REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1248/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Bruna Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andreju Babiću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-3694/2019-28 od 18. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-3694/2019-28 od 18. lipnja 2025., pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalih u povodu pravnog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, platiti tužitelju s naslova naknade imovinske štete preplaćenih redovnih kamata i razlike s osnove valutne klauzule, a temeljem Ugovora o kreditu broj 216-264/2005 od 12.07.2005., iznos od 11.083,71 EUR uvećan za zakonske kamate koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos pretplate od dana te pretplate pa do dana isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje po stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i to na iznose kako slijedi:

- Iznos od 5,51 EUR od 07.09.2005. pa do isplate

- Iznos od 6,15 EUR od 07.10.2005. pa do isplate

- Iznos od 6,18 EUR od 07.11.2005. pa do isplate

- Iznos od 6,76 EUR od 07.12.2005. pa do isplate

- Iznos od 4,90 EUR od 19.01.2006. pa do isplate

- Iznos od 3,02 EUR od 09.02.2006. pa do isplate

- Iznos od 0,23 EUR od 28.02.2006. pa do isplate

- Iznos od 19,80 EUR od 02.06.2006. pa do isplate

- Iznos od 18,89 EUR od 07.07.2006. pa do isplate

- Iznos od 17,47 EUR od 07.08.2006. pa do isplate

- Iznos od 18,95 EUR od 07.09.2006. pa do isplate

- Iznos od 19,17 EUR od 06.10.2006. pa do isplate

- Iznos od 18,66 EUR od 31.10.2006. pa do isplate

- Iznos od 17,22 EUR od 07.12.2006. pa do isplate

- Iznos od 14,56 EUR od 31.12.2006. pa do isplate

- Iznos od 12,67 EUR od 31.01.2007. pa do isplate

- Iznos od 12,59 EUR od 28.02.2007. pa do isplate

- Iznos od 12,81 EUR od 06.04.2007. pa do isplate

- Iznos od 9,17 EUR od 07.05.2007. pa do isplate

- Iznos od 6,22 EUR od 31.05.2007. pa do isplate

- Iznos od 4,19 EUR od 30.06.2007. pa do isplate

- Iznos od 5,97 EUR od 31.07.2007. pa do isplate

- Iznos od 7,45 EUR od 06.09.2007. pa do isplate

- Iznos od 15,44 EUR od 02.10.2007. pa do isplate

- Iznos od 14,87 EUR od 02.11.2007. pa do isplate

- Iznos od 18,53 EUR od 03.12.2007. pa do isplate

- Iznos od 17,00 EUR od 02.01.2008. pa do isplate

- Iznos od 22,31 EUR od 01.02.2008. pa do isplate

- Iznos od 25,23 EUR od 03.03.2008. pa do isplate

- Iznos od 63,27 EUR od 02.04.2008. pa do isplate

- Iznos od 54,95 EUR od 05.05.2008. pa do isplate

- Iznos od 51,66 EUR od 02.06.2008. pa do isplate

- Iznos od 55,71 EUR od 01.07.2008. pa do isplate

- Iznos od 49,76 EUR od 31.07.2008. pa do isplate

- Iznos od 50,05 EUR od 01.09.2008. pa do isplate

- Iznos od 53,58 EUR od 01.10.2008. pa do isplate

- Iznos od 80,32 EUR od 31.10.2008. pa do isplate

- Iznos od 62,41 EUR od 02.12.2008. pa do isplate

- Iznos od 92,71 EUR od 31.12.2008. pa do isplate

- Iznos od 96,27 EUR od 04.02.2009. pa do isplate

- Iznos od 97,90 EUR od 03.03.2009. pa do isplate

- Iznos od 93,44 EUR od 31.03.2009. pa do isplate

- Iznos od 94,29 EUR od 04.05.2009. pa do isplate

- Iznos od 87,49 EUR od 01.06.2009. pa do isplate

- Iznos od 82,48 EUR od 30.06.2009. pa do isplate

- Iznos od 83,81 EUR od 03.08.2009. pa od isplate

- Iznos od 86,45 EUR od 01.09.2009. pa do isplate

- Iznos od 86,22 EUR od 01.10.2009. pa do isplate

- Iznos od 83,56 EUR od 02.11.2009. pa do isplate

- Iznos od 88,56 EUR od 02.12.2009. pa od isplate

- Iznos od 92,58 EUR od 04.01.2010. pa do isplate

- Iznos od 98,29 EUR od 12.02.2010. pa do isplate

- Iznos od 96,98 EUR od 01.03.2010. pa do isplate

- Iznos od 104,74 EUR od 01.04.2010. pa do isplate

- Iznos od 103,27 EUR od 03.05.2010. pa do isplate

- Iznos od 106,12 EUR od 01.06.2010. pa do isplate

- Iznos od 130,94 EUR od 01.07.2010. pa do isplate

- Iznos od 125,83 EUR od 02.08.2010. pa do isplate

- Iznos od 141,43 EUR od 01.09.2010. pa do isplate

