Poslovni broj: Gž-1716/2023-5

 

 

 

 

             

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Dragice Samardžić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. V. iz K., OIB: ..., kojeg zastupa odvjetnik S. B. iz K., protiv tužene R. P. iz S., OIB: ..., koju zastupa odvjetnik B. G. iz K., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-271/21-22 od 20. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-271/21-22 od 20. lipnja 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

''Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju broj Ov-7/2004., ovjeren kod Općinskog suda u Kutini od 9. lipnja 2004., sklopljen između tužitelja B. V. iz K., kao primatelja uzdržavanja i tužene R. P. iz S., kao davateljice uzdržavanja, te isti ne proizvodi pravne učinke.

Po pravomoćnosti ove odluke tuženica R. P. dozvoljava tužitelju B. V. brisanje zabilježbe ovog ugovora u zemljišnim knjigama''

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 373,13 €/2.811,35 kn, u roku 15 dana.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelji koji pobijaju istu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP), predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu, odnosno svojom odlukom preinači istu na način da utvrdi raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju broj Ov-7/2004 od 9. lipnja 2004 ili da tako ukinutu odluku vrati prvostupanjskom sudu.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za raskid ugovora sklopljenog 9. lipnja 2004. između tužitelja B. V., kao primatelja uzdržavanja i tužene R. P., kao davateljice uzdržavanja i da isti ne proizvodi pravne učinke.

 

6. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio sljedeće činjenice:

 

- da između stranaka nije sporno da su 9. lipnja 2004. sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji ugovor je ovjeren kod Općinskog suda u Kutini

- da je između stranaka sporno je li tužena kao davateljica uzdržavanja ispunjavala svoje obveze preuzete predmetnim ugovorom,

- da iz iskaza svjedoka A. Š. i V. V. nesporno proizlazi da je tužena ispunjavala svoje ugovorne obveze,

- da je životno neuvjerljiv i nelogičan iskaz tužitelja da tužena dugi niz godina nije ispunjavala svoje ugovorne obveze i da on na to nije reagirao nego da je to prihvatio i suživio se s tim.

 

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a pozivom na odredbu članka 583. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) analizirajući iskaze stranaka i svjedoka prvostupanjski sud zaključuje da su oboje saslušanih svjedoka potvrdili iskaz tužene odnosno potvrdili da je tužena cijelo vrijeme kuhala hranu, spremala i čistila stan te obrađivala zajedno sa tužiteljem vrt u mjestu S. Svjedok A. Š. da je susjeda stranaka koja je zalazila kod stranaka u stan i ima osobnih i neposrednih saznanja o predmetu spora. Ona da nije u srodstvu sa niti jednom strankom i stoga da je osobno nezainteresirana za ishod spora odnosno radi se nepristranom i nesrodnom svjedoku čiji iskaz sud da prihvaća u cijelosti. Svjedok V. V. da je također nesrodan sa strankama i prijatelj je od obje stranke koji također ima neposrednih, osobnih saznanja o predmetu spora jer da je često zalazio u stan stranaka i družio se sa njima pa da se stoga također radi o nepristranom svjedoku, osobno nezainteresiranom za ishod spora, čiji iskaz sud da prihvaća u cijelosti. Tužena da je ispunjavala svoje ugovorne obveze i da stoga nisu ispunjen zakonski uvjet za raskid ugovora iz članka 583. stavak 3. ZOO, slijedom čega da je zahtjev tužitelja valjalo odbiti.

 

8. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa ovaj sud je utvrdio da ista ne sadrži nikakve nedostatke niti proturječnosti na koje ukazuju žalba, naprotiv, po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je za zauzeto stajalište o neosnovanosti tužiteljevog tužbenog zahtjeva dao jasne, podudarne, određene i uvjerljive razloge zbog čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju ukazuju žalitelji. Isto tako nije ostvarena niti jedna druga bitna povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.

 

9. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje koje žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u sumnju sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz članak 583. stavak 3. ZOO kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju.

 

10. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu postupka iz članak 354. stavak 1. u vezi članak 299. stavak 2. ZPP kada je izveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka od strane tužene koji su predloženi nakon zaključenja pripremnog ročišta.

 

11. Naime, odredbom članka 299. stavak 2. ZPP propisano je da stranke mogu tijekom glave rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

 

12. Kako je tužitelj tek na ročištu od 10. svibnja 2022. iznio činjenice na kojima temelji tužbu to je opravdano tužena obzirom na navedeno utemeljeno nakon zaključenja prethodnog postupka predložila izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka koje dokaze je sud i izveo, pa se predlaganje takvog dokaza nije moglo pripisati krivnji tužene radi toga što ih nije predložila do zaključenja prethodnog postupka u smislu članak 299. stavak 2. ZPP, pa nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja.

 

13. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je strogo formalni ugovor s obzirom na interese koji se time nastoje zaštititi (u pravilu interesi primatelja uzdržavanja), odnosno to je dvostrano obvezan ugovor jer njegovim zaključenjem nastaju obveze-dužnosti na jednoj i drugoj ugovornoj strani.

 

14. Svrha navedenog ugovora je pružanje skrbi primatelju uzdržavanja sukladno preuzetim ugovornim obvezama i općim načelima obveznog prava o dužnosti izvršenja obveze, te načela savjesnosti i poštenja.

 

15. Obveza davatelja uzdržavanja sastoji se u činidbama (davanje i činjenje) koje su predviđene ugovorom ili određene prirodom stvari, a obveze drugog ugovornika da na davatelja uzdržavanja sa danom svoje smrti prenese vlasništvo stvari koje su predmet ugovora.

 

16. Prema odredbi članka 583. stavak 3. ZOO svaka stranka može tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ako druga strana ne izvršava svoje obveze.

 

17. Tužitelj bi mogao s uspjehom u ovom postupku tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ako tužena ne ispunjava sve ugovorom preuzete obveze, međutim u konkretnom slučaju i neovisno o iskazu saslušanih svjedoka predloženih po tuženoj, tužitelj na kojem je teret dokaza nije iznio niti jedan konkretan navod o tome koju odredbu ugovora o doživotnom uzdržavanju tužena nije ispunila a narav tužene ne predstavlja razlog za raskid ugovora, dok s druge strane tužena ukazuje da se ugovor izvršava 18 godina i da tužitelj nije imao primjedbi i prigovora na izvršenje ugovora, dakle tužitelj nije dokazao da tužena ne ispunjava ugovorom preuzete obveze, odnosno isti nije dokazao koje su odredbe ugovora povrijeđene.

 

18. Stoga, proizlazi kako je prvostupanjski sud izveo predložene dokaze, ocijenio ih baš na način kako to nalaže odredba iz članka 8. ZPP te je na temelju tako izvedenih dokaza ocijenio nedokazanom tužiteljevu tvrdnju da tužena ne ispunjava ugovorne obveze.

 

19. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijane presude, pri čemu je žalitelju još odgovoriti i kako su prema odredbi iz članka 7. ZPP stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele, i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile, samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3. ZPP).

 

20. Navedena odredba ne nalaže utvrđivanje „materijalne istine“ već tzv. „stranačke istine“ jer se sud, u odlučivanju u konkretnom predmetu, kreće u okviru iznijetih činjenica i ponuđenih dokaza od strane stranaka, a bez ovlaštenja da po službenoj dužnosti utvrđuje činjenice i provodi nepredložene dokaze, osim citiranih izuzetaka o kakvima u ovom slučaju nije riječ. Ponuđeni dokazi po tužitelju (saslušanje svjedoka od kojih je odustao) u konkretnom slučaju, kako je navedeno, ne pružaju temelj zaključivanju o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako je pravilno uočio prvostupanjski sud i s tog razloga tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio.

 

21. Stoga, žalbenim razlozima žalitelja nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude koja je zasnovana na utvrđenom činjeničnom stanju i donesena uz pravilnu primjenu mjerodavnih materijalnopravnih odredaba ZV. Suprotno žalbenim navodima žalitelja utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su provedenim dokazima u postupku, kao i iskazima stranaka, a sud je u postupku izvedene dokaze ocijenio po svom slobodnom uvjerenju, koje uvjerenje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koji imaju uporište u izvedenim dokazima. Kako ta ocjena nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja, to drugostupanjski sud prihvaća kao pravilnu ocjenu dokaza koju je dao sud prvog stupnja.

 

22. Valjana je i odluka o trošku postupka koja je osnovano utemeljena na odredbi članka 151. i 155. ZPP, koja žalbenim navodima žalitelja nije dovedena u sumnju.

 

23. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu žalitelja valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu po osnovi odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

 

U Splitu, 8. veljače 2024.