REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1124/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku IN iz [adresa], protiv tuženika MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Bobinac, odvjetnici iz Zagreba, radi predaje nekretnine u suposjed i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: P-134/2021-55 od 22. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: P-134/2021-55 od 22. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] preda u suposjed nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižni odjel Gospić - kčbr. [katastarska čestica], broj D.L. 12-2,13-1 - ograde, oranica površine 12870 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] broj D.L. 13-1 - ograde površine 2420 m² od čega dvorište površine 2154 m², dvorišna zgrada površine 22 m², dvorišna zgrada površine 19 m², garaža površine 18 m², gospodarska zgrada površine 90 m², kuća [adresa] površine 79 m² i kuća površine 38 m² ukupne površine 2420 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.815,62 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 78,94 EUR od 01. srpnja 2019. pa do 31. prosinca 2022.,

- na iznos od 78,94 EUR od 01. kolovoza 2019. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. rujna 2019. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. listopada 2019. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. studenog 2019. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. prosinca 2019. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. siječnja 2020. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. veljače 2020. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. ožujka 2020. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. travnja 2020. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. svibnja 2020. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. lipnja 2020. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. srpnja 2020. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. kolovoza 2020. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. rujna 2020. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. listopada 2020. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. studenog 2020. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. prosinca 2020. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. siječnja 2021. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. veljače 2021. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. ožujka 2021. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. travnja 2021. pa do 31. prosinca 2022.

- na iznos od 78,94 EUR od 01. svibnja 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice iznad dosuđenog iznosa iz točke II. izreke presude odnosno za iznos od 3.373,87 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao i tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate u odnosu na dio nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k.o. Varoš u naravi dvorište površine 2154 m².

IV. Nalaže se tuženiku MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadalje isplaćuje iznos od 78,94 EUR mjesečno počevši od 01. lipnja 2021. pa sve do predaje nekretnina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suposjed tužiteljici zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od prvog u mjesecu za tekući mjesec pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice iznad dosuđenog iznosa iz točke IV. izreke presude odnosno za iznos od 146,69 EUR mjesečno počevši od 01. lipnja 2021. pa sve do predaje nekretnina kčbr. [katastarska čestica] u suposjed tužiteljici zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao i tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate u odnosu na dio nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k.o. Varoš u naravi dvorište površine 2154 m².

VI. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

VII. Nalaže se tuženiku MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 195,00 EUR, u roku od 15 dana.“

2. Protiv dosuđujućeg dijela ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužiteljice, kao neosnovan odbije uz naknadu troškova postupka ili da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine “ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

6.1. Prije svega, u ovom postupku, obzirom na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

6.2. Suprotno žalbenim navodima tuženika, ova bitna povreda odredaba parničnog postupka nije počinjena niti u dijelu u kojem tuženik ističe da nisu navedeni razlozi zbog kojih je sud prvog stupnja dopustio preinaku tužbe u odnosu na ranije označene nekretnine koje su predmetom ovog spora budući je sud prvog stupnja rješenjem poslovni broj: P-134/2021-24 od 15. studenog 2022. pravilnom primjenom odredbe čl. 190. st. 2. i 3. ZPP pravilno, i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, dopustio navedenu preinaku i to pravilno obrazložio jer je do preinake tužbe došlo zbog činjenice da je u odnosu na nekretnine koje je tužiteljica u tužbi označila kao predmetom spora - k. č. br. [katastarska čestica] Voćnjak kod kuće površine 72 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] kuća br.35 i dvorište površine 169 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] Oranica Ograda površine 63 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] oranica Ograda pod kućom površine 2 jutra i 147 čhv, ukupne površine 2 jutra i 451 čhv upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] došlo do obnove i formiranja nove katastarske općine [katastarska općina] i posljedično tome do promjene katastarskih oznaka tih istih nekretnina koje su sada u zemljišnim knjigama suda prvog stupnja upisane kao k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 12870 m² i k.čr. 219 dvorište površine 2154 m², dvorišna zgrada površine 22 m², dvorišna zgrada površine 19 m², garaža površine 18 m², gospodarska zgrada površine 90 m², kuća površine 79 m² i kuća površine 38 m² ukupne površine 2420 m² sve u k. o. [katastarska općina], pa je posljedično tome sud prvog stupnja pravilno zaključio da je takva preinaka tužbe svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, sve imajući u vidu da tužiteljica time, zapravo, zahtjeva predaju u suposjed istih nekretnine.

6.3. Ova bitna povreda odredaba parničnog postupka nije počinjena niti u dijelu u kojem tuženik ističe da mu je u točki I. izreke pobijane presude naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 1.815,62 eura za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2022., a da mu je potom u točki III. izreke naloženo i da tužiteljici od 1. lipnja 2021. s iste osnove plaća i iznos od 78,94 eura sve do predaje nekretnina u suposjed jer se isplata iznosa od 1.815,62 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom odnosi na razdoblje od 1. srpnja 2019. do 1. lipnja 2021. ( točka I. izreke), a u točki III. sud prvog stupnja je pravilno obvezao tuženika plaćati tužiteljici mjesečne iznose od 78,94 eura sve do predaje predmetnih nekretnina u suposjed, dakle navedeni novčani iznos od 78,94 eura nije obuhvaćen i iznosom dosuđenim tužiteljici pod točkom I. izreke kako to pogrešno navodi žalitelj, pa niti u ovom dijelu nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

6.4. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalba žalitelja u ovom dijelu u kojem ukazuju na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.

7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik u svojoj žalbi.

8. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje u ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Predmet ovog spora u ovom dijelu postupka, prema konačno postavljenom zahtjevu, je zahtjev tužiteljice da se tuženiku naloži predati joj u suposjed nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižni odjel Gospić i to: k. č. br. [katastarska čestica], broj D.L. 12-2,13-1 - ograde, oranica površine 12870 m² upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] broj D.L. 13-1 - ograde površine 2420 m² od čega dvorište površine 2154 m², dvorišna zgrada površine 22 m², dvorišna zgrada površine 19 m², garaža površine 18 m², gospodarska zgrada površine 90 m², kuća [adresa] površine 79 m² i kuća površine 38 m² ukupne površine 2420 m² upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utemeljen na odredbi čl. 167. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („ Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV) te njezin zahtjev da se tuženiku naloži da joj na ime koristi koju je imao od uporabe predmetnih nekretnina za vrijeme svojeg samostalnog posjedovanja za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2022. isplati iznos od 1.815,62 eura, a da joj od 1. lipnja 2021. pa nadalje do predaje predmetnih nekretnina u suposjed s iste pravne osnove plaća mjesečne iznose od 78,94 eura, utemeljen na odredbi čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO ).

10. U ovom postupku, obzirom i na žalbene navode žalitelja, nije sporno da su parnične stranke suvlasnici predmetnih nekretnina i to tužiteljica u 11/80 dijela, a tuženik u 69/80 dijela i da je u njihovom posjedu tuženik,

11. Obzirom na žalbene navode žalitelja, sporno je, je li tuženik branio tužiteljici stupiti u suposjed predmetnih nekretnina, je li on nepošten posjednik te visina naknade na ime koristi koju je tuženik imao od uporabe predmetnih nekretnina za vrijeme svojeg samostalnog posjedovanja.

12. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužiteljice, sud prvog stupnja je nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), kao osnovan prihvatio ovakav zahtjev tužiteljice zaključujući, u bitnome, da tužiteljica, na temelju odredbe čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. ZV, kao zemljišnoknjižna suvlasnica na predmetnim nekretninama ima pravo zahtijevati predaju u suposjed predmetnih nekretnina koje tuženik drži u svom samostalnom posjedu.

12.1.Osim toga, sud prvog stupnja zaključuje i da je tuženik nepošten posjednik jer je znao da mu ne pripada pravo na posjed cijele nekretnine budući prema njegovom iskazu jasno proizlazi da mu je EN, kao jedan od prodavatelja prilikom zaključenja ugovora o prodaji predmetnih nekretnina naglasio da (osim Ž i I) ima još jednu sestru (tužiteljicu), ali da će se oni između sebe „raskusurati“, a sve i obzirom na činjenicu da je tužiteljica još u lipnju 2019. od tuženika zatražila da joj preda predmetne nekretnine u suposjed.

12.2. Sud prvog stupnja, nadalje zaključuje i da tužiteljici za utuženo razdoblje, na temelju odredbe čl. 1120. u vezi odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO, pripada pravo na naknadu koristi koju je tuženik imao od uporabe predmetnih nekretnina za vrijeme svojeg samostalnog posjedovanja i da prema podacima Porezne uprave, Područnog ureda Gospić od 14. listopada 2022. tužiteljici ta naknada pripada u ukupnom iznosu od 78,94 eura mjesečno, pa da joj posljedično tome za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 1. lipnja 2021. pripada naknada u ukupnom iznosu od 1.815,62 eura, a od 1. lipnja 2021. nadalje do predaje nekretnina u suposjed iznos od 78,94 eura mjesečno.

13. Ovakva činjenična utvrđenja suda prvog stupnja i primjenu materijalnog prava prihvaća u svemu i ovaj sud drugog stupnja jer je za to sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj svojom žalbom.

14. Na temelju odredbe čl. 161. st. 1. ZV propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok je odredbom čl. 162. st. 1. navedenog Zakona propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

15. Odredbom čl. 163. st. 1. ZV propisano je da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed), dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako izvodi svoje pravo na posjed od posrednoga posjednika, koji ima pravo na posjed te stvari, osim ako je posjed dobio posjednik od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga dade.

16. Temeljem odredbe čl. 42. st. 1. ZV propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje, dok je odredbom čl. 46. st. 1. ZV propisano da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

17. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i činjenična utvrđenja suda prvog stupnja ( čl. 8. ZPP), koja niti tuženik svojom žalbom ne čini spornima, da je tužiteljica na predmetnim nekretninama suvlasnica u 11/80 dijela i da je u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina u cijelosti tuženik te da isti ni ne tvrdi da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje predmetnih nekretnina (pravo na posjed) u njihovoj cjelini, to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao osnovan prihvatio zahtjev tužiteljice usmjeren na predaju u suposjed predmetnih nekretnina (točka I. izreke).

18. Na temelju odredbe čl. 164 stavka 1 ZV propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati, nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno dok prema odredbi čl. 165. st. 1. ZV nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

19. Prema odredbi članka 18. st. 3 ZV posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a prema odredbi st. 5. ovog članka poštenje posjeda se predmnijeva, a onaj tko tvrdi suprotno dužan je to i dokazati.

20. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i činjenična utvrđenja suda prvog stupnja ( čl. 8. ZPP), koja niti svojom žalbom nije uspio dovesti u dvojbu žalitelj, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik nepošten posjednik jer iz provedenih dokaza, napose njegovog iskaza jasno proizlazi da je tuženik već prilikom stjecanja prava suvlasništva na predmetnim nekretninama znao da postoji pravo suvlasništva tužiteljice, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja. Osim toga, iz provedenih dokaza, napose iskaza samih parničnih stranaka, a suprotno žalbenim navodima tuženika, jasno proizlazi i daljnji zaključak suda prvog stupnja da je tužiteljica jasno izrazila volju za posjedovanjem stvari i prije pokretanja ovog postupka i da je tuženik to odbio, pa je posljedično tome pravilan zaključak suda prvog stupnja da je tuženik nepošten posjednik i da tužiteljici pripada pravo od tuženika zahtijevati naknadu koristi koju je tuženik imao od uporabe predmetnih nekretnina za vrijeme svojeg samostalnog posjedovanja prema pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1120. u vezi odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO), radi čega je žalbu tuženika, kao neosnovanu valjalo odbiti i u ovom dijelu, sve imajući u vidu i pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koja se pravilno poziva i sud prvog stupnja u pobijanoj presudi.

21. Na temelju odredbe čl. 1120. ZOO propisano je da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. ovog Zakona propisano da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a odredbom čl. 1115. ovog Zakona propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

22. Uzimajući u obzir sadržaj ovih zakonskih odredbi i pravilan zaključak suda prvog stupnja da je tuženik, u okolnostima konkretnog slučaja, nepošten posjednik predmetnih nekretnina u odnosu na suvlasnički dio tužiteljice te cijeneći pri tom podatke Porezne uprave, Područnog ureda Gospić od 14. listopada 2022. o prosječnoj visini najamnine za nekretnine slične predmetnima na području gdje se i one nalaze, sud prvog stupnja, je suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno zaključio i o visini zahtjeva tužiteljice, pa je žalbu tuženika valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

22.1. Pri tome u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem osporava zaključak suda prvog stupnja o visini zahtjeva tužiteljice valja istaknuti da je utvrđena visina ovog zahtjeva tužiteljice pravilno utemeljena na podacima navedene Porezne uprave od 14. listopada 2022., koji su svakako niži (visini najamnine) od onih koji bi bili utvrđeni na dan presuđenja, pa je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

23. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je na tako utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je žalitelj ukazivao u svojoj žalbi, a niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

Pula - Pola, 23. rujan 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris