Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-351/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Matei Bulka kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Koraljke Lukačević, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠČ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 17. srpnja 2025., broj KO-DO-271/2025-1, nakon javne rasprave zaključene 23. rujna 2025. održane u nazočnosti savjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu IČ, optuženog ŠČ i branitelja optuženika, odvjetnika Josipa Kozjaka, dana 23. rujna 2025. donio je te

presudio je

I. Optuženi ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Š i I, rođene R, rođen **.**.1969. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, radnik, sa završenom osnovnom školom i tečajem za vojnog bolničara, nezaposlen, oženjen, otac dvoje djece, vlasnika traktora marke Tomo Ž 32, godine proizvodnje – prva serija proizvodnje, vlasnik livade u [adresa], odlikovan spomenicom Domovinskog rata, neosuđivan

k r i v  j e

što je:

dana 18. lipnja 2025., u predvečernjim satima, u [adresa], uslijed narušenih bračnih odnosa, pod utjecajem alkohola, u cilju da ustraši suprugu RČ, rekao joj da će ju ubiti, da će joj vrat zavrnuti kao čučeku,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavku 3. u svezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivo članku 139. stavku 3. KZ/11.

II. Na temelju članka 139. stavku 3. KZ/11 optuženi ŠČ

o s u đ u j e  s e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 3 (TRI) MJESECA

III. Na temelju članka 57. KZ/11 prema optuženom ŠČ izriče se

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ako optuženi ŠČ u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11 određuje se da se optuženom ŠČ u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora i to u neuvjetovani dio uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. lipnja 2025. pa nadalje.

V. Na temelju članka 69. stavka 1. KZ/11 optuženom ŠČ izriče se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja mjere će se izvršavati po izvršnosti presude u okviru zatvorskog sustava, odnosno izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju time da navedena sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, odnosno do proteka roka provjeravanja, no ne dulje od 3 godine.

VI. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 određuje se da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci ako bez opravdanog razloga krši obveze koje su mu određene sigurnosnom mjerom iz članka 69. KZ/11.

VII. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. nalaže se optuženom ŠČ platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 € (pedeset eura), u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok se na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 oslobađa plaćanja nužnih izdataka i nagrade branitelja po službenoj dužnosti te troškova provedenog vještačenja, o visini kojih će biti doneseno posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je ovome sudu protiv optuženog ŠČ optužnicu od 17. srpnja 2025., broj KO-DO- 271/2025-1, izmijenjenu na raspravi dana 23. rujna 2025., zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.

2. Očitujući se na optužbu, optuženik je izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka ispitana je u svojstvu svjedoka žrtva RČ, uz suglasnost stranaka pročitana je dokumentacija u spisu, i to Preslika rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj Pp-1453/2025 od 19. lipnja 2025. (list 42-43), Preslika presude Općinskog suda u Varaždinu broj Pp-1295/2025 od 2. lipnja 2025. (list 48-52), Preslika optužnog prijedloga Policijske postaje Ivanec od 19. lipnja 2025. sa zapisnikom o alkotestiranju okrivljenika (list 53-56) i Nalaz i mišljenje dr. med. Mirne Zagrajski Brkić od 15. srpnja 2025. (list 114-120) te je pročitan zapisnik i pregledana je DVD snimka s dokaznog ročišta o ispitivanju svjedokinje žrtve RČ (list 98-100), pročitani su izvadci iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženika te je na kraju dokaznog postupka ispitan optuženi ŠČ te su pročitani zapisnik o ispitivanju osumnjičenika ŠČ po čl. 208.a Zakona o kaznenom postupku te je pregledana DVD snimka od 19. lipnja 2025. (list 36-41) i zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenog ŠČ od 20. lipnja 2025. te je pregledana DVD snimka ispitivanja (list 67-72).

4. Optuženik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka naveo da ostaje u cijelosti kod svoje obrane dane ranije u tijeku postupka. Taj dan su 2 puta skupa bili u vrtu i radili. RČ se vratila iz bolnice nedugo prije toga i on joj je pomagao sve po kući šta treba. Točno je da je taj dan išao kupiti vino, RČ mu je rekla da si ode kupiti, čak mu je i sama natočila gemišt. Točno je da joj je taj dan psovao. Kada je flaksao dvorište vikao je i rekao joj da se makne da ju ne bi poflaksao. Ne sjeća se je li joj rekao da će joj zavrnuti vrat kao čučeku, taj dan je bio ljut na sebe i ne sjeća se. Dodao je da ako RČ kaže da je to rekao, onda je valjda to rekao, ali ja se ne sjeća i ne sjeća se je li to rekao u kući ili vani, to ne zna. Na pitanje branitelja naveo je da misli da nema problema s alkoholom, nema ni novaca da si ga kupi. Ako nešto i zaradi, kupi stvari za kuću, a onda kupi i vino. Izjavio je da je spreman liječiti se od ovisnosti o alkoholu, ako bi mu bilo određeno da se mora liječiti od alkohola. Dodao je da već i uzima terapiju. Na pitanje zastupnika optužbe naveo je da se ranije protiv njega nikada nisu vodili nikakvi postupci.

4.1. Prilikom prvog ispitivanja prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika na policiji, optuženik je porekao da bi počinio kazneno djelo prijetnje. Naveo je da su to tog dana on i supruga RČ cijelo vrijeme bili zajedno na vrtu, te je popravljao motornu prskalicu (špricu), a u čemu mu je supruga pomagala. Poslije toga rekla mu je neka otiđe u [adresa] u ambulantu po njezin nalaz, a što je i učinio te je usput kupio sladoled kojeg su potom skupa pojeli. Naveo je da je toga dana konzumirao alkohol, popio je litru vina, a pri čemu mu je supruga sama natočila jedan gemišt. Naveo je da u trideset dvije godine braka ni jednom suprugu nije udario, možda joj je kad u šali rekao koju prijetnju, ali to nikada nije ozbiljno mislio. Naveo je da supruzi ne bi nikada ništa napravio, odnosno ne bi joj naudio, dok posljednjih mjesec dana supruga RČ stalno prijeti da će mu pozvati policiju. Nadalje, ispitan u svojstvu okrivljenika ŠČ u bitnome je ponovio navode iz obrane koju je dao na policiji. Dodatno je naveo da je 18. lipnja 2025. njegova supruga RČ njega počela provocirati i živcirati, govoreći mu da je „pijandura i pijanec“, nakon čega ju je počeo psovati, ali ju tada nije nazivao pogrdnim riječima niti joj uputio bilo kakvu prijetnju. Riječi „ubit ću te ko čučeka“ rekao joj je 2. svibnja 2025., a ne 18. lipnja 2025. kako mu se to stavlja na teret. Dodao je da je sa suprugom zapravo u dobrim odnosima, iako mu ona u zadnje vrijeme svaki dan prijeti da će mu pozvati policiju. Naveo je da njega i suprugu uzdržava njihov sin koji radi u Njemačkoj, pa tada kada odlazi u trgovinu kupovati hranu, kupuje i alkoholna pića. U vezi konzumacije alkohola naveo je da kada ima alkohola da dnevno zna popiti litru vina. Supruzi nikada ne bi naudio niti ju je ikada udario, a same prijetnje ne bi nikada ostvario već joj je to u svibnju rekao nakon što je ona njega počela provocirati i živcirati. Dodao je da je spreman ići na liječenje od alkohola, ako je to potrebno. U vezi liječenja, dodao je da je prije osam do devet godina, sedam dana bio na liječenju od alkohola, te su mu tada propisane određene tablete koje je morao uzimati.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da su se inkriminiranog dana optuženi ŠČ i žrtva RČ posvađali te da je optuženik psovao RČ, kao što nije ni sporno da je optuženik pritom bio pod utjecajem alkohola.

5.1. S druge strane, imajući u vidu obranu optuženika, sporno je je li tom prilikom optuženik izrekao inkriminirani prijeteći sadržaj u cilju da ustraši RČ.

