvezni, koji počiva na načelu jednake vrijednosti davanja. Obzirom da je iz Izvoda iz poslovnih knjiga vidljivo da je na nekretnini u vlasništvu tuženika postojalo dugovanje, to je tuženik bio dužan voditi računa o svojoj obvezi i ukoliko mu eventualno nisu bili dostavljeni predmetni računi, vodeći se načelom iz čl. 10 .st. 1. ZOO-a da je svaki sudionik u obveznom odnosu dužan kod izvršavanja svoje obveze pristupiti s pažnjom dobrog domaćina, sam saznati cijenu izvršene usluge te istu platiti.

11. Kako je, dakle, među strankama nesporna činjenica da je tužitelj izvršio uslugu isporuke električne energije, budući da je tuženik uplatom glavnice priznao tužbeni zahtjev tužitelja pa stoga tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu obračunatu od dana nakon dospijeća svakog pojedinog utuženog računa do dana plaćanja te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

Zatezne kamate pripadaju tužitelju od idućeg dana od dospijeća računa do isplate, na temelju odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a, a po stopi iz st. 2. istog članka i Uredbe o izmjeni ZOO-a (Narodne novine broj 156/22).

12. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.

13. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st 1. i čl. 164. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku-odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023 – nastavno: "Tarifa"), a imajući u vidu zatraženi trošak podneskom od 09. ožujka 2025., kao i vrijednost predmeta spora pa je sukladno tome sud kao potrebne troškove za vođenje parnice priznao trošak za sastav tužbe odmjerene po Tbr. 7. toč. 1. Tarife u iznosu od 75 bod. i trošak za sastav podneska od 9. ožujka 2025. u iznosu od 75. bod. po Tbr.8. toč. 1. Tarife što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eur (Tbr. 54. Tarife) iznosi 150,00 eura uvećan za PDV 25 %, što iznosi 187,50 eura. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,85 eura, budući da spisu ne prileži dokaz o njezinoj uplati.

14. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO i Uredbe o izmjeni ZOO-a (Narodne novine broj 156/22). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Svetom Ivanu Zelini 23. rujna 2025.

S U D A C:

Iva Raos

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).

DN-a:

1. tužitelju, po pun.

2. tuženiku, po pun.