Poslovni broj: UsI-1362/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E Nj E

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja AH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Rikard Pavlović, odvjetnik u Splitu, Gundulićeva 26A, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Pag, Pag, Gugliamina Polzinetia 6, OIB: 36162371878, kojeg zastupaju njegove službene osobe AHK (za koju je generalno zastupničko ovlaštenje pohranjeno pod brojem ovoga suda 39 Su- 289/2018) i RH (za kojega je generalno zastupničko ovlaštenje pohranjeno pod brojem ovoga suda 39 Su-353/2024), radi protjerivanja, 23. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/I-216-04/25-01/1716, Urbroj: 511-18-13-25-9 od 16. svibnja 2025.

i

r i j e š i o  j e

Odbijaju se kao neosnovani tužiteljev prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe u ovome sporu i tužiteljev zahtjev za naknadom troška ovoga spora.

Obrazloženje

1. Izrekom navedenoga rješenja tuženika (dalje: osporeno rješenje) je odlučeno:

" 1. Protjeruje se iz EGP-a (1) PARSURAM (P) AH sin RHK rođen **.**.1989. godine u mjestu [adresa], Nepal, državljanin Nepala sa prebivalištem u [adresa] nositelj važeće putne isprave Nepala broj 11903407 sa rokom važenja od 12.03.2020 do 11.2030. godine OIB [osobni identifikacijski broj]

2. Državljanin treće zemlje iz točke 1. izreke ovog rješenja nezakonito boravi u [adresa] i dužan je napustiti Europski gospodarski prostor (u daljnjem tekstu EGP)

3. Državljaninu treće zemlje iz točke 1. izreke ovog rješenja određuje se zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od 1(jedne) godine,