- Iznos od 136,05 EUR od 01.10.2010. pa do isplate

- Iznos od 127,37 EUR od 02.11.2010. pa do isplate

- Iznos od 145,67 EUR od 02.12.2010. pa do isplate

- Iznos od 158,68 EUR od 04.01.2011. pa do isplate

- Iznos od 142,58 EUR od 02.02.2011. pa do isplate

- Iznos od 148,78 EUR od 03.03.2011. pa do isplate

- Iznos od 141,59 EUR od 04.04.2011. pa do isplate

- Iznos od 142,90 EUR od 03.05.2011. pa do isplate

- Iznos od 173,33 EUR od 02.06.2011. pa do isplate

- Iznos od 176,29 EUR od 01.07.2011. pa do isplate

- Iznos od 201,71 EUR od 02.08.2011. pa do isplate

- Iznos od 188,65 EUR od 01.09.2011. pa do isplate

- Iznos od 174,36 EUR od 03.10.2011. pa do isplate

- Iznos od 152,47 EUR od 03.11.2011. pa do isplate

- Iznos od 151,43 EUR od 02.12.2011. pa do isplate

- Iznos od 157,94 EUR od 03.01.2012. pa do isplate

- Iznos od 163,61 EUR od 02.02.2012. pa do isplate

- Iznos od 164,37 EUR od 02.03.2012. pa od isplate

- Iznos od 160,45 EUR od 02.04.2012. pa do isplate

- Iznos od 163,09 EUR od 02.05.2012. pa do isplate

- Iznos od 164,91 EUR od 01.06.2012. pa do isplate

- Iznos od 161,86 EUR od 04.07.2012. pa od isplate

- Iznos od 162,66 EUR od 02.08.2012. pa do isplate

- Iznos od 160,37 EUR od 03.09.2012. pa do isplate

- Iznos od 155,50 EUR od 02.10.2012. pa do isplate

- Iznos od 160,77 EUR od 02.11.2012. pa do isplate

- Iznos od 163.30 EUR od 03.12.2012. pa do isplate

- Iznos od 161,46 EUR od 31.12.2012. pa do isplate

- Iznos od 151,51 EUR od 31.01.2013. pa do isplate

- Iznos od 159,96 EUR od 06.03.2013. pa do isplate

- Iznos od 160,70 EUR od 02.04.2013. pa do isplate

- Iznos od 157,39 EUR od 30.04.2013. pa do isplate

- Iznos od 147,10 EUR od 31.05.2013. pa do isplate

- Iznos od 146,83 EUR od 02.07.2013. pa do isplate

- Iznos od 149,36 EUR od 31.07.2013. pa do isplate

- Iznos od 153,42 EUR od 31.08.2013. pa do isplate

- Iznos od 159,03 EUR od 30.09.2013. pa do isplate

- Iznos od 156,13 EUR od 31.10.2013. pa do isplate

- Iznos od 158,18 EUR od 30.11.2013. pa do isplate

- Iznos od 160,51 EUR od 31.12.2013. pa do isplate

- Iznos od 81,72 EUR od 31.01.2014. pa do isplate

- Iznos od 84,21 EUR od 28.02.2014. pa do isplate

- Iznos od 83,40 EUR od 01.04.2014. pa do isplate

- Iznos od 80,63 EUR od 02.05.2014. pa do isplate

- Iznos od 79,75 EUR od 03.06.2014. pa do isplate

- Iznos od 80,15 EUR od 03.07.2014. pa od isplate

- Iznos od 83,28 EUR od 06.08.2014. pa do isplate

- Iznos od 85,92 EUR od 04.09.2014. pa do isplate

- Iznos od 85,38 EUR od 03.10.2014. pa do isplate

- Iznos od 87,66 EUR od 04.11.2014. pa od isplate

- Iznos od 89,20 EUR od 01.12.2014. pa do isplate

- Iznos od 88,29 EUR od 31.12.2014. pa do isplate

- Iznos od 88,55 EUR od 03.02.2015. pa do isplate

- Iznos od 88,55 EUR od 28.02.2015. pa do isplate

- Iznos od 88,55 EUR od 31.03.2015. pa do isplate

- Iznos od 88,55 EUR od 30.04.2015. pa do isplate

- Iznos od 88,55 EUR od 01.06.2015. pa do isplate

- Iznos od 88,55 EUR od 30.06.2015. pa do isplate

- Iznos od 88,55 EUR od 31.07.2015. pa do isplate

- Iznos od 88,55 EUR od 31.08.2015. pa do isplate

- Iznos od 88,55 EUR od 30.09.2015. pa do isplate

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, naknadi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana donošenja odluke pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.“

2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka ili da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda, bar za sada, nije pravilna i zakonita jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njena zakonitost i pravilnost, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju osnovano ukazuje i žalitelj u svojoj žalbi.