REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

21000 SPLIT, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-63/2024-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja PAŠARIN d.o.o., Nerežišća, Nerežišća bb, OIB: 57212663853, zastupan po Ivani Restović, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika SPREGA d.o.o., Split, Smiljanićeva 2, OIB: 02857696246, kojeg zastupa punomoćnik Marina Parčina, odvjetnica iz Splita, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 29. kolovoza 2025. uz sudjelovanje punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene dana 23. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen od strane javnog bilježnika Borice Kovačević iz Splita, poslovni broj Ovrv-90/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim se nalaže ovršeniku sada tuženiku da u roku od 8 dana namiri ovrhovoditelju sada tužitelju iznos od 166.503,68 EUR, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na pojedine novčane iznose teku po stopi koja je propisana odredbom članka 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a koja stopa je od dana dospijeća svakog pojedinačnog računa pa do 31. prosinca 2022. godine jednaka referentnoj stopi Hrvatske narodne banke, uvećanoj za osam (8) postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate jednaka referentnoj stopi Europske središnje banke, uvećanoj za osam (8) postotnih poena, i koja na pojedinačne iznose teče kako slijedi : na iznos od 6.247,99 EUR od 01. prosinca 2018. godine pa do isplate, na iznos od 6.633,78 EUR od 20. prosinca 2018. godine pa do isplate, na iznos od 2.240,39 EUR od 27.prosinca 2018. godine pa do isplate, na iznos od 2.526,39 EUR od 27. prosinca 2018. godine pa do isplate, na iznos od 4.897,16 EUR od 05. siječnja 2019. godine pa do isplate, na iznos od 4.364,63 EUR od 07. siječnja 2019. godine pa do isplate, na iznos od 4.838,80 EUR od 17. veljače 2019. godine pa do isplate, na iznos od 3.704,88 EUR od 18. veljače 2019. godine pa do isplate, na iznos od 3.891,93 EUR od 04. ožujka 2019. godine pa do isplate, na iznos od 3.316,65 EUR od 30. ožujka 2019. godine pa do isplate, a iznos od 2.949,84 EUR od 14. travnja 2019. godine pa do isplate, na iznos od 5.888,82 EUR od 26. travnja 2019. godine pa do isplate, na iznos od 6.069,42 EUR od 04. svibnja 2019. godine pa do isplate, na iznos od 4.297,59 EUR od 04. svibnja 2019. godine pa do isplate, na iznos od 1.916,72 EUR od 16. svibnja 2019. godine pa do isplate, na iznos od 5.231,35 EUR od 16. svibnja 2019. godine pa do isplate, na iznos od 2.462,98 EUR od 03. lipnja 2019. godine pa do isplate, na iznos od 2.109,48 EUR od 13. lipnja 2019. godine pa do isplate, na iznos od 4.596,05 EUR od 15. kolovoza 2019. godine pa do isplate, na iznos od 2.948,88 EUR od 26. kolovoza 2019. godine pa do isplate, na iznos od 2.356,35 EUR od 30. rujna 2019. godine pa do isplate, na iznos od 2.124,01 EUR od 21. listopada 2019. godine pa do isplate, na iznos od 1.760,33 EUR od 15. studenog 2019. godine pa do isplate, na iznos od 1.183,96 EUR od 21. studenog 2019. godine pa do isplate, na iznos od 2.774,70 EUR od 21. studenog 2019. godine pa do isplate, na iznos od 3.866,34 EUR od 10. siječnja 2020. godine pa do isplate, na iznos od 3.529,67 EUR od 17. siječnja 2020. godine pa do isplate, na iznos od 3.581,48 EUR od 24. ožujka 2020. godine pa do isplate, na iznos od 4.262,57 EUR od 29. ožujka 2020. godine pa do isplate, na iznos od 4.593,89 EUR od 02. travnja 2020. godine pa do isplate, na iznos od 4.855,66 EUR od 03. travnja 2020. godine pa do isplate, na iznos od 1.352,91 EUR od 06. travnja 2020. godine pa do isplate, na iznos od 1.218,77 EUR od 23. svibnja 2020. godine pa do isplate, na iznos od 4.093,95 EUR od 15. lipnja 2020. godine pa do isplate, na iznos od 4.530,61 EUR od 22. lipnja 2020. godine pa do isplate, na iznos od 5.172,47 EUR od 29. lipnja 2020. godine pa do isplate, na iznos od 4.582,62 EUR od 02. srpnja 2020. godine pa do isplate, na iznos od 4.276,73 EUR od 02. srpnja 2020. godine pa do isplate, na iznos od 5.203,63 EUR od 02. srpnja 2020. godine pa do isplate, na iznos od 4.604,28 EUR od 02. srpnja 2020. godine pa do isplate, na iznos od 2.314,45 EUR od 09. srpnja 2020. godine pa do isplate, na iznos od 5.481,46 EUR od 25. srpnja 2020. godine pa do isplate, na iznos od 4.643,29 EUR od 25. srpnja 2020. godine pa do isplate, na iznos od 3.005,82 EUR od 30. srpnja 2020. godine pa do isplate, na iznos od 0,00 EUR od 11. srpnja 2020. godine pa do isplate, kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 3.115,09 EUR- a zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. listopada 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblju dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 46.673,58 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 23. rujna 2025. pa do isplate, dok se zahtjev tužitelja za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 55.469,48 EUR-a, odbija kao neosnovan, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Ovaj postupak ovrhovoditelj sada tužitelj je pokrenuo prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesenog javnom bilježniku Borica Kovačević iz Splita.

2. Ovršenik sada tuženik je pravovremeno izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog od strane javnog bilježnika Borica Kovačević iz Splita, poslovni broj Ovrv-90/2020 od 19. listopada 2020. pobijajući isto u cijelosti, nakon čega je ovaj sud rješenjem poslovni broj 10 Povrv-595/2020-3 od 19. studenog 2020. predmetno javnobilježničko rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (točka 1. izreke).

3. Prigovarajući rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršenik sada tuženik je naveo kako ovrhovoditelju sada tužitelju ne duguje iznos naznačen u rješenju o ovrsi, da prema njemu nema dugovanja posebno ne u iznosu kako je to navedeno u rješenju o ovrsi, kao i da isprava priložena uz prijedlog za ovrhu ne predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu članka 30. Ovršnog zakona. Opreza radi ističe i prigovor zastare potraživanja.

4. Protiv naprijed citiranog rješenja suda 10 Povrv-595/2020-3 od 19. studenog 2020. tuženik je izjavio žalbu.

5. Rješenjem Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj 81 Pž-5522/2020-2 od 26. ožujka 2021. odbijena je ovršenikova žalba kao neosnovana i potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-595/2020-3 od 13. studenog 2020. u točci 1. izreke.

6. U očitovanju na tuženikov prigovor iz dosadašnjeg ovršnog postupka, a u podnesku od 2. prosinca 2020. tužitelj je osporio navode kao paušalne, netočne i neosnovane, prilaže u sudski spis račune-otpremnice (list 34-82 spisa), te e-mailove (list 82-83 spisa) na kojima temelji tražbinu prema tuženiku, uz obrazloženje kako su iste sastavljene temeljem ponuda tuženika za kupnju kamenih blokova različitih oznaka i kvaliteta. U podnesku od 21. travnja 2021. tužitelj dodatno ističe kako predmetne račune tuženik nije vratio niti osporio tužitelju, te predlaže sudu postupiti u smislu odredbe članka 221.b. Zakona o parničnom postupku. U očitovanju na dopis Ministarstva financija Porezne uprave Područni ured Split od 3. svibnja 2021. (list 104- 105 spisa) tužitelj u podnesku do 14. svibnja 2021. ističe kako iz istog proizlazi da je 44 utužena računa tuženik u svojim poslovnim knjigama zaveo i da je koristio pravo na odbitak predporeza. U pogledu preostala 4 računa, tj. u pogledu 2 računa i to: računa- otpremnice 67/01/1 od 19. studenog 2018. u iznosu od 49.982,23 kn i računa broj 78/01/1 od 21. listopada 2019. u iznosu od 20.905,99 kn dostavlja otpremnice koje da prate te račune, te e-mailove i sms poruke iz kojih da je vidljivo kako je tuženik zaprimio robu iz istih (list 114-116 spisa), dok u odnosu na preostala 2 računa u iznosu manjem od 10.000,00 kn i to računu-otpremnici broj 76/01/1 od 21. listopada 2019. u iznosu od 8.920,51 kn i računu-otpremnici broj 30/01/1 od 22. travnja 2020. u iznosu od 9.182,80 kn da ostaje kod prijedloga u smislu odredbe članka 221.b. ZPP-a.

7. U podnesku zaprimljenom kod suda 6. srpnja 2021. tuženik je obavijestio sud kako je izvršio uplatu iznosa od 560.459,36 kn, a kojom uplatom da je zatvorio dio dugovanja po predmetnom rješenju o ovrsi, te prilaže u sudski spis knjigovodstvenu dokumentaciju (list 120-132 spisa) uz obrazloženje kako je iz iste razvidno da je svojim uplatama tuženik zatvarao točno određene račune u skladu s pravilima ZOO-a o uračunavanju, tako tuženik da je zatvarao najprije najstarije račune, te je u istom podnesku tuženik specificirao račune (točka 1-19) koje da je u svom zbroju zatvorenih stavki za 2020. i 2021. zatvorio. U odnosu na plaćanje zakonske zatezne kamate, tužitelj da na iste nema pravo sukladno dogovoru odgovornih osoba društava parničnih stranaka koje da surađuju dugi niz godina. Tužitelj da je bio dužan odmah po zaprimanju navedenih uplata povući tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tuženik ispunio svoju obvezu, a što da nije učinio.

8. U podnesku od 15. srpnja 2021. tužitelj navodi kako su omaškom utužena tri plaćena računa u iznosu od 114.755,02 kn i to rč. br. 62/01/1 od 24. kolovoza 2020. u iznosu od 37.691,74 kn, rč. br. 63/01/1 od 26. kolovoza 2020. u iznosu od 33.636,68 kn, te rč. br. 64/01/1 od 28. kolovoza 2020. u iznosu od 43.426,60 kn, radi čega u odnosu na navedene račune da povlači prijedlog za ovrhu, te ustraje u tužbi i tužbenom zahtjevu u pogledu isplate preostalih računa u ukupnom iznosu od 1.256.473,57 kn. U istom podnesku tužitelj se očitovao na navode tuženika iz podneska od 6. srpnja 2021. te navodi kako je dana 7. srpnja 2020. radi neplaćenih računa za isporučenu robu- kamene blokove u razdoblju od 10. mjeseca 2018. do 7. mjeseca 2020., te nemogućnosti komunikacije tužitelja s tuženikom ZZ tužitelja EL tuženiku e- mailom uputio obavijest o obustavi svake isporuke kamenih blokova bez avansnog plaćanja, uz napomenu da će onog trena kada uplata bude vidljiva na računu roba biti isporučena. Takovu promjenu načina poslovanja tuženik da je prihvatio, te od navedenog nadnevka svaku svoju narudžbu robe da je plaćao avansno, a tužitelj da mu je robu isporučivao po zaprimljenim uplatama. Tako tuženik da je avansnim uplatama s tužiteljem nastavio poslovati pod izmijenjenim okolnostima. Stoga da su neosnovani navodi tuženika da je uplatama zatvorio veći dio dugovanja po rješenju o ovrsi, te da nema mjesta primjeni odredbe ZOO-a o uračunavanju. U pogledu 10 potvrda o uplati koje je tuženik dostavio uz svoj podnesak u iznosu od 560.459,36 kn, iste da se odnose upravo na avansne uplate za isporuku robe nakon 7. srpnja 2020., a ne kako to tuženik navodi da bi istima bili podmireni računi čija je naplata predmet ovog postupka. Vezano za potvrde o uplati iznosa od 117.654,64 kn od 20. kolovoza 2020., iznosa od 35.000,00 kn od 20. listopada 2020., iznosa od 117.777,65 kn od 4. studenog 2020., iznosa od 48.692,25 kn od 12. veljače 2021., iznosa od 32.745,37 kn od 3. listopada 2021., iznosa od 32.052,73 kn od 5. ožujka 2021., iznosa od 42.149,51 kn od 26. ožujka 2021., iznosa od 57.437,63 kn od 29. ožujka 2021., iznosa od 45.189,49 kn od 15. travnja 2021., iznosa od 31.760,09 kn od 1. srpnja 2021. tužitelj navodi kako je tuženik u periodu nakon što ga je tužitelj obavijestio o promjeni načina poslovanja (poruka od 7. srpnja 2020.) od tužitelja tražio ponude, tužitelj da bi istog dana tuženiku dostavljao ponude i tuženik da je vršio avansne uplate nakon čega da bi po primitku uplate tužitelj tuženiku za plaćenu robu ispostavljao račune-otpremnice na kojima da su bili evidentirani i dani plaćanja istih, navodi koji računi su plaćeni po navedenim uplatama uz obrazloženje kako isti nisu predmet ovog postupka, a sve kako je to pobliže obrazloženo u citiranom podnesku (list 38-151 spisa). Ističe kako su sve uplate za naručenu robu od 7. srpnja 2020. plaćane unaprijed. Tužitelj osporava da su među zakonskim zastupnicima stranaka postojali bilo kakvi dogovori glede zateznih kamata na kašnjenje, odnosno dogovori da se kamate ne obračunavaju. U pogledu navoda tuženika da je tužitelj po zaprimanju predmetnih uplata bio dužan povući tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tuženik ispunio svoju obvezu, navodi da tuženik nije ispunio obvezu čija je naplata predmet ovog postupka pa tužitelj da navedeno nije mogao učiniti.

9. U očitovanju na naprijed citirani podnesak tužitelja, a u podnesku od 29. srpnja 2021. tuženik je naveo kako se protivi djelomično povlačenju tužbe u iznosu od 114.755,02 kn. Osporava navode tužitelja da bi temeljem e-maila tužitelja od 7. srpnja 2020. došlo do promjene načina poslovanja između stranaka, te prilaže u spis i poziva se na e-mail tuženika od 10. srpnja 2020. (list 228 spisa), a iz kojega kao i iz dokaza priloženih uz podnesak od 5. srpnja 2021. da proizlazi da nije bilo nikakvog izmijenjenog sporazuma u načinu poslovanja stranaka. Svi uplaćeni iznosi od 7. srpnja 2020. pa nadalje, da su se odnosili na stara dugovanja koja su utužena u ovom postupku, jer da je takav bio postignuti dogovor i dinamika plaćanja među strankama koje da su preko 20 g na jednaki način surađivale. Osporava navode tužitelja da među strankama nije postojao dogovor o neplaćanju zateznih kamata.

10. Uz podnesak od 29. srpnja 2021. zaprimljenom kod suda 2. kolovoza 2021. tužitelj je priložio u sudski spis izvještaj zatvorenih stavki (list 229 spisa) i navodi kako je dana 16. srpnja 2021. uplaćen iznos od dodatnih 25.535,25 kn.

11. U očitovanju na navedeni podnesak, a u podnesku od 17. kolovoza 2021. tuženik je naveo kako uplata iznosa od 25.535,25 kn se kao i ostale uplate odnosi na avansne uplate za isporuku robe nakon 7. srpnja 2020., a ne na isplatu računa koji su predmetom ovog postupka.

12. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-595/2020-51 od 22. rujna 2022. održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Borice Kovačević iz Splita poslovni broj Ovrv-90/20 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 166.862,36 EUR / 1.256.473,57 kn sa zateznim kamatama na pojedinačno određene iznose, trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.115,09 EUR / 23.456,63 kn sa zateznim kamatama od 20. listopada 2020. do isplate, a sve kako je pobliže opisano u izreci citirane presude. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 16.762,94 EUR / 126.225,00 kn, a tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 33.301,34 EUR / 250.759,13 kn je odbijen (točka III. izreke). Tako je sud odlučio ocjenom i analizom dokumentacije u spisu, ocjenom i analizom provedenog vještačenja te primjenom određenja iz članka 376. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) u vezi s odredbama članka 171. i članka 203. tog Zakona. Odluka o parničnom trošku donesena je pozivom na određenja iz članka 154. i članka 155. ZPP-a u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa).

13. Rješenjem Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj 9 Pž-5149/2022-3 od 18. prosinca 2023. ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv- 595/2020-51 od 22. rujna 2022. u točkama I. i III. njezine izreke i predmet vraćen istom sudu n a ponovno suđenje (točka I. izreke), odlučeno je kako će o troškovima postupka u povodu žalbe sud odlučiti u konačnoj odluci (točka II izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.578,54 EUR- a/26.962,50 kn.

14. U ponovljenom postupku predmet je zaveden pod poslovni broj Povrv- 63/2024.

15. U ponovljenom postupku tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu, dok je tuženik ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu. Po provedenom knjigovodstveno financijskom vještačenju od strane knjigovodstveno financijskog vještaka Anisija Bešlić iz trgovačkog društva Jut d.o.o. tužitelj je u podnesku od 12. svibnja 2025. precizirao tužbeni zahtjev na način pobliže specificiran u izreci ove presude.

16. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu, izveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku Anti Blaževiću iz Splita, te knjigovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku Anisi Bešlić iz trgovačkog društva Jut d.o.o. iz Dugog Rata, izveo dokaz saslušanjem svjedoka JL, zakonskog zastupnika tuženika CL, svjedoka ĐL, svjedoka ŠL, saslušanjem ZZ tužitelja NL, dok je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka ŽL budući je tužitelj povukao prijedlog za izvođenje tog dokaza.

17. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

18. Ovaj parnični postupak tužitelj je pokrenuo prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave- izvodu otvorenih stavki za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. kolovoza 2020. (list 8-10 spisa), iz kojeg proizlazi da tužitelj potražuje od tuženika iznos od 1.371.228,59 kn.

19. Predmet spora u ponovljenom postupku, a sukladno rješenju VTS RH poslovni broj 9 Pž-5149/2022-3 od 18. prosinca 2023. je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 166.862,36 EUR-a (ranije 1.256.473,57 kn).

20. Što se tiče prigovora tuženika da isprava na temelju koje je izdano rješenje o ovrsi nije isprava iz članka 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, dalje OZ-a) za navesti je kako navedeni prigovor nije osnovan budući je iz isprave koju je tužitelj dostavio uz prijedlog za ovrhu-izvod otvorenih stavki (list 8-10 spisa) razvidno da se radi o ispravi iz članka 30. OZ-a, te je zakonodavac upravo tom odredbom izvadak iz poslovnih knjiga propisao kao kvalificiranu ispravu na temelju koje se po Zakonu može tražiti ovrha, te kada ta konkretna isprava sadrži sve relevantne podatke na temelju kojih se može odrediti ovrha (podaci o vjerovniku i dužniku, podaci koji se odnose na točno određen sadržaj tražbine, podaci o dospjelosti tražbine).

21. Sud zaključuje da su stranke u odnosu na predmetne utužene račune tužitelja iz ovog postupka bile u međusobnom poslovnom odnosu iz ugovora o kupoprodaji u smislu odredbe članka 376. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a), da je tužitelj kao prodavatelj ispunio svoju ugovornu obvezu predaje stvari kupcu koju je tuženik i zaprimio, a sve iz slijedećih razloga:

22. Tužitelj je tijekom parničnog postupka priložio u sudski spis račune- otpremnice (list 34-81 spisa) koji su predmetom ovoga spora-ukupno 48 računa, a prikazane u izvodu otvorenih stavki priloženom uz prijedlog za ovrhu.

23. Iz podataka Ministarstva financija Porezne uprave Područni ured Split, Ispostava Split od 3. svibnja 2021. (list 104-105 spisa), u odnosu na zatraženo očitovanje je li tuženik koristio pravo na odbitak predporeza po računima specificiranima u dopisu suda od 27. travnja 2021. (ukupno 46 računa), proizlazi da je ista Porezna uprava ustanovila da račun broj 67/01/1 od 19. studenog 2018. na iznos od 49.982,23 kn i rč. br. 78/01/1 od 21. listopada 2019. na iznos od 20.905,99 kn, nisu evidentirani u knjizi ulaznih računa te da isti nisu iskazani u knjizi ulaznih računa i PDV obrascima, a svi ostali računi da su iskazani u knjizi ulaznih računa i na iste da je porezni obveznik koristio pravo na odbitak predporeza.

24. Stranke pred trgovačkim sudovima obvezne su voditi knjigovodstvene i poslovne evidencije. Sve pravne osobe obveznici su vođenja knjigovodstvenih i poslovnih knjiga u koje se uvrštavaju sve isprave koje prate i gospodarske procese i financijske tokove. U te se poslovne knjige, u skladu s vremenskim tijekom, upisuju sve nastale promjene na imovini, prihodi, rashodi, financijske obveze, rezultati poslovanja, te porezne obveze. To znači da su stranke u slučaju kada su zaprimile određeni račun u obvezi isti uvrstiti u svoje poslovne knjige ili ga osporiti i vratiti pošiljatelju. Uvrštavanje računa u poslovne knjige potrebno je zbog sustava poreza na dodanu vrijednost jer se iskazani PDV u tom računu uzima u poslovnim evidencijama kao odbitak, odnosno kao predporez koji je plaćen.

25. Upravo činjenica, da je tuženik utužene račune-otpremnice iz ovog postupka specificirane u dopisu Porezne uprave od 3. svibnja 2021. (računi od broja 1 - 44, tj. ukupno 44 računa) uvrstio u svoje poslovne knjige i iskoristio pravo na odbitak predporeza potvrđuje da je on navedene račune tužitelja primio, da na iste nije imao nikakvih reklamacija, tj. da ih je prihvatio kao valjane, a kako te činjenice tuženik nije na valjani način osporio, pa je zaključak suda da navedena činjenica po svojoj pravnoj prirodi potvrđuje vjerodostojnost navedenih računa tužitelja i tražbine tužitelja koje ima prema tuženiku, a koje su predmetom ovog parničnog postupka.

26. Što se tiče tražbine po računu-otpremnici broj 76/01/1 od 21. prosinca 2019. u iznosu od 8.920,51 kn i računu-otpremnici broj 30/01/1 od 22. travnja 2020. u iznosu od 9.182,80 kn, za navesti je da je sud sukladno odredbi članka 221.b. točka 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP-a) zatražio rješenjem od 27. travnja 2021. očitovanje od tuženika, čemu tuženik nije udovoljio, to se prema zakonskoj presumpciji smatra da je tuženik koristio pravo na odbitak predporeza po istima i posljedično tome da tražbina tužitelja postoji u osnovi i visini kako je iskazana u navedenim računima.

27. Što se tiče tražbine po računu broj 67/01/1 od 19. studenog 2018. na iznos od 49.982,23 kn i računu-otpremnici broj 78/01/1 od 21. listopada 2019. u iznosu od 20.905,99 kn budući je tužitelj dostavio vjerodostojne knjigovodstvene isprave i to navedene račune (list 35 i list 58 spisa) i otpremnice (list 114-116 spisa) o izvršenoj isporuci robe tuženiku, koja je potpisana od strane preuzimatelja robe, a čiju vjerodostojnost tuženik ničim nije doveo u sumnju, niti je osporio da se na dokumentaciji nalazi potpis njegove ovlaštene osobe za primitak robe, to sud zaključuje da je tužitelj tuženiku isporučio robu navedenu u istima i istu da je tuženik zaprimio.

28. Sporna je među strankama visina tužbenog zahtijeva tužitelja.

29. Nije sporno da je tužitelj tuženiku uplatio iznos od ukupno 560.459,36 kn temeljem 10 potvrda o uplati priloženih spisu (list 120-129 spisa).

30. Među strankama je sporno što je točno podmireno uplatama tuženika, budući da tužitelj tvrdi kako je nakon srpnja 2020. robu tuženik mogao podići samo ako je unaprijed platio istu, dok tuženik tvrdi da nije bilo promjena u poslovnim odnosima, te da je plaćao kao i ranije i da se s uplatama trebalo postupati u smislu određenja iz članka 171. ZOO-a. Isto tako sporno je među strankama pripada li tužitelju pravo da od tuženika potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata, budući tuženik tvrdi da temeljem usmenog sporazuma zakonskih zastupnika stranaka tužitelj na isto nema pravo.

31. Sud je na okolnosti postojanja sporazuma između stranaka da se neće zaračunavati zakonska zatezna kamata na zakašnjela plaćanja, te dogovora o zatvaranju kronološki najstarijih računa izveo dokaz saslušanjem svjedoka JL (ročište od 10. svibnja 2024.), ZZ tuženika CL (ročište od 10. svibnja 2024.), svjedok VL (ročište od 6. prosinca 2024.), svjedoka ŠL (ročište od 6. prosinca 2024.), te ZZ tužitelja NL (ročište od 6. prosinca 2024.).

32. Vezano za uračunavanje ispunjenja temeljem vršenih uplata tuženika navesti je slijedeće:

33. Odredbom članka 171. ZOO-a reguliran je red uračunavanja. Prema članku 171. stavku 1. ZOO-a, kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim rednom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja; a prema stavku 2. – kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje

34. Iz sadržaja e-mail dopisa tužitelja od 7. srpnja 2020. (list 82 spisa) priloženog spisu proizlazi kako je tužitelj obavijestio tuženika da s obzirom na trenutnu situaciju i to dospjela neplaćena dugovanja, ne odgovaranje na telefonske pozive i e- mailove tužitelj obustavlja svaku isporuku kamenih blokova bez avansnog plaćanja onog trena kada uplata bude vidljiva na računu roba da će biti isporučena. Iz sadržaja navedenog e-maila, dakle, proizlazi jasan stav tužitelja kako će buduće isporuke kamenih blokova biti realizirane samo na temelju avansnih uplata tuženika.

35. Iz dokumentacije priložene spisu (list 152-209 spisa) proizlazi kronologija poslovanja tužitelja i tuženika koja se odnosila na period nakon 7. srpnja 2020. Tako iz iste dokumentacije proizlazi kako je poslovni odnos među strankama tekao na način da bi tuženik zatražio od tužitelja ponudu (iste predstavljaju narudžbenice) za kupnju kamenih blokova, nakon čega bi tužitelj sukladno traženjima tuženika ispostavljao ponude, tuženik bi po zaprimanju ponuda vršio avansne uplate po danoj ponudi zatraženih iznosa, potom bi tužitelj isporučivao avansno plaćenu robu, te tuženiku ispostavljao račune-otpremnice na kojima su bili evidentirani dani plaćanja. Stoga sud zaključuje da je među strankama postojala suglasnost o načinu poslovanja-avansne uplate koje bi prethodile isporuci robe i to u slijedu: narudžbenice, ponuda, uplata, otpremnica, račun-otpremnica, odnosno o načinu zatvaranja dugovanja po izvršenim uplatama u ukupnom iznosu od 74.385,74 EUR-a (ranije 560.459,36 kn), odnosno da je uplata navedenog iznosa vršena namjenski, tj. na temelju prihvaćene ponude i plaćanja po istome. Imajući u vidu sve naprijed navedeno takav zaključak suda ničim ne mijenja sadržaj e-mail dopis tuženika od 10. srpnja 2020. (list 225 spisa), na čiju primjenu upire tuženik.

36. Iskazi ZZ stranaka su oprečni u pogledu navoda o načinu zatvaranja dugovanja i načinu poslovanja nakon 7. srpnja 2020. Tako zakonski zastupnik tuženika tvrdi da su tijekom poslovanja između stranaka uplatama uvijek zatvarana najstarija dugovanja, te da nakon 7. srpnja 2020. nije ni na koji način promijenio način poslovanja između stranaka. S druge pak strane, dok ZZ tužitelja navodi kako su se nakon sredine 2020. plaćanja uvijek vršila unaprijed i uvijek prije nego li je roba isporučena, upravo iz razloga što je 2020. tuženik prestao s plaćanjem, tužitelj da je uveo avansna plaćanja. Sud prihvaća iskaz ZZ tužitelja u dijelu u kojem navodi da su od sredine 2020. plaćanja vršena unaprijed i prije isporuke robe, budući je u suglasju s dokumentacijom priloženom spisu (list 152-209 spisa), a sukladno naprijed iznesenom.

37. Iskazi saslušanih svjedoka o načinu zatvaranja dugovanja i načinu poslovanja nakon 7. srpnja 2020 su oprečni. Svjedok JL, knjigovođa tuženika, po izvršenom uvidu u isprave spisa -nalozi za plaćanje(list 120 -129) je iskazala kako o istima nema saznanja iz razloga što od 6. mjeseca 2020.više nije pružala knjigovodstvene usluge za tuženika, dok se isprave odnose na razdoblje 2021 .Dok je pružala knjigovodstvene usluge svakom uplatom da je zatvarala najstarije račune. Svjedok ĐL je po iz izvršenom uvidu u isprave spisa -nalozi za plaćanje(list 120 -129) iskazala kako su se isplatama uvijek zatvarali stari računi. Upravo iz iskaza svjedoka ĐL, zaposlenice tuženika u dijelu u kojem ista navodi: "Dobila sam uputu od direktorice da se mora platiti tekuća isporuka kako se dugovanje prema Pašarinu d.o.o. ne bi povećalo…", te u dijelu u kojem navodi: "…da je plaćala tekuće isporuke, a kako se dugovanje ne bi povećalo", sud zaključuje da se je predmetno radilo o avansnim uplatama tuženika temeljem dostavljenih ponuda tužitelja. Da je među strankama tijekom 2020. došlo do promjene načina poslovanja sud zaključuje upravo iz iskaza navedene svjedokinje u dijelu u kojem navodi: "…prvo vrijeme do 2020. smo plaćali nakon isporuke, a od 2020. nisam smjela više povećavati dug, tako da su uplate vršene prije kako bi se smanjio dug". Sud ne prihvaća iskaz navedene svjedokinje u dijelu u kojem navodi kako su predmetne uplate vršene prethodno kako bi se smanji dug, budući da taj dio iskaza nije u suglasju s dokumentacijom priloženom spisu (list 152-209 spisa) iz koje sud zaključuje da su navedene uplate vršene namjenski, a kako je naprijed već navedeno, a ne sa svrhom smanjivanja dugova. Svjedok ŠL, djelatnica tuženika u periodu od 2017. do 2020. je u svom iskazu navela da nema saznanja da je među strankama postojao poseban dogovor glede zatvaranja dugovanja.

