REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] H 5

Poslovni broj: Us I-1349/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužiteljice HG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi dogradnje/nadogradnje obiteljske kuće, 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-371-01/24-11/15, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 15. srpnja 2024. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu politiku, demografiju i mlade te stambeno zbrinjavanje, Odsjeka za stambeno zbrinjavanje KLASA: UP/I-370-01/14-01/116, URBROJ: 2125-15-02/1-24-32 od 25. siječnja 2024. odbijen je zahtjev ovdje tužiteljice za organiziranu ugradnju građevnog materijala za obnovu, dogradnju/nadogradnju obiteljske kuće u vlasništvu korisnika, na potpomognutom području u Ličko-senjskoj županiji, Općini Plitvička jezera, [adresa].

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koju je tuženik osporenim rješenjem KLASA: UP/II-371-01/24-11/15, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 15. srpnja 2024. odbio kao neosnovanu.

3. Tužiteljica u pravovremeno podnesenoj tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika. U tužbi navodi kako joj je prvostupanjskim rješenjem od 17. rujna 2019. utvrđeno pravo na stambeno zbrinjavanje darovanjem građevnog materijala za obnovu, dogradnju/nadogradnju i završetak izgradnje obiteljske kuće u vlasništvu korisnika na potpomognutom području u Ličko-senjskoj županiji, Općini Plitvička jezera, naselje Korenica temeljem kojeg je tuženik sklopio s tužiteljicom 13. listopada 2020. ugovor o darovanju građevinskog materijala, nakon čega je u lipnju 2021. uslijedila isporuka građevinskog materijala. Na zamolbu tužiteljice od 18. listopada 2021. da joj se zbog starosti, bolesti i slabog imovinskog stanja odobri organizirana ugradnja dodijeljenog građevinskog materijala uslijedilo je rješenje prvostupanjskog tijela od 3. siječnja 2022. koje, uz konstataciju da je njegovo prethodno rješenje pravomoćno, ali neizvršeno, uz suglasnost drugostupanjskog tijela KLASA: 371-01/21-01/1690, URBROJ: 510-04- 02/02-22-05 od 14. prosinca 2022, a temeljem čl. 8. i čl. 7. toč. 3. sukladno čl. 50. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima ("Narodne novine" broj 106/18 i 98/19, dalje: Zakon o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima) mijenja izreku rješenja o stambenom zbrinjavanju darovanjem građevinskog materijala te se utvrđuje da tužiteljica ima pravo na stambeno zbrinjavanje darovanjem i organiziranom ugradnjom građevinskog materijala. Na urgencije i očekivanje tužiteljice da joj se utvrđeno pravo na organiziranu ugradnju darovanog građevinskog materijala konačno i izvrši, slijedi obrat, tako što Upravni odjel za zdravstvo, socijalnu politiku, demografiju i mlade te stambeno zbrinjavanje Ličko- senjske županije rješenjem od 21. srpnja 2023., na prijedlog i sugestiju drugostupanjskog tijela – Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/l-371-01/23-01/08 URBROJ: 531-510-07-02/01-23-02, prihvaća stav drugostupanjskog tijela da je prvo rješenje o stambenom zbrinjavanju darovanjem građevinskog materijala od 17. rujna 2019., nakon sklapanja ugovora o darovanju građevinskog materijala i isporuke tog materijala – izvršeno i da ga, sukladno odredbi čl. 50. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima nije moguće mijenjati, i poništava svoje rješenje od 3. siječnja 2023., kojim je tužiteljici utvrđeno pravo na organiziranu ugradnju darovanog građevinskog materijala, pozivajući se pritom na odredbe čl. 129. st. 3. i 131. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Žalbu tužiteljice protiv prethodnog rješenja, u kojoj je isticano da se odobravanjem organizirane ugradnje ne radi o izmjeni rješenja o stambenom zbrinjavanju, već njegovoj dopuni, te da osnovno rješenje o stambeno zbrinjavanju nije bilo izvršeno i da nije bilo ni činjeničnog ni pravnog razloga za njegovo poništenje, tuženik odbija rješenjem KLASA: UP/ll-371-01/23-01/24, URBROJ: 53103- 4-23-3 od 30. studenog 2023. sa stavom da je prvostupanjsko upravno tijelo nezakonito, suprotno odredbama čl. 50. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, vršilo izmjenu već izvršenog rješenja o stambenom zbrinjavanju darovanjem građevinskog materijala. Istovremeno je to drugostupanjsko tijelo naložilo prvostupanjskom tijelu da u roku od 30 dana riješi o zahtjevu tužiteljice za organiziranu ugradnju građevinskog materijala. Novim prvostupanjskim rješenjem Upravni odjel za zdravstvo, socijalnu politiku, demografiju i mlade te stambeno zbrinjavanje Ličko- senjske županije KLASA: UP/l-370-01/14-01/116, URBROJ: 212-1-02/1-24-32 od 25. siječnja 2024. odbija zahtjev tužiteljice za organiziranu ugradnju darovanog građevinskog materijala. Stav je tog tijela da zahtjev korisnice nije osnovan, te ono, jednako i kao drugostupanjsko tijelo„ i bez upuštanja u ocjenu osnovanosti zahtjeva korisnice za organiziranu ugradnju, zaključuje kako nije bilo osnova za izmjenu izvršenog rješenja o stambenom zbrinjavanju darovanjem građevinskog materijala, jer da se, sukladno čl. 50. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, mogu mijenjati samo rješenja i suglasnosti koja nisu izvršena. Korisnica/tužiteljica je protiv prethodno opisanog prvostupanjskog odbijajućeg rješenja izjavila žalbu zbog pogrešne primjene zakona i bitne povrede odredaba upravnog postupka – formalističkog pristupa pri odlučivanju o njenom zahtjevu za organiziranu ugradnju bez upuštanja u činjenično-pravni supstrat predmetne stvari, sa prijedlogom drugostupanjskom tijelu da o zahtjevu korisnice meritorno odluči ili prvostupanjsko rješenje poništi i predmet vrati na ponovni postupak. Međutim, tuženik ostaje kod svog prethodnog stava o izvršenosti prvostupanjskog rješenja o stambenom zbrinjavanju darovanjem građevinskog materijala i pravnoj nemogućnosti njegove izmjene, a sve to unatoč činjenice da je korisnici utvrđeno pravo na organiziranu ugradnju uz izričitu suglasnost nadležnog drugostupanjskog tijela, pa rješenjem KLASA: UP/ll-371-01/24- 11/15, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 15. srpnja 2024. odbija žalbu kao neosnovanu. Odredbe čl. 34. toč. 17. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima od 21. studenog 2018. ("Narodne novine" broj 106/2018) glase: "U slučajevima stambenog zbrinjavanja iz čl. 7. toč. 2., 3., 4. i 5. ovog zakona iznimno je moguće ostvariti pravo na organiziranu ugradnju građevinskog materijala u slučajevima teških materijalnih i zdravstvenih okolnosti zbog kojih korisnik vlastitim sredstvima ne može ugraditi darovani građevinski materijal, na obrazloženi prijedlog nadležnog ureda državne uprave u županiji koji o zahtjevu za stambeno zbrinjavanje odlučuje u l. stupnju“. Odredbom čl. 34. toč. 21. izmijenjenog Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima od 14. srpnja 2023., na snazi od 28. srpnja 2023. ("Narodne novine" broj: 82/2023) pravo na organiziranu ugradnju darovanog građevinskog materijala svedeno je samo na korisnike kojima je rješenjem nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad utvrđeno pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, i to samo u slučaju stambenog zbrinjavanja iz čl. 7. toč. 4. ovog Zakona. Zahtjev za priznanje prava na organiziranu ugradnju darovanog građevinskog materijala tužiteljica je podnijela 18. listopada 2021. i o njemu je pozitivno odlučeno od strane nadležnog prvostupanjskog upravnog tijela 3. siječnja 2022. – dakle u vrijeme i po odredbama važeće prve/osnovne verzije Zakona. Suglasnost na takvo rješenje dalo je i tada nadležno drugostupanjsko tijelo – Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Tužiteljica kod podnošenja zahtjeva za organiziranu ugradnju darovanog građevinskog materijala nije tražila izmjenu ranijeg rješenja o darovanju građevinskog materijala, već njegovu dopunu ili samostalnu odluku o tom dodatnom pravu u postupku stambenog zbrinjavanja, pa kao pravno neuka osoba nije mogla znati moguće formalne implikacije takvog rješenja kojim se, umjesto da se prethodno rješenje dopunjava, ono "mijenja". Materijalno i pravno tu nije bili nikakve izmjene, jer se jednom vidu prava dodaje drugo sa istom vrstom/temom i ciljem bržim i efikasnijim, za korisnika povoljnijim vidom stambenog zbrinjavanja. Stoga odluku nadležnog prvostupanjskog tijela sa kojom prihvaća zahtjev za to dodatno možemo uzeti jedino, suštinski i formalnopravno, samo kako dopunu ranijoj odluci, a drugačiju formulaciju te odluke kao pogrešku tog prvostupanjskog upravnog tijela. Posljedice ovakve greške su zahtjev drugostupanjskog tijela za preispitivanje spornog rješenja o organiziranoj ugradnji i sugerirano rješenje prvostupanjskom tijelu, zatim obrat stava prvostupanjskog tijela i konačno, umjesto izvršenja priznatog/stečenog prava organizirane ugradnje, definitivno oduzimanje tužiteljici tog prava u upravnom postupku kroz drugostupanjsko rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 15. srpnja 2024. Pored toga, neosnovan je i neprihvatljiv stav tuženika da je rješenje o stambenom zbrinjavanju nakon zaključenja ugovora o darovanju građevinskog materijala steklo svojstvo izvršenosti, a time i neizmjenjivosti, jer je to rješenje moglo biti izvršeno tek njegovom realizacijom – ugradnjom građevinskog materijala i privođenja stambenoj svrsi/namjeni. Pri tome nadležna javno-pravna tijela propuštaju da cijene relevantne činjenice zbog kojih tužiteljica nije u mogućnosti ugraditi darovani joj građevinski materijal, a to su njena visoka životna dob (sada već 89 godina), bolest i materijalne prilike, zbog čega će nedvojbeno ostati stambeno nezbrinuta. Očito je, dakle, da se izmjenom/poništenjem rješenja o pravu na ugradnju građevinskog materijala radi o nerazmjeru javnog interesa i dobrobiti za tužiteljicu, što je u suprotnosti načelu razmjernosti (čl. 6. ZUP-a) i načelu pomoći stranci (čl. 7. ZUP-a).

4. Slijedom svega iznesenog, te činjenice da se radi o nedopustivom oduzimanju stečenog prava, stav je tužiteljice da je u postupanju nadležnih upravnih tijela došlo do pogrešne primjena prava na štetu tužiteljice te tužiteljica tužbenim zahtjevom predlaže donošenje presude kojom će se poništiti rješenje tuženika.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti pri odluci i navodima osporavanog rješenja te predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. Naime, kao što je obrazloženo u rješenju tuženika, kod tužiteljice postoji zapreka za ostvarivanje prava na organiziranu ugradnju građevnog materijala, budući da je tužiteljica temeljem rješenja od 17. rujna 2019. korisnica prava na stambeno zbrinjavanje darovanjem građevnog materijala za obnovu, dogradnju/nadogradnju i završetak izgradnje obiteljske kuće sklopila ugovor kojim je na sebe preuzela obvezu ugradnje građevnog materijala. Sklapanju ugovora je prethodila izrada projektne dokumentacije temeljem koje je ugovor o darovanju građevnog materijala sklopljen. Ugovor o darovanju građevnog materijala je dvostrano obvezni ugovor kojim je tužiteljica preuzela obveze, između ostalog, da će ugraditi građevni materijal u vlastitoj organizaciji.

6. Budući da stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu nisu izrijekom zahtijevale održavanje rasprave, to je sud na temelju odredbe čl. 98. toč. 4. ZUS-a, predmetni spor riješio bez održavanja rasprave.

7. U sporu su izvedeni dokazi uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

8. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. U konkretnom slučaju rješenjem Ureda državne uprave u Ličko-senjskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Odjela za obnovu i stambeno zbrinjavanje KLASA: UP/I-370-01/14-01/116, URBROJ: 2125-03-03/4-19-25 od 17. rujna 2019. utvrđeno je da tužiteljica ima pravo na stambeno zbrinjavanje darovanjem građevnog materijala za obnovu, dogradnju/nadogradnju i završetak izgradnje obiteljske kuće u vlasništvu korisnika na potpomognutom području u Ličko- senjskoj županiji, Općini Plitvička jezera, naselje Korenica, da korisnici pripada pravo na količinu građevnog materijala za 35 m2 stambenog prostora te da će Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje sa strankom sklopiti ugovor o darovanju građevnog materijala za obnovu, dogradnju/nadogradnju i završetak izgradnje obiteljske kuće sukladno odredbama Zakonu o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima ("Narodne novine" broj 106/18). Temeljem navedenog rješenja sa tužiteljicom je sklopljen ugovor o darovanju materijala od 13. listopada 2020.

10. Zahtjevom podnesenim 21. listopada 2021. tužiteljica je zatražila organiziranu ugradnju građevnog materijala, navodeći da je starije životne dobi te da nema znanja ni materijalnih mogućnosti da organizira i izvede ugradnju darovanog joj građevnog materijala, da joj je jedini prihod mirovina što da joj je jedva dostatno za osnovne životne troškove, da nije u mogućnosti realizirati taj vid stambenog zbrinjavanja, radi čega traži da joj se odobri organizirana ugradnja građevnog materijala.

11. Povodom citiranog zahtjeva od strane Ličko-senjska županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu politiku, demografiju i mlade te stambeno zbrinjavanje doneseno je rješenje KLASA: UP/I-370-01/14-01/116, URBROJ: 2125-15-22-27 od 3. siječnja 2022. kojim je izmijenjena toč. 1. izreke rješenja Ureda državne uprave u Ličko- senjskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Odjela za obnovu i stambeno zbrinjavanje KLASA: UP/I-370-01/14-01/116, URBROJ: 2125-03- 03/4-19-25 od 17. rujna 2019. tako da sada glasi: utvrđuje se da tužiteljica ima pravo na stambeno zbrinjavanje darovanjem i organiziranom ugradnjom građevnog materijala za obnovu, dogradnju/nadogradnju obiteljske kuće na građevinskom zemljištu u vlasništvu korisnika, na potpomognutom području u Ličko-senjskoj županiji, Općini Plitvička jezera, naselje Korenica.

12. Nastavno, spisu prileži očitovanje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: 371-01/23-01/08, URBRJ: 531-510-07-02/01- 23-02 od 13. lipnja 2023., u kojem je u bitom konstatirano da je između Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, kao darovatelja i HG, kao daroprimateljice, sklopljen Ugovor o darovanju građevnog materijala broj: 014/20- 09, KLASA: 371-01/19-01/4418, URBROJ: 510-04-02-01/03-20-03 od 13. listopada 2020., dakle da je rješenje o utvrđenom pravu na stambeno zbrinjavanje od 17. rujna 2019. izvršeno, pa budući da se temeljem čl. 50. Zakona mogu mijenjati samo rješenja i suglasnosti koja nisu izvršena, da je rješenje od 3. siječnja 2023. doneseno nepravilnom primjenom materijalnog propisa. Iz navedenog razloga predloženo je preispitati pravilnost i zakonitost rješenja od 3. siječnja 2023.

13. Postupajući povodom citiranog očitovanja, rješenjem Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu politiku, demografiju i mlade te stambeno zbrinjavanje KLASA: UP/I-370-01/14-01/116, URBROJ: 2125-15-23-28 od 21. srpnja 2023. poništeno je rješenje Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu politiku, demografiju i mlade te stambeno zbrinjavanje Ličko-senjske županije KLASA: UP/I-370-01/14- 01/116, URBROJ: 2125-15-22-27 od 3. siječnja 2022. (omaškom navedeno 2023.). Navedeno rješenje doneseno je primjenom odredbe čl. 129. st. 3. ZUP-a. Pri tome je kao odlučno upravno tijelo navelo da je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tužiteljica ostvarila pravo na darovanje građevnog materijala za obnovu dogradnju/nadogradnju obiteljske kuće u svom vlasništvu, međutim, izmjena navedenog rješenja, na način da joj se utvrdi pravo na organiziranu ugradnju istog, a temeljem suglasnosti nadležnog tijela, donijeto je nakon sklapanja ugovora, što nije moguće sukladno čl. 50. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima.

14. Rješenjem Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-371-01/23-01/24, URBROJ: 531-03-4-23-3 od 30. studenoga 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu politiku, demografiju i mlade te stambeno zbrinjavanje KLASA: UP/I-370-01/14-01/116, URBROJ: 2125-15-23-28 od 21. srpnja 2023. kao neosnovana te je naloženo Ličko-senjskoj županiji, Upravnom odjelu za zdravstvo, socijalnu politiku, demografiju i mlade te stambeno zbrinjavanje da u roku od 30 dana riješi o zahtjevu tužiteljice za organiziranom ugradnjom građevnog materijala.

15. U nastavku postupka doneseno je prvostupanjsko rješenje od 25. siječnja 2024., ranije citirano, potvrđeno od strane tuženika tužbom osporavanim rješenjem.

16. Prema odredbi čl. 129. st. 1. ZUP-a nezakonito rješenje može se poništiti ili ukinuti u cijelosti ili djelomično i nakon isteka roka za žalbu. U slučaju očite povrede materijalnog propisa, rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može se poništiti ili ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem ili ukidanjem rješenja (st. 3.).

17. U konkretnom slučaju sud nalazi spornom primjenu odredbe čl. 129. st. 3. ZUP-a kojom je propisano ispunjenjem kojih pretpostavki se pojedino rješenje kojim je stranka stekla pravo može poništiti ili ukinuti vodeći računa o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem ili ukidanjem rješenja. Pri tome valja ukazati da je ustaljeno stajalište prema kojem se, kada se cijeni je li u rješavanju upravne stvari došlo do povrede materijalnog propisa prema kojem je odnosna stvar riješena, ne ulazi i u preispitivanje činjeničnog stanja na koje je primijenjen materijalni propis, jer ono ostaje onakvo kakvo je u postupku utvrđeno, bez obzira na to što je činjenično stanje možda nepravilno ili nepotpuno utvrđeno, pa i kada je eventualno upravo zbog tako utvrđenog činjeničnog stanja povrijeđen materijalni propis. Ni situacija u kojoj je povreda materijalnog propisa nastala zbog pogrešno izvedenog zaključka o činjeničnom stanju ne daje podlogu za poništenjem rješenja po ovoj osnovi, jer izvođenje zaključaka spada u utvrđivanje činjeničnog stanja pa je ako je zaključak pogrešan, onda je i činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Dodatno se napominje da razlog za ukidanje rješenja ne može biti ni možebitna povreda pravila upravnog postupka, što pripada u područje postupovnog, a ne materijalnog prava.

18. Slijedom svega izloženog, posebice imajući u vidu da je prvostupanjsko tijelo rješenjem od 21. srpnja 2023., u postupku koji je prethodio donošenju tužbom osporenog rješenja tuženika i njime potvrđenog prvostupanjskog rješenja, utvrđivalo novu činjenicu – izvršnost rješenja od 17. rujna 2019., na podlozi koje činjenice je potom tim rješenjem poništilo rješenje od 3. siječnja 2023., kojim je tužiteljici utvrđeno pravo na stambeno zbrinjavanje darovanjem i organiziranom ugradnjom građevnog materijala, to je ocjena ovog suda da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za poništavanje rješenja od 3. siječnja 2023. zbog očite povrede materijalnog propisa. Posljedično nije bilo uvjeta niti za donošenje prvostupanjskog rješenja od 25. siječnja 2024., potvrđenog tužbom osporavanim rješenjem.

19. Stoga je na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a sud usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporavano rješenje tuženika te predmet vratio tuženiku na ponovni postupak, odnosno odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci 23. rujna 2025.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba.

Dostaviti:

- HG, [adresa]

- Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20