Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1215/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Korljan i Partneri d.o.o., odvjetnicima iz Zadra, protiv tuženice KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku iz Ogulina, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-1081/2021-156 od 28. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužiteljice i tuženice te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-1081/2021-156 od 28. svibnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove njenog odgovora na žalbu tuženice.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

1. Utvrđuje se da je tužiteljica VZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isključiva vlasnica, za cijelo, dijela sjeverozapadnog dijela objekta sagrađenog na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Pag, oznake kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća V i dvorište V, ukupne površine 386 m2 (oznaka prema zemljišnoj knjizi), odnosno na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], broj p.l. 239, površine 418 m2 (oznaka prema katastru), i to:

- stana broj 3 u prizemlju kuće, koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice, kupaonice i natkrivene terase, korisne površine 25,25 m2, a korisne vrijednosti površine 22,32 m2 (758/10000 dijela),

- praonica u prizemlju kuće, korisne površine 0,72 m2, a korisne vrijednosti površine 0,36 m2 (12/10000 dijela),

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi vlasnicom dijela sjeverozapadnog objekta sagrađenog na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Pag oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća V i dvorište V, ukupne površine 386 m2 (oznaka prema zemljišnoj knjizi), odnosno na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), broj p.l. 239, površine 418 m2 (oznaka prema katastru), i to dijela koji je na skici sudskog očevida izrađenoj dana 8. travnja 2020. po stalnom sudskom vještaku Ivanu Marinoviću, ing.geod. označen žutim likom i omeđen slovima A, B, Z4, Z3, Z2, Z1, Z13, Z12, Z11, Z10, Z9, Z8, Z7, Z6, Z5, C, D, E, F, G, A, površine 55 m2, u naravi dvorište, zatim dijela koji u naravi predstavlja studio br. 1. u suterenu kuće i garažu u suterenu kuće, te dijela stana br. 4 u prizemlju kuće koji se sastoji od spavaće sobe i balkona/loggie.

III. Odbija se kao neosnovan eventualni kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi da dio sjeverozapadnog dijela objekta sagrađenog na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Pag, oznake kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća V i dvorište V, ukupne površine 386 m2 (oznaka prema zemljišnoj knjizi), odnosno na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], broj p.l. 239, površine 418 m2 (oznaka prema katastru), i to: dio stana broj 4 u prizemlju kuće, koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice, kupaonice i nenatkrivene terase, korisne površine 25,07 m2, a korisne vrijednosti površine 17,92 m2 (608/10000 dijela), sve sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Ante Vukovića od 10. siječnja 2023. godine, dopune 2 nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ante Vukovića od 19. rujna 2024. g. i očitovanja stalnog sudskog vještaka Ante Vukovića od 13. siječnja 2025. g., kao sastavnog dijela izreke presude, čini bračnu stečevinu tužiteljice VZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i pok. CZ pok. K, rođ. **.**.1942., a preminulog **.**.2016., s posljednjim prebivalištem u [adresa], te u dijelu u kojem traži da se u odnosu na označeni dio stana br.4. ista utvrdi suvlasnicom za ½ dijela.“

2. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„ I. Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 19. listopada 2021.

II. Ne dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 20. veljače 2025.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

3. Protiv odbijajućeg dijela ove presude (točke II. i III. izreke) i odluke o troškovima postupka ( točke III. navedenog rješenja) žalbu, pravovremeno, podnosi tužiteljica. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao osnovan prihvati njezin tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka.

4. Protiv dosuđujućeg dijela ove presude ( točke I. izreke) i dijela rješenja u kojem je dopuštena preinaka tužbe tužiteljice te odluke o troškovima postupka ( točke I. i III. navedenog rješenja) žalbu, pravovremeno, podnosi tuženica. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti, kao neosnovan odbije zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova postupka.

5. Sa žalbama tužiteljice i tuženice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

6. Samo je tužiteljica odgovorila na žalbu tuženice predlažući da se njezina žalba, kao osnovana prihvati, a kao neosnovana odbije žalba tuženice. Ujedno zahtjeva i naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove odgovora na žalbu tuženice.

7. Žalbe tužiteljice i tuženice nisu osnovane.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljica a pazeći pri tome

– dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da su pobijana presuda i rješenje zakoniti i pravilni.

8.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge žaliteljica u dijelu u kojem ukazuju na dio pobijanog rješenja kojim je sud prvog stupnja na temelju odredbe čl. 190. st. 1. ZPP dopustio preinaku tužbe od 19. listopada 2021. ( točka I. izreke pobijanog rješenja) odnosno u kojem takvu preinaku tužiteljičine tužbe od 20. veljače 2023. nije dopustio valja istaknuti da je suprotno žalbenim navodima tuženice sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 191. st. 1. i 3. ZPP pravilno dopustio preinaku tužiteljičine tužbe od 19. listopada 2021. jer je to tužiteljica učinila prije zaključenja prethodnog postupka na način da je pored ranije postavljenog tužbenog zahtjeva postavila i drugi, odnosno eventualno kumulirani tužbeni zahtjev ( čl. 188. st. 2. ZPP), sve pri tome zaključujući i da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

8.2. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 191. st. 1., 2. i 3. ZPP pravilno odlučio i da ne dopušta preinaku tužiteljičine tužbe od 20. veljače 2025. jer je u konkretnom slučaju do takve preinake došlo krivnjom tužiteljice, a nakon zaključenja prethodnog postupka kada više nije postojala takva zakonska mogućnost preinake tužbe, sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, pa je i žalbu tužiteljice u ovom dijelu valjalo, kao neosnovanu odbiti.

8.3. Pri tome, suprotno žalbenim navodima tuženice, valja istaknuti da je sud prvog stupnja pravilno zaključio i da je tužiteljica u odnosu na prvotno postavljeni zahtjev podneskom od 19. listopada 2021. smanjila dio svojeg ranije postavljenog zahtjeva i da je time zapravo došlo do djelomičnog povlačenja tužiteljičine tužbe kojem se povlačenju tuženica protivila ( čl. 193. st. 2. ZPP), pa je posljedično tome sud prvog stupnja pravilno ( meritorno) odlučio i o tom dijelu tužbenog zahtjeva, radi čega je žalba tužiteljice neosnovana i u tom dijelu.

8.4. Pri tome, suprotno njenim žalbenim navodima, za pravilnu odluku o takvom djelomičnom povlačenju njezine tužbe od 19. listopada 2021. nije odlučno što je to sud učinio tek pobijanim rješenjem jer je o tome sud prvog stupnja ovlašten odlučiti tijekom trajanja cijelog prvostupanjskog postupka, kao što je na to ovlašten i u slučaju kada odlučuje o preinaci tužbe s time što je u slučaju kada takvu preinaku tužbe dopusti dužan ostaviti tuženiku vrijeme potrebno da se može pripremiti za raspravljanje po preinačenoj tužbi, ako za to nije imao dovoljno vremena ( čl. 190. st. 7. ZPP).

8.5. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 6. ZPP time što je o preinakama tužiteljičine tužbe odlučio tek u pobijanom rješenju jer time nije bilo nezakonitog postupanja suda, a osobito ne propuštanjem dostave, čime bi bila onemogućena raspravljati pred sudom, što je ona konačno i činila ( raspravljala pred sudom) i nakon tih njenih podnesaka, pa je žalbu tužiteljice valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

8.6. Iz prethodno navedenih razloga tužiteljici nije povrijeđeno niti pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na pristup sudu iz čl. 6. stavka 1. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih kao niti ustavno i konvencijsko pravo na suđenje u razumnom roku iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, radi čega je žalba tužiteljice neosnovana i u ovom dijelu.

8.7. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 5. st. 2. i 4. ZPP na koju također izrekom ukazuje u svojoj žalbi jer je sud prvog stupnja svakoj stranci, dakle i tužiteljici, dao mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke i svoju odluku nije utemeljio na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju tužiteljica, obzirom na postavljene zahtjeve, kao savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti sve imajući pri tome na umu da se tijekom trajanja postupka pred sudom prvog stupnja raspravljalo o zahtjevima tužiteljice – onim postavljenim u tužbi i njenim podnescima od 19. listopada 2021. i 20. veljače 2025., a da je o „sudbini“ tih podnesaka ( preinakama tužiteljičine tužbe) odlučilo tek pobijanim rješenjem, dakle nakon što je proveden dokazni postupak.

8.8. Osim toga, u ovom postupku nije počinjena niti bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP, na koju ukazuju obje žaliteljice jer su u pobijanoj presudi navedeni ipak dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

8.9. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke., 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. Suprotno žalbenim navodima žaliteljica, u ovom postupku nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama (čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjele umanjiti ni žaliteljice u svojim žalbama.

10. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

11. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je vlasnica dijela sjeverozapadnog dijela objekta sagrađenog na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Pag, oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća V i dvorište V, ukupne površine 386 m2 (oznaka prema zemljišnoj knjizi), odnosno na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], broj p.l. 239, površine 418 m2 (oznaka prema katastru) i to:

- praonica u prizemlju kuće, korisne površine 0,72 m2, a korisne vrijednosti površine 0,36 m2 (12/10000 dijela),

-stana broj 7 na 1. katu kuće, koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice i kupaonice, nenatkrivene terase i stubišta, korisne površine 30,04 m2, a korisne vrijednosti površine 24,98 m2 (848/10000 dijela), sve sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Ante Vukovića od 10. siječnja 2023. i dopune nalaza navedenog vještaka od 19. rujna 2024. i njegovog očitovanja od 13. siječnja 2025., kao sastavnog dijela pobijane presude, a koji dijelovi zajedno čine 1618/10000 dijela čitave kuće i dijela predmetne nekretnine koji je na skici sudskog vještaka Ivana Marinovića, ing.geod. od 8. travnja 2020. označen žutim likom i omeđen slovima A, B, Z4, Z3, Z2, Z1, Z13, Z12, Z11, Z10, Z9, Z8, Z7, Z6, Z5, C, D, E, F, G, A, površine 55 m2, u naravi dvorište, dijela koji u naravi predstavlja studio br. 1. u suterenu kuće i garaže u suterenu kuće, te dijela stana br. 4 u prizemlju kuće koji se sastoji od spavaće sobe i balkona/loggie te da navedeni dijelovi predmetne nekretnine ne ulaze u ostavinsku imovinu iza pok. CZ rođenog **.**.1942., utemeljen na njezinoj tvrdnji da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekla građenjem u dogovoru sa pok. suprugom CZ s kojim je najprije živjela u izvanbračno zajednici, a potom od 2016. i u bračnoj zajednici.

11.1. Osim toga, predmet ovog spora je i njezin eventualno kumulirani zahtjev ( čl. 188. st. 2. ZPP) kojim zahtjeva da se utvrdi da dio sjeverozapadnog dijela objekta sagrađenog na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Pag, oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća V i dvorište V, ukupne površine 386 m2 (oznaka prema zemljišnoj knjizi), odnosno na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], broj p.l. 239, površine 418 m2 (oznaka prema katastru), i to: dio stana broj 4 u prizemlju kuće, koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice, kupaonice i nenatkrivene terase, korisne površine 25,07 m2, a korisne vrijednosti površine 17,92 m2 (608/10000 dijela), sve sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Ante Vukovića od 10. siječnja 2023., dopune 2 nalaza i mišljenja navedenog vještaka od 19. rujna 2024. i njegovog očitovanja od 13. siječnja 2025., kao sastavnog dijela pobijane presude, čine bračnu stečevinu tužiteljice i pok. CZ i da je ona na toj nekretnini stana br. 4. suvlasnica u ½ dijela.

12. Odlučujući o ovim zahtjevima tužiteljice, sud prvog stupnja je nakon ocijene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP), kao djelomično osnovan prihvatio ovaj zahtjev tužiteljice zaključujući, u bitnome, da je tužiteljica vlasnica dijela sjeverozapadnog dijela objekta sagrađenog na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Pag, oznake kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća V i dvorište V, ukupne površine 386 m2 (oznaka prema zemljišnoj knjizi), odnosno na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], broj p.l. 239, površine 418 m2 (oznaka prema katastru), i to:

- praonica u prizemlju kuće, korisne površine 0,72 m2, a korisne vrijednosti površine 0,36 m2 (12/10000 dijela),

-stana broj 7 na 1. katu kuće, koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice i kupaonice, nenatkrivene terase i stubišta, korisne površine 30,04 m2, a korisne vrijednosti površine 24,98 m2 (848/10000 dijela), sve sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Ante Vukovića od 10. siječnja 2023. godine, dopune 2 nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ante Vukovića od 19. rujna 2024. g. i očitovanja stalnog sudskog vještaka Ante Vukovića od 13. siječnja 2025. g., kao sastavnog dijela izreke presude, a koji dijelovi zajedno čine 1618/10000 dijela čitave kuće budući je tijekom postupka dokazano da je tužiteljica na ovom dijelu predmetne nekretnine stekla pravo vlasništva građenjem, odnosno nadogradnjom na tuđem zemljištu, u razdoblju od 2000. pa do završetka 2012. – 2014. ( čl. 153. odnosno odredba čl. 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - „Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV), dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice, kao neosnovan odbio.

12.1. Odbijajući preostali zahtjev tužiteljice, a koji se odnosi na dio dvorišta k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 55 m2, a koji je dio u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Ivana Marinovića označen žutim likom i omeđen slovima A, B, Z4, Z3, Z2, Z1, Z13, Z12, Z11, Z10, Z9, Z8, Z7, Z6, Z5, C, D, E, F, G, A, (u odnosu na koji je tužiteljica povukla tužbu, a čemu se tuženica protivila) sud prvog stupnja, u bitnome, zaključuje da tužiteljica u odnosu na taj dio zahtjeva nije navela, a niti je dokazala bilo kakvu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva, jer ukoliko bi prema tvrdnji tužiteljice pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva na ovom dijelu sporne nekretnine bio određeni pravni posao ( kupoprodaja) tužiteljica sklapanje takvog pravnog posla nbije dokazala odnosno u iskazu navela da je dio nekretnine na kojem je vršena nadogradnja stekla i kupnjom, ističe se da tužiteljica te navode nije dokazala, sve imajući pri tome u vidu i odredbu čl. 120. ZV, kojom je propisano da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

12.2. U odnosu, pak, na dio objekta sagrađenog na navedenoj nekretnini koji se odnosi na studio br. 1. u suterenu kuće i garažu u suterenu kuće, te dio stana br.4. u prizemlju kuće koji se sastoji od spavaće sobe i balkona/loggie, sud prvog stupnja zaključuje da temeljem provedenih dokaza ( iskaza saslušanih svjedoka kao i iskaza same tužiteljice) proizlazi da je su ti dijelovi predmetne nekretnine bili izgrađeni od strane CZ prije nego su on i tužiteljica započeli izvanbračnu zajednicu i da te dijelove tužiteljica nije nadogradila ili preuredila/adaptirala, a niti je tijekom postupka dokazano da je te dijelove predmetne nekretnine stekla pravnim poslom ( kupoprodaja).

12.3. U odnosu na dio njenog zahtjeva kojim je zahtijevala da se utvrdi vlasnicom dijela stana br. 4. u prizemlju kuće koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice i nenatkrivene terase, sud prvog stupnja zaključuje da je i taj dio njenog zahtjeva neosnovan jer prema čl. 67. ZV vlasništvo posebnoga dijela može biti uspostavljeno glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija, u koje osobito spadaju samostalne poslovne prostorije, samostalne garaže ili jasno omeđena mjesta u zgradi namijenjena ostavljaju motornih vozila, posljedično čemu da bi određeni dio nekretnine (u predmetnoj stvari potraživani dnevni boravak, kuhinja, blagovaonica, kupaonica i nenatkrivena terasa koji su sastavni dijelovi stana br.4) mogao biti samostalni objekt vlasništva to isti mora predstavljati samostalnu uporabnu cjelinu, a što tužiteljica u ovom postupku u odnosu na prijeporni dio nije dokazala.

13. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, ovakva činjenična utvrđenja suda prvog stupnja i primjenu materijalnog prava prihvaća u svemu i ovaj sud, kao sud drugog stupnja jer je za to sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu dovoljno jasne uvjerljive i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjele umanjiti niti žaliteljice izjavljenim žalbama.

14. Na temelju odredbe čl. 153. ZV propisano je da ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta, odnosno odredbom čl. 156. Navedenog Zakona propisano je da dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine, a pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz stavka 1. ovoga članka, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznoga prava.

15. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, koja jasno proizlaze iz iskaza saslušanih svjedoka BZ, ĆZ, DZ, TZ, ĐZ, ZZ i RZ te tužiteljice saslušane kao parnične stranke, kao i priložene financijske dokumentacije, a koja svojom žalbom nije uspjela umanjiti niti tuženica u svojoj žalbi da je izvanbračna zajednica tužiteljice i pok. CZ započela prije 2000. i da je u razdoblju od 2000. pa do završetka 2012. – 2014. tužiteljica, kao pošteni graditelj uz dopuštenje pok. CZ izvršila nadogradnju na predmetnoj nekretnini i to stana broj 3 u prizemlju kuće, koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice, kupaonice i natkrivene terase, korisne površine 25,25 m2, a korisne vrijednosti površine 22,32 m2 (758/10000 dijela), praonica u prizemlju kuće, korisne površine 0,72 m2, a korisne vrijednosti površine 0,36 m2 (12/10000 dijela), stana broj 7 na 1. katu kuće, koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice i kupaonice, nenatkrivene terase i stubišta, korisne površine 30,04 m2, a korisne vrijednosti površine 24,98 m2 (848/10000 dijela), to je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima žaliteljice, kao djelomično osnovan prihvatio ovaj zahtjev tužiteljice, a za što je sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih niti tuženica svojom žalbom nije uspjela dovesti u ozbiljnu dvojbu.

15.1. Pri tome u odnosu na žalbene navode tuženice u dijelu u kojem ukazuje na načelo jedinstvo zemljišta i zgrada ( čl. 366. u vezi odredbe čl. 9. ZV) valja istaknuti da u ovom postupku navedeno načelo nije povrijeđeno jer je u postupku utvrđeno da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na navedenim posebnim dijelovima koji čine točno određeni suvlasnički idealni dio cijele nekretnine, a sve kako je to određeno i u izreci pod točkom I. izreke pobijane presude, pa je žalbu ove žaliteljice valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

15.2. Osim toga, tuženica se neosnovano poziva i na odredbu čl. 253. Obiteljskog zakona ( „Narodne novine“, broj: 162/98 i 116/03 – dalje ObZ/98), odnosno odredbu čl. 249. Obiteljskog zakona ( „Narodne novine“, broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15 i 103/15 – dalje ObZ/03), koje su bile na snazi u vrijeme navedenog stjecanja prava vlasništva odnosno trajanja izvanbračne odnosno bračne zajednice tužiteljice i pok. CZ jer neovisno o zakonskoj presumciji koja proizlazi iz navedenih odredbi da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, moguće je u parničnom postupku dokazivati da određena imovina predstavlja posebnu imovinu jednog od bračnih drugova ( čl. 253. st. 2. ObZ/03), a što je tužiteljica u ovom postupku i učinila.

16. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja je odlučujući o preostalim zahtjevima tužiteljice pravilno primijenio materijalno pravo i kada je u tom dijelu, kao neosnovane odbio njene zahtjeve.

17. Naime, sud prvog stupnja je osnovom provedenih dokaza pravilno zaključio da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je pravo vlasništva na preostalim dijelovima predmetne nekretnine stekla pravnim poslom jer se u smislu odredbe čl. 120. ZV, pravo vlasništva na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, dok u odnosu dio objekta sagrađenog na navedenoj nekretnini koji se odnosi na studio br. 1. u suterenu kuće i garažu u suterenu kuće, te dio stana br.4. u prizemlju kuće koji se sastoji od spavaće sobe i balkona/loggie, sud prvog stupnja temeljem provedenih dokaza, a napose iskaza saslušanih svjedoka, pa i samog iskaza tužiteljice, pravilno zaključuje da zaključuje da su ti dijelovi predmetne nekretnine bili izgrađeni od strane CZ prije nego su on i tužiteljica započeli izvanbračnu zajednicu i da te dijelove tužiteljica nije nadogradila ili preuredila/adaptirala, a niti je tijekom postupka dokazano da je te dijelove predmetne nekretnine stekla pravnim poslom (kupoprodaja).

17.1. U odnosu na dio njenog zahtjeva kojim je zahtijevala da se utvrdi vlasnicom dijela stana br. 4. u prizemlju kuće koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice i nenatkrivene terase, sud prvog stupnja, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključuje da se prema čl. 67. ZV vlasništvo posebnoga dijela može uspostaviti glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija, u koje osobito spadaju samostalne poslovne prostorije, samostalne garaže ili jasno omeđena mjesta u zgradi namijenjena ostavljaju motornih vozila i da posljedično tome da bi određeni dio nekretnine (u predmetnoj stvari potraživani dnevni boravak, kuhinja, blagovaonica, kupaonica i nenatkrivena terasa koji su sastavni dijelovi stana br.4) mogao biti samostalni objekt vlasništva to isti mora predstavljati samostalnu uporabnu cjelinu, a što tužiteljica u ovom postupku u odnosu na prijeporni dio nije dokazala niti je u tom smjeru i postavila odgovarajući zahtjev, pa je posljedično tome žalbu tužiteljice valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

18. Suprotno žalbenim navodima žalitelja (tužiteljice i tuženice) sud prvog stupnja je obzirom na podjednaki uspjeh stranaka u ovom postupku, pravilno primijenio materijalno pravo i kada je na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP odlučio da svaka stranka u postupku snosi svoje troškove postupka, pa je žalbe žalitelja valjalo, kao neosnovane odbiti i u ovom dijelu.

19. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje su žaliteljice ukazivale u svojim žalbama, valjalo je žalbe žaliteljica odbiti, kao neosnovane i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. točke 2. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

20. Tijekom žalbenog postupka tužiteljica je u odgovoru na žalbu tuženice zahtijevala naknadu troškova postupka koji se odnose na njezin odgovor na žalbu tuženice, ali je ovaj njezin zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan jer isti nije bio potreban za vođenje parnice ( čl. 166. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP).

Pula - Pola, 23. rujan 2025.

Predsjednik vijeća

Robert Fabris

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte