Broj: Ppž-1097/2024

-1-

                                       U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

                                                          R J E Š E N J E

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv maloljetnika M. Š., zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) rješavajući o žalbi maloljetnika, putem braniteljice N. P., odvjetnice u G., protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici od 27. prosinca 2023., broj: 45. Pp-2780/2023, u sjednici vijeća održanoj 8. veljače   2024.

r i j e š i o    j e

I    Odbija se žalba maloljetnog M. Š. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

II         Na temelju odredbe članka  227. stavka 4. u vezi sa člankom 139. stavkom 6.  Prekršajnog zakona  maloljetnik se oslobađa obveze naknade troškova žalbenog postupka iz članka138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona.

   Obrazloženje

1.               Uvodno citiranom prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici maloljetniku M. Š. izrečena je odgojna mjera upućivanja u centar za odgoj na neprekidni boravak u trajanju od 8 dana ,zbog djela prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

1.1.     Okrivljenik je nadalje istom odlukom oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2.              Protiv tog rješenja maloljetnik je pravodobno ponio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3.              Žalba je neosnovana.

4.               Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu maloljetnika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5.                 Suprotno žalbenim navodima, kojima žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona navodeći da je izreka pobijane odluke nerazumljiva i da su razlozi nejasni, po ocjeni ovog suda, izreka presude je razumljiva i jasna, u suglasju s odredbom članka 227. stavka 3. Prekršajnog zakona koja se primjenjuje prema maloljetnom počinitelju prekršaja prema kada se primjenjuje odgojna mjera, tako da se u izreci navodi samo koja se mjera primjenjuje, a maloljetni počinitelj se ne proglašava krivim za prekršaj koji mu je stavljen na teret. U obrazloženju se navodi opis prekršaja i okolnosti koje opravdavaju primjenu odgojne mjere, kako je u tom smislu ispravno postupio i  prvostupanjski je sud, te naveo sve odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o djelu i kojima se rukovodio kod donošenja odluke o odgojnoj mjeri, pa je ocijenjeno da pobijano rješenje sadrži sve potrebne razloge, koji su jasni i dostatni, pa žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6.              Neosnovano žalitelj ističe kako nije dokazano da je počinio prekršaj, jer na tu žalbenu osnovu upire paušalno, a mišljenje je i ovog suda da je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog postupka i svih potrebnih dokaza  izveo na zakonu osnovan zaključak o djelu prekršaja stavljenom mu na teret.

6.1.                Naime, iako je žalitelj braneći se pred sudom poricao svojstvo vozača kritične zgode, navedena odlučna činjenica utvrđena je na temelju iskaza policijskog službenika T. A. koji ga je neposredno uočio u upravljanju vozilom u prometu na cesti, detaljno opisujući način postupanja ovoga u prometu, uz to navodeći da je pobjegao kada je od njega zatražio dokumente, međutim kako mu je poznat iz prethodnih postupanja, to je njegovo pravo na samostalno upravljanje vozilom provjerio uvidom u informacijski sustav MUP-a sa fotografijom osobe, pa nije imao dvojbe glede vozača kojemu nije bila izdana vozačka dozvola za samostalno upravljanje vozilima B kategorije. Prema tome, ispravno je zaključio prvostupanjski sud da je inkriminirane prilike sudjelovao u prometu na cesti bez da je prethodno stekao pravo na samostalno upravljanje vozilom.

6.2.              Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nikakve nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana

7.              Pogrešno žalitelj upire na povredu materijalnog prava, upirući na tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava koja bi proizlazila iz primjene odredaba prekršajnog prava na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, u kojem smislu se ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz članka 194. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona. Postojanje povrede materijalnog prekršajnog prava ocjenjuje se u okviru činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud pa kako je ovaj sud činjenično utvrđenje prihvatio pravilnim, to nije ostvarena niti povreda materijalnog prekršajnog prava, kako se sugerira žalbom.

        
8.               Ispitujući odluku o prekršajno pravnoj sankciji, a imajući na umu odredbu članka 65. Prekršajnog zakona o vrstama sankcije prema maloljetnim počiniteljima, ovaj sud je utvrdio da je, s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja i ličnost počinitelja, prema starijem maloljetniku, koji je u vrijeme kritične zgode imao 17 godina, pravilno primijenjena odgojna mjera upućivanja u centar za odgoj na neprekidni boravak u trajanju od 8 dana, u cilju pozitivnog utjecaja na maloljetnika i njegovo buduće ponašanje. Naime, takvu odgojnu mjeru prvostupanjski sud je pravilno ocijenio primjerenom i pogodnom za utjecaj na njegov odgoj, razvijanje cjelokupne ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti u društvenoj sredini kako je to propisano odredbom članka 66. Prekršajnog zakona, imajući pri tome u vidu težinu i značaj djela, ranije protupravno postupanje u prometu, napuštanje obiteljske zajednice s roditeljima, što zahtjeva izricanje strože odgojne mjere kako bi se intenzivnije utjecalo na jačanje odgovornosti maloljetnog počinitelja u društvenoj sredini i njegovo ponašanje.

9.       Budući da žalitelj nema vlastitih izvora prihoda to je u smislu odredbe članka 227. stavka 4. Prekršajnog zakona oslobođen plaćanja troškova drugostupanjskog postupka.

10.              Slijedom navedenog riješeno je kao u izreci.

                                           U Zagrebu  8. veljače 2024.

Zapisničarka:                                                                                         Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.                                                                   Renata Popović, v. r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 otpravaka za spis, maloljetnika putem zakonskog zastupnika, braniteljicu i tužitelja.