38. Sud je na okolnosti: koja potraživanja, račune, otpremnice se odnose uplate vršene od strane tuženika tužitelju; na koji način je sukladno izvršenim uplatama tužitelj zatvorio dugovanje prema tuženiku, je li to vršeno sukladno zakonskim propisima i ispravama koje su bile podloga za zatvaranje dugovanja tuženika prema tužitelju ,a koje su priložene u sudski spis; visina dugovanja i dospijeće na plaćanje tog dugovanja tuženika prema tužitelju; da li su se zatezne kamate na zakašnjela plaćanja među strankama u razdoblju od 2016. do 7. srpnja 2020. ikada obračunavale, izveo dokaz vještačenjem po vještaku knjigovodstveno-financijske Ante Blažević.

39. Vještak Ante Blažević (pisani nalaz i mišljenje od 8. veljače 2008. -list 253 do 277 spisa ;usmeni iskaz –list 403 do 404 spisa) je analizom dokumentacije priložene spisu, te dokumentacije prikupljene za vrijeme izrade vještačenja je iznio mišljenje da se predmetnih deset (10) uplata tuženika u ukupnom iznosu od 560.459,36 kn u razdoblju do 20. kolovoza 2020. do 1. srpnja 2020. odnose na prethodno dogovorene, namjenske transakcije o isporukama tužitelja koje da su se temeljile na avansnim uplatama tuženika i koje uplate da su se trebale knjigovodstveno evidentirati u skladu sa zakonskim propisima o "uračunavanju ispunjenja" tj. za zatvaranje pismeno dogovorenih namjenskih transakcija vještak navodi kako je mišljenja da je tužitelj ispravno, tj. u skladu sa zakonskim propisima u "uračunavanju ispunjenja" zatvarao knjigovodstveno, namjenski dogovorene transakcije isporuke kamenih blokova, koje isporuke su se temeljile na avansnim uplatama, jer da se svaka predmetna uplata-avans temelji na pismeno ugovorenim isporukama kamenih blokova (narudžbenica, ponuda, uplata, otpremnica, račun-otpremnica). Na temelju podataka iz tablice broj 2. vještačenja (list 275 spisa) vještak navodi kako je evidentno da unatoč tome što stranke u promatranom razdoblju nisu formalno usklađivale međusobno stanje dužničko-vjerovničkih odnosa, da su im stanja saldo potraživanja/obaveza usklađena gotovo besprijekorno (jer se razlike od cca 1,00 kn mogu zanemariti) odnosno da se utužena potraživanja tužitelja temelje na vjerodostojnim knjigovodstvenim podacima (konto karticama za kupca-Sprega d.o.o.) a što da je praktički priznao i tuženik dostavom navedenih konto kartica za dobavljača-Pašarin d.o.o. od 27. siječnja 2022. Mišljenje vještaka da je kako stranke nisu u razdoblju od 2016. do 7. srpnja 2020. nikada međusobno zaračunavale zatezne kamate na zakašnjela plaćanja. Vezano za primjedbe tuženika iz podneska od 27. travnja 2022. u usmenom iskazu na ročištu od 22. srpnja 2022. vještak je naveo kako je svih 10 uplata dio namjenskog poslovnog aranžmana i kao takove da su s računovodstvenog aspekta trebale biti kao takve i zatvorene. Vezano za istaknutu primjedbe tuženika s ročišta od 27. travnja 2022. da je predmetno vještvo izradila kandidatkinja pripravnika za vještaka Mirjana Ledić, a kojoj da nije bio u mogućnosti postavljati pitanja, isto sud ne nalazi osnovanim, a primjenom odredbe, članka 15. Pravilnika o provedbi izobrazbe kandidate za stalnog sudskog vještaka uz napomenu kako su na ročište pristupili kako navedena kandidatkinja, tako i mentor koji je potvrdio kako je navedena kandidatkinja sudjelovala u izradi vještva.

40. Sud je prihvatio prijedlog tuženika, a radi provođenja knjigovodstveno financijskog vještačenja po drugom vještaku, a koje vještačenje je provedeno po sudskom vještaku Anisiji Bešlić iz trgovačkog društva JUT d.o.o.

41. Vještak Anisija Bešlić iz trgovačkog društva Jut d.o.o. ( pisani nalaz i mišljenje od 28. travnja 2025. -list 597 do 609 spisa; usmeni iskaz –list 630 do 631 spisa) je je utvrdila kako se uplate vršene od strane tuženika odnose na račune koji su izrađeni nakon što je tuženik avansno platio robu na osnovu ponude, koju ponudu je tužitelj dostavio tuženiku, a kako bi tužitelj na osnovu avansne uplate tuženiku isporučio traženu robu. Popis ponuda i uplata tuženika vještak je specificirao u tablici broj 2 i 3. Uplate vršene od strane tuženika tužitelju da se odnose na ponude koje je tužitelj dostavio tuženiku prije isporuke robe, pa tako da se radi o avansnom plaćanju robe. Tako da se radi o avansnom plaćanju robe. Zbroj svih računa plaćenih na osnovu ponude za avansno plaćanje robe da iznosi 558.507,80 kn (tablica br. 2., kolona broj 7, red. Br. 10). Tužitelj da je sukladno izvršenim uplatama tuženika zatvarao iznose računa koji su identični iznosima iz ponuda za avansno plaćanje robe. Tuženik da je sukladno uplatama zatvarao najstarija dospjela dugovanja prema tužitelju, a ne račune koje je dobio od tužitelja za avansno plaćanje. Vještak da je mišljenja da je tužitelj u svojim poslovnim knjigama ispravno zatvarao dugovanje tuženika iz razloga što su uplaćeni iznosi identični iznosima iz ponuda za avansno plaćanje robe, te su datumi uplate identični datumima ponuda i u okviru roka važenja ponude. Takav način zatvaranja da je vršen sukladno zakonskim propisima jer avansno plaćanje robe nije zabranjeno u poslovnom odnosu. Tuženik u opisu plaćanja i u pozivu na broj da nije naveo koje dospjele račune plaća te da je zbog te činjenice primjenjivao članak 171. Zakona o obveznim odnosima prilikom zatvaranja dugovanja iako se datumi uplate u potpunosti slažu s datumima ponuda za avansno plaćanje robe. Podloga za zatvaranje dugovanja tuženika prema tužitelju u poslovnim knjigama tuženika, da su bile potvrde, odnosno izvodi žiro-računa, visina dugovanja po ponudama, te dospijeće plaćanja tog dugovanja tuženika prema tužitelju da iznosi 558.507,80 kn (tablica br. 3. kolona br. 5., red. Br. 10) i u potpunosti da je podmireno avansnim uplatama. Dugovanje tuženika prema tužitelju da i dalje postoji, te iznosi 1.254,522,01 kn, odnosno 166.503,68 EUR- a, a kako je to obrazloženo točkom 4. nalaza, elaborirano tablicama 4. i 5. i specificirano po svakom pojedinom računu u tablici broj 6. Dospijeće plaćanja navedenog dugovanja za svaki pojedini račun da je specificiran u tablici broj 6. Zatezne kamate na zakašnjela plaćanja među strankama u razdoblju od 2016. do 7. srpnja 2020. da se nisu nikada obračunavale.

42. Sud prihvaća mišljenja sudskih vještaka budući su ista provedena sukladno nalogu suda, objektivno i stručno. Oba vještva potvrđuju činjenicu o pravilnosti i zakonitosti knjigovodstvenog zatvaranja dugovanja tuženika prema tužitelju, a sukladno dokumentaciji priloženoj spisu.

43. Iz rezultata dokaznog postupka u ovom predmetu sud je zaključio o pravilnosti i zakonitosti knjigovodstvenog zatvaranja uplata tuženika s odgovarajućim računima za prethodno naručenu i avansno plaćenu robu, tj. namjenski. Kako se uplate tuženika, a koja činjenica je potvrđena i provedenim knjigovodstveno financijskim vještačenjima u ovoj pravnoj stvari, ne odnose na račune koji su predmetom ovoga spora, posljedično tome sud nalazi kako egzistira nepodmirena tražbine tužitelja prema tuženiku, a koja je predmetom ovoga spora.

44. Vezano uz obvezu plaćanja zakonskih zateznih kamata i mogućeg dogovora o neplaćanju za navesti je slijedeće:

45. Odredbe o zakonskim zateznim kamatama prisilne su naravi, što znači da one zapravo predstavljaju objektivnu posljedicu dužnikovog kašnjenja s ispunjenjem novčane obveze. Zatezne kamate teku po samom zakonu, čim se za to ispune pretpostavke. Vjerovnik je doista ovlašten nakon dospijeća obveze, zahtijevati zakonske zatezne kamate čak i ispod zakonom propisane stope, odnosno tada se može pravovaljano odreći zahtjeva za isplatu zateznih kamata. Tog se prava vjerovnik ne može odreći unaprijed. Naime, zatezne kamate teku po sili zakona od dana kada dužnik padne u zakašnjenje s ispunjenjem novčane obveze pa se stranke ne mogu unaprijed prije dospjelosti potraživanja zateznih kamata sporazumjeti o otpustu duga koji bi se sastojao od potraživanja zakonskih zateznih kamata koje će tek nastati. Stranke mogu postići sporazum o otpustu zakonskih zateznih kamata samo onda kada taj dug postoji, ali ne i onda kada taj dug još ne postoji niti je izvjesno hoće li nastati (hoće li dužnik doći u zakašnjenje s ispunjenjem svoje novčane obveze). Suprotnim postupanjem slabila bi se ugovorna disciplina i takav bi sporazum bio protivan načelima obveznog prava. Međutim, nakon dospijeća zakonskih zateznih kamata, odnosno nakon dolaska dužnika u zakašnjenje, stranke mogu postići sporazum o otpustu zakonskih zateznih kamata kao sporednog duga (članak 203. ZOO-a).

46. Odredbom članka 203. ZOO-a reguliran je sporazum. Prema članku 203. stavku 1. ZOO-a obveza prestaje kada vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi; prema stavku 2. – za pravovaljanost ovog sporazuma nije potrebno da bude sklopljen u formi u kojoj je zaključen posao iz kojeg je obveza nastala.

47. Iskazi ZZ stranaka glede dogovora o tome da se neće zaračunavati zakonske zatezne kamate na zakašnjela plaćanja računa su oprečni. Tako zakonski zastupnik tuženika tvrdi da je postojao takav dogovor, dok zakonski zastupnik tužitelja osporava postojanje takvog dogovora i navodi kako se u periodu od 2016. do 2020. nisu zaračunavale zakonske zatezne kamate na zakašnjela plaćanja računa, jer da nije ni bilo kašnjenja u plaćanju računa, već da su vršena redovito i po pozivu Svjedok JL, koja je pružala knjigovodstvene usluge za tuženika do 6. mjeseca 2020., je iskazala kako joj je poznato da tužitelj tuženiku kada bi ovaj došao u zakašnjenje s plaćanjem tražbine nije obračunavao zakonske zatezne kamate, a ta činjenica njoj da je poznata iz knjigovodstvene dokumentacije tuženika. To da se je odnosilo na period od osnutka tuženika, pa sve dok je pružala kao knjigovodstveni servis usluge tuženiku tj. 6. mjesec 2020. Svjedok RL, djelatnica tuženika, u svom iskazu navela da je uvijek vršila plaćanja i da se nikad nisu plaćale zakonske zatezne kamate za zakašnjelo plaćene račune i to da je bila praksa među strankama. Svjedok ŠL, djelatnica tužitelja u periodu od 2017. do 2020. je u svom iskazu navela da joj nije poznato da je među strankama postojao dogovor glede neplaćanja zakonskih zateznih kamata za račune podmirene sa zakašnjenjem i poslovni odnos među strankama da je bio uredan, te da su uredno vršena plaćanja, pa da nije bilo nikakvih zakašnjenja glede plaćanja.

48. Sve da je između stranaka i egzistirao dogovor o neplaćanju zakonskih zateznih kamata glede računa plaćenih sa zakašnjenjem kao dugogodišnja poslovna praksa, vezano za koju činjenicu su iskazi saslušanih zz stranaka i svjedoka oprečni, a kako je to naprijed i navedeno, budući da iz niti jednog izvedenog dokaza – iskaza zz stranaka i svjedoka ne proizlazi da nakon dospijeća zakonskih zateznih kamata po predmetnim računima, odnosno nakon dolaska dužnika u zakašnjenje s plaćanjem istih, dakle u trenutku kada je taj dug egzistirao među strankama postignut dogovor o otpustu duga glede zakonskih zateznih kamata-izjava dužnika da neće zahtijevati ispunjenje obveze s čime se dužnik suglasio, sud zaključuje da takav sporazum nije postignut.

49. Sud je ocijenio tuženikov prigovor zastare neosnovanim, budući je dospijeće najstarijeg utuženog računa 30. srpnja 2020., a tužba, odnosno prijedlog za ovrhu je podnesen javnom bilježniku 28. rujna 2020., dakle unutar zastarnog roka od 3 godine propisanog odredbom članka 228. ZOO-a.

50. Kako iz rezultata dokaznog postupka u ovom predmetu proizlazi da tuženik nije podmirio tužitelju dugovanje iz uređenog tužbenog zahtijeva tužitelja sadržanog u podnesku od 12.svibnja 2025. po računima u ukupnom iznosu od 166.503,68 EUR-a (ranije 1.254.522,01 kn) ovaj sud je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 166.503,68 EUR-a, te primjenom odredbe članka 451. ZPP-a u tom dijelu održati na snazi platni nalog, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja je propisana člankom 12.a. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a koja kamata teče od dospijeća na plaćanje svakog od utuženih računa pa do isplate sukladno odredbi članak 29. stavak 1. ZOO-a, kao i za nastale troškove ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 3.113,23 EUR- a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplata, a sve sukladno odredbi članka 14. stavak 4. i 30. stavak 3. OZ-a. Radi navedenog odlučeno je kao u točci I. izreke presude.

51. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članak 155. ZPP-a, uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 148/09 i 142/12). Tužitelju je kao trošak parničnog postupka odmjeren trošak sastava obrazloženog podneska od 2. prosinca 2020., od 18. veljače 2022., zastupanje na ročištu od 12. svibnja 2025., od 14. svibnja 2021. (TBR 8. toč. 1. OT-a) – po 1752 bodova, trošak sastava podneska od 21. travnja 2021., 26. travnja 2021., 14. svibnja 2021., 15. srpnja 2021., 17. kolovoza 2021., 28. ožujka 2022., 3. svibnja 2022., podneska od 7. listopada 2022., (TBR 8. toč. 3. OT-a) – po 50 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 7. srpnja 2021., 3. rujna 2021., 10. travnja 2024., 21. lipnja 2024. (TBR 9. toč. 2. OT-a) – po 876 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 22. srpnja 2022., 10. svibnja 2024., 6. prosinca 2024., 29. kolovoza 2025. (TBR 9. toč. 1. OT-a) – po 1752 bodova, odnosno ukupno 17.920 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (TBR 54 OT-a), to je valjalo tužitelju priznati ukupno 35.840,00 EUR-a, što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 8.960,00 EUR-a, daje iznos od ukupno 44.800,00 EUR-a. Navedenom iznosu valja pridodati trošak pristojbe presude u iznosu od 663,61 EUR-a, te trošak sudske pristojbe prijedloga za donošenje prethodne mjere u iznosu od 663,61 EUR-a, potom troškove vještačenja u iznosu do 530,90 EUR-a, te trošak sudskog dostavljača u iznosu od 15,46 EUR-a, odnosno ukupno 46.673,58 EUR-a.

Sud tužitelju u troškove parničnog postupka nije odmjerio sastava odgovora na žalbu od 2. prosinca 2020., budući je dva puta zatražen isti trošak, potom više zatraženi trošak od obistinjenoga za sastav podneska 21. travnja 2021., 26. travnja 2021., 14. svibnja 2021., 15. srpnja 2021., 17. kolovoza 2021., 28. ožujka 2022., 3. svibnja 2022., podneska od 7. listopada 2022., pozivom na TBR 8. toč. 3. OT-a, kao niti više zatraženi trošak od obistinjenoga za zastupanja na ročištu od 7. srpnja 2021., 3. rujna 2021., 10. travnja 2024., 21. lipnja 2024. (pozivom na TBR 9. toč. 2. OT-a), kao niti trošak sastava sudske pristojbe rješenja kojim se određuje prethodna mjera u zatraženom iznosu od 663,61 EUR-a, predujma FINI u svrhu provedbe prethodne mjere su iznosu od 663,61 EUR-a, sudska pristojba žalbe protiv odluke o trošku u iznosu od 663,61 EUR-a, sudska pristojba odgovora na žalbu u zatraženom iznosu od 331,81 EUR-a, budući se radi o troškovima koji nisu nastali, te dva puta zatraženi trošak sudske pristojbe prvostupanjske presude u iznosu od 663,61 EUR-a, odnosno sud je odbio zahtjev tužitelja za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 55.469,48 EUR-a.

Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka tužitelju su priznate i kamate koje teku od donošenja presude pa do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a), a po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a.

Radi navedenoga o troškovima postupka odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Splitu, 23. rujna 2025.

S U D A C

IVANA MADUNIĆ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 15 dana od dostave prijepisa ove presude, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka.

DNA:

- punomoćniku tužitelja;

- punomoćniku tuženika;

- u spis