REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: Pn-3181/2020-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu pojedincu Silviji Sunčani Stubičar, u pravnoj stvari tužitelja LŽ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa OD Pavičić & partneri iz Zagreba protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB 22694857747 kojeg zastupa Odvjetničko društvo Grgić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. srpnja 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Ante Rajića i punomoćnika tuženika odvjetnice Ivane Štih iz Zagreba, na ročištu radi donošenja, objave i uručenja presude dana 23. rujna 2025. godine

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe.

i

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 OIB 22694857747 isplatiti tužitelju LŽ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.703,34 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana 16. rujna 2020. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2023. g. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.01.2024. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentan stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.523,70 eura, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 23. rujna 2025. godine od isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 1. srpnja 2020. godine u Zagrebu, Čulinečka cesta 31 stradao prometnoj nezgodi kao vozač motocikla reg. ozn. [registarska oznaka] a za nezgodu je odgovoran HŽ iz [adresa] koji je vozilom reg. ozn. [registarska oznaka] prešao u suprotnu traku i oduzeo prednost gore navedenom vozilu tužitelja te na taj način izazvao sudar. Vozilo štetnika je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici br. [broj police]. Tužitelj je od posljedica štetnog događaja zadobio ožiljke u predjelu šake, ruke, desne i lijeve potkoljenice i natkoljenice, a što predstavlja naruženje. Stoga po čl. 1100 st. 1. i 2. i čl. 1095. ZOO- a potražuje zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tuđu pomoć i njegu iznos od 35.000,00 kuna (sada 4.645,30 eura), a kako je tuženik dana 15.9.2020. g. u mirnom postupku tužitelju isplatio iznos od 8.000,00 kuna to konačno potražuje 27.000,00 kuna (sada 3.583,52 eura) a i zateznu kamatu i trošak parničnog postupka. Podneskom od 31. listopada 2024. godine, nakon provedenog vještačenje tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na iznos od 4.765,12 eura što se ina smatrati preinakom tužbe koju je sud dopustio jer nalazi da je isto svrsishodno radi konačnog rješenja spora između stranaka po čl. 193. st. 2. ZPP-a pa je odlučeno kao u izreci rješenja. U podnesku od 31. listopada 2024. g. tužitelj konačno postavlja zahtjev na 4.765,12 eura time da potražuje za tuđu pomoć i njegu iznos od 80,00 eura i za povredu prava osobnosti iznos od 4.685,12 eura, time da je u mirnom postupku tuženik isplatio iznos od 1.061,78 eura 15. rujna 2020. godine pa tužitelj nakon toga potražuje 3.703,34 eura sa zakonskima zateznim kamatama i troškom parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, priznaje status štetnika kao osiguranika tuženika, ali osporava isključivu odgovornost svog osiguranika, jer je tužitelj suodgovoran jer je upravljao motorom prekomjernom brzinom. Osporava visinu tužbenog zahtjeva, preko iznosa koji je isplaćen u mirnom postupku i tijek zakonskih zateznih kamatama.

3. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Svaka stranka u ovom sporu treba dokazivati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, i 80/22, dalje ZPP) te navedene odredbe određuju teret dokazivanja odlučnih činjenica sve imajući u vidu načelo ekonomičnosti i dužnost suda da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova (članak 10. ZPP) primjenom načela razmjernosti.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu MUP-a od 14.7.2020. (list 5-6), medicinsku dokumentaciju (list 8-24), odštetni zahtjev (list 25), dopis (list 42), skica i fotografije mjesta događaja (list 67-68), spis Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp P-5996/2019, saslušani su svjedoci ĆŽ i GŽ te je saslušan tužitelj, provedeno je prometno vještačenje i dopunsko prometno vještačenje te je vještak i usmeno saslušan, a provedeno je i medicinsko vještačenje te je vještak usmeno saslušan.

6. Stranke su učinile nespornim štetni događaj i pasivnu legitimaciju tuženika dok tuženik ističe prigovor doprinosa tužitelja za nastanak štetnog događaja, pa je sud radi utvrđenja navedenih činjenica saslušao tužitelja svjedoke i proveo prometno vještačenje, slijedom kojih izvedenih dokaza otklanja prigovor doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja.

7. Naime, iz prometnog vještačenja, dodatnog prometnog vještačenja i usmenog iskaza vještaka prometne struke ZŽ proizlazi da je prometna nezgoda jednim dijelom snimljena nadzornom kamerom iz unutarnjeg prostora ugostiteljskog objekta. Prostor snimanja ne prikazuje u cijelosti površinu kolnika na bližem mjestu prometne nezgode. Vremenske sekvence snimanja iznose 1 sekundu. Nema prikaza dinamike sudara kroz deseti ili stoti dio sekunde što znači da nije moguće analizirati dinamiku kretanja vozila kroz vrijeme manje od jedne sekunde. Prema fotografiji u ovom nalazu f-1 vozači su se u 19 sekundi mogli međusobno uočiti, ali se ne može znati dali se osobno vozilo u tom trenutku kretalo ili je bilo zaustavljeno. U 20. sekundi na fotografiji f-2. prema okomitom stupu lokala može se zaključiti da se osobno vozilo kretalo u pravcu lijeve strane kolnika, u kojem vremenskom dijelu se vozilo započelo kretati nije moguće tehnički utvrditi. U istoj 20-toj sekundi na fotografiji f-3 video prikazuje da vozač motocikla skreće desno, a zatim se u 21 sekundi događa sudar. Kako kamera za snimanje prometne nezgode ima tehničke nedostatke onda nije moguće u cijelosti točno vremenski analizirati dinamiku sudara.

Prema fotografijama službenika MUP-a jasno se vidi položaj osobnog vozila na lijevoj strani kolnika. Za zaključiti je da su se oba vozila u trenutku sudara kretala.

8. U usmenom iskazu tužitelj je istaknuo da se događao dogodio 1.7.2020. g. kada se vraćao s posla kući odo 19 sati kojom prilikom se vozio na motociklu i osobno vozilo se kretalo iz suprotnog smjera a radilo se o vozilu osiguranika tuženika koje je skrenulo u tužiteljevu prometnu traku i došlo je do udara u lijevu nogu tužitelja odnosno desnu stranu vozila osiguranika tuženika. Kretao se brzinom od 40 km/h a prethodno je stajao na semaforu koji je udaljen od mjesta štetnog događaja 20 metara. Protiv njega nikad nije vođen prekršajni postupak niti je platio kaznu za prekoračenje brzine, a u trenutku početka skretanja vozila osiguranika tuženika u njegovu prometnu traku tužitelj se nalazio na udaljenosti manjoj od jednog metra odnosno 1 metar. Nije imao nikakve naznake da bi došlo do skretanja osobnog vozila niti je mogao poduzeti bilo kakvu radnju izbjegavanja.

9. Iz iskaza svjedoka ĆŽ proizlazi da nije brzo vozio, a kad je htio skrenuti u desno i samo što nije skrenuo nije nikoga vidio ispred sebe, osjetio je udar i došlo je do sudara s motociklom a poslije je čuo da je vozio kroz crveno svjetlo, dok je on sam vozio otprilike 2 km/h, do sudara je došlo na dijelu ceste gdje je isprekidana linija i nema zabrane skretanja u lijevo, a na prekršajnom sudu je kažnjen kaznom od 5.000,00 kuna jer je oduzeo prednost motociklisti.

10. Iz iskaza svjedoka GŽ razvidno je da se ne može sjetiti događaja ali da na raskrižju nije bilo nikoga, a tužitelj je doletio u sekundi, a ona ne zna kojom brzinom su se oni kretali, i zna da je tužitelj doletio iz suprotnog smjera.

11. Sud je ocijenio iskaz tužitelja logičnim, uvjerljivim i u skladu s nalazom i mišljenjem prometnog vještaka dok iskaze oba svjedoka nije našao utemeljenima, jer isti nisu bili u skladu s snimkom nadzorne kamere i utvrđenjima prometnog vještaka. U svojem nalazu i mišljenju vještak je istaknuo da se osobno vozilo tuženika marke VW Touran kretalo Čulinečkom ulicom iz pravca sjevera u pravcu juga i kod kbr. 31 na ravnom dijelu kolnika skrenulo je ulijevo preko razdjelne crte na lijevu stranu kolnika oko 2,5 m koja je namijenjena za promet vozila iz suprotnog smjera a tom prilikom je prednjim lijevim dijelom naletjelo na lijevu bočnu stranu motocikla koji se kretao iz pravca juga u pravcu sjevera, brzine kretanja prije sudara nije moguće izračunati a u trenutku sudara osobno vozilo se kretalo brzinom 11 km/h a motocikl 50 km/h. Pri toj brzini vozač motocikla a koja je bila dozvoljena brzina, sudar je vozaču motora bio neizbježiv.

12. Sud je ocijenio da su i nalaz i dodatni nalaz i mišljenje vještaka uvjerljivi, logični, precizni i u skladu s pravilima struke te je utvrdio da isti mogu poslužiti za donošenje zaključka da prigovor o podijeljenoj odgovornosti koji je istaknuo tuženik nije osnovan.

13. U odnosu na visinu štete koju je osporio tuženik sud je pribavio nalaz i mišljenje vještaka kirurga dr. Mladena Miškulina koji je u nalazu i mišljenju od 23. srpnja 2024. godine istaknuo da je tužitelj zadobio površinsku ozljedu glave u štetnom događaju i višestruke tjelesne ozljede, a smatra da postoji uzročno-posljedična veza između dinamike štetnog događaja opisanog u tužbi i anamnestičkom iskazu tužitelja, te zadobivenih ozljeda i trajnih posljedica. Trajne posljedice koje su nastale umanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužitelja u opsegu od 5%, a tužitelj je doživio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku je postojao sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 1-2 dana ukupno, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju o d 30 dana ukupno, tužitelj je trpio jake bolove u trajanju od 5 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana ukupno, bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 45 dana ukupno zaostalo mu je naruženje u lakom do srednjem stupnju. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 20 dana a u opsegu od 1 sat dnevno.

14. U usmenom iskazu vještak je istaknuo da je tužitelj imao ozljede u vidu opsežnih hematoma i ogrebotina natkoljenica i obiju koljena, lijeve potkoljenice i stopala te desne šake. Na desnoj potkoljenici se nalazi tzv. mišićna hernija odnosno prolaps mišića kroz mišićnu ovojnicu prema koži a koja promjena nije postojala prije štetnog događaja. Bez uvida u zdravstveni karton nije moguće utvrditi da je naruženje vezano uz štetni događaj, a koje predstavlja ožiljak u području lijeve natkoljenice, a ovolika mišićna hernija u pravilu ne stvara značajne tegobe u životu osim kod velikih napora, unutar trajnih posljedica nije uključio naruženje kao trajnu posljedicu. Na pogoršanje tegoba od strane vratne kralježnice otpada 5% a na mišićnu herniju 1-2%, pa je ukupno uzeo 5% smanjenja, a u cijelosti ostaje kod ocjene bolova i straha jer se tužitelj liječio dugo i imao je značajne hematome i ekskorijacije, a i na psihijatriji je bio poradi osjećaja straha i vještak smatra da su bolovi i strah adekvatno ocijenijenjeni.

15. Sud nalazi da je nalaz i mišljenje kao i usmeni iskaz vještaka u skladu s medicinskom dokumentacijom predmetnog spisa te je ocijenio da isti mogu biti temelj za donošenje odluke o visini povrede prava osobnosti tužitelja i njegovog zahtjeva na naknadu nematerijalne štete kao i za imovinsku štetu za koju je sud ocijenio da je 1 sat tuđe nestručne pomoći i njege može biti u visini od 4,00 eura, pa je stoga za 20 sati iste primjereni iznos od 80,00 eura kako je to tužitelj potraživao u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu jer je tužitelj iskazivao da mu je tuđu pomoć i njegu pružala supruga jer je jedan i pol mjesec bio potpuno nepokretan te mu je ona kuhala i donosila hranu, pomagala u tuširanju i dizao se uz njezinu pomoć.

16. U odnosu na povredu prava osobnosti sud je uzeo u obzir da je tuženik osoba srednjih godina rođena **.**.1977. godine koji je u vrijeme štetnog događaja imao 43 godine, pa stoga umanjenje životne i radne sposobnosti za 5% može utjecati na buduću kvalitetu života kao i osjećaj da su ružičasti ožiljci na šaci vidljivi trećim osobama što sigurno proizvodi neugodu, i da se izrazito vide. Sud je uzeo u obzir i dužinu trajanja liječenja kao i osjećaj nelagodnosti u tijeku liječenja, odnosno činjenicu da je tužitelj provodio dugotrajno liječenje, pri čemu je višekratno provodio radiološke preglede tijekom kojih je bio izložen zračenju, koji osim neugodnosti imaju i štetni utjecaj na organizam, potom da je bio na operativnim zahvatima i da je morao koristiti lijekove, odnosno kemijske supstance koje nisu preporučljive za organizam osim u slučaju bolesti i ozljeđivanja. Također je tužitelj bio spriječen obavljati i uobičajene aktivnosti što je bilo neposredna posljedica štetnog događaja.

17. Zadobivenim ozljedama povrijeđeno je pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je zato pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi, i to fizičke bolove, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivno i duševne boli zbog naruženosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

18. Sud je slijedom navedenog na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 4.685,12 EUR. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, i to kako duševnih bolova zbog naruženosti tako i zbog smanjenja životne aktivnosti, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha. Također je sud posebno cijenio činjenicu životne dobi tužitelja rođene 1977. godine, kao i to da je u trenutku štetnog događaja imao 43 godine, da je bio motociklist koji puno jače osjeća bolove i strah od putnika u vozilu. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1100 ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno odlaziti liječniku, čekati u čekaonicama, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba naviknula te biti ovisan o pomoći drugih osoba. Stoga sud nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje navedenog iznosa kao pravične novčane naknade.

19. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć ukupno 20 sati. Tužitelj je za jedan sat tuđe pomoći zatražio iznos naknade od 4,00 EUR, koji se svakako ukazuje primjerenim i s obzirom na cijene na tržištu, pa je tužitelju u smislu čl. 1095. st. 1. ZOO-a opravdan zahtjev za 80,00 eura.

20. Dakle, gore utvrđenoj neimovinskoj šteti od 4.685,12 EUR valjalo je pridodati i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 80,00 EUR, a kako je u mirnom postupku tuženik 15. rujna 2020. godine isplatio iznos od 1.061,78 eura, to je utemeljeno potraživanje tužitelja za preostali iznos od 3.703,34 eura.

21. Sud je imao u vidu da je tužitelj tužbeni zahtjev konačno uredio nakon nalaza i mišljenja vještaka, pa se isto ima smatrati preinakom tužbe, a kako je već sud ranije obrazložio, koju je sud dopustio jer ju smatra svrsishodnom radi konačnog uređenja odnosa među strankama po čl. 190 st. 3. ZPP-a.

22. U odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata sud ih je priznao počev od 16. rujna 2020. godine jer je tužitelj 15. rujna 2020. godine uputio tuženiku odštetni zahtjev, pa je stoga tuženik pao u zakašnjenje počev od idućeg dana, a što je tužitelj dokazao odštetnim zahtjevom, pa sud ne nalazi utemeljenim prigovor tuženika na tijek zateznih kamata.

23. Visina kamatne stope određena je na temelju čl. 29 st. 1 i 2 ZOO-a.

24. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a, tužitelju zastupanom po odvjetniku, a s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i vrijednost predmeta spora dosuđena je naknada koja se odnosi na: odštetni zahtjev 100 bodova, sastav tužbe (tbr. 7/1) 100 bodova, sastav 4 podneska 17.2.2021., 10.6.2022., 19.9.2022., i 24.10.2023. svaki po 100 bodova /tbr. 8/1) i trošak zastupanja na ročištima 11.10.2021., 9.11.2021., 10.3.2022., 16.5.2023., 26.1.2024., 16.2.2024., 12.4.2024., 21.5.2024., 17.4.2025., 13.5.2025. i 3.7.2025., svaki po 100 bodova po Tbr. 9.1. OT odnosno ukupno 1600 bodova, odnosno 3.200 eura, i trošak PDV-a od 800,00 eura kao i trošak vještačenja 399,08 eura, trošak sudske pristojbe za tužbu 41,14 eura i za presudu 83,48 eura, odnosno ukupno 4.523,70 eura, sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Zakona i tarife sudskih pristojbi te čl. 155. ZPP-a. Drugi trošak ovaj sud nije našao potrebnim.

25. Na tako utvrđeni trošak valjalo je dosuditi zakonske zatezne kamate od dana donošenja odluke po stopi čl. 29 ZOO-a jer trošak ima značaj glavnice, pa obveza naknade toga troška dospijeva s danom donošenja presude, sve u smislu čl. 151 st. 3 ZPP-a.

U Zagrebu, 23. rujna 2025. godine

SUDAC

Silvija Sunčana Stubičar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU.

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest (15) dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. Pun. tužitelja uz sudsku pristojbu za presudu

2. Pun. tuženika