4. Državljanina treće zemlje iz točke 1. izreke ovoga rješenja prisilno će se udaljiti u državu podrijetla, Nepal.

5. Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor“

2. Tužitelj, u pravodobnoj tužbi i podnesku te na raspravi, u bitnome, prigovara sljedeće. Osporenom rješenju da ne prileže prilozi iz kojih bi se moglo ispitati njegovu zakonitost. To rješenje da nije meritorno obrazloženo. Stoga da je to rješenje opterećeno bitnim postupovnim povredama i doneseno na podlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Netočan da je navod osporenog rješenja da bi tužitelj bio poučen o svojim pravima. Tužitelj da ne govori ni hrvatski ni engleski jezik. Stoga da nije mogao ni razumjeti svoja prava pa se nije mogao istih ni dragovoljno odreći. Uvodno imenovani opunomoćenik tužitelja da je, za komunikaciju s tužiteljem, koristio prevoditeljske usluge nepalske državljanke EH koja da govori nepalski i engleski a već vrlo solidno i hrvatski jezik. Iz spisa tuženika da je razvidno da tužitelj, u postupku prije donošenja osporenog rješenja, ni u jednome trenutku nije imao prevoditelja niti mu je omogućena pravna pomoć. U odgovoru na tužbu da se netočno navodi da bi bio prisutan nekakav tužiteljev poznanik koji da bi po potrebi prevodio sa engleskoga na nepalski jezik, s čim da bi tužitelj bio suglasan. Za to u spisu tuženika da nema dokaza. Tim više što da je, iz zapisnika tuženika o uzimanju tužiteljeve izjave, razvidno da su bili prisutni samo zapisničar i policijski službenik. Iz spisa tuženika da nije razvidno ni to da bi tužitelj bio obaviješten o pravu na besplatnu pravnu pomoć. Samo da se navodi da bi tužitelj bio samo upozoren da može imenovati zastupnika ili punomoćnika za primanje pismena. No tužitelj (koji da, kako je već navedeno, ne govori ni hrvatski ni engleski jezik) nije imao prevoditelja. Stoga da se i taj netom spomenuti navod ukazuje suvišnim. Time i tako da je povrijeđen članak 198. stavak 3. Zakona o strancima. Dijelovi spisa tuženika da su na, uvodno imenovanom tužiteljevom opunomoćeniku, stranom pismu. On da se stoga na iste ni ne može očitovati. Prema članku 14. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku i članku 11. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, upravni postupak i spor se vode na hrvatskome jeziku i latiničnom pismu. Stoga da se te dijelove spisa tuženika moralo prevesti po ovlaštenom sudskom tumaču/prevoditelju a tih prijevoda u spisu tuženik da nema. Ni tužitelj, a ni njegov uvodno imenovani opunomoćenik, osporeno rješenje da nisu zaprimili. Ovaj potonji da je to rješenje dobio na uvid tako što mu je djelatnik Tranzitnog centra za strance u Trilju omogući to rješenje uslikati mobilnim telefonom. S obzirom na prethodno navedene okolnosti vezano za jezik u postupku i dostavu osporenog rješenja tužitelju, povrijeđene da su odredbe članka 196. Zakona o strancima. Tuženiku da je poznato da je 11. ožujka 2025. zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad tužitelja podnijelo BULLS HOUSE d.o.o. kao poslodavac. To da je taj zahtjev podnesen da navodi i sam tuženik. Stoga da je, od strane tuženika, nepravično donošenje osporenog rješenja (o protjerivanju tužitelja) u okolnostima kada tuženik, ni nakon više od 6 mjeseci od dana podnošenja toga zahtjeva, o tomu zahtjevu nije odlučio. Povrijeđen da je i članak 191. stavak 1. Zakona o strancima prema kojemu tuženik, prije donošenja rješenja o protjerivanju, ne da može, nego mora, između ostalog, uzeti u obzir: duljinu boravka tužitelja u RH i njegovu socijalnu i kulturalnu integraciju. Neprijeporno da je tužitelj preko dvije godine bio redovno zaposlen kod četiri poslodavca. Iz toga da slijedi da tužitelj jest socijalno i kulturalno integriran u Republici Hrvatskoj. U protivnom, da ne bi bio zaposlen u četiri različita poslodavca koju da su, očito, bili zadovoljni njegovim radom i osobnošću. Iz navedenih razloga, osporeno rješenje da je nezakonito jer da je tim rješenjem tužitelj uskraćen u temeljnim ljudskim pravima i slobodama te mu je oduzeta sloboda i određen izgon iz Europskog gospodarskog prostora, s obrazloženjem koje nije ni činjenično ni pravno utemeljeno jer da je protivno Ustavu RH, Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te zakonu. Stoga se tužbenim zahtjevom traži poništenje osporenog rješenja. Zbog navedenih razloga nezakonitosti osporenog rješenje, zbog navedene činjenice tuženikovog neodlučivanja o navedenome zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad tužitelja, zbog navedene osporenim rješenjem tužitelju izrečene drakonske mjere izgona iz EPG, a sve to u prilikama kada zbog navedenih razloga nezakonitosti osporenog rješenja tužitelj ne zna iz kojega je razloga uhićen a sloboda mu je oduzeta smještanjem u navedeni tranzitni centar, predlaže se odrediti odgodni učinak tužbe u ovome sporu. Tužitelj zahtijeva naknadu troška ovoga spora.

3. Tuženik, u odgovoru na tužbu, i na raspravi, u bitnome, navodi sljedeće. U upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu da je utvrđeno da je tužitelj u RH doputovao na temelju vize ishođene dozvolom za boravak i rad od 28.7.2021. do 28.7.2022. za poslodavca „LAIVA-EMA" d.o.o, koja dozvola je produžena do 28.07.2023. Od 31.8.2023. do 11.11.2023 tužitelju da je izdana dozvola za boravak i rad kod poslodavca Acerola d.o.o Zagreb koja je ukinuta 11.11.2023. Potom je tužitelju izdana dozvola za boravak i rad kod poslodavaca „Eger usluge" od 11.11.2023. do 10.11.2024. Od 11.11.2024. tužitelj da boravi u [adresa] na području Zagreba i Dubrovnika radeći za razne poslodavce bez dozvole za boravak i rad. Stoga je 8.3.2025. Postaja pomorske policije Dubrovnik donijela rješenje o protjerivanju tužitelja s rokom napuštanja EGP do 9.4.2025. uz mjeru zabrane ulaska i boravka u trajanju od 1 godine. Za tužitelja da je poslodavac „Blue House" 11.03.2025. podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad. Prema tuženiku dostupnim evidencijama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, za tužitelja da su uplaćivali doprinose tužiteljevi poslodavci: LAIVA-EMA d.o.o. od 12.10.2021. do 15.09.2022., ACEROLA d.o.o. od 1.3.2023. do 14.7.2023. i EGER USLUGE d.o.o. od 11.11.2023. do 16.7.2024. od kada nema evidentiranih uplata doprinosa za tužitelja. Tužitelja da su 16.5.2025. u 1:00 zatekli policijski službenicu u mjestu Povljana, u Ulici A. Starčevića, sa jednim državljaninom Indije i 14 državljana Nepala, u dva kombi vozila kojima su upravljali hrvatski državljani te je tužitelj tada sa ostalima bez upotrebe prisile doveden u Policijsku postaju Pag radi utvrđivanja zakonitosti boravka u RH. Tužitelj da je izjavio da razumije engleski jezik i da je bio suglasan da njegov poznanik državljanin Nepala EHK (1991.) koji razumje engleski jezik u govoru i pismu po potrebi prevodi sa engleskog na nepalski jezik i obrnuto te da je tužitelj upoznat sa svojim pravima kojih da se tužitelj odrekao. Tužitelj da je upoznat i sa svima činjenicama kao i s donošenjem osporenog rješenja (o protjerivanju) te rješenja smještaju u Tranzitno prihvatni centar za strance u Trilju, za što da je tužitelj potpisao dostavnicu. Tužitelj da je, u izjavi, na tuženikov zapisnik, izjavio: da je u RH doputovao sredinom kolovoza 2021., da je potom oko godinu i pol dana radio u auto praonici „Gardenmall" u Zagrebu, nakon toga oko 7 mjeseci za poslodavca „Rudis“ Zagreb, nakon toga da je u zagrebačkom naselju Kozari Bok radio neprijavljeno u auto praonici, nakon toga da je oko 3 mjeseca neprijavljeno radio kao vozač za „Bolt". Tužitelja da su, u ožujku 2025., u Dubrovniku, zatekli policijski službenici Postaje pomorske policije Dubrovnik koja mu je tada donijela već spomenuto rješenje o protjerivanju zbog nezakonitog boravka u RH. Tužitelju da je 10.11.2024. istekla dozvola za boravak i rad. Za tužitelja da je poslodavac „Auto 119" d.o.o. dana 26.10.2024. podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad ali da je po tomu zahtjevu postupak obustavljen 24.1.2025. zbog negativnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Za tužitelja da do 26.02.2025. nema podnesenih zahtjeva za izdavanje dozvola za boravak i rad. Time da je tužitelj i u nezakonitom boravku sukladno članku 183. Zakona o strancima jer da je tužitelju za ulazak u RH potrebna viza pa se stoga nakon isteka dozvole za boravak i rad i obustavljanja postupka po gore spomenutom zahtjevu: ne smatra se da je tužitelj na kratkotrajnom boravku, tužitelj nema valjano odobrenje ni za privremeni boravak ni za dugotrajno boravište ni za stalni boravak. U vezi navoda tužitelj da je za nj poslodavac Blue House d.o.o. dana 11.3.2025. godine podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad, ističe se da, sukladno članku 90. stavku 2. Zakona o strancima, zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad bit će odbačen rješenjem ako je podnesen za državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi sukladno članku 183. istoga zakona. Tužitelj u RH da nema osiguran smještaj, nema osigurana redovita novčana primanja za podmirivanje osnovnih životnih potreba. Tužitelj da je bio svjestan da je svojim ponašanjem, odnosno radom bez odobrenja-dozvole za rad, nenapuštanjem RH po odbijanju zahtjeva te neprijavljivanjem boravka, kršio odredbe Zakon o strancima. Tužitelju da je s obzirom na sve navedene okolnosti zabrana ulaska i boravka izrečena na temelju i unutar okvira trajanja iz članka 190. Zakona o strancima prema kojemu ta mjera ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina.

4. U ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, dostavljanjem navedenih podnesaka, te održavanjem javne rasprave 5. i 19. rujna 2025., u prisutnosti uvodno imenovanih zastupnika strankama, strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora; shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS).

5. Ovaj sud je, na raspravnom ročištu 19. rujna 2025., na temelju članka 92. stavka 4. ZUS-a, postavio pitanje gdje se tužitelj trenutno nalazi. Na to je pitanje uvodno imenovani tužiteljev opunomoćenik odgovorio da tužitelj više nije u Tranzitnom prihvatnom centru u Trilju nego u Zagrebu gdje ima boravište. Na taj je njegov odgovor uvodno imenovani generalni zastupnik/službena osoba tuženika RH replicirao da je tužitelj pušten iz Prihvatnog centra u Trilju jer da je zatražio međunarodnu zaštitu (azil) uz obvezu da se javi u prihvatilište Hotel Porin-Zagreb te da se nije javio.

6. Ovaj sud je u ovome sporu izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju spisa ovoga spora i spisa predmetnoga upravnog postupka u kojemu je doneseno osporeno rješenje a koji spis je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu.

Preostale, po tužitelju predložene dokaze, saslušanjem svjedokinje EH na okolnost da je prevodila usmenu komunikaciju tužitelja i njegova uvodno imenovanog opunomoćenika te na okolnost mjesta i načina saznanja ovoga potonjeg za osporeno rješenje, te saslušanjem tužitelja na okolnost da tužiteljeva izjava u postupku prije donošenja osporenog rješenja nije bila propisno prevođena; ovaj sud nije izvodio jer je to, kod prethodno navedenih izvedenih dokaza, bilo suvišno za presuđenje u ovome sporu. O tomu će biti riječi i u nastavku obrazloženja ove presude.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz obrazloženja osporenog rješenje i odgovora na tužbu proizlazi, a što ni tužitelj nije osporio u ovome sporu:

- da je 10. studenoga 2024. bio posljednji dan važenja posljednje tužitelju (koji je stranac odnosno državljanin Nepala) izdane dozvole za boravak i rad u RH,

- da je 8. ožujka 2025., upravo iz razloga tužiteljeva zatjecanja u nezakonitom boravku u RH, Postaja pomorske policije Dubrovnik donijela rješenje o protjerivanju tužitelja, s rokom dobrovoljnog napuštanja EGP do 9.4.2025. uz mjeru zabrane ulaska i boravka u trajanju od 1 godine,

- da tužitelj po tomu rješenju nije postupio jer nije napustio RH u za to mu tim rješenjem ostavljenom roku nego je nastavio nezakonito boraviti u [adresa],

- da je za tužitelj nakon donošenja navedenoga rješenja o protjerivanju poslodavac „Blue House" d.o.o. dana 11. ožujka 2025. podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad o kojemu zahtjevu još nije odlučeno.

9. S jedne strane, sve ove prethodno navedene činjenice, koje tužitelj u ovome sporu niti nije osporio, proizlaze iz isprava koje su javne isprave (to je navedeno rješenje o protjerivanju od 8. ožujka 2025. jer je riječ o odluci nadležnoga javnopravnog tijela u upravnom postupku) te iz tuženikovih službenih evidencija (to je tuženikova evidencija o tuženiku, kao nadležnome javnopravnom tijelu, podnesenim zahtjevima za izdavanje dozvola za boravak i rad stranaca u RH te o izdanim tim i takvim dozvolama); a sve to u smislu članka 56. ZUS-a i članka 60. stavka 2. te članka 159. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 48/09 i 110/21, dalje: ZUP).

10. S druge strane, sve ove prethodno navedene činjenice zajedno, i dostatan su i zakonski razlog za tužiteljevo protjerivanje koje mu je i određeno osporenim rješenjem. To jer je člankom 190. stavkom 1. podstavkom 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25; dalje: Zakon o strancima) propisano da će se državljanina treće zemlje protjerati ako nije napustio EPG odnosno RH u roku koji je određen rješenjem a nije sporno među strankama da tužitelj, u roku do 9. travnja 2025., koji mu je za dobrovoljno napuštanje RH određen navedenim rješenjem od 8. ožujka 2025., to nije učinio.

11. Nadalje, osporeno rješenje ima sav zakonom propisan sadržaj (članak 192. stavak 1. Zakona o strancima).

12. Suprotno gore izloženim tužiteljevima prigovorima, za osporenim rješenjem tužitelju određenu zabranu ulaska i boravka u EPG u trajanju od 1 godine, ovaj sud ne nalazi da bi bila ni nezakonito ni nerazmjerno tužitelju određena i odmjerena. To jer njeno određivanje ima osnove u odredbi iz članka 192. stavka 6. Zakona o strancima, dok je njeno odmjeravanje u trajanju od jedne godine znatno bliže njenom (tom zakonskom odredbom propisanom) minimumu (3 mjeseca) nego li njenom maksimumu (5 godina) pa je ovaj sud drži pravilno i razmjerno odmjerenom imajući u vidu tužiteljevo ranije ponašanje, prvenstveno to da se tužitelj u RH nalazi bez dozvole za boravak i rad još od 11. studenoga 2024. a ranije doneseno rješenje o napuštanju RH iz ožujka 2025. nije izvršio u za to mu ostavljenom roku.

13. Suprotno tužiteljevim tvrdnjama, nije od utjecaja na donošenje osporenog rješenja navedeni zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad tužitelju, koji je podnesen 11. ožujka 2025. To s obzirom da je tužitelj u vrijeme podnošenja toga zahtjeva nezakonito boravio u [adresa] u smislu članka 183. Zakona o strancima, što je izrijekom propisan zakonski razlog za odbacivanje toga zahtjeva rješenjem (članak 90. stavak 2. Zakona o strancima), kako se to pravilno navodi u odgovoru na tužbu. To što o tomu zahtjevu nije riješeno u zakonom propisanom roku, nije od utjecaja na ocjenu zakonitosti osporenog rješenja o protjerivanju, nego se zbog toga moglo i može koristiti zakonom propisana sredstva pravne zaštite od šutnje uprave.

14. U spisu su dostavnice potpisane po tužitelju i za osporeno rješenje o protjerivanju i za rješenje o smještaju. Te dostavnice uz potpis tužitelja imaju i sav ostali propisani sadržaj. Stoga se tužiteljeve prigovore o tomu da mu osporeno rješenje nije dostavljeno ne može prihvatiti pa ovaj sud nije izvodio dokaz saslušanjem gore imenovane svjedokinje, koji je tužitelj predložio na okolnost vremena i načina saznanja tužiteljevog opunomoćenika za osporeno rješenje.

15. Tim više što iz dostavnice u spisu proizlazi da je tužitelju osporeno rješenje uredno dostavljeno prije nego što je tužitelj njegovu opunomoćeniku izdao punomoć.

16. Usto, (ne)zakonitost dostave osporenog rješenja od utjecaja je jedino na ocjenu (ne)pravodobnosti tužbe, ne i na ocjenu zakonitosti osporenog rješenja; a ovdje predmetna tužba je pravodobna.

17. Neosnovani su i gornji tužiteljevi prigovori u vezi pouke o pravima. To jer je tužitelj o njegovim pravima u upravnom postupku prije donošenja osporenog rješenja a vezano za taj postupak, poučen trima obrascima na nepalskome jeziku. Sva tri obrasca su u spisu tuženika. Sva tri obrasca je tužitelj vlastoručno potpisao. Svaki od tih triju obrazaca ima naznaku tipa obrasca (na hrvatskome jeziku), uz naznaku jezika „nepalski“ na kojemu je sav sadržaj svakoga obrasca. Imajući u vidu takvu naznaku na svakome tomu obrascu i takav njegov sadržaj, suprotno tvrdnjama tužitelja, time što je taj obrazac na nepalskome jeziku nisu povrijeđena zakonska načela o vođenju upravnog postupka i spora na hrvatskome jeziku i latiničnom pismu. Ti obrasci i jesu na nepalskome jeziku da bi njihov sadržaj mogla nedvojbeno razumjeti stranka kojoj se putem tih obrazaca daje pouka (konkretno, tužitelj koji je nepalski državljanin). Radi se o tipskim obrascima istoga tipiziranog sadržaja na više jezika. Tim tipiziranim sadržajem tih obrazaca se stranku poučava o pravima u odnosu na koju pouku o kojim pravima tužitelj prigovara. S obzirom da su tužitelju ti obrasci dani na njegovu materinjem jeziku (nepalski) te ih je tužitelj sve vlastoručno potpisao, prigovori tužitelja s tim u vezi nisu osnovani.

18. No ovaj sud nalazi osnovanim tužiteljev prigovor povrede postupovne odredbe iz članka 196. Zakona o strancima prema, u dijelu te odredbe kojim je propisano da će se u postupku donošenja rješenje o protjerivanju državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi koji ne razumije hrvatski jezik osigurati prevođenje na jezik koji razumije.

19. Ostvarenje navedene postupovne povrede, u postupku prije donošenja osporenog rješenja o protjerivanju, potvrđuju ovi tuženikovi u ovome sporu prvo pisano izneseni (u odgovoru na tužbu) pa potom usmeno ponovljeni (na raspravnom ročištu 5. rujna 2025.) navodi:

„Predmetni je izjavio da razumije engleski jezik i bio je suglasan da njegov poznanik državljanin Nepala EHK (1991) koji razumje engleski jezik u govoru i pismu po potrebi prevodi sa engleskog na nepalski jezik i obrnuto .. .“.

20. Međutim, takvo što se nigdje ne navodi na tuženikovu zapisniku o uzimanju tužiteljeve izjave od 16. svibnja 2025. na kojemu se zapisniku jedino navodi:

„… strani državljanin upoznat je i s pravom da se postupak vodi na njemu razumljivu jeziku, te je isti izjavio da u govoru i pismu poznaje engleski jezik te izjavu daje bez prevoditelja na engleskom jeziku.“.

21. Slijedi da sam tuženik u ovome upravnom sporu, vezano za jezik na koji je uzeta tužiteljeva izjava u postupku prije donošenja osporenog rješenja, i vezano za tužiteljevo razumijevanje toga jezika, tvrdi drukčije od onoga što je tuženik utvrdio na zapisniku o uzimanju te tužiteljev izjave u upravnom postupku prije donošenja osporenog rješenja.

22. Stoga ovaj sud ocjenjuje da je time i tako u tomu postupku ostvarena povreda gore navedene i citirane odredbe članka 196. Zakona o strancima.

23. Ovaj sud nije izvodio po tužitelju predložen dokaz njegovim saslušanjem na okolnost da njegova izjava u postupku prije donošenja osporenog rješenja nije bila propisno prevođena s obzirom da je ostvarenje navedene postupovne povrede s tim u vezi ovaj sud i bez izvođenja toga dokaza utvrdio onako kako je to netom obrazloženo.

24. Za razliku od drugih postupaka, sustav hrvatskog općeg upravnog postupka ne poznaje razliku između apsolutno i relativno bitnih postupovnih povreda nego poznaje samo one relativno bitne, kod kojih se, za razliku od onih apsolutno bitnih, ne uzima da je ostvarena povreda uvijek od utjecaja na rješavanje stvari nego se prema svim okolnostima konkretnoga slučaja odnosno postupka prosuđuje je li ostvarena povreda bila odnosno mogla biti od utjecaja na rješavanje stvari (članak 117. stavak 1. točka 2. ZUP-a).

25. U smislu prethodno navedenog, ovaj sud je ocijenio da prethodno utvrđena postupovna povreda, iako ostvarena u postupku prije donošenja osporenog rješenja, nije bitna, odnosno nije takva da bi u konkretnome slučaju mogla dovesti do rješavanja drukčijeg od onoga iz osporenog rješenja; jer:

- izjava stranke, kao u predmetnome postupku izveden dokaz na koji se ta povreda odnosi, propisana je samo za sporedno dokazno sredstvo u upravnom postupku (članak 70. ZUP-a) dok su sve gore navedene činjenice relevantne za rješavanje konkretnoga slučaja utvrđene iz navedene javne isprave (rješenja o protjerivanju tužitelja od 8. ožujka 2025.) i iz navedene službene evidencije tuženika (o ranije traženim i/ili izdanim dozvolama za boravak i rad tužitelja u RH) te one nisu ni sporne među strankama ovoga spora;

- podnošenjem tužbe i raspravljanjem u ovome sporu, tužitelju je, i to po opunomoćeniku odvjetniku, omogućeno očitovanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima relevantnima za rješavanje, što je tužitelj pisano i raspravno i učinio te je sve njegove prigovore ovaj sud prethodno obrazloženo razmotrio ovom presudom.

26. Zbog navedenog je osporeno rješenje ocijenjeno zakonitim budući da su svi prigovori tužitelja ocijenjeni neosnovanima osim prigovora navedene postupovne povrede za koju je ocijenjeno da ne može dovesti do rješavanja drukčijeg od onoga iz osporenog rješenja.

27. Nije ostvaren koji od razloga ništavosti osporenog rješenja (članaka 128. stavak 1. ZUP-a) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 47. stavak 3. ZUS-a).

28. Stoga je izrekom ove presude tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja odbijen kao neosnovan (članak 116. stavak 1. ZUS-a).

29. Slijedi da je tužitelj izgubio ovaj spor pa je izrekom ovoga rješenja odbijen sa zahtjevom za naknadu troška (članka 147. stavak 1. ZUS-a).

30. Budući da je osporeno rješenje ocijenjeno zakonitim, ovaj sud nije našao osnove za usvajanje tužiteljevog prijedloga za odgodnim učinkom tužbe koji je stoga, izrekom ovoga rješenja, odbijen kao neosnovan, na temelju članka 42. ZUS-a.

U Splitu 23. rujna 2025.

SUDAC

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja, dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 4 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane odluke o glavnoj stvari i trošku a ne odgađa izvršenje pobijane odluke o prijedlogu za odgodnim učinkom tužbe.

DNA:

- opun. tužitelja uz zapisnike o odgodi objave i objavi

- tuženiku uz zapisnike odgodi objave i objavi

- u spis (pa spis kal. 50 dana)