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.083,71 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedinačno dospjeli iznos teče počev od dana njegova dospijeća pa do isplate, sve kako je to pobliže označeno u izreci pobijane presude, smatrajući da je tuženik taj iznos od njega neosnovano naplatio (stjecanje bez osnove) na temelju ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valutnoj klauzuli sadržanih u Ugovoru o kreditu broj: 216-264/2005 od 12.srpnja 2005. temeljeći svoj zahtjev na pravnim shvaćanjima izraženim u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. ( presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018), odnosno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. koja se u ovom postupku imaju primijeniti na temelju odredbe čl. 502.c ZPP i čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09 – dalje ZZP).

8. U ovom postupku, obzirom na žalbu tuženika, nije sporno da je između stranaka u postupku 12. srpnja 2005. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 216-264/2005, temeljem kojeg je tuženik, kao davatelj kredita stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 93.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita s rokom vraćanja od 360 mjeseci, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF banke važeće na dan plaćanja, da je navedenim Ugovorom o kreditu između stranaka u postupku ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa Odlukom banke, a koja je na dan sklapanja kredita iznosila 3,99%, da je navedenim Ugovorom o kreditu ugovorena i valutna klauzula i da je 1. srpnja 2016., na temelju odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 102/15 – dalje: ZID ZPK/15), između njih sklopljen Anex navedenog Ugovora o kreditu temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro.

9. Obzirom na žalbene navode žalitelja, u ovom dijelu postupka i dalje je sporno jesu li navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne i posljedično tome ima li tužitelj, u okolnostima konkretnog slučaja, osnovano pravo od tuženika zahtijevati isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženik od njega naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/2023

- dalje: ZOO), a sve to i obzirom na nespornu činjenicu da je između njih sklopljen i Anex navedenom Ugovoru o kreditu temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro.

10. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja sud prvog stupnja sud je nakon ocjene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP ), kao osnovan prihvatio takav njegov zahtjev zaključujući, u bitnome, da osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva proizlazi iz pravnih shvaćanja izraženih u pravomoćnim presudama donesenih u parničnom postupku radi zaštite kolektivnih prava potrošača koji je vođen kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P- 1401/2012 u kojem je sudjelovao i tuženik ( presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.,) i revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt- 249/2014-2 09. travnja 2015. te poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. jer je u tim odlukama izraženo pravno shvaćanje da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu sklopljenim između tuženih banaka i potrošača u CHF uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljive i nepoštene a sve sukladno odredbama člancima 81., 82. i 90., Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. sukladno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP/07), te da se prema odredbi članka 502.c ZPP fizičke ili pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se te osobe na njih pozvati. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojana povrede propisa zaštite potrošača obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a što je propisano i odredbom čl. 138.a ZZP/07.

10.1. Posljedično tome sud prvog stupnja, nadalje zaključuje da na temelju odredbe čl. 1115. u vezi odredbe čl. 1111. ZOO tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu po pravilima o stjecanju bez osnove razlike koju je tuženiku isplato na temelju takvih ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u navedenom Ugovoru o kreditu.

10.2. Osim toga, sud prvog stupnja, u bitnome, zaključuje i da time što je na temelju odredaba ZID ZPK/15 između tuženika i tužitelja 1. srpnja 2016. sklopljen Anex Ugovora o kreditu broj: 216-264/2005, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro, tužitelj ima pravo na zahtijevanu isplatu jer izvršena konverzija koja je provedena u skladu sa ZID ZPK/15 nije u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala temeljem nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te da preplata koja je utvrđena u konverziji nije i ne može biti obeštećenje tužitelju zbog primjene ništetnih odredbi ugovora o kreditu i da posljedično tome, obzirom na nesporno utvrđenje da je kredit preplaćen ( zbroj manje i više plaćenog) za iznos od ukupno 11.083,71eura ako se uzme u obzir da je trebalo platiti anuitete prema početnom tečaju i prema protuvrijednosti anuiteta u švicarskim francima na dan isplate kredita za sve anuitete dospjele u utuženom razdoblju (od srpnja 2005. do 30.rujna 2015.) prema početnom tečaju od 4,668751 kuna za jedan švicarski franak, to da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu ( točka 77. obrazloženja pobijane presude).

11. Iako većinu ovih pravnih shvaćanja suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud drugog stupnja zaključak suda o obvezi tuženika isplatiti tužitelju navedeni novčani iznos se, kako je to i prethodno navedeno ( točka 6. obrazloženja), bar za sada, ne može prihvatiti jer u tom dijelu pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njena zakonitost i pravilnost, čime je i počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP.

11.1. Naime, u odnosu na žalbene razloge tuženika, u kojima ukazuje na zaključke suda prvog stupnja u vezi sa utvrđenjem ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u navedenom Ugovoru o kreditu sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao davatelja kredita, utemeljenog na navedenim pravnim shvaćanjima izraženima u navedenim presudama valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, pa je posljedično tome sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima žalitelja, već uz pravilnu primjenu ovih zakonskih odredbi svoju odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja utemeljio upravo na navedenim pravnim shvaćanjima navedenih sudova donesenim u postupcima po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iako je pri tome ( nepotrebno ) i sam ocjenjivao ništetnost navedenih ugovornih odredbi. Naime, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 138. a ZZK, odnosno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14), a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor ( tako i u Rev - 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019), pa je posljedično tome sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja glede pravne osnove spora ( ništetnosti navedenih odredbi) ocijenio osnovanim.

11.2. Pri tome, posebno, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem prigovara zaključku suda o ništetnosti ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli valja istaknuti da se zapravo radi o odredbi koja proizlazi iz odredbe čl. 22. stavka 1. ZOO, kao dispozitivnim odredbama koja se primjenjuje automatski. Naime, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda ugovaranje valutne klauzule je dopušteno budući je tako propisano u odredbi članka 22. st. 1. ZOO, a sve obzirom i na to da se radi o odredbi dispozitivne naravi koja se primjenjuje automatski ako nije utvrđeno drugačije rješenje, ali odredba u predmetnom Ugovoru o kreditu o izračunavanju obveze tužitelja na temelju valute švicarski franak i o tome da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, po ocjeni ovoga drugostupanjskoga suda, nije u pravom smislu odraz navedene zakonske odredbe, pa slijedom toga, suprotno žalbenim navodima žalitelja, ta ugovorna odredba nije izuzeta od primjene Direktive 93/13 i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti. Naime, predmetni Ugovor o kreditu sadržajno sadrži odredbe o tome da korisnik kredita pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa, nastalih za vrijeme trajanja ugovornog odnosa utemeljenog na navedenom Ugovoru, a takve odredbe nema u članku 22. st. 1. ZOO, niti je nužno odraz te zakonske odredbe kojom je propisano da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Sud Europske unije izrazio je pravno shvaćanje da izraz iz čl. 1. st. 2. Direktive 93/13 o isključenju iz njezina područja primjene ugovornih odredaba koje su odraz „obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba“ ne obuhvaća samo odredbe nacionalnog prava koje se prisilno primjenjuju među ugovornim stranama neovisno o njihovoj volji, već i one koje su dispozitivne i stoga automatski primjenjive onda kada se ugovorne strane u tom smislu nisu drugačije sporazumjele odnosno kada nije utvrđeno drugačije rješenje ( tako i u presudi od 9. srpnja 2020. u predmetu C-81/19) te da je to isključenje opravdano činjenicom što je načelno legitimno pretpostaviti da je nacionalni zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza stranaka određenih ugovora. Dakle, načelno i u pravilu, valutna klauzula sadržana u odredbi članka 22. st. 1. ZOO nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, tako da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj:

U-I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Kako u konkretnom slučaju predmetni Ugovor o kreditu sadržajno sadrži odredbu kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na tužitelja, kao korisnika kredita, jasno je da ta ugovorna odredba unosi neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu korisnika kredita i da takva odredba ne može biti odraz dispozitivne odredbe iz članka 22. stavka 1. ZOO, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja. Posljedično tome, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako su stranke predmetnog Ugovora o kreditu na određeni način drugačije uredile svoja prava i obveze, koje odredbe stoga ulaze u područje primjene Direktive 93/13 i podliježu ispitivanju nepoštenosti, tim više što isključenje iz područja primjene te Direktive treba tumačiti restriktivno, pa je posljedično tome, a cijeneći pri tome i navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud prvog stupnja pravilno zaključio o ništetnosti i ove ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, radi čega je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

12. U odnosu na žalbene navode tuženika u dijelu u kojem ukazuje da je zahtjev tužitelja valjalo, kao neosnovan odbiti obzirom i na činjenicu da je između stranaka u postupku 1. srpnja 2016., na temelju odredaba ZID ZPK/15 sklopljen Anex navedenog Ugovora o kreditu temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro, valja istaknuti da sama ta činjenica, sama po sebi, ne isključuje pravo tužitelja zahtijevati određenu isplatu jer i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 ( Aneks), nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju da se utvrdi da postoji razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije ( jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom.

12.1. Pri tome, a u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na pravna shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju poslovni broj: Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., valja istaknuti da nije sporno, kako to navodi i žalitelj, da je u tom rješenju izraženo pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, to ne znači da je isključeno, u zasebnom sudskom postupku ( kakav je i ovaj aktualan) i nakon izvršene konverzije po odredbama ZID ZPK/15, zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu ( u konkretnom slučaju odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ), sklopljenog između tužitelja, kao potrošača i banaka kao davatelja kredita, već iz navedenog pravnog shvaćanja proizlazi da je navedeni sporazum o konverziji valjan i za slučaj kada njegovom sklapanju prethode ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu.

12.2. Pri tome, valja još istaknuti i da korisnik kredita ( potrošač) ne gubi pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu sklapanjem dodatka ugovora o kreditu po pravilima ZID ZPK/15. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom ( tako i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom npr. u odlukama poslovni broj: Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. i Rev-809/2019 od 21.12. 2022.). Osim toga, takvo pravno shvaćanje podudarno je i sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019., prema kojem sama činjenica da su stranke sklopile ankes ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK/2015, a što je upravo situacija u ovom predmetu, kojim su odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je tužitelj, kao korisnik kredita izgubilo pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne.

12.3. Po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, a kako je to i prethodno navedeno u točki 12. obrazloženja) potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 ( Dodatak), nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju da se utvrdi da postoji razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije ( jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom. Ovo i iz razloga što odredbama ZID ZPK/15, nije reguliran način rješavanja posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, tim više što je ratio donošenja navedenog Zakona sadržana u odredbi čl. 19.b ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

12.4. Osim toga, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, sklapanjem navedenog sporazuma ( Dodatka) utemeljenog na odredbama čl. 19. c ZID ZPK/15 mora za posljedicu imati stvaranje potpune zaštite potrošača, kao korisnika kredita i prilikom njegova sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, obzirom na sadržaj odredbe čl. 19.c st. 1. točke 2. ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se, između ostalog, na način da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, pa posljedično tome prilikom zaključka o tome je li sklapanjem navedenog Dodatka otklonjena navedena neravnoteža u odnosima potrošača i banke treba voditi računa i o tome je li prilikom obračuna više preplaćenog banka uračunavala kamatnu stopu i tečaj valute za ugovore sklopljene u eurima koji su vrijedili na dan zaključenja osnovnog ugovora o kreditu ili uz promjene kamatne stope i tečaja eura kroz ugovoreno razdoblje do trenutka konverzije.

12.5. Ovo iz razloga što je to, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tako uređeno navedenom zakonskom odredbom i što je kamatna stopa koja se primjenjivala na ugovore o kreditu sa valutom Euro i tečaj ove valute mogao biti jedino poznat potrošačima u trenutku sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, a ne i kasnije kada je dolazilo do njihove promjene.

12.6. Pri tome, valja još istaknuti da se navedenim Anexom ugovora o kreditu sklopljenim prema odredbama ZID ZPK uređuju pitanja kamatnih stopa nakon sklapanja istih, ali ne i oni, nepoštenim postupanjem banaka, prethodno ugovorenih te da iz sadržaja navedenog Dodatka ne proizlazi da se prilikom njegovog sklapanja tužitelj odrekao ovih svojih prava, koja u ovom postupku zahtjeva, a niti je takvo odricanje propisano odredbama ZID ZPK/15, već je suprotno tome, odredbom čl. 41. ZZP propisano je da se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti (slično, na odgovarajući način, i odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15 u kojem kao učinak konverzije nije propisan gubitak prava potrošača iz osnovnog ugovora). Dakle, u konkretnom slučaju, sklapanjem navedenog Dodatka, tužitelj i tuženik su, u skladu s odredbama ZID ZPK/15, trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, kako to zaključuje i žalitelj, ali ovo za razdoblje nakon njegova sklapanja, ali ne i razdoblje koje je tome prethodilo, kako to pogrešno zaključuje žalitelj. Istina, nije sporno da je u smislu odredbi ZID ZPK/15 korisnik kredita bio u mogućnosti i odbiti sklapanje ponuđenog mu sporazuma o konverziji, ali je u okolnostima navedenog obveznopraovnog odnosa u kojem su bili potrošači, kao korisnici kredita sklopljenih uz navedene nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i banaka, kao njihovih davatelja, ova njihova zakonska dispozicija, kao potrošača, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, bila vrlo upitna i za takve potrošače u Republici Hrvatskoj samo prividna budući im je alternativa bila ostanak u ugovornom odnosu u kojem je tečaj CHF-a bio potpuno nepredvidiv i sklapanjem tih sporazuma utemeljenih na odredbama ZID ZPK/15 potrošači su doslovno spašavali svoju egzistenciju.

12.7. Ovakvo pravo potrošača, kao korisnika kredita koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 ( Anex), da nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije ( jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, sukladno je pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda izraženo u presudi poslovni broj: Gž-942/2021-2 od 30. studenog 2021. i pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela od 4. listopada 2021., odnosno od 4. prosinca 2023. poslovni broj: 6 Su-49/2023.

13. Međutim, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je odlučujući o zahtjevu tužitelja za navedenu isplatu iznosa koje je tuženik od njega naplatio temeljem ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, iznosa koje je posljedično tome stekao bez osnove, tužitelju dosudio iznos od 11.083,71 eura zaključujući da je iznos kredita preplaćen ( zbroj manje i više plaćenog) za navedeni novčani iznos ako se uzme u obzir da je trebalo platiti anuitete prema početnom tečaju i prema protuvrijednosti anuiteta u švicarskim francima na dan isplate kredita za sve anuitete dospjele u utuženom razdoblju (od srpnja 2005. do 30.rujna 2015.) prema početnom tečaju od 4,668751 kuna za jedan švicarski franak ( točka 77. obrazloženja pobijane presude). No, iz takvog zaključka suda prvog stupnja, a niti nalaza i mišljenja vještaka iz Centra za vještačenja d.o.o. Split SU se ne može ispitati jesu li i ako jesu u kojem iznosu su prilikom izvršene konverzije tužitelju uzeti u obzir iznosi koje je do tog trenutka ( sklapanja navedenog Aneksa) više preplatio s osnove ništetnosti ovih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i da li i nakon toga postoji određena razlika na štetu tužitelja, kao potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije ( jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK jer, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, samo bi u tom slučaju tužitelju pripadalo pravo na zahtijevanu isplatu.

13.1. Stoga je, u ovom dijelu počinjena navedene bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP zbog koje je, kao osnovanu valjalo prihvatiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.

14. U nastavku postupka sud prvog stupnja će, uz odgovarajuće dopunsko financijsko vještačenje, točno utvrditi sve više plaćene iznose koje je tuženik do sklapanja navedenog Dodatka od tužitelja naplatio na temelju navedenih ništenih ugovornih odredbi i iznos koji je tuženik prilikom sklapanja navedenog Aneksa Ugovora o kreditu uračunao u izračun konverzije uz primjenu odredaba ZID ZPK/15, te će potom utvrditi postoji li i nakon toga eventualno ostali više plaćeni iznosi (razlika od onih ukupno preplaćenih i onih uračunatih), isplatu kojih bi potom tužitelj u ovom postupku mogao osnovano zahtijevati po pravilima bez osnove, te će nakon toga ocjenom svih provedenih dokaza donijeti novu sukladno odredbi čl. 338. st. 4.

ZPP, pravilno obrazloženu presudu.

15. Odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Pula - Pola, 23. rujan 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris