Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-frankopanska 9

Broj: Pp-555/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Spomenki Zanjko Kolman, uz sudjelovanje zapisničarke Larise Hajdarović, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika NU, zbog prekršaja iz čl. 17. st. 2. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pokrenutog povodom prigovora okrivljenika na prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin, broj Klasa: 211-07/24-3/11368, Ur. broj: 511-14-05-24-1 od 02. rujna 2024., temeljem članka 183.st.1 i primjenom čl. 222. Prekršajnog zakona (NN br.107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), nakon zaključene glavne rasprave dana 18. rujna 2025., objavio je dana 23. rujna 2025. i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik: NU, rođen **.**.1971., u [adresa], s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],

- zastupan po braniteljici Andreji Gotal Rendić, odvjetnici iz Varaždina, Franjevački trg kbr. 11.,

k r i v  j e

I. što je dana 31. kolovoza 2024., u 00,25 sati, u Varaždinu, Uršulinska ulica, došao po sina koji je zatečen u noćnom izlasku bez pratnje roditelja ili pratnje druge odrasle osobe u koju ima povjerenja, bahato pristupio policijskim službenicima PP Varaždin, te ih počeo vrijeđati i omalovažavati, naročito drsko i nepristojno, glasno izgovorenim riječima "bolje da lovite cigane po gradu, a ne da tu jebete decu", dok je pri tom djetetu govorio "kaj nisi pobegel, već si im pet put mogel pobeći, pogledaj kakvi su, pet put si im već mogel pobeći", a sve prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja,

II. čime je počinio prekršaj iz čl. 17. st. 1. kažnjivo po čl. 17. st. 2. istog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br.5/90 - pročišćeni tekst, 30/90, 47/90, 29/94 i 47/23),

pa mu se radi toga, temeljem istog propisa

i z r i č e

III. novčana kazna u iznosu od 1.000,00 (tisuću) eura.

Okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu temeljem čl. . 10. Prekršajnog zakona, u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Temeljem čl. . 3. Prekršajnog zakona, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Ukoliko okrivljenik ne plati u određenom roku novčanu kaznu ista će se temeljem čl. . 1. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.

V. Temeljem čl. . 3. u svezi čl. . 3. tč. a. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude, nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura.

Ukoliko okrivljenik ne plati u određenom roku troškove postupka, troškovi postupka će se temeljem čl. . 1. Prekršajnog zakona, naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Varaždin, pod brojem Klasa: 211-07/24-3/11368, Ur. broj: 511-14-05-24-1 od 02. rujna 2024., izdala je temeljem čl. 239. u svezi sa čl. 234. Prekršajnog zakona prekršajni nalog, kojim je okrivljenika NU, proglasila krivim i kaznila, radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci prekršajnog naloga, na koji je okrivljenik putem braniteljice izjavio prigovor, te je nastavljen redovni prekršajni postupak.

2. Predsjednik Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je rješenjem broj: Su-251/2025-2 od 18. veljače 2025., odredio Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u predmetima prekršaja Općinskog suda u Varaždinu, Prekršajnog odjela

3. Okrivljenik ĆU dostavio je sudu pisanu obranu u kojoj je naveo da poriče da bi počinio prekršaj na način kako mu je to prekršajnim nalogom stavljeno na teret, te je prigovarao izrečenoj prekršajno pravnoj sankciji. Smatra da prilikom donošenja prekršajnog naloga nije pravilno i potpuno ispitano činjenično stanje, koje je uvjetovalo donošenje odluke o počinjenom prekršaju, te činjenično stanje ne odgovara stvarnom činjeničnom stanju. Sadržaj riječi koje je predmetne zgode uputio policijskim službenicima ne predstavljaju omalovažavanje i vrijeđanje, već se eventualno mogu svesti na upuštanje u raspravljanje u najgorem slučaju prepirku, policijskim službenicima i time se nikako ne ostvaruju obilježja prekršaja čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Ne smatra da se u konkretnoj situaciji radi o prelaženju granice dopustive kritike koje dozvoljava sloboda izražavanja (pravo na mišljenje), kao pretpostavka slobodne zemlje zasnovane na demokraciji, te ne smatra da njegovo konkretno izražavanje sporne zgode ulazi u sferu očitog društveno neprihvatljivog ponašanja, a kamoli vrijeđanja i omalovažavanja. Policijsko postupanje u slučaju nedozvoljenog noćnog izlaska maloljetnih osoba do 16 godina starosti podrazumijeva imati za cilj pomagati roditeljima i djeci u konkretnoj situaciji. Bit postupanja policajaca u toj situaciji nije represija, kazna i sl. nego pomoć, savjetovanje, upozorenje djetetu i roditeljima na odgoj i eventualne posljedice koje mogu proizaći iz tih situacija i slično, a suprotno tome, ponašanje policajca te zgode nije bilo takvo, nije bilo prihvatljivo ni primjereno. Dinamika događaja ne odgovara stvarnom stanju sporne zgode. Nakon što su ga policijski službenici telefonski kontaktirali da su zatekli njegovo dijete iza 23,00 sata vani noću, istima mirno i pristojno pojasnio da ne može doći po dijete, da je kod kuće sa drugim djetetom starosti 12 godina da je supruga teško bolesna i da ih ne može ostaviti same kod kuće. Molio je policijske službenike da dijete puste da dođe kući, da to može biti i u njihovoj pratnji, jer im je obiteljska kuća od mjesta zaticanja udaljena 200 – 300 metara, da je doba "Špancira", da su stotine ljudi vani, da je ljeto, subota, zadnji vikend pred početak škole. Njihovo obraćanje nije bilo sa željom da pomognu, nego je bilo bahato i bez imalo pokazivanja razumijevanja. Tada je u konačnici rekao da ga nema i da neka po protokolu učine što moraju s njegovim djetetom. Dijete ga je tada i neposredno telefonski kontaktiralo i reklo mu da se na njega od strane službenika vrši pritisak, da ga jedan i to stariji od dvojice prisutnih policajaca omalovažava, podruguje mu se, tada je u za njega iznimno teškim okolnostima, otišao po dijete i ušao u prepirku sa policijskim službenicima. U biti, izrazio je nezadovoljstvo postupanjem policijskih službenika prema djetetu i roditelju i tako teškoj situaciji. Dijete mu je u pozivu reklo, a i u živo kada je došao na to mjesto u Uršulinsku ulicu, da su njega i prijatelje dvojica policijskih službenika zaustavili u [adresa] u [adresa], oko ponoći, tražili da se identificiraju, te ih upozorili da krše propis, obzirom da su sami u noćnom izlasku nakon 23,00 sata, a nemaju navršenih 16 godina. Sin im je rekao da su tako kasno vani tada iznimno, jer je zadnji dan "Špancira", subota, ljeto, da je grad pun djece, jedan od policijskih službenika (po riječima sina – stariji policijski službenik), obratio se njegovom sinu riječima "znaš ti gdje završavaju takvi pametni ko ti, kuhal buš ti juhice u karitasu za kaznu, buš videl, poglej tvog frenda kak šuti, to mu je pametno, on bu si našel posel u životu, a ti ne, jer ti izgleda moraš biti pametan", na što mu je njegov sin odgovorio da ne namjerava biti pametan, da samo objašnjava zašto je vani u to doba. Policijski službenik je te riječi izgovorio grubo, ponižavajuće, sa očitim ciljem da zastraši i izazove nelagodu kod djeteta. Izazove strah i nelagodu kod djeteta od 15 godina, unatoč činjenici da bi prema svim propisima, pravilnicima i napucima policijsko postupanje u slučaju kršenja bilo kakvih odredbi od strane djeteta trebalo biti posebno obazrivo i u najboljem mogućem interesu djeteta. Niti jedno dijete od 15 godina ne bi izmislilo takav sklop rečenica. Dijete nije omalovažavalo niti vrijeđalo policijskog službenika, njegovo izražavanje nije bilo neko društveno neprihvatljivo ponašanje, sloboda govora bi mu valjda trebala biti zajamčena. Postupanje policijskih službenika u takvim situacijama bi trebalo ići u smjeru pomoći, savjetovanja, upozorenja djetetu i roditeljima, a ne u smjeru kažnjavanja, izazivanja straha, nelagode, ponižavanja i izrugivanja. Smatra ovakvo ponašanje i ovakve riječi jednog policijskog službenika nedopustivima, neprimjerenima, svakako apsolutno nepotrebnima. Upravo zbog svega navedenog izgovorio je riječi koje je izgovorio. Bio je u teškim osobnim okolnostima, ali unatoč takvom policijskom ponašanju prema djetetu, nikoga nije vrijeđao i omalovažavao, nije vikao, niti podizao glas, nije se ponašao prijeteće, nije gestikulirao, nije mahao niti išta slično, svakako ne u mjeri u kojoj je potrebno da bi se njegovo ponašanje podvelo pod ostvarenje obilježja prekršaja i ne u mjeri da bi mu se za njegovo ponašanje izrekla novčana kazna od 4.000,00 eura. Policija smatra da za ove izgovorene riječi u teškim okolnostima u kojima ih je izrekao, bez vike, galame, nasilnosti i najmanje doze agresije, podobna upravo i jedino maksimalna novčana kazna. Po njegovom mišljenju tu se itekako vidi da policijski službenici nisu bili objektivni, nisu bili profesionalni, ni korektni. PU Varaždinskoj osobno je podnio pritužbu na postupanje i ponašanje policijskog službenika u primjeni policijskih ovlasti i vrlo brzo je zaprimio njihovu obavijest Klasa: NK-050-01/24-02/1529, Ur. broj: 511-21-100-24-1 od 19.12.2024. u kojoj se navodi da su izvršene provjere utemeljenosti njegovih navoda, ustvari da je izvršen uvid u očitovanje policijski službenika, te da se nije našlo utvrđenim da se sporne zgode stariji policijski službenik u komunikaciji sa njegovim sinom neprimjereno i neprofesionalno odnosio, a to zato jer njegove navode opovrgavaju policijski službenici, a nepristranih svjedoka ili očevidaca kao ni materijalnih dokaza nema. Jedino što je poduzeto, provjereno i istraženo, je to da je o njegovim navodima pozvan da se očituje policijski službenik, a svjedoka je bilo i to trojica dječaka koji su te zgode zajedno sa njegovim sinom zatečena, majka jednog od tih dječaka, te je vrlo vjerojatno snimke jedne ili više kamera koje okružju prostor sporne zgode. Želje da se doista utvrdi što je bilo pa da se onda u budućnosti pokuša ispraviti policijsko ponašanje prema djeci, maloljetnicima, odraslima u varaždinskoj županiji, nije bilo. Obzirom da nikada nije bio prekršajno kažnjavan za iste ili slične prekršaje, da nigdje nikada u životu nije ispoljavao agresivno i uvredljivo ponašanje, a ne smatra da prekršajnim nalogom opisano postupanje ima obilježje postupanja koje bi se moglo okarakterizirati kao teško kršenje odredaba pravnih propisa, odnosno postupanja koje bi zahtijevalo sankcioniranje upravo izricanjem novčane kazne u tako visokom iznosu, molio je da ga sud nakon potpunog utvrđenja činjenica oslobodi od optužbe, odnosno prekršajnu odgovornosti i novčanu kaznu zbog svih gore navedenih olakotnih okolnost bitno smanji.

4. U dokaznom postupku ispitan je svjedok policijski službenik TU koji je iskazao da su kritične zgode iza 23,00 sati, zatekli maloljetnika starog ispod 16 godina, u [adresa], u blizini Franjevačkog trga, u vrijeme održavanja "Špancirfesta". Sa maloljetnikom u društvu bili su i drugi, te su provjeravali identitete i rekli mu da nazove roditelje da dođu po njega. Zvao je mobitelom oca, a to je okrivljenik NU, koji je rekao "pustite ga, radite s njim kaj hoćete, nemam namjeru dolaziti po njega, jer sam trenutno na službenom putu". Odgovorio mu je da će postupiti na način da pozovu Centar za socijalnu skrb, te da oni preuzmu dečka. Nakon proteka kratkog vremena na to mjesto gdje su bili dovezao se osobnim automobilom okrivljenik i rekao sinu "kaj nisi pobegel, već si mogle više puta pobeći", a njima je govorio "kaj jebete tu decu, bolje da lovite cigane po gradu". U biti govorio je sinu zašto nije pobjegao i više puta je isto ponovio. Njegov sin sjeo je u vozilo i nije ništa govorio, a nakon toga je i on sjeo u vozilo te se odvezao. Smatrao je da je neophodno podnijeti prijavu, jer su obavljali službenu radnju osiguranja Špancirfesta, a takvo ponašanje je njemu osobno značilo vrijeđanje i omalovažavanje od strane osobe koja je izgovorila te riječi.

4.1. Na pitanje predstavnika tužitelja svjedok je odgovarao, da li se sjećate točno svih riječi koje vam je rekao, svjedok – da, rekao je sinu "daj pogledaj kakvi su, mogel si već pet puta pobeći".

4.2. Na pitanje braniteljice okrivljenika svjedok je dogovarao, kako se dijete ponašalo cijelo to vrijeme – dijete je bilo bahato, bilo mu je svejedno što smo postupali prema njemu, bilo mu je svejedno. Da li vam je dijete govorilo nešto ružno, svjedok– nije, bilo mu je svejedno. Da li je bilo više djece s njim, da li su svi bili u prekršaju, svjedok - nisu bili u prekršaju, samo jedan je bio ispod 16 godina. Da li su ostali bili punoljetni, svjedok – nisu bili punoljetni, imali su 16 godina. Da li ste te zgode sinu okrivljenika govorili riječi "znaš ti di završavaju takvi pametni ko ti, kuhal buš ti juhice u Caritasu za kaznu, buš videl, poglej tvog frenda kak šuti, on si bu našel posla, a ne ti, ti izgleda moraš biti pametan", svjedok – nisam mu govorio te riječi. Navodno je dječak nazvao oca i telefonom mu govorio da ste mu rekli te riječi, svjedok– mislim da mu to nije govorio telefonom, to se pojavilo kasnije". Braniteljica je navela da je okrivljenik u svojoj obrani smatrao da je vjerojatno zbog tih riječi bio revoltiran i da je na taj način postupio, a da se radi o tome da je majka koja je tada bila teško bolesna, preminula prije tri tjedna, na što je svjedok odgovorio - meni nije poznata njihova osobna obiteljska situacija, niti je to važno u ovom postupku. Da li ste te zgode bili u civilu, svjedok – ne, u uniformi. Da li znate da prema policijskim pravilnicima ne smijete pristupati u uniformi prema maloljetnoj djeci, osim u iznimnim situacijama, kada bi počinili teška kaznena djela, svjedok – to ste u zabludi. Da li vas je okrivljenik telefonskim putem molio da ga pustite ili prepratite doma, jer se kuća nalazi 300 metara od Uršulinskog trga, da je doma sam sa mlađim djetetom i bolesnom ženom, svjedok – on je meni rekao da je na službenom putu, a ja kao policajac nakon 23,00 sata ne mogu pustiti maloljetnika samoga.

5. U završnoj riječi predstavnik tužitelja je naveo da ostaju kod optužnog prijedloga, te da bi sud trebao prihvatiti novčanu kaznu koju su izrekli u prekršajnom nalogu od 4.000,00 eura, jer se to dogodilo za vrijeme održavanja manifestacije "Špancirfest", gdje je bilo prisutno 100-njak građana, samo ponašanje okrivljenika definitivno utječe i na razvoj samog djeteta, njegovog sina, odnosno takvo ponašanje navodeći da policajci neka love radije cigane, da radije neka pobjegne, da pogleda kakvi su, što definitivno vrijeđa policijske službenike, takav način odnošenja roditelja, tj. okrivljenika prema predstavnicima službenog tijela, ovdje policije koja je u tom trenutku vršila službu na opće preventivnom djelovanju sprečavanja prekršaja i kaznenih djela, tj. postupanje po čl. 93. Obiteljskog zakona definitivno djeluje na samu ličnost djeteta, pokazujući da se prema policijskim službenicima i predstavnicima državnih tijela može neetički ponašati, znači, na samom mjestu događaja nije htio slušati policiju, otjerao je dijete u vozilo i bez riječi se udaljio s mjesta događaja. Smatramo da okrivljenik je počinio navedeni prekršaj, a poglavito time što uopće ni u svom prigovoru ne pokazuje žaljenje i kajanje zbog počinjenja prekršaja, te smatra da prekršaj nije počinjen i da se ne radi o omalovažavanju policijskih službenika, a radi se o tome. Vezano za to da policijski službenici o odori ne mogu postupati prema maloljetnicima je netočno odnosno po Pravilniku o načinu postupanja policijskih službenika, Zakonu o policiji, Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima, stoji da u pravilu prema maloljetnicima postupaju policijski službenici u građanskom odijelu, ali ako nisu prisutni da će postupiti i policijski službenik u odori i ne radi se o teškom kaznenom djelu, nego o bilo kakvom nedoličnom i drugom ponašanju i anomaliji koja ide na to da će biti nekakvo nedolično ponašanje kada policijski službenici mogu postupati. Vezano za to da policijski službenik nije pustio dijete i otpratio ga do kuće, u pravilima struke stoji da policijski službenik kada započne i završi postupanje prema maloljetniku, a poglavito prema djetetu do 16 godina, mora istog predati roditeljima, na nisu imali saznanja da bi netko bio kod kuće, jer je otac rekao da je na službenom putu. Napomenuo da je protiv policajca podnijeta pritužba u vezi postupanja, a koju je odrađivala unutarnja kontrola, te je utvrđeno da tom zgodom policajac nije govorio riječi koje je u ovom postupku spomenula odvjetnica, a odnose se na riječi upućene djetetu.

6. U završnoj riječi braniteljica okrivljenika je navela da ostaju kod svih navoda iznijetih tijekom postupka, predložila je da se okrivljenika oslobodi od optužbe, odnosno da mu se prekršajna odgovornost i novčana kazna umanje.

7. U postupku je izvršen uvid u potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, službe za evidencije i pomilovanja, Odjela prekršajne evidencije broj: Klasa: 740-04/25-02/40126 od 18.03.2025. o kažnjavanosti okrivljenika.

8. Provedeni dokazni postupak zaključen je na osnovu provedenih dokaza, te je donijeta presuda kojom je okrivljenik proglašen krivim i kažnjen za počinjeno prekršajno djelo.

9. Odredbom čl. . 1. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da će se kazniti novčanom kaznom od 700,00 do 4.000,00 eura  ili kaznom zatvora do 30 dana, onoga tko omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja.

9.1. Iz zakonske odredbe proizlazi da su za ispunjenje bića predmetnog prekršaja, kada je riječ o omalovažavanju ili vrijeđanju službenih osoba, a što se okrivljeniku stavlja na teret, odlučne činjenice da se radi o službenim osobama te da je omalovažavanje odnosno vrijeđanje u vezi s njihovim vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja.

Obje navedene činjenice navedene su u činjeničnom opisu te je zakonski opis prekršaja sačinjen u skladu s zakonom.

Iz optužbe je razvidno da je okrivljenik omalovažavao i vrijeđao policijske službenike PP Varaždin, u svezi radnje koje su poduzeli iz nadležnosti rada policije.

9.2. Prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira sastoji se u izražavanju odnosa (govorom, gestom ili na drugi način) kojim se ponižava ili vrijeđa službena osoba u obavljanju službene dužnosti ili u vezi obavljanja službene dužnosti. Bitna je namjera počinitelja da omalovažava službenike policije.

9.2. Obrana okrivljenika smatra da se radilo o upuštanju u raspravljanje u najgorem slučaju prepirku sa policijskim službenicima i time se nikako ne ostvaruju obilježja prekršaja čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Smatraju da se ne radi o prelaženju granice dopustive kritike koje dozvoljava sloboda izražavanja (pravo na mišljenje), kao pretpostavka slobodne zemlje zasnovane na demokraciji, te ne smatra da konkretno izražavanje sporne zgode ulazi u sferu očitog društveno neprihvatljivog ponašanja, a kamoli vrijeđanja i omalovažavanja.

9.3. Nesporno je da je sloboda izražavanja ustavno i konvencijsko pravo, da se čl. 38. Ustava RH jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli, te da je čl. 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisana sloboda izražavanja, a st. 2. citiranog članka propisano je kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprečavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti.

9.4. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika da se radi o povredi prava na slobodu izražavanja u demokratskom društvu.

9.5. Nema povrede prava na slobodu izražavanja ukoliko su ispunjena kumulativno tri uvijeta i to da je ograničenje propisano zakonom, da ograničenje slijedi legitimni cilj i da ograničenje mora biti nužno u demokratskom društvu. Dakle, zakonom je propisano kao prekršaj određeno ponašanje pojedinca prema službenim osobama čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a koji zakon je javno objavljen i dostupan građanima. Pravo na slobodu izražavanja može se ograničiti samo radi postizanja jednog od legitimnih ciljeva navedenih u članku 10. stavku 2. Konvencije, dakle mora postojati realna veza između izražavanja koje je ograničeno i legitimnog cilja kojem se teži, dakle zaštite ugleda službenih osoba. Zakonska odredba citiranog čl. 17. dovoljno je precizirana da građani mogu regulirati svoje ponašanje, a ujedno su upoznati s nastupom posljedica koje određeno ponašanje ukljućuje. Treći uvjet je da je ograničenje nužno u demokratskom društvu. Održavanje autoriteta policijskih službenika koji pružaju građanima zaštitu njihovih temeljnih ustavnih prava i sloboda opravdava ograničenje slobode izražavanja.

9.6. Ispitani svjedok policijski službenik TU pojasnio je svoje postupanje kritične zgode prema sinu okrivljenika nakon 23,00 sata, a radi se o maloljetniku koji u to vrijeme nije navršio 16 godina. Sud utvrđuje da je policijski službenik postupao u skladu s zakonom. Svjedok je opisao bahati pristup okrivljenika, a riječi koje je izgovorio "bolje da lovite cigane po gradu, a ne da tu jebete decu", te "kaj nisi pobegel, već si im pet put mogel pobeći, pogledaj kakvi su, pet put si im već mogel pobeći", za njega osobno znače vrijeđanje i omalovažavanje od strane okrivljenika, jer je obavljao službenu radnju osiguranja Špancirfesta. Sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o raspravi ni prepirci sa policijskim službenicima kao što ističe okrivljenik u svojoj obrani.

9.7. Sud je utvrđivao da li su okolnosti koje su navedene u obrani okrivljenika opravdavale njegovo ponašanje, odnosno toliko utjecale na okrivljenika da je postupio na opisani način. Okolnosti vezane na teško obiteljsku situaciju gubitka osobe, sud je uvažio kod odluke o visini izrečene novčane kazne. Utvrđeno je da je okrivljenik izgovorenim riječima, koje po ocjeni ovog suda, negiraju vrijednosti koje imaju službenici policije i jasno izražavaju namjeru omalovažavanja službenika policije.

9.8. Dakle, nesporna je odluka o krivnji okrivljenika, jer je nedvojbeno utvrđeno, na temelju obrane okrivljenika i na osnovu iskaza svjedoka ZU, čiji iskaz je logičan i uvjerljiv da je okrivljenik počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na način kako je opisano u izreci presude.

9.9. Navod obrane okrivljenika o nezakonitom postupanju djelatnika policije koje je suprotno Pravilniku o načinu postupanja policijskih službenika, Zakonu o policiji, Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima, Sud nije razmatrao, jer isto nije predmet ovog postupka. Sa primjedbama na rad i nezakonito postupanje djelatnika policije okrivljenik se upućuje na postupanje sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima.

9.10. Po ocjeni ovog suda, okolnosti tužitelja koje se odnose na izricanje najviše novčane kazne, u svojoj ukupnosti i kvaliteti, ne opravdavaju izbor najviše novčane kazne propisane za počinjeni prekršaj, jer sud smatra da u konkretnom slučaju nema osnove za izricanje najviše novčane kazne.

9.11. Naime, sama težina prekršaja, odnosno kriminalna količina u ponašanju okrivljenika za koju je proglašen krivim, u korelaciji sa činjenicom da okrivljenik do sada nije osuđivan za istovrstan prekršaj, u svojoj ukupnosti ne ukazuju na izrazitu upornost, agresivnost i drskost okrivljenika u protupravnom ponašanju, te ne daje osnovu za primjenu najviše novčane kazne propisane za taj prekršaj.

10. Prilikom odlučivanja o kazni, uzete su u obzir odredbe članka .1. i 2. Prekršajnog zakona i to posebno stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, kao i otegotne i olakotne okolnosti na strani okrivljenika, s time da otegotne okolnosti nisu utvrđene, a kao olakotna okolnost nekažnjavanost okrivljenika za istovrsni prekršaj. Po ocjeni ovog Suda, upravo ovako izrečena novčana kazna je primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da se kako opća svrha kažnjavanja iz čl. 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz čl. 32. istog Zakona, ne bi mogla postići nižom novčanom kaznom.

11. Temeljem čl. . 3. u svezi čl. . 3. toč. a/ Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude, nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, jer ih je sam uzrokovao.

U Čakovcu, 23. rujna 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Larisa Hajdarović

Spomenka Zanjko Kolman

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj ima pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi nadležnom sudu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno, putem ovog suda.

Dostavna naredba:

Okrivljeniku,

Braniteljici,

Tužitelju,

Za spis,

Za izvršenje.