Posl. br. P-126/2021-24

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Saši Čačiću, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika IMETAK PLASMAN d.o.o. u likvidaciji, Županja, J. J. Strossmayera 7, OIB: 93364702620, zastupan po punomoćniku Hrvoju Grubeša, odvjetniku iz Osijeka, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda 23. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Određuje se vrijednost predmeta spora u iznosu od 312.065,68 eura.

p r e s u d i o  j e

I. Ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda posl. broj: 6 Ovr-966/19-3 od dana 3. rujna 2019. proglašava se nedopuštenom preko iznosa od 263.961,20 eura (ranije 1.988.815,69 kn) s zakonskom zateznom kamatom od 20. lipnja 2019. do isplate.

II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim je tražio da se proglasi ovrha ovog suda posl. broj: 6 Ovr-966/19-3 od 3. rujna 2019. nedopuštenom do iznosa od 263.961,20 eura (ranije 1.988.815,69 kn) s zakonskom zateznom kamatom od 20. lipnja 2019. do isplate po stopi od 6,54% godišnje do 30. lipnja 2019., od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi 6,30%, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11%, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89%, od 1. siječnja do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75%, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49%, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31%, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50%, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7,00%, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50%, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25%, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15%, od 1. srpnja 2025. po stopi od 5,15%, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku IMETAK PLASMAN d.o.o. u likvidaciji, Županja, J. J. Strossmayera 7, OIB: 93364702620, da tužitelju CB iz [adresa], J. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 437,50 eura (četiristotridesetsedameuraipedesetcenti) u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s zatraženim troškom parničnog postupka preko iznosa od 437,50 eura do zatraženog iznosa od 2.000,00 eura, dok se tuženik u cijelosti odbija sa zatraženim troškom parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr- 966/2019-10 dana 3. ožujka 2021. upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-966/2019 od 3. ožujka 2021., zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 9., 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020 - u daljem tekstu OZ), radi kojih je 15. rujna 2019. izjavio žalbu.

1.1. U odnosu na predmetnu ovrhu tužitelj navodi da je određena temeljem ovršnih isprava i to Ugovora o zajmu broj: 0010800264 od 1. prosinca 2008. koji je 16. prosinca 2008. solemnizirao javni bilježnik Nikola Vulić iz [adresa], pod poslovnim brojem OV-14623/08, zaključenim između Imetak Plasman d.o.o. iz Zagreba kao Zajmodavca, [obrt]' kao Korisnika zajma, MB iz [adresa] kao Sudužnika i Založnog dužnika i Ovršenika kao Sudužnika, s potvrdom ovršnosti od 1. ožujka 2009. ( u daljem tekstu Ugovor o zajmu) i Ugovora o kreditu broj 0011000321 od 18. studenog 2010. koji je 18. studenog 2010. solemnizirao javni bilježnik Kata Marošević iz Županje, pod poslovnim brojem OV- 10321/10, zaključenim između Kreditne unije Krajcar iz Županje kao Zajmodavca s jedne strane, DB iz [adresa] kao Korisnika zajma, te ŽB iz [adresa] kao jamca platca s druge strane, s potvrdom ovršnosti od 3. siječnja 2011.

(u daljem tekstu Ugovor o kreditu).

1.2. Tužitelj navodi da je istakao prigovor zastare potraživanja budući da tuženik kao ovrhovoditelj pretežito svoju tražbinu temelji na ovršnoj ispravi Ugovoru o zajmu, te se u prilog istaknutog prigovora zastare poziva na odredbe čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 63/2008, 134/2008, 78/2015 – u daljem tekstu ZOO/05) za koji Ugovor o zajmu je u cijelosti nastupila zastara, a u odnosu na Ugovor o kreditu navodi da je isti ništetan, tako da je tražbina tuženika u cijelosti neosnovana.

1.3. Nadalje tužitelj navodi da ovrha određena pobijanim rješenjem o ovrsi ima nedostatke koji nisu otklonjivi, sukladno odredbi čl. 65. st. 1. t. 7. OZ-a, te da je predmetna tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je se nije moglo istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

1.4. Tužitelj ističe da da su predmetne ovršne isprave Ugovor o zajmu te Ugovor o kreditu ništetne, kao što je ništetna i tražbina osigurana tim ispravama, iz razloga što su predmetne ovršne isprave protivne prisilnim propisima, budući da ništetnost proizlazi iz činjenice da su predmetni ugovori zapravo Ugovori o zalogu, a institut zaloga je institut je stvarnog prava, reguliran odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 129/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009,143/2012, 152/2014 u daljem tekstu ZV) kojim je definirano da je zalog stvarno pravo na točno određenoj stvari, a odredbom čl. 6. Ugovora o kreditu određeno je "da dužnik i jamac platac ovlašćuju zajmodavca da radi naplate dospjele tražbine iz ovog ugovora može neposredno provesti ovrhu na svoj njihovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini.''

1.5. Iz gore navedenih razloga tužitelj smatra da predmetne javnobilježničke isprave, nisu mogla steći svojstvo ovršnosti, na temelju predmetnih javnobilježničkih akata i ovjerovljenog izvatka iz poslovnih knjiga tuženika, a bez prethodno provedenog postupka i to osim do sada navedenog razloga i iz razloga predviđenih čl. 28. stavkom 1. OZ-a.

1.6. Slijedom navedenoga tužitelj predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će ovrhu određenu rješenjem o ovrsi ovog suda posl. broj: 6 Ovr-966/19-3 od 3. rujna 2019. proglasiti nedopuštenom, te naložiti tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti, navodeći kako u tužbi nije predložen niti jedan dokaz kojim bi se dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva, a u odnosu na istaknuti prigovor zastare navodi da je odredbom čl. 240. st. 2. ZOO/05 propisano kako se zastara prekida priznanjem duga koje je moguće i posrednim putem, odnosno uplatom dijela duga, kamata i sl., a iz obračuna potraživanja koji je dostavljen uz prijedlog za ovrhu u spisu ovoga suda br. Ovr-966/2019 jasno proizlazi kako je ovršenik, ovdje tužitelj, tijekom trajanja poslovnog odnosa stranaka uplaćivao određene iznose po predmetnim kreditima na koji način je došlo do prekida zastare, ujedno osporava navode tužitelja o nedostatku ovršnih isprava temeljem kojih je doneseno rješenje o ovrsi.

2.1. S obzirom na gore navedeno tuženik predlaže da sud odbije tužbu tužitelja uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi trošak ovoga parničnog postupka.

3. Proveden je dokaz uvidom u priloženi parnični spis ovog suda posl. br. P- 213/2022, uvidom u priloženi ovršni spis ovog suda posl. br. Ovr-966/19, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka knjigovodstvene struke Ivana Šnajdera s dopunskim očitovanjem te saslušanjem ovog sudskog vještaka.

4. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra djelomično osnovanom radi čega je presuđeno kao u izreci.

5. Uvidom u spis ovog suda posl. br. Ovr-966/2019 utvrđeno je, a što je među strankama i nesporno, da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio ovršni prijedlog protiv tužitelja kao ovršenika na temelju Ugovora o zajmu, Ugovora o kreditu i Ugovora o prodaji potraživanja i ustupu sporednih prava broj 1/2011 od 31. ožujka 2011. na nekretninama ovršenika radi naplate potraživanja u iznosu od 2.351.258,86 kn s zakonskim zateznim kamatama čija stopa je u to vrijeme bila 6,54% godišnje počev od

20. lipnja 2019. do isplate.

6. Vezano za tuženikov prigovor na vrijednost predmeta spora označenoj u tužbi na iznos od 20.000,00 kn sada 2.654,46 eura, sud je temeljem odredbe čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 26/1991, 34/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 78/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – u daljem tekstu ZPP) provjerio točnost naznačene vrijednosti te temeljem odredbe čl. 39. st. 3. ZPP-a vrijednost predmeta spora označio u iznosu od 312.065,68 eura, budući da je predmetna ovrha određena radi iznosa od 2.351.258,86 kn, što sada iznosi 312.065,68 eura, a predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje nedopuštenosti navedene ovrhe u cijelosti.

7. Nadalje uvidom u gore navedeni spis ovog suda posl. br. Ovr-966/2019 utvrđeno je da je ovršenik protiv rješenja o ovrsi posl. br. 6 Ovr-966/2019-3 od 3. rujna 2019. izjavio žalbu u kojoj navodi da je ovrha određena na temelju ovršnih isprava Ugovora o zajmu i Ugovora o kreditu s potvrdama ovršnosti te da ovrhovoditelj iako nije stranka predmetnih ugovora svoju legitimaciju za tražbinu temelji na ugovoru broj 1/2011 o prodaji potraživanja i ustupu sporednih prava koji je kao cesionar sklopio s kreditnom unijom Krajcar iz Županje kao cedentom 31. ožujka 2011. temeljem kojeg Ugovora je tražbina koju je imao cedent prema DB i CB prenio na ovrhovoditelja.

7.1. Ovršenik u gore navedenoj žalbi potom navodi da protiv pobijanog rješenja o ovrsi temeljem odredbe čl. 50. st. 1. toč. 1., 2., 5., 6., 7., 9., i 11. te čl. 50. st. 2.i 4. OZ-a izjavljuje žalbu navodeći da predmetne ovršne isprave nisu mogle steći svojstvo ovršnosti temeljem čl. 28. st. 1. i 4. OZ-a, budući da u predmetnim ovršnim ispravama nije naznačeno da bi ovrhovoditelj kao kreditor imao ikakvu tražbinu prema korisniku kredita i založnom dužniku te navodi da je potraživanje ovrhovoditelja zastarjelo, te da su predmetne ovršne isprave ništetne.

8. Temeljem odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršen isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, temeljem odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, temeljem odredbe čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je ispunjenje tražbine, makar na određeno vrijeme odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, dok temeljem odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

9. Temeljem odredbe čl. 52. st. 1. i 3. OZ-a ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. – 11. OZ-a te ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga sud prvog stupnja donosi zaključak kojim ovršenika upućuje da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. – 11. OZ- a.

10. Uvidom u zaključak ovog suda posl. br. 6 Ovr-966/2019-10 od 3. ožujka 2021. utvrđeno je da je tužitelj kao ovršenik upućen da pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja kao tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom samo iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9., a u svezi sa čl. 52. st. 1. i st. 3. OZ-a.

11. S obzirom na gore navedeni sadržaj zaključka sud se ograničio na raspravljanje je li predmetna ovrha nedopuštena temeljem odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a jer za raspravljanje o nedopuštenosti ovrhe temeljem odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7., 10. i 11. OZ-a nije ispunjena procesna pretpostavka, budući da iz tih razloga navedenim zaključkom tužitelj nije upućen na pokretanje parničnog postupka, te nije dovoljno da u obrazloženju uz navedeni zaključak je navedeno da je ovršenik u žalbi istaknuo i prigovor zastare.

12. Radi utvrđenja je li predmetna ovrha nedopuštena temeljem odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, proveden je dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku knjigovodstvene struke Ivanu Šnajderu, koji u nalazu i mišljenju od 20. veljače 2025. s lista 73-80 sudskog spisa navodi da mu je naloženo da vještačenjem utvrdi izvršene uplate radi namirenja potraživanja koje su predmet ovršnog postupka, pravilnost obračuna tuženika u analitičkim karticama i pravilnost knjiženja radi utvrđenja postoji li tražbina tuženika iz predmetnog ugovora o zajmu i u kojem iznosu, te da je nalaz i mišljenje izradio imajući na raspolaganju preslike uplatnica 5 komada, dnevnik knjiženja KU Krajcar za DB u 2010. godini, obračun kamata od 19. rujna 2019. po partiji 0010800264, obračun kamata od 19. rujna 2019. po ugovoru o preuzimanju potraživanja, rješenje o ovrsi Ovrv-966/19 Općinskog suda u Vinkovcima, Ugovor o zajmu, Dodatak ugovoru o zajmu broj: 0010800264 od 18. studeni 2011. godine, Ugovor broj 1/2011. o prodaji potraživanja i ustupu sporednih prava od 31. ožujka 2011. godine, Ugovor o kreditu, financijske kartice po kreditu broj: 0010800264 za 2008-2019. godinu, financijske kartice po ugovoru o prodaji potraživanja 2011-2019. godine, obračun kamata po kreditu 0010800264 od 2009- 2019. i obračun kamata po ugovoru o prodaji potraživanja od 2011.-2019. godine, što je dostavio tuženik a tužitelj do sačinjavanja nalaza i mišljenja nije dostavio niti jedan dokument.

12.1. Nadalje sudski vještak navodi da je kod izračuna zakonskih zateznih kamata, iste računao od dana dospijeća rate po ugovoru o zajmu (1. ožujka 2009.) i od dospijeća rate po ugovoru o otkupu potraživanja (31. ožujka 2011. godine), i to po stopama zakonske zatezne kamate za fizička lica, a sa dospijećem 2. rujna 2019., kao dana podnošenja prijedloga za ovrhu, pri tom je kod izračuna ukupnog dugovanja na dan podnošenja prijedloga za ovrhu, uzeo u obzir i pravo zajmodavca da sa prispjelim uplatama podmiruje prvo obračunate kamate, a potom ukoliko su uplate veće od obračunatih kamata, umanjivao je iznos glavnog duga, sve izračune je radio u HRK, te je dobivene iznose preračunavao u EUR, a prema fiksnom tečaju od 7,53450 HRK/EUR.

12.2. Također sudski vještak navodi da po Ugovoru o zajmu u iznosu od 1.790.000,00 HRK kamatna stopa je 13,20 % godišnje, te se zajam trebao vratiti jednokratnom uplatom u roku od 3 mjeseca, 1. ožujka 2009., uz Ugovor o zajmu nalazi se i Izračun otplatnog zaduženja, a sa ukupnom obvezom otplatnog zaduženja u iznosu od 1.862,459,20 HRK, a koji iznos je ispravno obračunat, te se sastoji se od iznosa zajma: 1.790.000,00 HRK, iznosa kamate za tri mjeseca: 59.392,79 HRK, i iznosa pdv na kamatu: 13.066,41 HRK, odnosno ukupno 1.862.459,20 HRK, koji plan otplate sudski vještak smatra ispravno obračunanim i u skladu sa ugovorenim, pored Ugovora o zajmu utvrdio da je sklopljen i Aneks ugovora o zajmu 18. studenog 2010., a isti se odnosi na dopuštanje upisa založnog prava na oranici površine 11.702 m2 u Vukovarskoj ulici u Županji, u vlasništvu DB.

12.3. Sudski vještak je također naveo da je Kreditna unija Krajcar Županja (kreditor po sklopljenim ugovorima) s tuženikom sklopio ugovor broj 1/2011. o prodaji potraživanja i ustupu sporednih prava za potraživanje od DB iz [adresa] po ugovoru o kreditu na iznos od 161.751,89 HRK, a Ugovor o kreditu sklopljen je 18. studenog 2010. godine na iznos od 160.000,00 HRK, uz kamatnu stopu od 13,96 % godišnje, kredit se trebao otplatiti jednokratnom uplatom dana 1. siječnja 2011. godine, u iznosu od 161.751,89 HRK.

12.4. Pregledavajući dostavljeni Ugovor o kreditu nalazi da je plan otplate ispravno izračunat.

12.5. Uvidom u dokumentaciju utvrdio je da korisnik kredita nije poštivao plan otplate anuiteta privijen uz Ugovor o zajmu, to jest, nije izvršio povrat zajma jednokratnom uplatom na dan dospijeća rate 1. ožujka 2009. godine, s tim da je korisnik kredita u više navrata uplaćivao iznose za podmirenje dugovanja po zajmu, te je u periodu od 14. siječnja 2009. do 10. srpnja 2012. za podmirenje dugovanja po Ugovoru o zajmu ukupno uplaćeno 54.625,69 EUR (411.577,26 HRK), a dio dugovanja po Ugovoru o zajmu podmiren je ovrhom 27. studenog 2013., u iznosu od 90.477,14 EUR (681.700,00 HRK), tako da je ukupno za podmirenje dugovanja po Ugovoru o zajmu uplaćeno 145.102,83 EUR (1.093.277,26 HRK).

12.6. U odnosu na pravilnost obračuna tuženika u analitičkim karticama, utvrdio je da je tuženik 31. prosinca 2009. izračunao i pripisao zateznu kamatu u iznosu od 259.500,58 HRK, i da je 31. prosinca 2010. također izračunao i pripisao zateznu kamatu u iznosu od 154.077,20 HRK, koja knjiženja sudski vještak smatra neispravnim, jer se radi o ugovoru između stranaka od kojih je barem jedna stranka fizička osoba, te se treba primijeniti jednostavni obračun kamata – za cijeli period i bez pripisivanja kamata glavnici. Utvrdio je također da je tuženik za plaćene iznose pristojbi, vještačenja, ovrhe, ovjere, takse i slično, uvećavao dugovanje po kreditu, što je uzeo u obzir kod izračuna stanja dugovanja, te je knjiženja obračunatih iznosa zateznih kamata izostavio u prikazivanju analitičke financijske kartice po ugovoru o zajmu, a iznose plaćenih troškova pristojbi, vještačenja, taksi je uvrstio u stanje dugovanja, te je detaljan prikaz analitičke financijske kartice po Ugovoru o zajmu dostavio u Privitku 1.

12.7. U odnosu na pravilnost knjiženja radi utvrđenja postoji li tražbina tuženika iz Ugovora o zajmu i u kojem iznosu, sudski vještak navodi da je radi utvrđenja postoji li tražbina ovršenika, sačinio izračun stanja tražbine i obračuna zakonske zatezne kamate od trenutka dospijeća rate po ugovoru o kreditu, pa do 2. rujna 2019., kao dana podnošenja prijedloga za ovrhu, pri tom je u izračunu uzeo u obzir sve uplate koje su proknjižene na analitičkim karticama, kao i sve troškove koje je tuženik plaćao u postupcima ovrhe, obračun zakonske zatezne kamate sačinio je kao jednostavni obračun – jedan obračun za cijeli period otplate zajma i bez pripisivanja kamate glavnom dugu, i poštivajući pravo zajmodavca da sa primljenih uplatama podmiruje prvo obračunate kamate, a za razliku da smanjuje glavni dug, na taj način nalazi da je ukupno dugovanje tužitelja prema tuženiku po Ugovoru o zajmu na dan 2. rujna 2019. iznosilo 374.045,21 EUR (2.818.243,61 HRK) od toga dugovanje za glavnicu iznosi 242.493,04 EUR (1.827.063,80 HRK), a dugovanje za zakonsku zateznu kamatu iznosi 131.552,17 EUR (991.179,81 HRK), o čemu je detaljan prikaz izračuna dugovanja dostavio u Privitku 2.

12.8. Prema Ugovoru broj 1/2011 o prodaji potraživanja i ustupu sporednih prava, sudski vještak nalazi da ukupno dugovanje iznosi 369.166,96 EUR (ispravno 39.166,96 eura, ranije 295.103,47 HRK) od čega dugovanje za glavnicu iznosi 21.468,17 EUR (161.751,89 HRK) a dugovanje za zakonsku zateznu kamatu iznosi 17.698,80 EUR (133.351,58 HRK), o čemu je detaljan prikaz izračuna dugovanja dostavio u Privitku 3.

12.9. Sudski vještak navodi da je knjiženja obračunatih iznosa zateznih kamata izostavio u prikazivanju analitičke financijske kartice po ugovoru o zajmu, a iznose plaćenih troškova pristojbi, vještačenja, taksi i slično je uvrstio u stanje dugovanja.

12.10. U odnosu na pravilnost knjiženja radi utvrđenja postoji li tražbina tuženika iz ugovora o zajmu i u kojem iznosu, sudski vještak nalazi da je ukupno dugovanje tužitelja prema tuženiku po Ugovoru o zajmu broj na dan 2. rujna 2019. iznosilo 374.045,21 EUR (2.818.243,61 HRK), od toga dugovanje za glavnicu iznosi 242.493,04 EUR (1.827.063,80 HRK), a dugovanje za zakonsku zateznu kamatu iznosi 131.552,17 EUR (991.179,81 HRK), o čemu je detaljan prikaz izračuna dugovanja naveo u Privitku 2, dok prema Ugovoru broj 1/2011, o prodaji potraživanja i ustupu sporednih prava, nalazi da je ukupno dugovanje 369.166,96 EUR (295.103,47 HRK), od čega dugovanje za glavnicu iznosi 21.468,17 EUR (161.751,89 HRK) a dugovanje za zakonsku zateznu kamatu iznosi 17.698,80 EUR (133.351,58 HRK), o čemu je detaljan prikaz prikazao u Privitku 3.

13. Tužitelj u podnesku od 30. ožujka 2025. koji je zaprimljen u sudu 31. ožujka 2025. navodi da stavlja prigovor na nalaz i mišljenje sudskog vještaka iz razloga jer je isti nejasan i kontradiktoran naznačenim utvrđenjima u istome, budući da sudski vještak očitujući se na postavljeni zadatak da se očituje o pravilnosti obračuna tuženika u analitičkim karticama je naznačio da to knjiženje smatra neispravnim jer je tuženik kako je to isticao i tužitelj glavnici pripisivao zateznu kamatu i na taj način značajno uvećao stvarni iznos tražbine. Stoga nije jasan daljnji dio nalaza, te ukazuje sa je u prilozima uz nalaz i mišljenje vezano za Ugovor o zajmu naznačeno da je 18.09.2019.g stanje duga bilo 791.967,94 kuna, za Ugovor koji je bio raskinut, da je ukupno po tom kreditu tužitelj uplatio novčani iznos od 1.093.277,26 kuna/ 145.102,83 EUR-a, pa nije jasno na temelju koji zakonskih odredbi odnosno metodologije obračuna je dug po izračunu vještaka od mjeseca rujna 2019. do izrade nalaza i mišljenja narastao na iznos od 374.045,21 EUR-a. Također u odnosu na tražbinu zasnovanu na Ugovoru o kreditu, tužitelj navodi da je vještak na stranici 8 naznačio da prema njegovom obračunu ukupno dugovanje iznosi 369.166,96 dok je u prilogu sadržanom na str. 4. priloga naznačeno da po tom kreditu sveukupna obveza iznosi 39.166, 96 EUR-a, što isto ukazuje na pogrešan izračun odnosno pogrešan zaključak vještaka o iznosu tražbine po tom osnovu.

14. Sudski vještak Ivan Šnajder očitujući se na primjedbe tužitelja u očitovanje od 13. travnja 2025. navodi da je proučavajući podnesak tužitelja i uspoređujući ga sa nalazom i mišljenjem od 20. veljače 2025., utvrdio da je u nalazu i mišljenju napravio računsku grešku u zbrajanju dugovanja po Ugovoru broj 1/2011 gdje umjesto ukupnog dugovanja od 369.166,96 EUR (na strani 6 i na strani 9 vještačenja) treba stajati iznos 39.166,96 EUR, tako da je iznos izračunatog dugovanja ispravan u Privitku, te su ispravni iznosi dugovanja po glavnici i po kamatama, (samo su krivo zbrojeni), kao i iznosi u HRK. Ostaje kod tvrdnje o nepravilnosti knjiženja pripisivanjem zakonske zatezne kamate glavnom dugovanju, ali ista, osim neispravnosti knjiženja, nije utjecala na njegov izračun visine dugovanja po navedenim kreditima, budući da je on izračun visine dugovanja sačinio počevši od iznosa kredita, te je uzeo u obzir sve uplate i prisilne naplate po navedenom kreditu – za koje iznose je umanjio stanje dugovanja, u dugovanje je uvrstio i sve sudske pristojbe i troškove vezane uz prisilne naplate potraživanja (dostavljene mu od strane tuženika i dostavljenih u spis ) te je za iste povećavao stanje dugovanja, za zakonske zatezne kamate navodi da je računao po zakonskim stopama za ugovore od kojih je jedna stranka fizička osoba, te je sačinio jednostavni obračun kamata – dakle, čitav period korištenja i otplate je jedan obračunski period – jednostavni obračun zakonske zatezne kamate - bez pripisivanja kamata glavnici. Stanje dugovanja je računao tako da je uplatama umanjivao prvo izračunate zakonske zatezne kamate (kao najmanje osiguranu tražbinu prema čl. 171., 172. i 202. ZOO/05), a potom umanjivao obvezu po glavnom dugu.

15. Sudski vještak knjigovodstvene struke Ivan Šnajder prilikom usmenog izlaganja nalaza i mišljenja navodi da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja koje je ispravio podneskom od 13. travnja 2025., te je naveo da je visinu duga utvrdio na dan 2. rujna 2019. što je dan podnošenja prijedloga za ovrhu, te je nadodao da je dug na dan 19. lipnja 2019. (što je datum kada je tuženik sačinio obračun) iznosio 1.988.815,69 kn ili 263.961,20 eura a koji dug je dospio još 1. ožujka 2009., pri čemu e uzeo u obzir sve uplate te računajući zakonsku zateznu kamatu, da je uplatama "zatvarao" obračunate zakonske zatezne kamate a ukoliko je preostao dio uplate smanjivao je glavni dug, s tim da se glavni dug tijekom otplate povećao s osnova uplata koje je vršio tuženik na ime troškova vezanih za ovršne postupke, što je sve prikazao u dokumentaciji dostavljenoj uz nalaz i mišljenje a vidljivo u privitku 2 nalaza i mišljenja.

15.1. U odnosu na primjedbu tužitelja da je sudski vještak utvrdio dug na dan 18. rujna 2019. u iznosu od 791.967,94 kn kako to stoji u privitku nalazu na str 81 sudskog spisa, sudski vještak je naveo da u privitku 1 (analitička kartica) nalaza i mišljenja na spomenutoj kartici je prikazano dugovanje (glavni dug) u iznosu od 1.885.245,20 kn te su evidentirane uplate i iznos dobiven u ovršnom postupku u iznosu od 1.093.277,26 kn, a iznos na koji upućuje tužitelj a riječ je o iznosu od 791.967,94 kn je kontrolni iznos kojeg je sudski vještak upisao a ne prepisao iz podataka tuženika a predstavlja razliku glavnog duga i uplata, te je dodatno naveo da svim uplatama ni u jednom dijelu nije namirena glavnica nego su namirene zakonske zatezne kamate i troškovi ovršnih postupaka.

16. Nakon što je sudski vještak usmeno na ročištu iznio nalaz i mišljenje te se očitovao na primjedbe tužitelja, tužitelj je naveo da ostaje kod primjedbi na nalaz i mišljenje smatrajući da nalazom i mišljenjem vještaka nije odgovoreno na zadatak koji je dobio od suda, te da je nalaz i mišljenje kontradiktoran priloženoj dokumentaciji, stoga je predložio da sud odredi drugo vještačenje.

16.1. Nakon gore iznijetih primjedbi tužitelja, sud je zatražio od sudskog vještaka Ivana Šnajdera na ročištu 25. lipnja 2025. da izvrši uvid u obračun kamata na dan 19. lipnja 2019. kojeg je sačinio tuženik a koji se nalazi u sudskom spisu na stranici 151-152, koji je nakon što je izvršio uvid u navedeni dokument naveo da se na ročištu ne može očitovati na koji način je tuženik došao do evidentiranih uplata, dugovanja i duga kao i kamata na dan 19. lipnja 2019. ali je naglasio da on kao sudski vještak ostaje kod onoga što je on utvrdio, naveo u nalazu i mišljenju (u kojem se očitovao i o obračunu kamata od strane tuženika), očitovanju na primjedbe kao i na ročištu prilikom usmenog izlaganja nalaza i mišljenja.

16.2. Tužitelj je i nadalje ostao kod primjedbi u kojima navodi da sudski vještak Ivan Šnajder nije se očitovao o pravilnosti obračuna tuženika u njegovim analitičkim karticama kao i pravilnost knjiženja radi utvrđenja postoji li tražbina iz predmetnog ugovora o kreditu i zajmu i u kojem iznosu.

17. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka knjigovodstvene struke Ivana Šnajdera koji je postupio po nalogu iz rješenja kojem mu je povjereno vještačenje, te se u pismeno dostavljenom nalazu i mišljenju očitovao o pravilnosti obračuna tuženika u njegovim analitičkim karticama kao i o pravilnosti njegovog knjiženja radi utvrđenja postoji li predmetna tražbina i u kojem iznosu, te je nakon što se očitovao o navedenom utvrdio visinu tražbine pravilno primjenjujući pravila o uračunavanju iz čl. 172. ZOO/05 kada je sa uplatama prvo umanjivao potraživanje s osnova troškova postupka i kamata a potom s osnova glavnice ako je preostao uplaćeni iznos nakon podmirenja troškova postupka i kamata, pri tom tuženik svojim primjedbama nije osporio nalaz i mišljenje te sudski vještak iz opravdanih razloga nije mogao neposredno na ročištu ponovno analizirati evidentirane uplate i dugovanja a što nije niti potrebno jer se o tome očitovao prilikom izrade nalaz i mišljenja radi čega je odbijen prijedlog tužitelja da se ponovno provede dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

28. Budući da je sudski vještak prilikom usmenog izlaganja nalaza i mišljenja naveo da je dug na dan 19. lipnja 2019. što je datum kada je tuženik sačinio obračun iznosio 1.988.815,69 kn ili 263.961,20 eura valjalo je pobijanu ovrhu temeljem odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a proglasiti nedopuštenom preko tog iznosa, a nesporno je da je ovrha određena radi naplate potraživanja u iznosu od 2.351.258,86 kn što uz primjenu tečaja konverzije od 7,53450 iznosi 312.065,68 eura

19. U odnosu na navode tuženika da su predmetne ovršne isprave ništetne riječ je o razlozima zbog kojih se ne može izjaviti žalba u smislu odredbe čl. 50. OZ-a, s tim da je uvidom u spis ovog suda posl. br. P-213/2022 utvrđeno da su 30. ožujka 2021. tužitelji ČB i CB podnijeli tužbu protiv Imetak Plasman d.o.o. u likvidaciji radi utvrđenja da Ugovor o kreditu nema svojstvo javne isprave i radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu, ujedno su zatražili da se utvrdi da je ništetna tražbina tuženika prema tužiteljici ČB kao dužniku i tužitelju CB kao sudužniku osigurana Ugovorom o kreditu, te su zatražili da sud naloži tuženiku da tužitelju izda potrebnu tabularnu izjavu podobnu za brisanje založnog prava koje je stekao temeljem ništetnog Ugovora o kreditu, s kojim tužbenim zahtjevom su tužitelji pravomoćnom presudom ovog suda posl. br. 15 P-213/2022-23 od 4. travnja 2024. odbijeni.

20. Što se tiče navoda da je za predmetne tražbine nastupila zastara kao što je gore navedeno o istom nije raspravljeno s obzirom na sadržaj gore navedenog zaključka, međutim nesporno je da je sudski vještak naveo da su uplate vršene u periodu od 14. siječnja 2009. do 10. srpnja 2012. te da je dio dugovanja po Ugovoru o zajmu namiren ovrhom 27. studenog 2013. na koji način je u smislu odredbe čl. 240. st. 2. ZOO/05 došlo do prekida zastare a budući da je prijedlog za ovrhu podnesen 2. rujna 2019. proizilazi da prigovor zastare ne bi bio osnovan temeljem odredbe čl. 240. st. 2., čl. 245. st. 1. a u svezi s odredbom čl. 233. st. 1. ZOO/05.

21. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a najprije je utvrđen postotak u kojem je svaka stranka uspjela u postupku, te je utvrđeno da je tužitelj uspio u postupku 57,50%, omjer uspjeha u parnici ocijenjen je na način da je utvrđeno da je tužitelj po pitanju osnove tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti a po pitanju visine tužbenog zahtjeva je uspio 15% (100+15=115:2=57,50).

22.1. Nakon što je utvrđen uspjeh u postupku tuženika od 42,50% (100- 157,50=42,50), oduzet je postotak uspjeha tuženika od postotka uspjeha tužitelja, te je utvrđeno da tužitelju treba dosuditi 15% njegovih troškova.

22.2. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to na ime sastava tužbe za što mu se temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 u daljnjem tekstu Tarifa), mogao priznati zatraženi iznos od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 21. listopada 2021., 10. prosinca 2024. i 25. lipnja 2025. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari za što joj se temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife mogao priznati zatraženi iznos od 100 bodova za svako ročište.

22.3. Tužitelju je nadalje priznat trošak sastava obrazloženog podneska od 31. ožujka 2025. u kojem se očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova, dok mu se nije mogao priznati zatraženi trošak sastava podneska od 10. veljače 2025. u kojem navodi da dostavlja dokaz o uplati predujma jer navedeni trošak nije bio potreban budući da rješenjem s lista 68 sudskog spisa kojim je tužitelj pozvan na uplatu predujma nije zatražen od tužitelja da dostavi dokaz o uplati predujma, te mu se nije mogao priznati trošak zastupanja na "četvrtom" ročištu jer su u ovom predmetu održana tri ročišta.

22.4. S obzirom na vrijednost boda gore navedeni trošak iznosi 1.250,00 eura u čemu je sadržan i PDV, od čega se tužitelju moglo dosuditi 15% iznosa, što iznosi 187,50 eura.

22.5. Nadalje priznat mu je trošak provedenog knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 250,00 eura koji mu je trošak dosuđen u cijelosti neovisno u uspjehu u postupku jer je bio nužan radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva, radi čega je tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 437,50 eura.

U Županji, 23. rujna 2025.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja (protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba temeljem odredbe čl. 39. st. 3. ZPP-a) dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Saša Čačić, odvjetnik iz Vinkovaca,

2. Hrvoje Grubeša, odvjetnik u Osijeku.