Broj: Ppž-1070/2023

-1-

 

 

                             

 

 

                                U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

   P R E S U D A   I   R J E Š E N J E 

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog S. J., zbog prekršaja iz članka 51. stavka 1. i 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 27. veljače 2023., broj: 22. PpP-758/2020, u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2024.

 

 

                                                      r i j e š i o    j e

 

 

              Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. S. J. kao osnovane, ukida se prvostupanjska presuda u točkama I.4. i I.5. izreke, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. i članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te se predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I               U povodu žalbe okr. S. J., a po službenoj dužnosti,  preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u točkama I.1. i I.2. te se izriče:

 

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. , 118/18. i 114/22.) protiv okr. S. J. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

      ODBIJA SE OPTUŽBA

 

         da bi

         I.1. dana 4. lipnja 2020. u 04:15 sati upravljao osobnim automobilom marke Audi reg. oznake xxxx, te se kretao državnom cestom D-8 iz smjera zapada u smjeru istoka, dolaskom do raskrižja navedene ceste sa Ž6286 isti se prestrojava u silaznu traku za Ž6286  te ulaskom u desni zavoj nije prilagodio brzinu kretanja osobinama ceste (zavoj u desno, raskrižje vidljivosti (noć i neosvijetljeno) tako da vozilo može zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti odnosno kako bi mogao pravodobno postupiti prema prometnom znaku ili pravilu, uslijed čega ulaskom u desni pregledni zavoj gubi nadzor nad vozilom te izlijeće na uzdignuti prometni otok koji razjedinjuje prometne tokove, nakon čega prednjim dijelom udara u prometni znak kojeg oštećuje nastavljajući vožnju po uzdignutom prometnom otoku, te sa istog silazi i nekontroliranom kretanju po kolniku udara u metalno-zaštitnu odbojnu ogradu sa suprotne strane raskrižja, koju oštećuje, gdje se i zaustavlja,      

 

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 51. stavka 1. i 5.  Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

 

I.2.  da bi dana 04. lipnja 2020. u 04,15 sati upravljao osobnim automobilom marke Audi  reg. oznake xxxx i izazvao prometnu nesreću s materijalnom štetom,

 

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

 

II               Žalba okrivljenika u pogledu djela u točkama I.1. i I.2. izreke pobijane presude je bespredmetna.

 

III        Uslijed prethodno navedenog rješenja i presude u točki I ove drugostupanjske odluke, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, na način da se okr. S. J. za djelo u točki I.3. iz članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izriče novčana kazna, prihvaćanjem po prvostupanjskom sudu odmjerene kazne, u iznosu od 390,00 EUR (tristodevedeset eura), koju je dužan platiti u roku trideset dana od primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, smatrat će da je kazna u cjelini plaćena.

 

IV    U ostalom dijelu, žalba okrivljenika odbija se kao neosnovana te se, u pobijanom a neukinutom i nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.  

 

V               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

 

                                                    Obrazloženje

 

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku okr. S. J. proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 51. stavka 1. i 5., članka 293. stavka 1., članka 176. stavka 3. i 5., članka 289. stavka 1. i 4. i članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je za djelo u točki I.4. izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana i na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 12 mjeseci ne počini isti ili istovrsni prekršaj, a za preostale prekršaje izrečena je ukupna novčana kazna u iznosu od 1.246,00 eura. 

 

1.1.   Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjeseca.

 

1.2.              Istom presudom okrivljenik je oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.

 

2.              Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja M. B., odvjetnika u Z., zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba je djelomično osnovana, a djelomično bespredmetna.

 

4.              Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da je u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona u odnosu na djela u točkama I.1. i I.2. izreke pobijane presude, zbog čega je presudu trebalo preinačiti i odbiti optužbu za djela iz članka 51. stavka 1. i 5. i članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ispravno jedno djelo iz članka 51. stavka 1. i 5. u svezi članka 293. stavka 1. cit. Zakona.

 

4.1.     Valja istaknuti da je prvostupanjski sud pogrešno djela u točkama I.1. i I.2. označio kao dva prekršaja, budući da odredba članka 293. stavka 1. propisuje da ukoliko je prekršajem izazvana prometna nesreća s materijalnom štetom, kaznit će se počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 130,00 eura, pa ostvarenje materijalne štete ne predstavlja samostalni prekršaj već djelo tvori u svezi s prekršajem kojim je izazvana prometna nesreća s materijalnom štetom, međutim u tom dijelu nastupila je zastara, jer je optužbom stavljeno na teret da je prekršaj počinjen 4. lipnja 2020.

 

4.2.              Naime, odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, dok je odredbom članka 239. stavka 1. točke 2. istog Zakona propisano da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 eura za fizičku osobu.

             

4.3.              Slijedom navedenog, a imajući na umu visinu propisane kazne za predmetno djelo očigledno je da se radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz citiranog članka i Zakona, o čemu se u konkretnom slučaju radilo pa je ovlašteni tužitelj podnio optužni prijedlog.

 

4.4.              Međutim, za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv akta nego uvjeti propisani odredbom članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na citirani prekršaj iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine. 

 

4.5.              Zbog navedenih razloga, pravilnom primjenom odredbe članka 13. stavka  2. Prekršajnog zakona, u odnosu na činjenično opisano postupanje opisano u točkama I.1. i 1.2. izreke pobijane presude nastupila je zastara prekršajnog progona, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

4.6.  Stoga je u tom dijelu, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona trebalo preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu, te odbiti optužbu, kako je to navedeno u izreci ove drugostupanjske presude u točki I, slijedom čega je žalba okrivljenika u pogledu točke I.1. i I.2. pobijene presude postala  bespredmetna.

 

5.    Ispitujući dalje pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nije našao druge povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

6.              Rješavajući predmet ocjenom navoda žalbe ovaj sud je utvrdio da žalitelj osnovano pobija prvostupanjsku presudu u točkama I.4. i I.5. izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6.1.   U pravu je žalitelj da u predmetnom slučaju njegova obrana pred sudom ne predstavlja priznanje prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to pogrešno cijenio prvostupanjski sud u odnosu na ovo djelo, pa je u postupku izostala provjera i utvrđenje nastupanja izvršnosti zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom protivno koje bi postupao inkriminirane prilike. Naime, prvostupanjski sud nije provjerio kojom odlukom i kada je izrečena takva mjera, kada je počela teći izvršnost iste, jer takav dokaz u postupku nije provodio, naročito u dijelu obrane gdje navodi da je smatrao da ista teče ranije, odnosno od kada je supruga platila kaznu PP Šibenik. Prema tome, prvostupanjski sud nije razjasnio pitanje nastupanja izvršnosti prekršajnog naloga, imajući na umu odredbu članka 58. stavka 2. Prekršajnog zakona, kojom je propisano da mjera iz stavka 1. počinje teći od izvršnosti presude, u predmetnom slučaju od izvršnosti prekršajnog naloga Postaje prometne policije Šibenik broj: 511-13-11705-1-138-172020 od 11. svibnja 2020. Ovakvo postupanje prvostupanjskog suda protivno je odredbi članka 88. Prekršajnog zakona, jer je prvostupanjski sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, i pri tome je dužan sa jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika, kao i činjenice koje okrivljeniku idu u korist.

 

6.2.  Također je u pravu žalitelj da je nejasno i neutvrđeno u svezi kojeg događaja je provedeno ispitivanje prisutnosti alkohola u njegovom organizmu, budući da je točkom I.5. pobijane odluke proglašen krivim da je 8. lipnja 2020. po pronalasku u V., u Z. ulici xx, nakon obavljenog ispitivanja prisutnosti alkohola u organizmu utvrđeno da je upravljao motornim vozilom uz prisustvo alkohola od 1,06 g/kg, a prometna nesreća u svezi koje je su djelatnici policije postupali je događaj od 4. lipnja 2020. U tom dijelu, ovaj drugostupanjski sud je uočio da je optužnim aktom stavljeno na teret da bi okrivljenik prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama počinio 8. svibnja 2020. Međutim, uz navedene nelogičnosti, prvostupanjski sud i u pogledu tog djela pogrešno temelji svoju odluku na priznanju okrivljenika, budući da se okrivljenik u obrani nije uopće očitovao u pogledu koncentracije alkohola, a prvostupanjski sud je propustio ispitati ga u pogledu bitnih obilježja prekršaja te utvrditi određenu koncentraciju alkohola. Naime, iako prema obrani okrivljenika nije sporno da je prije upravljanja vozilom konzumirao alkohol, budući da se branio da je sjeo za upravljač automobila a da je prethodno konzumirao par pića (piva), takva obrana je nedostatna za konkretno utvrđenje koncentracije alkohola o čemu ovisi kvalifikacija prekršaja, pa je u tom dijelu prvostupanjski sud propustio cijeniti u postupku izveden i paušalno citiran dokaz (zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, lijekova ili opojnih droga u organizmu od 4. lipnja 2020.), kako samostalno, tako i dovođenjem u vezu s obranom okrivljenika. 

 

6.3.    Stoga je prihvaćanjem žalbe okrivljenika pobijanu presudu trebalo ukinuti u točki I.4. i I.5. izreke pobijane presude i  predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, u tom dijelu.

 

6.4.               U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će respektirajući razloge ovog rješenja održati raspravu i utvrditi činjenice sukladno navodima ovog rješenja, te provesti i ostale dokaze koje smatra nužnim, a nakon potpuno i točno utvrđenih činjenica donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

 

7.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 206. stavka 3.  Prekršajnog zakona,  riješeno je kao u izreci ovog  rješenja.

 

8.              Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je u odnosu na djelo u točki I.3. izreke pobijane presude, na temelju njegove obrane pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te izveo na zakonu osnovan zaključak o počinjenju djela i krivnji za prekršaj iz članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prihvatljiv i ovom sudu.

 

8.1.              Naime, žalitelj u postupku pred sudom nije dovodio u pitanje događaj s jasnim i decidiranim opisom tijeka nastanka prometne nesreće, da se upravljajući vozilom te prilike popeo na otok i prednjim dijelom branika udario u prometni znak i da se na felgama dovezao kući, niti je sporno da je napustio mjesto prometne nesreće u kojoj je nastala materijalna šteta i da vlasniku oštećene stvari nije ostavio podatke o sebi i vozilu, kako je propisano odredbom članka 176. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je postupanjem protivno te odredbe ostvario obilježja predmetnog prekršajnog djela. Bez uspjeha žalitelj pokušava isključiti svoju odgovornost navodeći da je čekao sat vremena i da nitko nije došao, kao i da mu se mobitel ispraznio, budući da odredba stavka 2. citiranog članka jasno propisuje da vozači iz stavka 1. tog članka ne smiju napustiti mjesto prometne nesreće prije popunjavanja i potpisivanja Europskog izvješća ili na drugi način razmjene podataka, međutim, u tom slučaju imao je mogućnost obavijestiti policiju o događaju. Za ostvarenje obilježja predmetnog prekršaja odlučno je  sudjelovanje u prometnoj nesreći u kojoj je nastala materijalna šteta, s time da treba istaknuti da je materijalna šteta svaka šteta nastala na vozilima koja su sudjelovala ili objektima, prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama i nije relevantan ekvivalent nastale štete.

 

8.2.              Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na djelo u točki I.3. pobijane presude nije osnovana.

 

9.              Uslijed drugostupanjskog rješenja kojim je ukinut dio pobijane prvostupanjske presude i presude kojom je odbijena optužba, ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti preinačio odluku o ukupnoj novčanoj kazni, tako da je za preostali prekršaj izrekao novčanu kaznu, prihvaćanjem iznosa novčane kazne odmjerenog po prvostupanjskom sudu, kako je to navedeno u točki III ove presude.

 

10.              Ispitujući odluku o kazni u pogledu prekršaja iz članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ovaj sud je mišljenja da je okrivljeniku za to djelo odmjerena kazna koja je primjerena težini i značaju prekršaja, stupnju njegove krivnje te pravilno cijenjenim svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjski sud je sukladno odredbe članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona u predmetnom slučaju već pravilno primijenio blaži zakon koji je stupio na snagu nakon počinjenja prekršaja, te je u dovoljnoj mjeri cijeneći sve sudu poznate okolnosti odmjerio kaznu u minimalno posebnim zakonom propisanom iznosu za počinjeni prekršaj. Stoga nema uvjeta za preinačenje minimalne novčane kazne, niti žalitelj uz žalbu doprinosi dokaze kojima bi učinio osnovanim postojanje naročito olakotnih okolnosti za ublažavanje kazne. Izrečenu kaznu i ovaj sud smatra pogodnom za utjecaj na okrivljenika i druge da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno za postizanje svrha specijalne i generalne prevencije.

 

11.               Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca u pogledu navoda žalbe ovaj sud nalazi da je ista opravdana i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. Zaštitna mjera već je izrečena u minimalno zakonom propisanom vremenu trajanja, razmjerno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona. Stoga paušalni navodi žalbe ne dovode u pitanje osnovanost izrečene zaštitne mjere u minimalno propisanom trajanju.

 

12.              Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.  

 

                                                 U Zagrebu 8. veljače 2024.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

              Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.