6. Ispitana u svojstvu svjedoka na raspravi žrtva RČ u bitnome je iskazala da je bio lipanj 2025. dan prije Tijelova i da je optuženik išao u dućan i kupio je 3 litre vina. Nakon što su planirali što će imati za ručak slijedeći dan, ŠČ joj je rekao da bi htio otići u dućan i kupiti si kratke hlače jer je imao gips pa da mu bude lakše oblačiti. No međutim hlače nije kupio i rekao joj je da je trgovina s robom zatvorena. On je umjesto hlača kupio još 3 litre vina koje je odnesao u sobu kod sina. Prethodne 3 litre vina sakrio je u ormarić s obućom. Kada je vidjela da pije čisto vino pitala ga je zašto ga barem ne pomiješa s vodom, na što joj je on odgovorio da od toga ide pišati. Navela je da je suprug ŠČ nastavio konzumirati alkohol, a ona se nadala da kada nešto pojede da će biti mir. Međutim suprug je počeo jako psovati, psovao je bog mater, raspetoga H, krvavu raspetu mater, krvavog raspetog H. Nakon toga je otišao u spavaću sobu i legao je u krevet i uz sebe imao flašu gemišta koji mu je ona složila. Kako je jako vikao, ništa mu nije htjela reći, već je uzela sok i jaknu i sjela se na stepenice ispred kuće. Nakon toga je ŠČ došao za njom van i počeo psovati. Rekla mu je da se ode smiriti ili neka radije zapjeva, da ne psuje. Na to je u susjednu kuću došao susjed ŽČ koji tamo živi i nazvao je njenog sina da mu kaže da ona sjedi i plače ispred vrata. To joj je sin kasnije ispričao. Nakon toga je supruga upozorila neka ide spavati, no nije ju slušao već je nastavio psovati i rekao joj da će ju ubiti kao čučeka, to znači pileka. Nakon toga je otišla do Kapele i tamo je nazvala policiju i pričekala ih. Kada je policija došla vidjeli su da plače i svi zajedno su se odvezli nazad do kuće. Na pitanje sutkinje boji li se svog supruga svjedokinja je navela da se ŠČ sada ne boji, ali ga se tada jako bojala. To se sve dogodilo nedugo nakon što je došla iz bolnice i imala je svega 40 kg, bila je krhka. Na pitanje branitelja navela je da se supruga sada ne boji i voljela bi da dođe doma i da krenu ispočetka, radi sebe, radi djece i radi unuka. Na pitanje zastupnika optužbe navela je da je njen suprug imao problema s alkoholom, ali bio je na liječenju. Kada ne pije on je druga osoba, pomaže joj po kući, u vrtu, sve radi. Ne može točno reći koliko često je pio, kada bi se napio nije bio svoj, to je samo alkohol iz njega pričao. Dodala je da ranije nije bilo nikakvih većih problema, osim uobičajenih problema u braku i koliko je njoj poznato nije imao nikakvih drugih prekršajnih postupaka i slično.

6.1. Ispitana na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Varaždinu 1. srpnja 2025. (list 98-100) svjedokinja RČ je u bitnom isto iskazivala. Svjedokinji je predočen dio iskaza od 1.7.2025. na str. 99 u kojem navodi da joj je okrivljeni 18.6.2025. 2 puta prijetio, jedanput u kući i drugi put vani, na što je svjedokinja pojasnila da joj je ŠČ tog dana samo jednom u kući rekao da će ju ubiti kao čučeka i da će ju baciti niz stepenice. Kada su bili vani samo je psovao, nije joj ništa prijetio.

7. Iz preslike rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj Pp-1453/2025 od 19. lipnja 2025. (list 42-43) proizlazi da su optuženiku u prekršajnom postupku određene mjere opreza zabrane približavanja žrtvi RČ na udaljenost manju od 100 metara te zabrana kontakta sa žrtvom, a sve u povodu optužnog prijedloga Policijske postaje Ivanec od 19. lipnja 2025. protiv okrivljenika zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Nadalje, iz preslike presude Općinskog suda u Varaždinu broj Pp-1295/2025 od 2. lipnja 2025. (list 48-52) proizlazi da je optuženik u prekršajnom postupku osuđen za prekršaj iz članka 10. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenog 1. lipnja 2025. na štetu ovdje žrtve RČ. Iz preslike optužnog prijedloga Policijske postaje Ivanec od 19. lipnja 2025. sa zapisnikom o alkotestiranju okrivljenika (list 53-56) proizlazi da je PP Ivanec podnijela 19. lipnja 2025. Općinskom sudu u Varaždinu optužni prijedlog protiv ovdje optuženika ŠČ zbog postojanja osnovane sumnje da bi počinio prekršaj iz članka 10. stavka 1. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu svoje supruge RČ. Iz pratećeg zapisnika o alkotestiranju okrivljenika proizlazi da je ŠČ **.**.2025. imao izmjerenih 2,28 g/kg alkohola u krvi.

7.1. Sud je pročitanu dokumentaciju iz točke 7. obrazloženja cijenio kao istinitu i vjerodostojnu jer potječe od tijela nadležnih za njezino izdavanje, a niti stranke nisu osporavale vjerodostojnost iste.

8. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženi ŠČ počinio kazneno djelo za koje je optužen.

9. Sud je cijenio iskaz svjedokinje žrtve RČ iskren, uvjerljiv, ne kontradiktoran i, kao takav, vjerodostojan. Svjedokinja je iskazivala u bitnom istovjetno na dokaznom ročištu u srpnju pred sucem istrage i u rujnu na raspravi pred sudom. Pritom je po ocjeni ovog suda iskreno i realno iznijela tijek događaja, bez pretjerivanja i uveličavanja. Njen iskaz suglasan je i s pročitanom materijalnom dokumentacijom, osobito optužnim prijedlogom Policijske postaje Ivanec od 19. lipnja 2025. sa zapisnikom o alkotestiranju okrivljenika (list 53-56) a u kojem je u bitnom isto opisan događaj od 18. lipnja 2025. u pogledu ponašanja optuženika inkriminiranog dana, kojom prilikom je utvrđeno da je optuženik bio pod znatnim utjecajem alkohola od 2,28 g/kg.

9.1. Nasuprot tome, sud ne prihvaća obranu optuženika u kojoj osporava da je izrekao prijetnju koja mu je stavljene ne teret u ovom postupku. Optuženik u svojoj obrani ne osporava da je kritične zgode psovao na žrtvu, kao ni to da je bio pod utjecajem alkohola no osporava da bi izrekao bilo kakve prijetnje. Pritom pokušava umanjiti svoj doprinos i krivnju svaljuje na žrtvu, navodeći da je "izazivala", "provocirala" pa čak i insinuirajući u završnom govoru da zbog lijekova koje je trošila nije bila sposobna rasuđivati i shvatiti što se oko nje događa. No sud je ocijenio da je osporavanje u tom dijelu motivirano namjerom izbjegavanja kaznene odgovornosti, jer nije niti životno niti logično da bi se neka osoba toliko prepala i u strahu zvala policiju, otišla do kapelice i plakala, samo zato što joj je optuženik psovao.

10. Na temelju svega prethodno navedenog i provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom obrane optuženika te provedenih dokaza, i to svakog zasebno, kao i u odnosu na ostale provedene dokaze, sud je sa sigurnošću našao utvrđenim i dokazanim da je optuženi ŠČ kritične zgode u predvečernjim satima, u [adresa], uslijed narušenih bračnih odnosa, pod utjecajem alkohola, u cilju da ustraši suprugu RČ, rekao joj da će ju ubiti, da će joj vrat zavrnuti kao čučeku, upravo na način kako mu je stavljeno na teret predmetnim optužnim aktom.

11. Na taj način optuženi ŠČ je drugome – ovdje žrtvi RČ ozbiljno prijetio smrću, a budući da se radi o njegovoj supruzi, imenovana je optuženiku bliska osoba u smislu čl. 87. st. 9. KZ/11.

11.1. Kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, čini tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti ili mu oduzeti slobodu ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, i to, između ostalog, kada je to djelo počinjeno prema bliskoj osobi. Navedeno kazneno djelo je djelo apstraktnog ugrožavanja, koje je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da oštećenik bude ustrašen ili uznemiren. Pritom je odlučna namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje, dok je nebitno je li ta namjera doista dovela do te posljedice niti je relevantno je li počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje.

11.2. Nema dvojbe da su riječi koje je optuženik inkriminirane zgode uputio žrtvi apsolutno pogodne da kod svake prosječne osobe izazovu osjećaj straha što je optuženik i htio, te je djelo dovršio kada je kod žrtve RČ stvorio osjećaj uznemirenosti, kao što nema dvojbe da je optuženik bio svjestan da takvim riječima čini kazneno djelo, i da je njegovo djelo zabranjeno, tako da je sporne riječi svjesno i voljno, svjestan protupravnosti, izrekao u izravnoj namjeri.

11.3. Time je optuženik osim objektivnih ostvario i subjektivne elemente kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11 te je, posljedično, za isto proglašen krivim.

12. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, sukladno čl. 47. KZ/11, pošao od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. istog Zakona, i uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

12.1. Pritom je otegotnom optuženikovu cijenjena prethodna prekršajnu osuđivanost zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu iste žrtve RČ i to presudom Općinskog suda u Varaždinu broj: Pp-1295/2025 od 2. lipnja 2025., a koje u svojoj ukupnosti ukazuju na neusklađenost optuženikova ponašanja sa važećim propisima, te jačina ugroze zaštićenog dobra koja je posljedica vrste radnji kojima je ostvario obilježja djela. S druge strane, kao olakotne okolnosti optuženiku je uzeta kaznena neosuđivanost.

12.2. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i da je zakonski minimum zapriječene kazne za kazneno djelo prijetnje šest mjeseci, a maksimum pet godina, ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju potrebno optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca te je na temelju članka 57. KZ/11, optuženom ŠČ izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se od kazne zatvora na koju je optuženik osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo s tim da rok provjeravanja ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Sud smatra da će se i ovakvom izrečenom sankcijom postići svrha kažnjavanja kako u općem, tako i u posebnom smislu, odnosno da će utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela i da će utjecati na njegovu svijest o pogibeljnosti tih kaznenih djela. Sud je optuženiku odredio uvjetnu osudu za dio kazne jer smatra da postoji visoki stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Sud smatra da će se ovako izrečenom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

12.3. Takvim izborom i vrstom kazne optuženiku će se ukazati na štetnost, nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost činjenja kaznenih djela te utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela. Sud smatra da će se upravo takvom kaznom, osim specijalne postići i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na optuženika te ga odvratiti da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

13. Pritom je na temelju čl. 54. KZ/11 odlučeno da se optuženom ŠČ, koji se nalazi u istražnom zatvoru, u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 19. lipnja 2025. pa nadalje.

14. Nadalje, iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihijatra Mirne Zagrajski Brkić dr.med. proizlazi da je optuženik djelo koje mu se savlja na teret počinio pod odlučujućim utjecajem ovisnosti o alkoholu. Kod optuženika se kognitivne sposobnosti doimaju psihoorganski izmijenjene vjerojatno zbog kao sekundarna posljedica alkoholizma. Prema dostupnim podacima i dijagnostičkom dojmu kod optuženika se nlaze kriteriji za dijagnozu Alkoholizma, prema MKB-10 klasik. šifra F10.2. Uslijed navedene dijagnoze Alkoholizma kod optuženika postoji vjerojatnost počinjenja istog ili sličnog kaznenog djela te je predloženo izricanje sigurnosne mjere liječenja ovisnosti. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Mirne Zagrajski Brkić čiji nalaz sud smatra vjerodostojnim, jer je isti svoj nalaz dao u skladu s pravilima struke, znanosti i iskustva, isti je detaljno obrazložen i nije bilo razloga za sumnju u vjerodostojnost istog.

15. S obzirom da je sudski vještak Mirna Zagrajski Brkić dr.med. u nalazu i mišljenju od 15. srpnja 2025. utvrdila da je kod optuženika prisutna ovisnost o alkoholu te da je optuženiku potrebno, u cilju sprečavanja recidivizma, izreći sigurnosnu mjeru liječenja od ovisnosti o alkoholu, odlučeno je kao u točki V. izreke rješenja.

16. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženi ŠČ je obvezan naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnoj svoti od 50,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude jer će po ocjeni suda navedene troškove moći namiriti bez opasnosti za svoje nužno uzdržavanje. Nadalje, sud je na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 oslobodio optuženika plaćanja nužnih izdataka i nagrade branitelja po službenoj dužnosti te troškova provedenog vještačenja jer je utvrdio da je optuženik lošeg imovnog stanja, nezaposlen i bez primanja te bi plaćanje i tih troškova dovelo u opasnost uzdržavanje optuženika i njegove supruge, ovdje žrtve RČ.

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 23. rujna 2025.

Sudac

Matea Bulka

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana po primitku presude podnijeti žalbu. Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, na broj: KO-DO-271/2025

2. Optuženi ŠČ, putem Zatvora u Varaždinu

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Marino Hrain

4. U spis