REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-631/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Damir Ježić, odvjetnik iz Zagreba, radi ispravka i brisanja upisa, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 717/2023-2 od 17. srpnja 2024. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-878/22 od 15. prosinca 2022., u sjednici održanoj 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva u korist tuženika na nekretninama oznake:

14. ETAŽA: poslovni prostor u prizemlju površine 136,40 m2, [adresa], neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine upisane u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, sagrađen na zk.č.br. [katastarska čestica] [adresa], dvorište, stambena Zgrada [adresa] ukupne površine 582 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te

15.ETAŽA: stan u podrumu površine 19,88 m2, [adresa], neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine upisane u A, sagrađen na zk.č.br. [katastarska čestica] [adresa], dvorište, stambena Zgrada [adresa] ukupne površine 582 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Z-15847/17 od 27.listopada 2021., te uspostava novog zemljišnoknjižnog stanja tako da se briše pravo vlasništva na nekretninama oznake:

14. ETAŽA: poslovni prostor u prizemlju površine 136,40 m2, [adresa], neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine upisane u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, sagrađen na zk.č.br. [katastarska čestica] [adresa], dvorište, stambena Zgrada [adresa] ukupne površine 582 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te

15.ETAŽA: stan u podrumu površine 19,88 m2, [adresa], neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine upisane u A, sagrađen na zk.č.br. [katastarska čestica] [adresa], dvorište, stambena Zgrada [adresa] ukupne površine 582 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

s imena tuženika uz istovremeni besteretni upis prava vlasništva u korist tužiteljice Republike Hrvatske OIB:52634238587 za cijelo." Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn / 663,61 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2022. do isplate.“

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke preinačena je prvostupanjska presuda te je odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev kako je to pobliže opisano u točkama I.I., I.II. i I.III. drugostupanjske presude, dok je pod točkom II. izreke drugostupanjske presude naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.607,19 eura.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-256/2025-2 od 29. siječnja 2025., tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-717/2023-2 od 17. srpnja 2024. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

„Ima li ranije upisani organ upravljanja nekretninama koje su bile općenarodna imovina (Poduzeće državnih stambenih zgrada I. Rajona u Zagrebu, odnosno njegov slijednik Grad Zagreb), ovlasti raspolagati tim nekretninama odnosno stjecati pravo vlasništva na njima, ako se prethodno radilo o optantskoj imovini?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev, odnosno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev za utvrđenje da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva na nekretnini u korist tuženika Grada Zagreba, brisanje prava vlasništva tuženika i upis prava vlasništva Republike Hrvatske.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je Grad Zagreb upisan kao vlasnik spornih nekretnina na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Z-15847/17 od 27. listopada 2021. donesenog u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora,

- da je navedenim rješenjem dopušteno brisanje općenarodne imovine s uknjiženim pravom upravljanja poduzeća državnih stambenih zgrada I. rajona Zagreb i prijenos posebnih dijelova nekretnine iz knjige položenih ugovora u zemljišnu knjigu uz uknjižbu prava vlasništva između ostalih i 14. ETAŽA: poslovni prostor u prizemlju površine 136,40 m2, [adresa], neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine upisane u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, za korist Grada Zagreba, te 15.ETAŽA: stan u podrumu površine 19,88 m2, [adresa], neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine upisane u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, za korist Grada Zagreba, a sve temeljem čl. 17. st. 3. Pravilnika Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (NN 121/13, dalje: Pravilnik), Međuvlasničkog ugovora od 28. prosinca 1987., Ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 25. ožujka 1998., Popisa objekata u zgradi od 27. rujna 2021. te odredbi čl. 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 143/13, 152/14 - dalje: ZVDSP).

- da je nekretnina u zemljišnim knjigama bila upisana kao općenarodna imovina sa zabilježbom da je predmetna nekretnina prije podruštvljenja bila upisana kao imovina talijanskog pravnog subjekta,

- da je temeljem Ugovora o miru s Italijom bilo provedeno rješenje K-3498/45 pravo vlasništva na nekretnini bilo upisano u korist Državnog osiguranja zavoda FNRJ,

- da je potom je pod Z-1407/51 bilo uspostavljeno prijašnje zemljišnoknjižno stanje i temeljem rješenja od 3. studenog 1950. nekretnina je upisana kao Općenarodna imovina na temelju čl. 79. Ugovora o miru s Italijom

- da je nekretnina bila kao općenarodna imovina upisana bez naznake organa upravljanja te je organ upravljanja upisan tek 1951. i to: Poduzeće državnih stambenih zgrada u I. Rajonu Zagreb.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši da je Republika Hrvatska pravo vlasništva stekla temeljem Ugovora o miru s Italijom i Sporazuma od 18. prosinca 1954. prema kojem su u društveno vlasništvo prešle sve nekretnine optanata. Nadalje, navodi da je na nekretnini bila upisana samo naznaka organa upravljanja i to Poduzeće državnih stambenih zgrada u I. rajonu Zagreb i to tek 1951., u kojem slučaju se radi samo o pravu gospodarenja, što nije izjednačeno i isto kao pravo upravljanja pa upravljanje koje ima Poduzeće državnih stambenih zgrada I. Rajon Zagreb, nije jedno od prava koje čini općenarodnu imovinu (pravo raspolaganja, korištenja ili upravljanja), već se radi o pravu gospodarenja do rješavanja pitanja titulara prava vlasništva. U odnosu na stan površine 19,88 m2, u odnosu na koji je predlagatelj u postupku povezivanja koji se kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem Z- 15847/17, predlagao upisati pravo vlasništva za korist SČ (koja je preminula **.**.1998.), prvostupanjski sud je naveo da tuženik u postupku povezivanja nije dokazao da mu pripada pravo vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine niti je dostavio isprave koje bi predstavljale valjani pravni temelj za upis prava vlasništva u korist tuženika niti je tuženik dostavio dokaze da je uopće raspolagao predmetnim nekretninama. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica dokazala svoje pravo vlasništva na temelju čl. 362. st. 3. ZVDSP.

11. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev primjenom čl. 362. st. 1. ZVDSP, čl. 4. Uredbe o uknjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini („Službeni list“ FNRJ broj 58/1947, „Službeni list“ SFRJ broj 12/1965; dalje: Uredba) i čl. 5. Zakona o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu („Službeni list SFRJ“ broj 12/65; „Narodne novine“ broj 52/71 i 91/96). To stoga, jer je prema shvaćanju drugostupanjskog suda prednik tuženika bio nositelj prava korištenja predmetnih nekretnina prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pa smatra da se radi o pravu upravljanja koje je upisano prija stupanja na snagu Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“ broj 53/90; dalje: ZID ZGZ) te da je ono sadržavalo sva osnovna vlasnička ovlaštenja na stvarima iz općenarodne imovine, a sukladno odredbi Zakona o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu koji je stupio na snagu 1. travnja 1965. pravo prednika tuženika utvrđeno je kao pravo korištenja.

12. Mjerodavne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 143/13, 152/14 - dalje: ZVDSP) glase:

Članak 362.

(1) Smatra se da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

(2) Smatra se da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno nositelj prvenstvenoga prava korištenja takva zemljišta, vlasnik toga zemljišta, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

(3) Smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenoga vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz stavka 1. i 2. ovoga članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

13. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je sporna nekretnina izvorno bila optantska imovina budući da je pravo vlasništva prvobitno bilo upisano na talijanski pravni subjekt pa je ta nekretnina sklapanjem sporazuma između FNRJ i Republike Italije prešla u društveno vlasništvo zbog čega je na temelju rješenja iz 1950. upisana općenarodna imovina bez naznake organa upravljanja. Organ upravljanja upisan je 1951. i to je Poduzeće državnih stambenih zgrada I. Rajon Zagreb.

14. Prema shvaćanju ovog suda pravo upravljanja društvenim vlasništvom podrazumijeva i pravo korištenja i raspolaganja. Stoga kada je u zemljišnim knjigama kao organ upravljanja naznačen pravni prednik tuženika (Poduzeće državnih stambenih zgrada I. Rajon Zagreb), tada je njegovo pravo upravljanja u sebi sadržavalo i pravo korištenja odnosno raspolaganja pa je tuženik na temelju čl. 362. st. 1. ZVDSP stekao pravo vlasništva nekretnine. Iako u zemljišnim knjigama prvobitno nije bio naznačen organ upravljanja, kada je kao organ upravljanja naznačen pravni prednik tuženika, proizlazi da je nekretninom raspolagano u korist pravnog prednika tuženika neovisno o tome što je prvobitno bila riječ o optantskoj imovini. To ujedno predstavlja i odgovor na postavljeno pitanje.

15. Slijedom navedenog, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo pa je valjalo pozivom na odredbu čl. 391. st. 6. ZPP odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 23. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil