REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1257/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Bruna Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Lešnjak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-10770/2023-18 od 24. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se kao osnovana žalba tuženika i ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-10770/2023-18 od 24. travnja 2025., pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Utvrđuju se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 203659 od 22. veljače 2007. godine, koji su zaključili tužitelj TU, [adresa], kao korisnik kredita i pravni prednika tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Jurišićeva ulica 4, Zagreb, - Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska 9, kao kreditor, kojom je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, sadržana u točci 2.1. tog Ugovora.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Jurišićeva ulica 4, Zagreb, isplatiti tužitelju TU, [adresa], iznos u visini od 818,51 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 4,30 EUR tekuće od 8.8.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,30 EUR tekuće od 8.9.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,30 EUR tekuće od 7.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,30 EUR tekuće od 7.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,30 EUR tekuće od 8.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,30 EUR tekuće od 9.1.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 9.2.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 9.3.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 6.4.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 7.5.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 8.6.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 23.6.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 10.8.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 7.9.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 7.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 10.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 8.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 12.1.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 5.2.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 1.3.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.3.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.4.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.5.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 23.6.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.7.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 23.8.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.9.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 10.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 10.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 11.2.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 14.3.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 5.4.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.4.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 23.5.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 24.6.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.7.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.8.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.9.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 23.1.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.2.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.3.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 23.4.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 22.5.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR tekuće od 23.6.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 23.7.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.8.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.9.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.1.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.2.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.3.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.4.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.5.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 24.6.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.7.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.8.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 23.9.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 23.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.1.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.2.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR tekuće od 22.3.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,28 EUR tekuće od 22.4.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,28 EUR tekuće od 22.5.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,28 EUR tekuće od 23.6.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,28 EUR tekuće od 22.7.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,28 EUR tekuće od 22.8.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,28 EUR tekuće od 22.9.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,04 EUR tekuće od 22.10.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,04 EUR tekuće od 22.11.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,04 EUR tekuće od 22.12.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,04 EUR tekuće od 22.1.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,04 EUR tekuće od 23.2.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,04 EUR tekuće od 23.3.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,51 EUR tekuće od 22.4.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,51 EUR tekuće od 22.5.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,51 EUR tekuće od 23.6.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,51 EUR tekuće od 22.7.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,51 EUR tekuće od 22.8.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,51 EUR tekuće od 22.9.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,16 EUR tekuće od 22.10.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,16 EUR tekuće od 23.11.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,16 EUR tekuće od 22.12.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,16 EUR tekuće od 22.1.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,16 EUR tekuće od 22.2.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,16 EUR tekuće od 22.3.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,84 EUR tekuće od 22.4.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,84 EUR tekuće od 23.5.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,84 EUR tekuće od 23.6.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,84 EUR tekuće od 22.7.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,84 EUR tekuće od 22.8.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,84 EUR tekuće od 22.9.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,63 EUR tekuće od 22.10.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,63 EUR tekuće od 22.11.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,63 EUR tekuće od 22.12.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,63 EUR tekuće od 23.1.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,63 EUR tekuće od 22.2.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,63 EUR tekuće od 22.3.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,34 EUR tekuće od 22.4.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,34 EUR tekuće od 22.5.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,34 EUR tekuće od 23.6.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,34 EUR tekuće od 22.7.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,34 EUR tekuće od 22.8.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,34 EUR tekuće od 22.9.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,14 EUR tekuće od 23.10.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,14 EUR tekuće od 22.11.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,14 EUR tekuće od 22.12.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,14 EUR tekuće od 22.1.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,14 EUR tekuće od 22.2.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,14 EUR tekuće od 22.3.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR tekuće od 23.4.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR tekuće od 22.5.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR tekuće od 23.6.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR tekuće od 23.7.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR tekuće od 22.8.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR tekuće od 22.9.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,03 EUR tekuće od 22.10.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,03 EUR tekuće od 22.11.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,03 EUR tekuće od 22.12.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,03 EUR tekuće od 22.1.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,63 EUR tekuće od 22.2.2019. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuju se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 203659 od 22. veljače 2007. godine, koji su zaključili tužitelj TU, [adresa], kao korisnik kredita i pravni prednika tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Jurišićeva ulica 4, Zagreb, - Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska 9, kao kreditor, u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno 2,50% (slovima: dvacijelapetposto) od iznosa kredita, minimalno 200,00 (dvijestokunainulalipa), naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj, sadržana u točci 5.1. tog Ugovora.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Jurišićeva ulica 4, Zagreb, da tužitelju TU, [adresa], isplati iznos od 348,40 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Nova hrvatska banka d.d. Zagreb, Varšavska 9, naknaditi tužitelju TU, iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 1.336,92 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2025. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome

– dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda zbog, za sada, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije zakonita i pravilna.

6.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj sud zaključuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7. Međutim, u ovom je postupku činjenično stanje ( čl. 7. i 8. ZPP), bitno za odluku u ovom sporu nepotpuno utvrđeno i posljedično tome je, bar za sada, pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

8. Predmet ovog spora, je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno 2,50% od iznosa kredita, minimalno 200,00 kn, sadržanih u Ugovoru o kreditu broj: 203659, sklopljenog 22. veljače 2007. između tužitelj, ako korisnika kredita i pravnog prednika tuženika Volksbank d.d., Zagreb i posljedično tome njegov zahtjev za isplatu iznosa od 818,51 eura odnosno iznosa od 348,40 eura, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dakle onoga što je uz primjenu navedenih ništetnih odredbi navedenog Ugovora o kreditu tuženik ( njegov pravni prednik) od njega neosnovano naplatio i sve to po pravilima o stjecanju bez osnove, smatrajući da je te iznose tuženik stekao bez osnove budući je u utuženom razdoblju, ove iznose od njega naplatio temeljem ovih ništetnih ugovornih odredbi, smatrajući da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo već su one od strane tuženika ( njegovog pravnog prednika), kao kreditora unesene u tzv. tipski ugovor sastavljenim od strane tuženika ( njegovog pravnog prednika), na koji on, kao potrošač nije mogao utjecati, a što je protivno kogentnim odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (broj: 96/03, dalje: ZZP/93), odnosno odredbi čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 dalje: ZZP/07) koji su bili na snazi za vrijeme sklapanja navedenog ugovora.

9. U ovom postupku nije sporno da je između tuženika ( njegovog pravnog prednika), kao davatelja kredita i tužitelja, kao korisnika kredita 22. veljače 2007. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 203659, temeljem kojeg je tuženik, kao kreditor stavio na raspolaganje tužitelju, kao korisniku kredita iznos od 105.000,00 kn i da je u članku čl. 2.1. ugovorena visina kamatne stope u visini 8,90% godišnje u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora - pravnog prednika tuženika te obveza tužitelja, kao korisnika kredita platiti tuženiku ( njegovom pravnom predniku), kao kreditoru jednokratnu naknadu za obradu kredita u visini od 2,50% od iznosa kredita, minimalno 200,00 kn ( članak 5.1. Ugovora).

10. Obzirom na žalbene navode žalitelja, sporno je, jesu li navedene ugovorne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i jednokratnoj naknadi za obradu kredita ništetne i posljedično tome ima li tužitelji osnovano pravo zahtijevati ovu isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženik od njega naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl.1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/24 - dalje: ZOO). Osim toga, sporna je i osnovanost prigovora zastare tuženika.

11. Sud prvog stupnja je odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja, nakon ocjene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP ), kao osnovan prihvatio takav njegov zahtjev zaključujući, u bitnome, da se o navedenim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, već su one od strane prednika tuženika unaprijed formulirane u tzv. tipskom ugovoru o kreditu na čiji sadržaj on kao slabija strana tog ugovornog odnosa nije mogao utjecati i da su te ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za obradu kredita nepoštene u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03, budući prema sadržaju navedenih, ovdje spornih, ugovornih odredbi kojima je, između ostalog, određeno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci kreditora pri čemu nisu određeni kriteriji koje će isti pri donošenju navedene odluke primijeniti niti koji su parametri za donošenje takve odluke, a radi se o bitnom sastojku predmetnog Ugovora o kreditu koji na taj način ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a bez da se tužitelja precizno upozna sa određenim uvjetima za koju se veže promjena kamatne stope te da mu nije objašnjeno na što ( koje troškove) se točno odnosi ugovorena naknada za obradu kredita, to da ove ugovorene odredbe stvarju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer dovodi do situacije da tuženik, kao vjerovnik, jednostrano određuje obvezu tužitelja, kao dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih jasnih kriterija. Posljedično tome, sud prvog stupnja smatra da je tuženik ugovaranjem ovakve ugovorne odredbe potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO, kojom je propisano da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, kao i suprotno odredbi čl. 269. st. 2. ZOO, kojom je propisano da činidba mora biti određena ili barem odrediva, čime je ovakva odredba nedvojbeno protivna načelu savjesnosti i poštenja, dakle, odredbi čl. 4. ZOO.

11.1. Obzirom da je odredbom čl. 87. ZZP propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava s time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, to sud prvog stupnja, nadalje, zaključuje da temeljem odredbe čl. 324. st. 1. ZOO predmetni Ugovor o kreditu u navedenom dijelu nema učinak, pa sud prvog stupnja smatra da sukladno odredbi čl. 323. st. 1. u vezi odredbe čl. 1115. i u vezi odredbe čl. 1111. ZOO tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu po pravilima o stjecanju bez osnove - razlike koju je tuženiku isplatio na temelju takve ništetne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno na ime naknade za obradu kredita, pri čemu je kao neosnovan odbio i tuženikov prigovor zastare.

12. Iako većinu ovakvih pravnih shvaćanja suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud drugog stupnja (zaključak o (ne)osnovanosti prigovora zastare...) zaključak o osnovanosti zahtjeva tužitelja se, kao što je to i prethodno navedeno, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja , bar za sada, ne može prihvatiti.

12.1. Naime, nije sporno da je na temelju odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 ( isto je propisano i odredbom čl. 96. st. 1. ZZP/07) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom stavka 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok prema stavku 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

13. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok je odredbom čl. 87. st.1. ZZP/03 propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

14. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5.4.1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora, odnosno odredbu čl. 5. Direktive prema kojoj u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, a što iz prethodno navedenih razloga nije bilo slučaj, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

15. Iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 3. lipnja 2014. proizlazi pravno shvaćanje, koje se na odgovarajući način posredno može primijeniti i na konkretan slučaj, „...da je neravnoteža u pravima i obvezama nedvojbeno na štetu potrošača i znatna jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg je potrošač kao dužnik dužan vratiti banci i cijena, dakle neizvjesni su bitni elementi ugovora koji su u pravilu dugoročni, s tim da cijenu, koja ovisi i o visini glavnice jer se određuje u postotku od tog iznosa i o visini kamatne stope, određuje vjerovnik tj. banka. Okolnost presudna za ocjenu uzrokuje li ta odredba znatnu neravnotežu na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja je činjenica, da je navedena odredba dio ugovora kao sadržaj standardnog ugovora banke na koji potrošači nisu mogli utjecati, pri čemu nije sporno da banke niti u ugovoru niti u općim uvjetima banke nisu utvrdile egzaktne parametre za promjenu kamatne stope niti metodu izračuna tih parametara. Činjenica, u potrošačkim ugovorima o kreditu banke nisu imale obvezu ugraditi egzaktne parametre za promjenu kamatne stope i metodu izračuna tih parametara, jer u razdoblju od 2004-2008 godine nije bila propisana obveza banaka da promjenjive kamatne stope nužno moraju biti ugovorene povezivanjem na određenu referentnu kamatnu stopu uvećanu za promjenjivi dio, na koju se tuženici pozivaju tvrdeći da propuštanjem određivanja tih parametara nisu mogli prekršiti propis kojeg u tom obliku nije niti bilo, ide u prilog stavu da su upravo zbog toga, kao savjesni gospodarstvenici, trebali prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, potrošača, i u ugovoru odrediti neku određenu referentnu vrijednost, kako promjena stope, a time i određivanje obveze potrošača, ne bi bilo prepušteno jednostranoj odluci. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope ne daje bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Da je zakon detaljno u tom smislu regulirao obvezu banaka, ne bi u ovom slučaju bilo potrebe primijeniti načelo savjesnosti i poštenja. Osim toga nije pošteno koristiti ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima se daje ovlaštenje bankama mijenjati obvezu potrošača prema odlukama banke bez unaprijed dogovorenih preciznih kriterija.“

16. Dakle, cijeneći sadržaj navedenih zakonskih odredbi i sadržaj navedene Direktive 93/13/EEZ od 5.4.1993, a imajući pri tome u vidu i prethodno navedeno pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, za zaključiti je da je za odluku o osnovanosti pravne osnove zahtjeva tužitelja potrebno utvrditi: da se radi o ugovoru sklopljenom između 10. rujna 2003. i 31. prosinca 2008., da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, da se o tim ugovornim odredbama ( odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i tzv. ulaznoj naknadi) nije pojedinačno pregovaralo, da su te odredba i/ili nejasne, i/ili teško razumljive i/ili teško uočljive, kao i da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

17. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja pravilno zaključuje o postojanju prva četiri uvjeta, dok u odnosu na preostali peti uvjet - da li navedene ugovorne odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, sud prvog stupnja nije utvrdio nikakve činjenice, pa posljedično tome već iz tog razloga nije moguće zaključiti o osnovanosti zahtjeva tužitelja.

18. O tome da li u konkretnom slučaju, odredba o promjenjivim zateznim kamatama i tzv. ulaznoj naknadi uzrokuju značajnu neravnotežu na štetu potrošača, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, sud prvog stupnja nije utvrdio nikakve činjenice ( nije naveo gotovo nikakve razloge) jer nije ni proveden test nepoštenosti, a nema ni dovoljno jasnih razloga niti vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama čl. 81. st. 5. i čl. 84. ZZP/03 te u vezi s tim nije pravilno ni proveden test transparentnosti i ocjena u smislu čl. 83. i 85. ZZP/03.

19. Posljedično tome je u ovom dijelu činjenično stanje, ono odlučno za pravilno presuđenje ove pravne stvari, ostalo nepotpuno utvrđeno radi čega je kao osnovanu valjalo prihvatiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 370 ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

20. U nastavku postupka sud prvog stupnja utvrditi će i ove sporne činjenice te će pravilno provesti test poštenja, nakon čega će ocjenom svih provedenih dokaza donijeti novu sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP pravilno obrazloženu presudu vodeći pri tome računa i da je prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj: Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. ništetna i nepoštena ugovorna odredba o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, na štetu potrošača i da je takvo slično pravo shvaćanje izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 953/2020 od 11.1.2023. te glede ništetnosti ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi, na odgovarajući način, i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo npr. u odluci poslovni broj: Rev- 673/2023-2 od 13. veljače 2024

20.1. Pri tome u odnosu na žalbene navode žalitelja, bez obzira što je ova pobijana presuda ukinuta, valja ipak istaknuti da je sud prvog stupnja pravilno odlučio o prigovoru zastare jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost ovih ugovornih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i tzv. ulaznoj naknadi ustanovljena tek u ovoj parnici, to je sud prvog stupnja pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara ove tužiteljeve novčane tražbine.

Pula - Pola, 23. rujan 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris