REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-70/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja te, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i dr. sc. Ante Perkušića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Matiću, odvjetniku u Zagrebu, Ulica Jurja Žerjavića 9, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Lidiji Klepo, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-185/2023-2 od 11. srpnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-465/21- 24 od 27. listopada 2022., u sjednici održanoj 23. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-185/2023-2 od 11. srpnja 2023., u točki I. i točki III.3. izreke i predmet u tom dijelu vraća tome sudu na ponovni postupak.

II. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.220,00 kuna/825,54 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2020. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana. U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa, i to iznos od 15.780,00 kuna/2.094,37 eura zajedno sa zakonskom kamatom tekućom od 21. prosinca 2020. do isplate. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 kuna/199,08 eura sa zateznim kamatama koje teku od 27. listopada 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana. U točki IV. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.607,60 kuna/346,09 eura sa zateznim kamatama koje teku od 27. listopada 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-465/21-24 od 27. listopada 2022. pod točkom I. izreke u svemu osim u dijelu gdje je odlučeno da zatezne kamate na dosuđeni iznos teku u razdoblju od 21. do 22. prosinca 2020., kao i pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naložena isplata tuženika tužitelju ondje navedenog iznosa.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-465/21-24 od 27. listopada 2022. pod točkom I. izreke. u dijelu gdje je odlučeno da zatezne kamate na dosuđeni iznos teku u razdoblju od 21. do 22. prosinca 2020., pod točkom III. izreke u dijelu kojem tužitelju nije dosuđen čitav njegov zahtjev za naknadom troškova postupka, kao i pod točkom IV. izreke, pa se o tome ovako sudi: 1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos naveden u točci I. izreke osporene prvostupanjske presude za razdoblje od 21. do 22. prosinca 2020.

2. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da naknadi tužitelju UU, troškove parničnog postupka u iznosu od 5.109,89 kuna/678,20 eura1 sa zateznim kamatama koje teku od 11. srpnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

3. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika koji glasi:

"Nalaže se tužitelju UU, da tuženiku Euroherc osiguranje d.d. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.607,60 HRK/ 346,09 EUR1 sa zateznim kamatama koje teku od 27. listopada 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana."

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe." .

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 3685/2021-2 od 14. rujna 2021., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 127/2021-2 od 19. travnja 2021., u odnosu na pitanja:

''1. Predstavlja li smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari potreban pristanak tuženika?

2. Je li sud, prilikom utvrđivanja postotka u kojem je svaka od stranaka uspjela u parnici, dužan omjer uspjeha cijeniti prema visini tužbenog zahtjeva koja je prethodila djelomičnom povlačenju tužbe učinjene konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, kad se takvom djelomičnom povlačenju tuženik izričito protivio?

3. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada prilikom utvrđenja omjera uspjeha stranaka u parnici isti cijeni prema visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj djelomično povukao tužbu, a navedenom povlačenju se tuženik izričito usprotivio, u situaciji kada je prvostupanjski sud već ranije pravomoćno meritorno odlučio o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu obzirom na protivljenje tuženika u odnosu na smanjenje tužbenog zahtjeva konačno postavljenim tužbenim zahtjevom?''

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je pozivom na čl. 382. st. 1. u vezi čl. 400. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) podnio reviziju zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku odluku u pobijanom dijelu za iznos od 678,20 EUR / 5.109,89 kn na način da se odbije zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 678,20 eura / 5.109,89 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a da se tuženiku dosude troškovi parničnog postupka sukladno njegovom uspjehu u postupku, imajući u vidu da vrijednost predmeta spora iznosi 22.000,00 kn/ 2.919,90 eura, obzirom na tuženikovo protivljenje djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, kao i trošak parničnog postupka nastao povodom postupka po pravnim lijekovima, odnosno da se ukinu odluke prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, te da se predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom, odnosno drugostupanjskom sudu.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP-a revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora revizijske faze postupka je naknada parničnog troška u slučaju djelomičnog povlačenja tužbe kada se tuženik protivio tom povlačenju, te trošak tuženika s obzirom na njegov uspjeh u toj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je tužitelj podnio tužbu tražeći isplatu iznosa od 22.000,00 kuna/ 2.919,90 eura na ime naknade neimovinske i s njom povezane imovinske štete, s pripadajućim zateznim kamatama, a da je nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 28.12.2021., smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 13.725,00 kuna, kojem smanjenu zahtjeva se tuženik izričito protivio podneskom od 13. siječnja 2022.

10. Prvostupanjski sud je presudom u predmetnoj pravnoj stvari od 27. listopada 2022. u točkama I. i II. izreke citirane presude, meritorno odlučio o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu (od 22.000,00 kuna/2.919,90 eura), s obzirom da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe.

11. Odlučujući o parničnom trošku, primjenom čl. 28. st. 2. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19 - dalje u tekstu: ZIDZPP), koja se primjenjuje u konkretnoj situaciji na temelju odredbe čl. 117. st. 3. ZIDZPP-a, te čl. 154. st. 2. ZPP-a, s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici, a imajući u vidu kako kvantitativni uspjeh (u odnosu na visinu zahtjeva), tako i kvalitativni uspjeh (u odnosu na osnovu zahtjeva), prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj je u parnici uspio u spornom djelu (visini) u mjeri od 28,27%, a tuženik u omjeru od 71,73%, pa je tuženiku dosudio opravdane parnične troškove uo mjeru od 43,46%. Tako je tuženiku priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, dalje: Tarifa) i to trošak odgovora na tužbu i trošak sastava podneska od 13.1.2022. s PDV-om svaki po u iznosu od 1.250,00 kn sukladno Tbr 8.1. Tarife, trošak pristupa na ročišta dana 7.10.2021. i 18.10.2022. s PDV-om svako u iznosu od 1.250,00 kn sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak pristupa na ročište 25.5.2022. u iznosu od 725,00 kn s PDV-om sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife te trošak sudskog vještačenja u iznosu od 250,00 kn. S obzirom na uspjeh tuženika utvrđen u omjeru od 43,46%, to je tuženiku dosuđen trošak u iznosu od 2.607,60 kn. Tužitelju je priznat i trošak medicinskog vještačenja u cijelosti u iznosu od 1.500,00 kn (pozivom na shvaćanje revizijskog suda iz odluke broj: Rev- 660/21 od 14.09.2021.) budući da je tužitelj djelomično uspio s tužbom i tužbenim zahtjevom.

12.1. Drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o troškovima postupka jer nije pravilno utvrdio razmjer uspjeha stranaka u postupku, neovisno što je u obrazloženju ispravno naveo kako treba imati u vidu kvantitativni i kvalitativni uspjeh u postupku, kada nije tako i postupio. Cijeneći da se tuženik se protivio zahtjevu u cijelosti, kako u osnovi, tako i po visini. zaključio je da je tužitelj uspio s osnovom 100%, a po visini zahtjeva sa 75,17% (zadnjim zahtjevom traži isplatu 8.275,00 kuna, a uspio je s 6.220,00 kuna), pa je tužitelj uspio s 87,59%, dok je tuženik uspio s 12,41 %, pa je tužitelj uspio s 75,18%. po čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužiteljev trošak iznosi 543,75 bodova te umnožen vrijednošću boda od 10 kuna rezultira iznosom od 5.437,50 kuna, a s 25% na ime PDV-a, u iznosu od 1.359,38 kuna iznosi 6.796,88 kuna, a umanjen za razmjer uspjeha u parnici trošak tužitelja iznosi 5.109,89 kuna. Kada se tom trošku pridoda trošak vještačenje u iznosu od 1.500,00 kuna, koji se prema shvaćanju sudske prakse ne umanjuje za razmjer uspjeha u parnici, ukupni trošak tužitelja iznosi 6.609,89 kuna, posljedično čemu je obvezao tuženika da tužitelju naknadi 6.609,89 kuna s osnova naknade troškova postupka.

12.2. S obzirom da je u točki II. prvostupanjske presude naloženo tuženiku platiti tužitelju na ime naknade troškova postupka 1.500,00 kuna/199,08 eura, taj dio prvostupanjske odluke drugostupanjski sud je potvrdio, a dio u kojem tužitelju nije dosuđen cijeli njegov zahtjev za naknadom troškova postupka je dijelom preinačen te je naloženo tuženiku da tužitelju plati još 5.109,89 kuna/678,20 eura (6.609,89 kuna – 1.500,00 kuna), pozivom na odredbu čl. 166. st. 2. ZPP-a.

13. Prema odredbi čl. 193. st. 1. ZPP-a tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, a prema st. 2. citirane odredbe tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

14. Nakon novele Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19), koja se u pogledu troškova postupka primjenjuje na sve postupke u tijeku, u čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a to je u ovom slučaju tužbeni zahtjev postavljen u tužbi.

15. Prema shvaćanju Građanskog odjela ovog suda od 26. travnja 2021., smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a.

16. U odluci revizijskog suda broj Rev-x-210/2015-2 od 30. rujna 2015., zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje prema kojem:

"U slučaju kada su tužitelji snizili tužbeni zahtjev, a nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, navedeno sniženje predstavlja povlačenje dijela zahtjeva, pa do primjene dolazi odredba čl. 193. ZPP koja govori o povlačenju tužbe. Kako se tuženik nije suglasio s povlačenjem dijela tužbenog zahtjeva, to je pravilno sud prvog stupnja odlučivao o cijelom zahtjevu, onako kako je isti prvotno postavljen, a prije sniženja istoga od strane tužitelja."

17. U ovom konkretnom slučaju tuženik nije dao suglasnost na djelomično povlačenje tužbe te je. kako je naprijed navedeno, prvostupanjski sud pravilnom primjenom citirane odredbe ZPP-a u ovom slučaju odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja postavljenom u tužbi jer nije ni došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva niti djelomičnog povlačenja tužbe.

18. S obzirom na navedeno, drugostupanjski sud je pri donošenju odluke o troškovima postupka u potpunosti zanemario tuženikovo protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe, zbog čega visina zadnjeg (sniženog) zahtjeva tužitelja uopće nije relevantna prilikom odlučivanja o razmjeru uspjeha stranaka u postupku već je drugostupanjski sud trebao uzeti u obzir visinu prvotnog tužbenog zahtjeva, prema kojem je vrijednost predmeta spora do kraja postupka iznosila 22.000,00 kn /2.919,90 eura.

19. Slijedom navedenog, tužitelj je tužbom podnesenom 23. veljače 2021. potraživao iznos od 22.000,00 kn/ 2.919,90 eura na ime naknade neimovinske i s njom povezane imovinske štete, a podneskom od 28. prosinca 2021. djelomično je povukao tužbu jer je smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 13.725,00 kn, kojem povlačenju se tuženik izričito protivio podneskom od 13. siječnja 2022. S obzirom na protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe, do djelomičnog povlačenja tužbe nije došlo pa su sudovi prilikom donošenja odluke o troškovima stranaka uspjeh i tužitelja i tuženika dužni ocijeniti prema visini tužbenog zahtjeva prije učinjenog povlačenja, uzimajući u obzir uspjeh tuženika u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva.

20. Prema navedeno odgovori na naznačena pitanja glase:

1. Smanjenje tužbenog zahtjeva je djelomično povlačenje tužbe za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari potreban pristanak tuženika.

2. Prilikom utvrđivanja postotka u kojem je svaka od stranaka uspjela u parnici, u situaciji kada se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe tada omjer uspjeha stranaka treba cijeniti prema visini tužbenog zahtjeva koja je prethodila djelomičnom povlačenju tužbe.

3. Drugostupanjski sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada prilikom utvrđenja omjera uspjeha stranaka u parnici cijeni prema visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj djelomično povukao tužbu, a navedenom povlačenju se tuženik izričito usprotivio, u situaciji kada je prvostupanjski sud već ranije pravomoćno meritorno odlučio o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu obzirom na protivljenje tuženika u odnosu na smanjenje tužbenog zahtjeva konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

21. U konkretnoj situaciji tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe pa pravilno je prvostupanjski sud citiranom presudom u predmetnoj pravnoj meritorno odlučio o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu, pa je i odluka o trošku donesena temeljem ocjene uspjeha stranaka u postupku imajući u vidu visinu prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva, dok je drugostupanjski sud u potpunosti zanemario protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe i utvrdio uspjeh stranaka u postupku koji je u proturječnosti sa stanjem spisa kao i izrekom i razlozima prvostupanjske odluke.

22. Navedenim postupanjem drugostupanjskog suda prilikom odlučivanja o troškovima postupka u ovoj pravnoj stvari, prilikom donošenja pobijane drugostupanjske odluke počinjena je apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, s obzirom na proturječnosti presude i stanja spisa i već, uostalom, pravomoćnog dijela prvostupanjske presude ( točka II. izreke prvostupanjske presude) jer je isti u potpunosti zanemario tuženikovo protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe, zbog čega visina zadnjeg zahtjeva tužitelja nije relevantna prilikom odlučivanja o razmjeru uspjeha stranaka u postupku već je drugostupanjski sud trebao uzeti u obzir visinu prvotnog tužbenog zahtjeva, iz razloga kako je već ranije obrazloženo u ovom postupku.

23. Slijedom iznesenog je valjalo na temelju odredbe članka 391. st. 7. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku odluku u dijelu koji se odnosi na troškove postupka i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

23. Odluka o troškovima revizijskog postupka je utemeljena na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 23. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić