REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1259/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. VF iz [adresa] i 2. EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Sunčici Novak Vidović, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika BF iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Josipi Jurčić, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja valjanosti oporuke, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P- 668/2024-13 od 21. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i dopuna navedene žalbe te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-668/2024-13 od 21. srpnja 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove njegovog odgovora na žalbu tužitelja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suda suđeno je:
„ I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev I. tužiteljice VF iz [adresa] i II. tužitelja EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao neosnovan, a koji glasi:
„ Utvrđuje se da je pravno valjana i istinita usmena oporuka pokojne ČF od 16. svibnja 2023. godine dana pred svjedocima i proglašena na zapisnik u spisu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj O-1211/2023 od dana 15. ožujka 2024. godine, kojom ista svu svoju imovinu ostavlja tužiteljima VF i PF na jednake dijelove.“.
II. Nalaže se I. tužiteljici VF i II. tužitelju EF da tuženom OF iz [adresa], solidarno naknade trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 15.800,00 EUR (petnaesttisućaosamstoeura), u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se djelomično zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 4.613,61 EUR (četiritisućešestotrinaesteuraišezdesetjedancent), kao neosnovan.
IV. Odbija se u cijelosti zahtjev I. tužiteljice VF i II. tužitelja EF za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 22.601,31 EUR (dvadesetdvijetisuće šestojedaneuroitridesetjedancent), kao neosnovan.“
2. Protiv ove presude žalbu i dopunu žalbe, pravovremeno, podnose tužitelji. Žalbu podnose „ iz svih žalbenih razloga
Žalbeni je prijedlog žalitelja da se pobijana presuda preinači na način da se kao osnovan prihvati njihov tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka ili da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
4. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu tužitelja, kao neosnovanu. Ujedno zahtjeva i naknadu troškova postupka koji se odnose na troškove njegovog odgovora na žalbu tužitelja.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka ( čl. 365. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je ova presuda zakonita i pravilna.
6.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupanja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju ukazuju žalitelji, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.
6.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalba žaliteljica u dijelu u kojem ukazuju na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.
7. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, u ovom postupku nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli umanjiti ni tužitelji u svojoj žalbi.
8. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je pravno valjana i istinita usmena oporuka pokojne ČF od 16. svibnja 2023. pred svjedocima i proglašena na zapisnik u spisu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: O-1211/2023 od 15. ožujka 2024., kojom ista svu svoju imovinu ostavlja tužiteljima VF i PF na jednake dijelove.
10. U ovom postupku, obzirom i na žalbene navode žalitelja nije sporno:
- da je pokojna ČF, kao oporučiteljica **.**.2023. očitovala svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka i DF i AF,
- da su svjedoci oporuke punoljetni, kojima nije oduzeta poslovna sposobnost i da stoga mogu biti svjedoci usmene oporuke;
- da se njima ( svjedocima usmene oporuke), kao i njihovim bračnim drugovima, njihovim predcima, njihovim potomcima, njihovim srodnicima u pobočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja srodstva i bračnim drugovima svih tih osoba ništa ne ostavlja;
- da oni nisu niti u nikakvom srodstvu sa oporučnim nasljednicima;
- da je ČF umrla **.**.2023. u [adresa];
- da se iza smrti pok ČF kod suda prvog stupnja vodi ostavinski postupak pod poslovnim brojem: O-1211/2023;
- da je u tom ostavinskom postupku ta oporuka proglašena na zapisnik navedena oporuka proglašena na zapisnik u spisu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj:
O-1211/2023 od 15. ožujka 2024.;
- da su navedenom usmenom oporukom za nasljednike iz smrti ostaviteljice proglašeni tužitelji, svaki u ½ dijela;
- da je jedini zakonski nasljednik iza smrti ostaviteljice njezin sin BF, ovdje tuženik;
- da je isti osporio valjanost navedene oporuke;
- da je rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj: O-1211/2023-30 od 15.3.2024. prekinut navedeni ostavinski postupak i da su oporučni nasljednici, ovdje tužitelji, upućeni u roku od 30 dana pokrenuti parnični postupak protiv tuženika radi utvrđivanja valjanosti usmene oporuke i
- da su takvu parnicu tužitelji u ovoj aktualnoj pravnoj stvari i pokrenuli.
11. Sporno je, jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke za takvu usmenu oporuku prema odredbi čl. 37. Zakona o nasljeđivanju ( „Narodne novine“, broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN) odnosno jesu li u konkretnom slučaju postojale izvanredne okolnosti zbog kojih oporučiteljica pok. ČF nije bila u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku.
12. Odlučujući o tom spornom pitanju i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja sud prvog stupnja, nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), u bitnome, zaključuje da iz iskaza saslušanih svjedokinja DF i AF, svjedokinja usmene oporuke, proizlazi da je ostaviteljica pok. ČF u trenutku oporučivanja bila psihički stabilna, ali fizički lošeg zdravlja i da u trenutku oporučivanja nije govorila o postojanju izvanrednih okolnosti zbog kojih bi trebala usmeno oporučivati, a niti su navedene svjedokinje iz njenog ponašanja mogle zaključiti o postojanju takvih okolnosti, pa po je po shvaćanju suda prvog stupnja pok. ČF, u konkretnom slučaju, mogla svoju posljednju volju izjaviti u obliku sudske, odnosno javnobilježničke oporuke, a što je valjano mogla i učiniti u Republici Srbiji, pa na taj način ostaviti pismenu oporuku. Sve ovo obzirom i na činjenicu da je samo jedan dan ranije kod javnog bilježnika u Republici Hrvatskoj ovjeravala svoju izjavu (list 57 spisa) i s kojim je tom prilikom i razgovarala, pa se je mogla i raspitati o načinu oporučnog raspolaganja, a što ista nije učinila, te je mogla imati saznanja o tome da je radi sastavljanja oporuke mogla zahtijevati da se oporuka putem javnog bilježnika ili odvjetnika sastavi i u prostorijama gdje se nalazila - dom Sv. Ana Zelčina, gdje je samo dan ranije i pristupio javni bilježnik radi ovjere navedene izjave, pa posljedično tome sud prvog stupnja zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja nisu postojale takve izvanredne okolnosti koje bi opravdavale da pok. ČF usmeno oporučuje, radi čega je kao neosnovan odbio zahtjev tužitelja.
13. Na temelju odredbe čl. 37. st. 1. ZN propisano je da oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku.
14. Dakle, cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe proizlazi da je za valjanost usmene oporuke potrebno da je oporučitelj očituje svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka i da postoje takve izvanredne okolnosti zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku.
15. Kao što je to i prethodno navedeno u ovom postupku nije sporno da je pok. ČF svoju posljednju volju usmeno očitovala pred dva istodobno nazočna svjedoka, koji su sukladno odredbi čl. 38. ZN mogli biti svjedoci oporuke i u korist kojih oporučiteljica nije raspolagala svojom imovinom ( čl. 40. ZN), već je sporno, kako je to i prethodno navedeno, jesu li u konkretnom slučaju postojale izvanredne okolnosti zbog kojih oporučiteljica pok. ČF nije bila u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku.
16. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, o tom je spornom pitanju i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja, sud prvog stupnja pravilno odlučio.
16.1. Naime, cijeneći iskaze saslušanih svjedokinja DF i AF (oporučnih svjedokinja) te nespornu činjenicu da je samo dan ranije u odnosu na dan usmenog oporučivanja ovjeravala svoju izjavu pred javnim bilježnikom u domu u kojem je tada boravila, to i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, nisu postojale takve izvanredne okolnosti koje bi opravdavale da pok. ĐF svoju posljednju volju očituje usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka, budući je to mogla učiniti putem javnog bilježnika odnosno odvjetnika koje je mogla pozvati u dom u kojem je boravila, imajući u vidu da je to napravila i dan ranije ovjeravajući svoju izjavu i da je, prema iskazima saslušanih svjedoka bila psihički zdrava, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja ( tako npr. na odgovarajući način i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 127/2007-2 od 27. prosinca 2007. na koju se poziva i sud prvog stupnja), radi čega je i žalbu žalitelja valjalo, kao neosnovanu odbiti.
16.2. Pri tome u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuju na bliske odnose sa ostaviteljicom i njenim lošim odnosima sa svojim sinom, ovdje tuženikom, valja istaknuti da ti odnosi, u okolnostima konkretnog slučaja, ne utječu na zaključak suda o nepostojanju izvanrednih okolnosti zbog kojih pok. ČF nije bila u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku i posljedično tome valjanosti njene oporuke, pa je žalbu žalitelja valjalo kao neosnovanu odbiti i u ovoj dijelu.
17. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje su u žalbi ukazivali žalitelji, valjalo je žalbu tužitelja, kao neosnovanu odbiti i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom I. ove presude.
18. Tijekom žalbenog postupka tuženik je u odgovoru na žalbu tužitelja zahtijevao naknadu troškova postupka koji se odnose na njegov odgovor na žalbu tužitelja, ali je ovaj njegov zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan jer isti nije bio potreban za vođenje parnice ( čl. 166. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP).
Pula - Pola, 23. rujan 2025.
Predsjednik vijeća:
Robert Fabris
